REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-307/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužen ika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o parničnim troškovima sadržanog u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-613/2025-4 od 22. siječnja 2026., dana 26. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika, preinačava se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki III. izreke presude zbog ogluhe Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-613/2025-4 od 22. siječnja 2026. i rješava:
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka od 93,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.siječnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 10. Ugovora o kreditu broj 5103260677, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,750 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 266,44 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 30.11.2006. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu točku III. izreke prvostupanjske presude zbog ogluhe pobija tuženik zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da je sud odmjerio troškove postupka uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 1.400,00 eur. Točkom I. tužbenog zahtjeva postavljen je deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi, dok se točkom II. postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 266,44 eura. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka jasno zauzeo shvaćanje da se deklaratorni zahtjev, koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Nadalje, prvostupanjski sud je tužitelju neosnovano dosudio trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura , jer se ne radi o podnesku u smislu tarifnog broja 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, već je riječ o korespondenciji tužitelja i tuženika prije pokretanja sudskog postupka. Također, trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora nije trošak koji je bio potreban za vođenje parnice. Predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Tuženik je prekludiran na iznošenje spornih žalbenih prigovora, budući da se isti temelje na činjeničnim tvrdnjama koje nije ovlaš ten iznositi u ovoj fazi postupka. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. U situaciji kao što je predmetna, kada je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom, a koji zahtjev ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, u kojem je pravcu tužitelj postavio deklaratorni zahtjev, takvi zahtjevi ne mogu se smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu članka 37. stavka 1. ZPP-a, već se radi o situaciji iz članka 187. stavka 3. ZPP-a. U tom slučaju, deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir pri utvrđenju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu. U ovom predmetu tužbeni zahtjev na isplatu predstavlja iznos od 266,44 eura, a kako to pravilno navodi žalitelj, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, trošak postupka koji tužitelju pripada temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, trebalo odmjeriti upravo prema toj vrijednosti predmeta spora. Kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu - isplatu, takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva na činidbu - isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-688/2000-2 od 7. siječnja 2004. i poslovni broj Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017.
6. Također osnovano tuženik navodi da tužitelju ne pripada pravo na sastav vansudskog zahtjeva iz tarifnog broja 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025. - dalje: Odvjetnička tarifa), jer isti nije bio preduvjet za podnošenje tužbe. Prema pravnom shvaćanju izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. stranka ima pravo na trošak zahtjeva za mirno rješenje spora samo ako je zahtjev za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku, dakle taj trošak nije bio potreban po članku 155. stavku 1. ZPP- a. I sadržajno ne radi se o zahtjevu za isplatom određenog iznosa, već o zamolbi za dostavom ugovora o kreditu, otplatnog plana i dr. te molba tuženiku da izračuna sve što je dužan tužitelju po ništetnim odredbama ugovora i isplata tako utvrđenih iznosa.
7. Neosnovano tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da tuženik ne može pobijati žalbom protiv presude zbog ogluhe odluku o trošku, jer se ne radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg žalbenog razloga se presude zbog ogluhe ne mogu pobijati po čl. 353. st. 2. ZPP-a., već o žalbenom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava. Uostalom , žalitelj je tek u ovoj fazi postupak mogao osporavati odluku o trošku, koja je donesena u prvostupanjskoj presudi.
8. Stoga tužitelju pripada pravo na trošak po članku 154. stavku 1. ZPP-a, i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eur i za zastupanje na ročištu od 22. siječnja 2026. u iznosu od 25,00 eur po tarifnom broju 9. točki 2. Odvjetničke tarife, što s PDV-om iznosi 93,75 eur.
9. Slijedom navedenog uvažavanjem žalbe tuženika preinačeno je prvostupanjska odluka o troškovima postupka, po članku 380. stavku 3. ZPP-a.
U Puli-Pola 26. veljače 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
