REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-61/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, protiv ovršenice RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, odlučujući o ovršeničinoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: Ovr-1140/2023-7 od 24. studenog 2025. Općinskog suda u Varaždinu, 26. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se ovršeničina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-1140/2023-7 od 24. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenice RL od 21. ožujka 2023. za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate tražbine na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj: K-475/00-247 od 4. lipnja 2003. i rješenja o ispravku te presude od 10. srpnja 2023.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija ovršenica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) smatrajući kako postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i stvarnog sadržaja tih isprava a to se odnosi na točku V. presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kž-267/03-26 od 17. veljače 2004. u kojem se ispuštene riječi: "u pobijanom" a prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu pa kako optuženici nisu pobijali odluku o troškovima postupka smatra da ta odluka ne spada u pobijani dio i da se na nju ne odnosi neukinuti i nepreinačeni dio, slijedom čega je trebala biti posebno izričito potvrđena da bi kao dio prvostupanjske presude ostala na snazi, tako da bi drugostupanjski sud ako je želio zadržati odluku o troškovima postupka na snazi zasigurno to i naveo u svojoj odluci. Predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja.

3. Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na ovršeničinu žalbu smatrajući tu žalbu neosnovanom i predlažući njezino odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenice RL od 21. ožujka 2023. za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate tražbine na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj: K-475/00-247 od 4. lipnja 2003. i rješenja o ispravku toga suda poslovni broj: K- 475/00-250 od 10. srpnja 2003., iz razloga što je navedenom presudom od 4. lipnja 2003. ovršenici RL i suoptuženiku IL naloženo solidarno naknaditi troškove vještačenja u iznosu od 161.334,92 kune te paušalne troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kuna a iz presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kž-267/03-26 od 7. veljače 2004. proizlazi da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i djelomično preinačena ali isto tako i potvrđena u neukinutom i nepreinačenom dijelu na koji se odnosi i odluka o troškovima solidarno namirenje kojih je naloženo ovršenici zbog čega je ovrhovoditeljica i pokrenula postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom pa prvostupanjski sud ocjenjuje kako ne postoji razlog naveden u ovršeničinu prijedlogu ni bilo koji od razloga iz članka 50. stavka 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12) na koje se pazi po službenoj dužnosti niti je utvrđeno postojanje žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u ovršeničinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kad se tako na njih tako pazi prema ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, (prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP i sve u vezi s člankom 21. OZ/12). ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa ovršeničina žalba slijedom toga neosnovana.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba ovršnog postupka kad se na njih tako pazi prema ZPP a ni ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ovršenica ističe u žalbi jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka i može se ispitati.

7.1. Ne postoje ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i popuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

8. U konkretnom je slučaju ovršenica podnijela pravno sredstvo iz članka 210. OZ/12 nakon što je od Financijske agencije primila obavijest da je ovrhovoditeljica Republika Hrvatska zatražila protiv nje izravnu naplatu na temelju presude donesene u kaznenom postupku kojom je ovršenici kao optuženici naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosima od 161.334,92 kune kao troškova vještačenja (solidarno sa suoptuženikom TL) i od 5.000,00 kuna kao paušalnih troškova, na temelju presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-475/00-24 od 4. lipnja 2003.

8.1. Navedeno pravno sredstvo – prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima – ovršenica temelji na razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 3. OZ/12 (u pogledu je tzv. parničnog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ/12 zaključkom upućena na parnicu), smatrajući da drugostupanjska presuda ne sadrži odluku kojom se potvrđuje dio presude o troškovima kaznenog postupka, odričući na taj način djelotvornost i učinak te odluke kao ovršne isprave, što i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda čini neosnovano.

9. U odnosu je na navedenu prvostupanjsku presudu vođen i drugostupanjski postupak u kojemu je Županijski sud u Varaždinu donio presudu i rješenje poslovni broj: Kž-267/03-26 od 17. veljače 2024. tako da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta (u odnosu na kaznena djela prijevara iz članka 224. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, opisana pod točkama 2. i 3. izreke) te u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje i djelomično preinačena u odluci o kazni, dok je u preostalom pobijanom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena a o tome je odlučeno u točki V. drugostupanjske presude.

10. Može se stoga smatrati da je odluka o naknadi troškova kaznenog postupka potvrđena i da je slijedom toga postala pravomoćna donošenjem drugostupanjske presude, što i ne mora biti upitno s obzirom na to da je u znatnom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena pa se drugostupanjska presuda u potvrđujućem dijelu (sadržana u točki V. izreke) svakako odnosi i na odluku o troškovima kaznenog postupka.

10.1. Iz presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kž-267/03 od 17. veljače 2024. proizlazi zapravo kako je prvostupanjska presuda ukinuta samo u odnosu na dva kaznena djela prijevare iz točke 2. i 3. izreke prvostupanjske presude, dok je potvrđena za sva druga kaznena djela iz točke 1. izreke podtočaka 1. do 82. (preinačena je samo u pogledu pravne oznake djela i visine kazne).

10.2. Iz prvostupanjske presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-475/00 od 4. lipnja 2003., koja je, kao što je već navedeno, potvrđena u točki 1. podtočkama 1. do 82. i preinačena samo u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni (smanjena je visina jedinstvene kazne zatvora), proizlazi kako je vještačenje provedeno samo u odnosu na ta kaznena djela, dakle, ne i na kaznena djela u pogledu kojih je prvostupanjska presuda ukinuta, a troškovi tog vještačenja iznose 161.334,92 kune.

Troškovi kaznenog postupka, uključujući i paušalne troškove u iznosu od 5.000,00 kuna stoga ne ovise o tome kakva će biti konačna odluka u pogledu optužbe za kaznena djela iz točaka 2. i 3. prvostupanjske kaznene presude koja je u tom dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje pa nije bilo ni razloga da drugostupanjski sud u kaznenom postupku ukida i odluku o troškovima postupka.

11. Ovršenica doduše tvrdi da odluka o troškovima kaznenog postupka nije ni pobijana a to bi opet značilo da je ta odluka pravomoćna zbog toga što nije pobijana žalbom, u kojem slučaju nema potrebe (ne bi bilo ni pravilno) u izreci drugostupanjske odluke uopće navoditi nepobijani dio presude.

12. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ocijenio nepostojanje razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3. (u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ/12), kao i nepostojanje ostalih razloga na koje se prema članku 50. stavku 5. OZ/12 pazi po službenoj dužnosti pa je donio zakonitu i pravilnu odluku odbivši kao neosnovan ovršeničin prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima.

13. Kako povodom ovršeničine žalbe protiv prvostupanjskog rješenja nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih zbog kojih ovršenica pobija to rješenje, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje pa time, a na temelju članka 380. točke 2. u vezi s člancima 381. i 368. stavkom 1. ZPP sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.

U Puli, 26. veljače 2026.

Sudac

Marija Sošić