Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-144/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice Osnovne škola Primorje, Rudine 1, Smokovljani, OIB:29632926847, koju zastupa punomoćnica Vanda Benz, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja nedopuštenosti ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Pr- 21/2024 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Pr-21/2024 od 24. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu, Klasa: 602-01/23-01/125 Urbroj: 2117-35-24- 1 od 26. travnja 2024.g., nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Sudski se raskida ugovor o radu između tužiteljice i tuženika s danom 8. rujna 2024., te se utvrđuje da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do 8. rujna 2024. kao dana sudskog raskida ugovora o radu.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete po čl. 125. Zakona o radu isplati iznos od 5.292,84 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od donošenja odluke do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana.".
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23, dalje u tekstu ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na dogovor tužiteljici.
Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika ističući da je ista neosnovana s prijedlogom da bude odbijena i da joj se dosudi troškove odgovora na žalbu.
Žalba tuženika nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 26. travnja 2024. je nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, zatim traži utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu s danom 8. rujna 2024. kao i isplatu štete u visini od 5.292,84 eura kao i naknadu troškova parničnog postupka.
4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.
Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnost sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje upućuje žalba jer je pobijana odluka razumljiva i jasna i ista se može ispitati.
Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio primjenom odredbe članka 8. ZPP-a.
5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da je tužiteljica s tuženikom imala zaključen ugovor o radu na određeno nepuno radno vrijeme 26. veljače 2024. s danom početka rada 26. veljače 2024.,
- da su stranke 28. veljače 2024. zaključili Ugovor na radu na neodređeno nepuno radno vrijeme s početkom rada 27. veljače 2024. u kojem je ugovoren probni rad tužiteljice u trajanju od 2 mjeseca za radno mjesto učiteljice informatike,
- da je tuženik Odlukom o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 24. travnja 2024. tužiteljici otkazao Ugovor o radu sklopljen dana 28. veljače 2024.,
- da je navedena odluka dostavljena tužiteljici putem pošte, s tim da je upućena od tuženika 27. travnja 2024. a tužiteljica ju je zaprimila 30. travnja 2024.,
- neprijeporno je a pregledom navedene odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu (list 11 do lista 15 spisa) da je tuženik pokušao tužiteljici uručiti navedenu odluku 24. travnja 2024. ali je ista odbila primiti navedenu odluku pa je takva odluka stavljena na oglasnoj ploči tuženika.
6. Kod ovakvog činjeničnog stanja pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Naime, u ovom predmetu radi se o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom roku, premda je tuženik u svojoj regulativi zaključivanja ugovora o radu poštovao zakonski rok iz članka 53. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje u tekstu: ZR). Naime, tuženik je poštovao zakonsku odredbu članka 53. ZR-a koji regulira u stavku 1. da se može ugovoriti probni rok prilikom zaključenja Ugovora o radu, te odredbu stavka 3. gdje regulira da probni rok ne može trajati duže od 6 mjeseci. Tuženik je ugovorio probni rok u trajanju od 2 mjeseca s početkom trajanja od 27. veljače 2024. U ovoj pravnoj situaciji došlo je do primjene odredbe članka 53. stavak 8. ZR-a kad radnik nije zadovoljio na probnom roku, što predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz Ugovora, kojim se radniku može otkazati ugovor tijekom trajanja radnog odnosa, a najkasnije do zadnjeg dana probnog rada.
7. U ovom postupku neprijeporno je utvrđeno da je zadnji dan probnog rada tužiteljice kod tuženika bio 27. travnja 2024., a da je tuženik pokušao tužiteljici uručiti odluku o otkazu ugovora o radu 29. travnja 2024. Nisu od odlučne važnosti činjenice što je navedena odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu napisana 26. travnja 2024. kao ni činjenica koja proizlazi da iz zapisnika od 23. elektroničke sjednice školskog odbora tuženika (list 97 i 98 spisa) utvrđeno da je donijeta odluka o otkazivanju o radu u probnom roku zbog nezadovoljavanja od strane tužiteljice na radnom mjestu.
8. Pravilno je sud prvog stupnja prilikom donošenja i analize provedenih dokaza primijenio odredbe Temeljne kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine broj 29/24, - u daljnjem tekstu KU) koji u članku 25. regulira odredbu mogućnost zaključenja ugovora o radu s ugovaranjem probnog roka ali i jako bitnu odredbu članka 26. koji regulira da ako zaposlenik koji nije zadovoljio na probnom radu, prestaje radni odnos otkazom zbog nezadovoljavanja na probnom radu, takva odluka mora biti u pisanom obliku i obrazložena (stavak 1. koji je tuženik ispoštovao), ali prema stavku 2. članka 26. KU propisano je da poslodavac je dužan zaposleniku dostaviti takvu odluku najkasnije do posljednjeg dana probnog rada jer u protivnom smatrat će se da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu.
8.1. Nije od odlučne važnosti činjenica što je u razgovoru koje je vodila ravnateljica CĆ s tužiteljicom **.**.2024. u kojem razgovoru je usmeno izvijestila tužiteljicu da ista nije zadovoljila o probnom radu, kao ni činjenica što je školski odbor donio odluku o suglasnosti za otkaz ugovora o radu tužiteljice dana 26. travnja 2024. kao ni činjenica da je pobijana odluka napisana dana 26. travnja 2024. Ono što je bitno, je odlučno u ovoj pravnoj stvari je činjenica da je ta odluka pokušana dostaviti osobno tužiteljici 29. travnja 2024. od strane tuženika bezuspješno, te je ista primila tek putem pošte 30. travnja 2024. (ta je pošiljka predana na poštu 27. travnja 2024.).
9. Imajući u vidu odredbe KU kao i ZR, tuženik je pogrešno postupio nedostavivši pobijanu odluku barem do zadnjeg dana trajanja probnog rada odnosno do 27. travnja 2024. Kako je tuženik propustio postupiti u predviđenom roku odnosno dostavit odluku o nezadovoljavanja na probnom radu tužiteljici najkasnije zadnjeg dana probnog roka, to je pravilno sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražilo utvrđenje da je nedopuštena pobijana odluka te da radni odnos tužiteljice nije prestao.
10. Sukladno navedenom osnovan je bio zahtjev tužiteljice kojim je zatražila sudski raskid ugovora o radu a samim tim i naknadu štete zbog nezakonite odluke, te je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 125. ZR-a.
11. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdit odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
12. Ukazuje se da je neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu te je taj zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 155. ZPP-a.
Split, 26. veljače 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Miho Mratović
