Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž R-165/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva RUŽDJAK I PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-579/2025-28 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-579/2025-28 od 25. rujna 2025. u pobijanom dijelu, toč. I., II. i IV. izreke.

II. U nepobijanom dijelu, toč. III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da su nedopuštene Obavijest (Odluka) o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021., te odluka tuženika o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 1. rujna 2021. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4 st. 3 i 4 Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017., koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u toč. I.,

II. i IV. izreke i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

2.1. Kako prema čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a tuženik ne pobija presudu u toč. III. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

2.2. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 16. rujna 2021. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2.-7. tog članka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe i predlaže da nadležni županijski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška žalbenog postupka tužitelju.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog radnog spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da su nedopuštene Obavijest (Odluka) o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021. (dalje: Obavijest od 19. kolovoza 2021.) i Odluka tuženika o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 1. rujna 2021. (dalje: Odluka od 1. rujna 2021.) te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4 . st. 3. i 4. Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017., koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, u roku od 15 dana.

6. Nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno:

- da su pravni prednik tuženika, Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Zagrebački električni tramvaj, kao poslodavac i tužitelj, kao radnik, sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme od 29. kolovoza 2017., na mandatno razdoblje od četiri godine, kojim je ugovoreno da će radnik obavljati poslove radnog mjesta "pomoćnik voditelja podružnice", Ured Uprave (dalje: Ugovor o radu),

- da je tuženik u Obavijesti od 19. kolovoza 2021. obavijestio tužitelja da Ugovor o radu na određeno vrijeme, na mandatno razdoblje od četiri godine, sklopljen 29. kolovoza 2017., radi obavljanja poslova pomoćnik voditelja podružnice, Ured Uprave, prestaje istekom vremena na koje je sklopljen i da tužitelju prestaje radni odnos 29. kolovoza 2021.,

- da je tužitelj 25. kolovoza 2021. protiv Obavijesti od 19. kolovoza 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik dopisom od 1. rujna 2021. odbacio i

- da je tužitelj 15. rujna 2021., u roku propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17; 98/19; 151/22 i 64/23; dalje: ZR) zatražio zaštitu svojih prava podnošenjem tužbe,

dok je bilo sporno da li je tuženik bio dužan po isteku mandatnog razdoblja na koji je sklopljen Ugovor o radu ponuditi tužitelju sklapanje novog Ugovora o radu te predstavlja li Obavijest od 19. kolovoza 2021. odluku o prestanku Ugovora o radu, budući da tuženik smatra da je Ugovor o radu prestao istekom vremena na koji je sklopljen, a da predmetna Obavijest ima samo deklaratoran učinak,

prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da iz stipulacije odredbe 4. st. 3. Ugovora o radu, u kojoj je imperativno navedeno da "… zaposleniku će se ponuditi sklapanje novog ugovora o radu“, proizlazi obveza tuženika da tužitelju ponudi novi ugovor o radu po isteku mandatnog razdoblja od četiri godine, dok iz nastavka citirane odredbe prema kojoj je ugovoreno "prema odluci voditelja podružnice", proizlazi da je voditelj podružnice trebao samo odlučiti za koje će radno mjesto tužitelju ponuditi sklapanje novog ugovora o radu ,

- da je sukladno Ugovoru o radu mandat pomoćnika voditelja podružnice bio je ugovoren u trajanju od četiri godine i radilo se o privremenom rasporedu tužitelja na mandatnu funkciju, nakon čega je tužitelj trebao nastaviti s radom na drugom radnom mjestu kod tuženika, sklapanjem novog ugovora o radu za radno mjesto o kojem treba odlučiti Voditelj podružnice, s tim da isto mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, što je jasno vidljivo iz odredbe čl. 4. st. 4. Ugovora o radu, kojom je ugovoreno da „Radno mjesto i poslovi koji se ponude Zaposleniku po prestanku privremenog rasporeda moraju odgovarati njegovoj stručnoj spremi…", pa Ugovor o radu nije mogao prestati prije nego što je tuženik tužitelju ponudio novi Ugovor o radu za odgovarajuće radno mjesto,

- da iz Ugovora o radu ne proizlazi da je njime ugovoreno da voditelj podružnice može svojevoljno odlučiti hoće li ili ne ponuditi zaposleniku novi ugovor o radu nakon isteka mandatnog razdoblja, niti je ugovoreno da radnik mora dokazivati i dostavljati poslodavcu dokumentaciju da se vidi što je radio u mandatnom razdoblju, jer niti jednom ugovornom odredbom nije utanačeno da se ispunjenje obveza iz tog

Ugovora veže uz naputke gradonačelnika,

- da među strankama nije sporno da je Ugovor o radu pripremio tuženik te ga dao na potpis tužitelju, pa se odredba čl. 4. st. 3. Ugovora o radu kojom je ugovoreno da će se zaposleniku u slučaju isteka roka u kojem je zaposlenik zaposlen na mandatno razdoblje na radnom mjestu "pomoćnik voditelja podružnice", ponuditi sklapanje novog ugovora o radu, valja tumačiti u korist zaposlenika, kod čega se sud poziva na odredbu čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO),

- da iz Obavijesti od 19. kolovoza 2021. proizlazi da je tuženik u njoj obavijestio tužitelja da Ugovor o radu prestaje istekom vremena na koji je sklopljen i da tužitelju radni odnos prestaje 29. kolovoza 2021., pa tužitelj sadržaj te Obavijesti ispravno dovodi u korelaciju sa njegovim sadržajem, a kojim se tuženik obvezao da će ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora po isteku mandatnog razdoblja od četiri godine pa Ugovor o radu nije mogao prestati prije nego što je tuženik tužitelju ponudio odgovarajuće radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4. st. 4. Ugovora o radu,

- da s obzirom da tuženik nije postupio u skladu s navedenom ugovornom odredbom, jer nije ponudio tužitelju novi Ugovor o radu po isteku mandatnog razdoblja, već mu je dostavio Obavijest od 19. kolovoza 2021. kojom ga je obavijestio da Ugovor o radu prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, to je tuženik tom Obavijesti povrijedio tužiteljeva prava iz radnog odnosa i tužitelj je imao pravo zatražiti zaštitu svojih prava u skladu s odredbom čl. 133. ZR-a,

6.1. Prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da iz Ugovora o radu proizlazi da je tuženik bio u obvezi ponuditi tužitelju sklapanje novog Ugovora o radu po prestanku Ugovora u radu, a da tuženik nije postupio u skladu s tom ugovornom obvezom, već je tužitelju dostavio Obavijest od 19. kolovoza 2021. kojom ga je obavijestio da mu istekom mandatnog razdoblja prestaje radni odnos kod tuženika, tuženik je povrijedio tužiteljeva prava iz radnog odnosa, slijedom čega je prihvaćen postavljeni (glavni) tužbeni zahtjev i utvrđeno da je nedopuštena Obavijest od 19. kolovoza 2021., a slijedom toga da je nedopuštena i Odluka od 1. rujna 2021., te je sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad i to na radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4. st. 4. Ugovora o radu, koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnosti. Posljedično, prvostupanjski sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi tvrdeći da je izreka pobijane presude nejasna, a obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se presuda ne može ispitati. Suprotno tome, ovaj sud najprije naglašava da pobijana presuda sadrži sve elemente propisane odredbom čl. 338. ZPP-a, a izreka presude je jasna i određena i ima svoje uporište u razlozima na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju, slijedom čega se presuda može u žalbenom postupku ispitati u cijelosti.

7.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP -a na koju se tuženik poziva u žalbi, ali bez bilo kakve konkretizacije i argumentacije u čemu se ona sastoji.

8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Tuženik u žalbi osporava stav prvostupanjskog suda da je temeljem Obavijesti od 19. kolovoza 2021. povrijeđeno tužiteljevo pravo iz radnog odnosa , tvrdeći da takav stav nema uporište u sadržaju predmetne Obavijesti koja nosi naziv „Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme“ i koja prema tuženiku ima deklaratorni značaj, a donesena je temeljem čl. 112. st. 3. ZR-a. Navodi da u tekstu Obavijesti od 19. kolovoza 2021. stoji da Ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen i da radni odnos prestaje 29. kolovoza 2021. (isti dan kada prestaje ugovor o radu na određeno vrijeme), da nije navedeno da se tužitelju neće ponuditi novi ugovor o radu, a niti iz teksta proizlazi da bi se njome tužitelju „dalo do znanja“ da mu se neće ponuditi novi ugovor o radu. Nadalje, tvrdi da je stav prvostupanjskog suda da tužitelju radni odnos nije mogao prestati prije nego mu je ponuđen novi ugovor o radu u suprotnosti s odredbom čl. 112. st. 3. ZR-a i sadržajem Ugovora o radu iz kojeg proizlazi da je uvjet za nuđenje tužitelju novog ugovora o radu to da Ugovor o radu prestane istekom vremena na koje je sklopljen pa je stoga da bi se tužitelju ponudio novi ugovor o radu bilo nužno da mu istekne Ugovor o radu te je nejasno na temelju čega je sud zaključio da tužitelju radni odnos zasnovan Ugovorom o radu nije mogao prestati prije nego mu je ponuđen novi ugovor o radu jer ni iz jednog dijela predmetne Obavijesti ne proizlazi da tužitelju neće biti ponuđen novi ugovor o radu.

8.2. Prema shvaćanju ovog suda žalbene tvrdnje tuženika o pravnom (deklaratornom) statusu Obavijesti od 19. kolovoza 2021. i Odluke od 1. rujna 2021. proizlaze iz tuženikovog parcijalnog pristupa radnom odnosu tužitelja kod tuženika, jer tuženik navedenu Obavijest odnosno Odluku ne dovodi u korelaciju sa sadržajem Ugovora o radu, o čemu je ovaj sud već zauzeo stajalište u svojoj ranijoj (ukidnoj) odluci poslovni broj: Gž R-19/2025-2 od 20. veljače 2025. navodeći u toč. 7.1. obrazloženja:

„Naime, osnovano tužitelj sadržaj predmetne Obavijesti (kojom u toč. 1. tuženik obavještava tužitelja da je Ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen, dok toč. 2. glasi: „Radniku ŠO sl. broj 8335, prestaje radni odnos dana 29.08.2021.“), dovodi u korelaciju sa sadržajem Ugovora o radu i tvrdi da se je tim ugovorom tužitelj obvezao da će kod tuženika obavljati poslove radnog mjesta „Pomoćnik voditelja podružnice“ u mandatnom razdoblju od četiri godine, ali da se isto tako tuženik izričito obvezao u čl. 4. st. 3. Ugovora o radu da će istekom mandata, ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora o radu, dok je prema čl. 4. st. 4. Ugovora o radu voditelj podružnice trebao samo odlučiti za koje radno mjesto će ponuditi tužitelju sklapanje ugovora o radu, a radno mjesto i poslovi koje mu ponudi moraju odgovarati tužiteljevoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.“

8.3. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda koji se osnovano poziva na odredbu čl. 320. st. 1. ZOO-a u kojoj je normirano tumačenje nejasnih odredbi ugovora u posebnim slučajevima, da iz stipulacije odredbe 4. st. 3. Ugovora o radu proizlazi da se u njoj imperativno navodi da: "… zaposleniku će se ponuditi sklapanje novog ugovora o radu“, iz čega proizlazi obveza tuženika da tužitelju ponudi novi ugovor o radu po isteku mandatnog razdoblja od četiri godine, dok iz nastavka citirane odredbe kojom je ugovoreno: "prema odluci voditelja podružnice", proizlazi da je voditelj podružnice trebao samo odlučiti za koje će radno mjesto tužitelju ponuditi sklapanje novog ugovora o radu, jer je sukladno sklopljenom Ugovoru o radu mandat pomoćnika voditelja podružnice bio ugovoren u trajanju od četiri godine i radilo se o privremenom rasporedu tužitelja na mandatnu funkciju, nakon čega je tužitelj trebao nastaviti raditi kod tuženika na drugom radnom mjestu, sklapanjem novog ugovora o radu za radno mjesto o kojem treba odlučiti voditelj podružnice, time da isto mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima (što proizlazi iz odredbe čl. 4. st. 4. Ugovora o radu).

8.4. Posljedično, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Ugovor o radu nije mogao prestati prije nego što je tuženik tužitelju ponudio odgovarajuće radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4. st. 4. Ugovora o radu, pa kako tuženik nije postupio u skladu s ugovornom obvezom jer tužitelju po isteku mandatnog razdoblja nije ponudio novi ugovor o radu, već mu je dostavio Obavijest od 19. kolovoza 2021., to je tuženik predmetnom Obavijesti povrijedio tužiteljeva prava iz radnog odnosa te je tužitelj imao pravo zatražiti zaštitu svojih prava prema odredbi čl. 133. ZR-a.

8.5. U tom kontekstu promašene su žalbene tvrdnje tuženika koje nemaju nikakvu podlogu u utvrđenim činjenicama i stanju spisa da u času sastava Obavijesti od 19. kolovoza 2021. nitko nije mogao jamčiti da će tužitelj prihvatiti ponuđeni novi ugovor o radu niti da će isti biti sklopljen u roku od 8 dana od prestanka ranijeg Ugovora o radu, a da bi se tužitelju ponudio novi ugovor o radu bilo je nužno da mu Ugovor o radu istekne, pa da je s obzirom na to potpuno nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju radni odnos zasnovan Ugovorom o radu nije mogao prestati prije nego mu je ponuđen novi ugovor o radu.

8.6. Naime, iz očiglednog (ne)postupanja tuženika kao poslodavca u smislu obveza koje je preuzeo Ugovorom o radu jasno proizlazi da tuženik niti u jednom trenutku nije postupio niti je imao namjeru postupiti u skladu sa svojim obvezama koje proizlaze iz čl. 4. st. 3. i 4. Ugovora o radu tj. ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, pa je potpuno proizvoljna dvojba tuženika da u času sastava Obavijesti od 19. kolovoza 2021. nitko nije mogao jamčiti da će tužitelj prihvatiti ponuđeni novi ugovor o radu niti da će isti biti sklopljen u roku od 8 dana od prestanka ranijeg Ugovora o radu, s obzirom da nema nikakve dvojbe da tuženik tužitelju nije ponudio i nije imao niti namjeru ponuditi mu novi ugovor o radu.

8.7. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz sklopljenog Ugovora o radu proizlazi da je tuženik bio u obvezi ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora o radu i da tuženik nije postupio u skladu s tom ugovornom obvezom, već je tužitelju dostavio Obavijest od 19. kolovoza 2021. kojom ga je obavijestio da mu istekom mandatnog razdoblja prestaje radni odnos, čime je tuženik povrijedio tužiteljeva prava iz radnog odnosa te Obavijest od 19. kolovoza 2021. nema deklaratorni karakter, kako to tvrdi tuženik, nego je tužitelj imao pravo protiv predmetne Obavijesti zatražiti zaštitu svojih prava sukladno odredbi čl. 133. ZR-a. Zbog navedenog, neosnovano je pozivanje tuženika na stajališta sudske prakse izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Rijeci, jer se navedena stajališta temelje na različitoj činjeničnoj podlozi u odnosu na činjenice koje su utvrđene u ovom postupku.

8.8. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je naložio tuženiku da tužitelja vrati na rad, budući da je u postupku utvrđeno da Obavijest od 19. kolovoza 2021. nije dopuštena, pa je sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a, naloženo tuženiku tužitelja vratiti na rad i to na radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4. st. 3. i 4. Ugovora o radu, koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnosti.

8.9. Žalbeni navod tuženika da postoji zakonska zapreka da se tužitelja vrati na rad obzirom da je tužitelj 20. kolovoza 2022. navršio 65 godina čime da su se na njegovoj strani ispunili uvjeti za starosnu mirovinu, predstavlja novu činjenicu koju tuženik u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a ne može iznositi u žalbi.

8.10. Tuženik neosnovano tvrdi i da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da tuženik nije imao ovlaštenje tražiti od tužitelja dostavu dokumentacije i da propust tužitelja da dostavi dokumentaciju ne oslobađa tuženika od obveze da tužitelju ponudi novi ugovor o radu, kao i da je primjena odredbi čl. 4. st. 3. i 4. Ugovora o radu bila uvjetovana ishođenjem suglasnosti gradonačelnika Grada Zagreba, koja suglasnost se izdaje na temelju mišljenja nadležnog gradskog ureda.

8.11. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz Ugovora o radu ne proizlazi da je istim ugovoreno da voditelj podružnice može svojevoljno odlučiti hoće li ili ne ponuditi radniku (konkretno: tužitelju) novi ugovor o radu nakon isteka mandatnog razdoblja, niti je istim ugovoreno da radnik mora dokazivati i dostavljati poslodavcu dokumentaciju da se vidi što je radio u mandatnom razdoblju, jer niti jednom odredbom Ugovora o radu nije regulirano da se ispunjenje obveza iz Ugovora o radu od strane tuženika veže uz naputke gradonačelnika Grada Zagreba, već se odredbe ugovora o radu mogu mijenjati samo ukoliko na to pristanu obje stranke koje su sklopile ugovor. Stoga je prema ocjeni i ovoga suda pogrešno stajalište tuženika da je imao pravo tužitelju ne ponuditi novi ugovor, jer da tužitelj nije dostavio dokumentaciju kojom bi dokazao što je radio prethodne četiri godine radeći na radnom mjestu pomoćnika voditelja podružnice. Zaključno, kako nema nikakve dvojbe da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove s mandatnom funkcijom (pomoćnik voditelja podružnice), to je tuženik vrlo dobro znao ili je kao poslodavac morao znati (kada mu je već povjerio takav posao s mandatnom funkcijom), koje su i kakve stručne sposobnosti tužitelja te što je radio (koje je to konkretne poslove tužitelj obavljao, te koje je to prijedloge, analize, mjere, upute i druge radnje tužitelj obavio u okviru radnog mjesta na kojem je bio zaposlen) u mandatnom razdoblju.

8.12. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23), a koju tuženik pobija samo na način da ju dovodi u vezu sa svojim eventualnim uspjehom u sporu.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I., II. i IV. izreke i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

10. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

10.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer taj podnesak nije bio potreban u žalbenom postupku, s obzirom da tužitelj ponavlja navode već iznesene tijekom postupka i (u bitnome) utvrđuje da je:

„Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku proveo sve dokaze, te je na temelju njihove ocjene, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.“

(…)

„Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio.“

10.2. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun