Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1056/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužiteljice AV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Franu Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5623/2024-8 od 28. ožujka 2025., 26. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5623/2024-8 od 28. ožujka 2025. u točki III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odredba članka 2./ kamate i naknade, Ugovora o [broj kredita] od 26. rujna 2008. godine zaključenog između tužitelja AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka Banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 142,94 eura (stočetrdesetdva eura i devedesetčetiri centa) sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2008. pa do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.231,18 eura (tisućudvjestotridesetjedan euro i osamnaest centi) sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama.“

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citiranu odluku suda prvog stupnja u odnosu na odluku o troškovima postupka u točki III. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a te predlaže preinačiti odluku o trošku uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Tuženik žalbom u bitnome osporava odluku prvostupanjskog suda o vrijednosti predmeta spora navodeći kako je u konkretnom slučaju riječ o postavljanju deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva, a koji deklaratorni zahtjev treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva te se njegova vrijednost ne uzima kao relevantna za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora, već se jedino vrijednost kondemnatornog zahtjeva uzima kao relevantna prilikom odlučivanja o mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora, a što da potvrđuje i sudska praksa. Također se žalitelj protivi dosuđenom trošku tužiteljici za zastupanje na ročištu za objavu presude smatrajući da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

3. Žalba je neosnovana.

4. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da među strankama nije sporno da su 26.9.2008. sklopile Ugovor o [broj kredita] kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.052,97 CHF na rok otplate od 60 mjeseci kao niti visina plaćene naknade,

- da je sporno je li odredba ugovora o naknadi za obradu kredita ništetna te je li potraživanje tužiteljice u zastari,

- da je odredba članka 2. predmetnog ugovora o kreditu, kojim je ugovorna naknada za obradu kredita, a koja naknada je u konkretnom slučaju iznosila 142,94 eura, nepoštena ugovorna odredba u smislu članka 100. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 – dalje ZZP) te je temeljem odredbe članka 102. stavka 1. citiranog Zakona ništetna,

- da je tuženik iskoristio svoj položaj „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita u postotku od ukupnog iznosa kredita radi čega je postupao suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja,

- da tuženik u sadržaj ugovora nije unio, a niti je objasnio tužiteljici koji je to opravdani razlog zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje iste naknade i zašto visina naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita,

- da restitucijskom zahtjevu tužiteljice na povrat stečenog temeljem ništetne odredbe ugovora prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora radi čega zastara još nije niti počela teći, a koje pravno shvaćanje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30.1.2020.,

- da se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva prema odredbi članka 37. stavak 1. ZPP-a pa je pravilno tužiteljica naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.470,17 eura (kao zbroj zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti i zahtjeva za isplatu).

4.1. Slijedom izloženih utvrđenja prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika da joj isplati iznos od 142,94 eur koji je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO) i to kao nesavjesni stjecatelj sa zakonskom zateznom kamatom od 2.10.2008. pa do isplate, u visini kamatne stope propisane odredbom čl. 29. stavka 2. ZOO-a.

4.2. Odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja je u točki III. izreke dosudio tužiteljici naknadu troškova primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora od 1.470,17 eur, a odmjerenim sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25 – dalje Tarifa) za poduzete radnje po punomoćniku tužiteljice i sudskih pristojbi, u ukupnom iznosu od 1.231,18 eur s kamatama od presuđenja do isplate prema odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika na naknadu troškova postupka .

5. U donošenju pobijane odluke o trošku nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi članka 381. stavak 1. ZPP-a.

6. Neosnovani su navodi tuženika u žalbi da je prvostupanjski sud protivno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a dosudio tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku na ročištu za objavu presude budući da je punomoćnik tužiteljice istom nazočio te je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici trošak dosudio prema odredbi Tbr. 9.3. Tarife. Naime, stranci koja je zastupana po punomoćniku - odvjetniku i pristupila je na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude (odluka VSRH, Rev 1094/24 od 20.11.2024.).

7. Također nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava odluku suda prvog stupnja o vrijednosti predmeta spora od 1.470,17 eur te pravilnost odmjere troškova postupka prema istoj. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da je pri utvrđenju vrijednosti predmeta spora prvostupanjski sud prihvatio označenu vrijednost od strane tužiteljice i to u visini zbroja postavljenog deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva.

7.1. Tužiteljica je u tužbi istaknula dva tužbena zahtjeva i to zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 142,94 eura te je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.470,17 eura, kao zbroj deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva, sukladno odredbi članka 37. stavak 1. u svezi članka 35. stavak 1. i članka 40. stavak 2. ZPP-a. Stoga je pravilno prvostupanjski sud isti prihvatio odlučujući po prigovoru tuženika temeljem odredbe članka 40. stavak 3. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije naznačila vrijednost predmeta spora niti suviše visoko niti suviše nisko.

7.2. Odredbom članka 37. stavak 1. ZPP-a propisano je: „Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.“

Gotovo identično propisuje i odredba članka 16. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/2023 – dalj ZSP) za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora radi odmjeravanja visine suske pristojbe.

7.3. Nadalje, prema odredbi članak 35. stavak 1. ZPP-a propisano je da se kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok sukladno odredbi članka 40. stavak 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. U konkretnome slučaju tužiteljica je vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva označila sa 1.327,22 eur, a što je u skladu s odredbom članka 19. ZSP -a pa se može zaključiti o opravdanosti naznačene vrijednosti predmeta spora deklaratornog zahtjeva.

7.4. Iz navedenih razloga osnovana je odluka prvostupanjskog suda kojom prihvaća vrijednosti predmeta spora označene po tužiteljici u tužbi, a prema kojoj su pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članaka 155. ZPP -a te odredbama Tarife odmjereni parnični troškovi tužiteljici potrebni za vođenje ovog postupka u ukupnom iznosu od 1.231,18 eur sa zakonskim kamatama tekućim sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

8. Neosnovani su navodi tuženika u žalbi da se vrijednosti predmeta spora određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, a ne i deklaratornog zahtjeva, budući da takvo pravno shvaćanje nije u skladu s odredbama ZPP-a koje propisuju utvrđivanje vrijednosti predmeta spora (čl. 35. do čl. 40.), a riječ je o preciznim i jasnim zakonskim odredbama koje ne trebaju posebno tumačenje pa su stoga i pravna shvaćanja na koja se tuženik u žalbi poziva neprimjenjiva.

8.1. Pored toga, u okolnostima konkretnog slučaja upravo je deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe bio potreban za odlučivanje o kondemnatornom zahtjevu, s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o ugovornoj odredbi čija ništetnost nije već prethodno utvrđena u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača. Tim više, upravo se o deklaratornom zahtjevu pretežno raspravljalo u ovom postupku jer je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao pravnu osnovanost tog zahtjeva (posljedično i osnovanosti kondemnatornog zahtjeva iako ne i visinu istoga) te su se u svezi tog zahtjeva provodili dokazi pa je pretežni dio troškova postupka nastao upravo vezano za deklaratorni tužbeni zahtjev.

8.2. Također, po mišljenju ovoga suda, obzirom na pravno shvaćanje broj Su - IV-47/2020 zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30.1.2020. u svezi tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe može i samostalno egzistirati te ne služi samo za ocjenu osnovanosti restitucijskog zahtjeva kako to pogrešno navodi tuženik u žalbi. Iz navedenih razloga priznavanjem troškova postupka samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, kako to smatra tuženik, bilo bi povrijeđeno i pravo tužiteljice na pristup sudu zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija).

9. Slijedom izloženog žalbu tuženika valjalo je kao neosnovanu odbiti te primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka, sadržana u točki II. izreke ovog rješenja, donijeta je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

11. Prvostupanjska presuda u točki I., II. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 26. veljače 2026.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković