Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-2042/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužiteljice FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-53/2025-15 od 27. studenog 2025., 26. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-53/2025-15 od 27. studenog 2025. u točki III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 10. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 07.02.2005.g., u dijelu koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“

1.1. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 149,78 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9.2.2005. pa do isplate, a u točki III. izreke pobijane odluke nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citiranu odluku suda prvog stupnja u odnosu na odluku o troškovima postupka u točki III. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a te predlaže preinačiti odluku o vrijednosti predmeta spora i troškovima postupka uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Tuženik žalbom u bitnome osporava odluku prvostupanjskog suda o vrijednosti predmeta spora, a posljedično tome i odluku o dosuđenim troškovima postupka tužiteljici navodeći kako se u konkretnom slučaju vrijednosti predmeta spora trebala odrediti u visini postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva jer da deklaratorni zahtjev nije niti potreban u izreci te da se njime samo napuhuje naznačena vrijednost predmeta spora. Osim toga žalitelj ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka jasno zauzeo shvaćanje da se deklaratorni zahtjev koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Također se žalitelj protivi dosuđenom trošku tužiteljici za zastupanje na ročištu za objavu presude smatrajući da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud je rješenjem od 10.9.2025, poslovni broj P-53/2025, odlučio o prigovoru tuženika o previsoko naznačenom vrijednosti premeta spora u tužbi u iznosu od 1.350,00 eur, na način da je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR pozivajući se na odredbu članka 19. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), s obrazloženjem da se u ovom parničnom postupku prvenstveno radi o sporu radi utvrđenja ništetnosti odredbe sklopljenog ugovora o kreditu (jedne od odredbi).

4.1. Pobijanu odluku o troškovima postupka, sadržanu u točki III. izreke, sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, polazeći od prednje utvrđene vrijednosti predmeta spora od 1.327,22 eur, a odmjerenim sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25 – dalje Tarifa) za poduzete radnje po punomoćniku tužiteljice u ukupnom iznosu od 1.375,00 eur s kamatama od presuđenja do isplate.

5. U donošenju pobijane odluke o trošku nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi članka 381. stavak 1. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tuženik žalbom jer pobijana odluka sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

6. Neosnovani su navodi tuženika u žalbi da je prvostupanjski sud protivno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a dosudio tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku na ročištu za objavu presude budući da je punomoćnik tužiteljice istom nazočio te je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici trošak dosudio prema odredbi Tbr. 9.3. Tarife. Naime, stranci koja je zastupana po punomoćniku - odvjetniku i pristupila je na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude (odluka VSRH, Rev 1094/24 od 20.11.2024.).

7. Također nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava odluku suda prvog stupnja o utvrđenoj vrijednosti predmeta spora te pravilnost odmjere troškova postupka prema istoj.

7.1. Naime, tužiteljica je u tužbi istaknula dva tužbena zahtjeva i to zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 149,78 eura te je prvostupanjski sud odlučio o prigovoru tuženika na označenu vrijednost predmeta spora polazeći od odredbe članka 40. stavak 2. i 3. ZPP-a te cijeneći da tužiteljica nije naznačila vrijednost predmeta spora niti suviše visoko niti suviše nisko u odnosu na deklaratorni zahtjev pozivajući se i na odredbu članka 19. ZSP-a. Prvostupanjski sud izražava shvaćanje da se upravo o deklaratornom zahtjevu prvenstveno raspravljalo u konkretnom parničnom postupku.

7.2. Sukladno odredbi članak 40. stavak 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. U konkretnome slučaju tužiteljica je vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva označila sa 1.327,22 eur, a što je u skladu s odredbom članka 19. ZSP-a pa se može zaključiti o opravdanosti naznačene vrijednosti predmeta spora deklaratornog zahtjeva.

7.3. Iz navedenih razloga osnovana je odluka prvostupanjskog suda o vrijednosti predmeta spora prema kojoj su pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članaka 155. ZPP-a te odredbama Tarife odmjereni parnični troškovi tužiteljice potrebni za vođenje ovog postupka u ukupnom iznosu od 1.375,00 eur sa zakonskim kamatama tekućim sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

8. Neosnovani su navodi tuženika u žalbi da se vrijednosti predmeta spora određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, a ne i deklaratornog zahtjeva, budući da takvo pravno shvaćanje nije u skladu s odredbama ZPP-a koje propisuju utvrđivanje vrijednosti predmeta spora (čl. 35. do čl. 40.), a riječ je o preciznim i jasnim zakonskim odredbama koje ne trebaju posebno tumačenje pa su stoga i pravna shvaćanja na koja se tuženik u žalbi poziva neprimjenjiva.

8.1. Pored toga, u okolnostima konkretnog slučaja upravo je deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe bio potreban za odlučivanje o kondemnatornom zahtjevu, s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o ugovornoj odredbi čija ništetnost nije već prethodno utvrđena u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača. Tim više, upravo se o deklaratornom zahtjevu pretežno raspravljalo u ovom postupku jer je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao pravnu osnovanost tog zahtjeva (posljedično i osnovanosti kondemnatornog zahtjeva iako ne i visinu istoga) te su se u svezi tog zahtjeva provodili dokazi pa je pretežni dio troškova postupka nastao upravo vezano za deklaratorni tužbeni zahtjev.

8.2. Po mišljenju ovoga suda, obzirom na pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30.1.2020. u svezi tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe može i samostalno egzistirati te ne služi samo za ocjenu osnovanosti restitucijskog zahtjeva kako to pogrešno navodi tuženik u žalbi. Iz navedenih razloga priznavanjem troškova postupka samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, kako to smatra tuženik, bilo bi povrijeđeno i pravo tužiteljice na pristup sudu zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija).

9. Slijedom navedenog žalbu tuženika valjalo je kao neosnovanu odbiti te primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka, sadržana u točki II. izreke ovog rješenja, donijeta je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

11. Prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 26. veljače 2026.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković