Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj P-2768/2019-55
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi od 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 12813/06 solemniziran kod javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije, M.Tita 80, pod posl. br. OU-50/06 dana 08.02.2006. godine, koji su dana 08.02.2006. godine sklopili tužitelj MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i HVB Splitska banka d.d. kao pravni prednik tuženika, kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, sadržana u čl. 11 st.1 Ugovora u dijelu kojim je određeno kako je redovna kamatna stopa promjenjiva te se određuje odlukom Kreditora.
II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA dioničko društvo, OIB 52508873833 (ranije HVB Splitska banka d.d) da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 11.562,19 Eur (slovima:jedanaest tisuća petsto šezdeset i dva eura i devetnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:
na iznos od 24,80 € od dana 14.02.2007. do isplate,
na iznos od 22,51 € od dana 13.03.2007. do isplate,
na iznos od 46,46 € od dana 23.03.2007. do isplate,
na iznos od 53,16 € od dana 27.04.2007. do isplate,
na iznos od 26,01 € od dana 04.05.2007. do isplate,
na iznos od 43,28 € od dana 11.05.2007. do isplate,
na iznos od 80,51 € od dana 12.06.2007. do isplate,
na iznos od 100,32 € od dana 14.07.2007. do isplate,
na iznos od 76,80 € od dana 14.08.2007. do isplate,
na iznos od 62,01 € od dana 11.09.2007. do isplate,
na iznos od 87,34 € od dana 11.10.2007. do isplate,
na iznos od 49,60 € od dana 13.11.2007. do isplate,
na iznos od 26,54 € od dana 16.11.2007. do isplate,
na iznos od 68,71 € od dana 12.12.2007. do isplate,
na iznos od 81,40 € od dana 12.01.2008. do isplate,
na iznos od 77,71 € od dana 12.02.2008. do isplate,
na iznos od 65,30 € od dana 12.03.2008. do isplate,
na iznos od 8,48 € od dana 04.04.2008. do isplate,
na iznos od 76,74 € od dana 25.04.2008. do isplate,
na iznos od 73,89 € od dana 27.05.2008. do isplate,
na iznos od 75,90 € od dana 19.07.2008. do isplate,
na iznos od 73,26 € od dana 15.07.2008. do isplate,
na iznos od 73,98 € od dana 12.08.2008. do isplate,
na iznos od 1,46 € od dana 10.09.2008. do isplate,
na iznos od 75,46 € od dana 11.09.2008. do isplate,
na iznos od 75,24 € kn od dana 11.10.2008. do isplate,
na iznos od 79,43 € od dana 10.11.2008. do isplate,
na iznos od 63,94 € od dana 16.12.2008. do isplate,
na iznos od 11,75 € od dana 09.01.2009. do isplate,
na iznos od 90,76 € od dana 13.01.2009. do isplate,
na iznos od 164,05 € od dana 11.02.2009. do isplate,
na iznos od 140,35 € od dana 11.03.2009. do isplate,
na iznos od 124,55 € od dana 15.04.2009. do isplate,
na iznos od 145,08 € od dana 12.05.2009. do isplate,
na iznos od 135,81 € od dana 11.06.2009. do isplate,
na iznos od 132,40 € od dana 11.07.2009. do isplate,
na iznos od 134,44 € od dana 11.08.2009. do isplate,
na iznos od 135,19 € od dana 11.09.2009. do isplate,
na iznos od 129,02 € od dana 13.10.2009. do isplate,
na iznos od 134,28 € od dana 24.11.2009. do isplate,
na iznos od 119,60 € od dana 15.12.2009. do isplate,
na iznos od 175,93 € od dana 13.01.2010. do isplate,
na iznos od 10,64 € od dana 18.01.2010. do isplate,
na iznos od 178,00 € od dana 11.02.2010. do isplate,
na iznos od 160,14 € od dana 11.03.2010. do isplate,
na iznos od 179,47 € od dana 14.04.2010. do isplate,
na iznos od 176,34 € od dana 11.05.2010. do isplate,
na iznos od 180,06 € od dana 11.06.2010. do isplate,
na iznos od 184,84 € od dana 13.07.2010. do isplate,
na iznos od 185,27 € od dana 10.08.2010. do isplate,
na iznos od 202,83 € od dana 16.09.2010. do isplate,
na iznos od 186,11 € od dana 20.10.2010. do isplate,
na iznos od 192,15 € od dana 10.11.2010. do isplate,
na iznos od 191,80 € od dana 11.12.2010. do isplate,
na iznos od 202,60 € od dana 11.01.2011. do isplate,
na iznos od 161,19 € od dana 11.02.2011. do isplate,
na iznos od 147,47 € od dana 11.03.2011. do isplate,
na iznos od 159,42 € od dana 12.04.2011. do isplate,
na iznos od 161,36 € od dana 11.05.2011. do isplate,
na iznos od 171,56 € od dana 11.06.2011. do isplate,
na iznos od 168,31 € od dana 12.07.2011. do isplate,
na iznos od 199,40 € od dana 11.08.2011. do isplate,
na iznos od 174,12 € od dana 13.09.2011. do isplate,
na iznos od 164,55 € od dana 11.10.2011. do isplate,
na iznos od 170,51 € od dana 11.11.2011. do isplate,
na iznos od 164,31 € od dana 12.12.2011. do isplate,
na iznos od 172,55 € od dana 11.01.2012. do isplate,
na iznos od 174,39 € od dana 11.02.2012. do isplate,
na iznos od 163,39 € od dana 13.03.2012. do isplate,
na iznos od 172,53 € od dana 11.04.2012. do isplate,
na iznos od 167,38 € od dana 11.05.2012. do isplate,
na iznos od 173,37 € od dana 12.06.2012. do isplate,
na iznos od 166,07 € od dana 11.07.2012. do isplate,
na iznos od 171,01 € od dana 11.08.2012. do isplate,
na iznos od 168,09 € od dana 11.09.2012. do isplate,
na iznos od 163,05 € od dana 11.10.2012. do isplate,
na iznos od 169,82 € od dana 13.11.2012. do isplate,
na iznos od 163,35 € od dana 11.12.2012. do isplate,
na iznos od 169,12 € od dana 11.01.2013. do isplate,
na iznos od 166,27 € od dana 12.02.2013. do isplate,
na iznos od 148,94 € od dana 12.03.2013. do isplate,
na iznos od 166,89 € od dana 11.04.2013. do isplate,
na iznos od 158,59 € od dana 11.05.2013. do isplate,
na iznos od 162,03 € od dana 11.06.2013. do isplate,
na iznos od 154,88 € od dana 11.07.2013. do isplate,
na iznos od 161,34 € od dana 13.08.2013. do isplate,
na iznos od 161,85 € od dana 11.09.2013. do isplate,
na iznos od 157,06 € od dana 11.10.2013. do isplate,
na iznos od 161,95 € od dana 12.11.2013. do isplate,
na iznos od 157,43 € od dana 11.12.2013. do isplate,
na iznos od 94,97 € od dana 11.01.2014. do isplate-
III. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 12813/06 solemniziran kod javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije, M.Tita 80, pod posl. br. OU-50/06 dana 08.02. 2006. godine koji su dana 08.02.2006. godine sklopili tužitelj MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i HVB Splitska banka d.d. , kao pravni prednik tuženika kojom se povrat obveza iz kredita vezuje uz valutu švicarski franak, sadržane u čl. 2 st. 3. Ugovora, u dijelu u koji glasi: „Sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način - u izabranoj stranoj valuti (CHF - kao valuta Ugovora)…“, u članku 2. stavku 4. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi „Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja…“, sadržane u odredbi članka 2. stavka 5. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora“, sadržane u članku 2. stavku 6. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi „Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenljivošću tečaja izbrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK“, sadržane u članku 10. d.) stavku 1. do 4. istog članka Ugovora o kreditu koji glasi: „Mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta, Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima. Prijevremene uplate, uplate anuiteta izvršene prije desetog dana u mjesecu, prihvatiti će se po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća. Kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata“, te u članku 19. stavku 1. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da „Korisnik kredita potpisom Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primijenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svijesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“
IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA dioničko društvo, OIB 52508873833 (ranije HVB Splitska banka d.d) da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos od 13.560,63 Eur (slovima: trinaest tisuća petsto šezdeset eura i šezdeset i tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:
na iznos od 5,30 € od dana 11.03.2006. do isplate,
na iznos od 0,01 € od dana 11.05.2006. do isplate,
na iznos od 1,02 € od dana 13.06.2006. do isplate,
na iznos od 1,79 € od dana 11.10.2006. do isplate,
na iznos od 8,04 € od dana 11.11.2008. do isplate,
na iznos od 0,01 € od dana 11.12.2008. do isplate,
na iznos od 30,76 € od dana 13.01.2009. do isplate,
na iznos od 41,13 € od dana 11.02.2009. do isplate,
na iznos od 55,28 € od dana 11.03.2009. do isplate,
na iznos od 0,01 € od dana 11.04.2009. do isplate,
na iznos od 29,11 € od dana 15.04.2009. do isplate,
na iznos od 27,56 € od dana 12.05.2009. do isplate,
na iznos od 25,09 € od dana 11.06.2009. do isplate,
na iznos od 29,89 € od dana 11.07.2009. do isplate,
na iznos od 20,54 € od dana 11.08.2009. do isplate,
na iznos od 24,70 € od dana 11.09.2009. do isplate,
na iznos od 17,71 € od dana 13.10.2009. do isplate,
na iznos od 0,01 € od dana 11.11.2009. do isplate,
na iznos od 23,73 € od dana 24.11.2009. do isplate,
na iznos od 0,04 € od dana 11.12.2009. do isplate,
na iznos od 20,70 € od dana 15.12.2009. do isplate,
na iznos od 33,77 € od dana 13.01.2010. do isplate,
na iznos od 43,81 € od dana 11.02.2010. do isplate,
na iznos od 43,03 € od dana 11.03.2010. do isplate,
na iznos od 47,61 € od dana 13.04.2010. do isplate,
na iznos od 2,34 € od dana 14.04.2010. do isplate,
na iznos od 62,19 € od dana 11.05.2010. do isplate,
na iznos od 71,97 € od dana 11.06.2010. do isplate,
na iznos od 92,79 € od dana 13.07.2010. do isplate,
na iznos od 72,53 € od dana 16.09.2010. do isplate,
na iznos od 119,06 € od dana 16.09.2010. do isplate,
na iznos od 0,13 € od dana 12.10.2010. do isplate,
na iznos od 90,29 € od dana 20.10.2010. do isplate,
na iznos od 112,08 € od dana 11.11.2010. do isplate,
na iznos od 123,98 € od dana 11.12.2010. do isplate,
na iznos od 152,18 € od dana 11.01.2011. do isplate,
na iznos od 121,64 € od dana 11.02.2011. do isplate,
na iznos od 134,87 € od dana 11.03.2011. do isplate,
na iznos od 117,56 € od dana 12.04.2011. do isplate,
na iznos od 151,30 € od dana 11.05.2011. do isplate,
na iznos od 172,56 € od dana 11.06.2011. do isplate,
na iznos od 185,63 € od dana 12.07.2011. do isplate,
na iznos od 295,54 € od dana 11.08.2011. do isplate,
na iznos od 188,78 € od dana 13.09.2011. do isplate,
na iznos od 174,22 € od dana 11.10.2011. do isplate,
na iznos od 176,96 € od dana 11.11.2011. do isplate,
na iznos od 176,90 € od dana 13.12.2011. do isplate,
na iznos od 189,65 € od dana 11.01.2012. do isplate,
na iznos od 199,50 € od dana 11.02.2012. do isplate,
na iznos od 205,60 € od dana 13.03.2012. do isplate,
na iznos od 195,66 € od dana 11.04.2012. do isplate,
na iznos od 201,02 € od dana 11.05.2012. do isplate,
na iznos od 203,59 € od dana 12.06.2012. do isplate,
na iznos od 199,28 € od dana 11.07.2012. do isplate,
na iznos od 197,42 € od dana 11.08.2012. do isplate,
na iznos od 186,47 € od dana 11.09.2012. do isplate,
na iznos od 191,73 € od dana 11.10.2012. do isplate,
na iznos od 198,71 € od dana 13.11.2012. do isplate,
na iznos od 98,79 € od dana 11.12.2012. do isplate,
na iznos od 98,70 € od dana 21.12.2012. do isplate,
na iznos od 200,13 € od dana 11.01.2013. do isplate,
na iznos od 189,49 € od dana 12.02.2013. do isplate,
na iznos od 189,38 € od dana 12.03.2013. do isplate,
na iznos od 197,48 € od dana 11.04.2013. do isplate,
na iznos od 187,27 € od dana 11.05.2013. do isplate,
na iznos od 179,96 € od dana 11.06.2013. do isplate,
na iznos od 174,36 € od dana 11.07.2013. do isplate,
na iznos od 181,76 € od dana 13.08.2013. do isplate,
na iznos od 186,53 € od dana 11.09.2013. do isplate,
na iznos od 192,39 € od dana 11.10.2013. do isplate,
na iznos od 192,19 € od dana 12.11.2013. do isplate,
na iznos od 199,54 € od dana 11.12.2013. do isplate,
na iznos od 196,96 € od dana 11.01.2014. do isplate,
na iznos od 74,39 € od dana 11.02.2014. do isplate,
na iznos od 132,41 € od dana 12.02.2014. do isplate,
na iznos od 210,26 € od dana 11.03.2014. do isplate,
na iznos od 209,56 € od dana 11.04.2014. do isplate,
na iznos od 203,42 € od dana 13.05.2014. do isplate,
na iznos od 202,53 € od dana 11.06.2014. do isplate,
na iznos od 207,86 € od dana 11.07.2014. do isplate,
na iznos od 213,28 € od dana 12.08.2014. do isplate,
na iznos od 216,09 € od dana 11.09.2014. do isplate,
na iznos od 216,42 € od dana 11.10.2014. do isplate,
na iznos od 221,60 € od dana 11.11.2014. do isplate
na iznos od 223,21 € od dana 11.12.2014. do isplate,
na iznos od 225,31 € od dana 13.01.2015. do isplate,
na iznos od 211,37 € od dana 11.02.2015. do isplate,
na iznos od 185,61 € od dana 11.03.2015. do isplate,
na iznos od 25,76 € od dana 12.03.2015. do isplate,
na iznos od 183,20 € od dana 11.04.2015. do isplate,
na iznos od 28,16 € od dana 14.04.2015. do isplate,
na iznos od 184,13 € od dana 12.05.2015. do isplate,
na iznos od 27,23 € od dana 13.05.2015. do isplate,
na iznos od 185,75 € od dana 11.06.2015. do isplate,
na iznos od 25,62 € od dana 13.06.2015. do isplate,
na iznos od 184,05 € od dana 11.07.2015. do isplate,
na iznos od 27,32 € od dana 14.07.2015. do isplate,
na iznos od 190,81 € od dana 11.08.2015. do isplate,
na iznos od 20,56 € od dana 12.08.2015. do isplate,
na iznos od 193,98 € od dana 11.09.2015. do isplate,
na iznos od 17,39 € od dana 12.09.2015. do isplate,
na iznos od 191,74 € od dana 13.10.2015. do isplate,
na iznos od 19,63 € od dana 14.10.2015. do isplate,
na iznos od 191,64 € od dana 11.11.2015. do isplate,
na iznos od 19,73 € od dana 12.11.2015. do isplate,
na iznos od 191,16 € od dana 11.12.2015. do isplate,
na iznos od 20,21 € od dana 12.12.2015. do isplate,
na iznos od 191,77 € od dana 12.01.2015. do isplate,
na iznos od 19,60 € od dana 13.01.2016. do isplate,
na iznos od 276,77 € od dana 11.02.2016. do isplate,
na iznos od 25,96 € od dana 12.02.2016. do isplate,
na iznos od 4,94 € od dana 11.03.2016. do isplate,
na iznos od 0,53 € od dana 12.03.2016. do isplate.
V. Tuženik OTP BANKA HRVATSKA dioničko društvo, OIB 52508873833 (ranije HVB Splitska banka d.d) , dužan je tužitelju MR, MATULJI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka u visini od 7.071,38 EUR (slovima: sedam tisuća sedamdeset i jedan eur i trideset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
VI.Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki V izreke ove presude do traženog iznosa od 8.196,38 EUR.
r i j e š i o j e
I.Ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prijeboja u visini od 1.944,45
EUR.
II.Ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prijeboja u visini od 9.437,69 EUR.
Obrazloženje
1.Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika kao pravnog sljednika HVB Splitske banke sa kojom je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu 8. veljače 2006 godine sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 12813/06, solemniziran kod javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije pod brojem OU-50/06 dana 8. veljače 2006. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u visini od 155.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju banke koji je vrijedio na dan korištenja kredita. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa. Tužitelj je kredit podignuo radi refinanciranja dva stambena kredita kod Zagrebačke banke d.d. i za adaptaciju odnosno dovršenje obiteljske kuće u [adresa]. Banka je navedeni kredit sa valutnom klauzulom u CHF ponudila kao najpovoljniji. Tužitelj je 31. ožujak 2016. zaključio Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u kredit sa valutnom klauzulom u EUR. Tužitelj smatra da konverzija ne može osnažiti pravomoćno utvrđene ništetne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Poziva se na Presudu Visokog trgovačkog suda RH Rev-2686/2018,te odluku Europskog suda C-118/17. Smatra da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli nepoštene, te time ništetne, te se poziva na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u tzv. kolektivnom sporu Potražuje isplatu preplaćenih iznosa, sve uz naknadu parničnog troška.
2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Ne osporava činjenicu da je zaključen Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 12813/06 kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 155.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja. Osporava sve ostale navode i protivi se dokaznim prijedlozima. Smatra da je predmetni Ugovor o kreditu odraz slobodnih volja ugovornih strana, te da se tužitelj svjesno i savjesno odlučio upravo za ovakav ugovor. Smatra da se odluke iz kolektivnog postupka na koje se poziva tužitelj ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju jer se ne radi o isplati naknade štete, već o institutu stjecanja bez osnova, ali u svakom slučaju ističe prigovor zastare. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne nalazi ništetnim. Ističe prigovor prijeboja za iznose kada je kamata bila niža od početno ugovorene, te predlaže da sud cijeni iznos preplate koji je priznat u postupku konverzije, odnosno smatra da je sklapanjem Dodatka ugovora tužitelj dobio iznose koje potražuje u ovom postupku. Osporava tužitelju svojstvo potrošača. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti nadoknadu parničnog troška tuženiku.
3.Proveden je dokazni postupak uvidom u Ugovor o kreditu (list 11 do 20 spisa), u otplatni plan (list 21 do 26 spisa), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 27 do 30 spisa), u izvod po kreditu (list 35 spisa), u Dodatak br. 2. Ugovoru o kreditu (list 36 do 43 spisa), u Sporazum o korištenju preplate po konverziji (list 116 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke koja je u spis uložila pisani nalaz i mišljenje (list 162 do 188 spisa), te očitovanja (list 251 i 252, 283 i 284, 305 i 306 spisa), saslušana je vještakinja (list 294 i 295 spisa), saslušan je tužitelj (list 295 i 296 spisa), provedena je dopuna vještačenja (list 318 do 323 spisa), te je saslušana svjedokinja ZR (list 355 spisa).
4.Tužitelj se tijekom postupka očitovao podneskom od 14. kolovoza 2019. (list 53 do 56 spisa), od 2. prosinca 2019. (list 87 do 90 spisa), od 16. listopada 2020. (list 145 do 154 spisa), od 22. travnja 2021. (list 193 do 201 spisa), od 30. kolovoza 2021. (list 204 spisa),od 20. rujna 2023. (list 297 do 303 spisa), od 11. ožujka 2025. (list 330 i 331 spisa), od 10. prosinca 2025. (list 349 do 353 spisa),a tuženik podneskom od 4. studenog 2019. (list 73 do 75 spisa), od 3. rujna 2020. (list 110 do 112 spisa), od 25. rujna 2020. (list 113 do 15 spisa),od 1. listopada 2020. (list 143 i 144 spisa), od 28. prosinca 2020. (list 160 i 161 spisa), od 22. rujna 2021. (list 212 do 214 spisa), od 14. srpnja 2022. (list 256 do 258 spisa), od 27. rujna 2023. (list 304 spisa), od 17. studenog 2023. (list 307 do 310 spisa), od 24. veljače 2025. (list 328 i 329 spisa), od 7. studenog 2025. (list 341 do 344 spisa).
5.U ovom postupku nije sporno da su stranke i to pravni prednik tuženika i tužitelj zaključili 8. veljače 2006. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kojim je banka odobrila tužitelju kredit u visini od 155.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama banke.
6. Tužitelj smatra da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, te da ima pravo tražiti povrat preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi.
7. Tuženik smatra da se ne radi o ništetnim odredbama, da je tužitelj u cijelosti namiren zaključenjem Dodatka br. 2 Ugovoru o kreditu u kojem su postupku priznate sve eventualne preplate. Ističe prigovor radi prijeboja, prigovor zastare, te osporava tužitelju svojstvo potrošača.
8.Tuženikov prigovor radi prijeboja nalazi se neosnovanim.Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja smatrajući da ukoliko sud utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, tada bi tužitelj bio dužan vratiti tuženiku svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog ugovorenog , kao i za razdoblje kada je kamata bila niža od početno ugovorene. Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Svaki izračun anuiteta vršio je tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja, pa nema stjecanja bez osnove na strani tuženika. Odredba članka 232. st. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora,ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti,što diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora. Dodatno se ističe da u situaciji kada je vjerovnik samostalno ponudio potrošaču smanjenje kamatne stope, time nije došlo do povrede interesa potrošača niti je narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu.
9.U ovom je postupku saslušan tužitelj, te svjedokinja ZR, čije iskaze ovaj sud cijeni iskrenim i životno prihvatljivim. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi tužitelj bila informiran o posebnim uvjetima i parametrima zbog kojih dolazi do promjene kamatne stope ili dodatnog pojašnjenja glede valute CHF u odnosu na kredite sa valutnom klazulom u EUR u smislu razlike i eventualne zaštite od strane HNB-a. Također, ne nalazi se osnovanim prigovor tuženika da tužitelj ne bi bio potrošač. Tužitelj je, u svemu postupao kao prosječni potrošač te je nedvojbeno da se radi o potrošačkom kreditu jer je tužitelj isti zaključio kao fizička osoba, a ne radi obavljanja djelatnosti
10.Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. iznio je pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 502. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu s Zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim Zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim Zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. c. ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, odredbe ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi.
11.Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope,a ta presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Revizije tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude VTS pod brojem P-7129/13 odbijene su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14.
12.Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.
13.Kao odlučna činjenica u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva i radi utvrđenja ništetnosti i zahtjeva za povrat primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, jest okolnost da se tužitelj u tužbi pozvao na naprijed navedena pravna utvrđenja.
14.Zakonom o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP) uređen je učinak odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Na bitno sličan način određeni su učinci presude donesene povodom kolektivne tužbe i prema ZPP-u i to u članku 502. c ZPP-a, prema kojem se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15.Dakle, prema citiranim je odredbama za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potrebno je utvrditi da li je odluka na koju se tužitelj pozvao odluka donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 131. stavak 1. ZZP –a i članka 502.a stavka 1. ZPP-a i jesu li tom odlukom prihvaćeni zahtjevi iz takve tužbe, a potom i da li tužitelj ovom pojedinačnom tužbom traži zaštitu interesa odnosno prava koje je bilo predmetom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Ukoliko je odgovor na postavljena pitanja pozitivan,a u konkretnom slučaju jest, sud u pojedinačnom zahtjevu više nije ovlašten raspravljati o tome je li došlo do povrede ili ugroze prava čija se zaštita traži, već je dužan prihvatiti utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, onda kada je zahtjev iz takve tužbe prihvaćen odnosno kada je utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača. Uz to se ističe kako prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava obvezuje sudove samo u postupku radi naknade štete, međutim tu odredbu treba teleološki tumačiti tako da se ima primijeniti u svakom individualnom postupku čija je svrha saniranje posljedica utvrđene povrede kolektivnih interesa potrošača, tako i u ovom postupku u kojem se zahtjev tužitelja temelji na vraćanju primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. U prilog tome govori i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u kojoj se ističe potreba vođenja računa o tome da potrošači trebaju moći ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu na temelju postupka kolektivne zaštite, a ujedno, referirajući se na presudu MRU i KR Palacios Martínez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u spojenim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15, navodi da je Europski sud u istoj utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, i to tako da prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora, da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, i da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, dok je treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13 EEZ.
16.Slijedom obrazloženog, nedvojbeno je da su ništetne odredbe Ugovora kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta,a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak.
17.Samo ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije nepošteno niti ništetno imajući u vidu da takvo postupanje potpada pod slobodu uređivanja obveznih odnosa, a nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 47/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a). Međutim, treba reći da u ovom sporu tuženik nije iznio niti jedan prigovor koji nije raspravljen presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7192/13 od 13. lipnja 2014.,presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., ali i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 .To znači da su zaključak o povredi kolektivnih interesa ti sudovi donijeli na činjeničnoj i pravnoj osnovi u kojoj su u obzir uzeti, preciznije otklonjeni, isti prigovori koje tuženik ovdje ističe. Prema tome, istaknuti prigovori kojim tuženik spori tužiteljevu tezu o ništetnosti prijeporne odredbe ni na koji način ne dovode u pitanje koneksitet utvrđene povrede kolektivnih interesa i konkretnog slučaja, niti predstavljaju nove okolnosti koje bi u ovom predmetu mogle dovesti do drukčije odluke. Svi navedeni sudovi pošli su od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne i uočljive. Međutim, iste nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije, te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Primjenom testa poštenosti zaključeno je da su te kod tih banaka bile dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj i da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao u cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Slijedom toga, takva odredba ugovora uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje, kao i načelu zabrane zlouporabe prava. Posebno je bitno da Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno navodi da u preostalom dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, nisu nepoštene, a time ništetne odredbe, a zbog čega njihova valjanost, primjena i učinak nije dovedena u pitanje. Dakle, ovom su argumentacijom otklonjeni prigovori da su tužene banke postupale sukladno tadašnjim propisima, kao i prigovori da nije moguće utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope bez da to ima utjecaja na ostatak pravnog posla.
18.Ništetna je i nepoštena ugovorna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva jer prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kada su sklapani ugovori nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR, odnosno priroda i specifičnost valute švicarski franak nije bila poznata prosječnom građaninu kojeg banka o tome ni na koji način nije informirala i potrošač nije bio i ne može biti svjestan rizika koji je preuzeo.
19.Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, prema čl. 323. st. 1. ZOO-a, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je tuženik tužitelju dužan vratiti ono što je primio na temelju kamatne stope koju je u odnosu na prvotno ugovorenu povisio jednostranom odlukom, kao i iznos koji je primio na temelju ništetne odredbe kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu CHF.
20.Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i kamate i to od prvog dana nakon dana stjecanja preplaćenih iznosa od strane tuženika, budući da je isti, s obzirom na utvrđenu povredu interesa potrošača koja implicira svijest o nepripadnosti tako stečene imovine, bio nepošten, sve pozivom na članak 1115. ZOO-a. Visina zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.
21.Prigovor zastare nije osnovan.
22.Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO- a), koji zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO-a. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Pokretanjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Stav u tom smislu iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. navodeći da „pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe…“.
23.Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sve s obzirom na činjenicu da je tužbeni zahtjev usmjeren i na utvrđenje ništetnosti. Povodom dvojbi i nedoumica koje se učestalo pojavljuju u praksi na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., slijedom čega nema dvojbe da ukoliko je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
24.Pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu u odnosu na potraživanje s osnova ništetnosti kamatne stope nastupila je 13. lipnja 2014. kada je počela teći zastara koja je istekla je 13. lipnja 2019. U odnosu na potraživanje s osnova tečajne razlike, zastara je počela teći 14. lipnja 2018.,te je istekla 14. lipnja 2023., dok je tužitelj tužbom ustao 11. lipnja 2019. slijedom čega zastara nije nastupila.
25.Konačno, treba reći da se kao ključno pitanje u ovom postupku pojavljuje pitanje posljedica ZID ZPK.
26.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR.
27.Citirani propis odredio je metodologiju izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK,a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava,a te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK).
28.Takav dodatak ugovora potpisao je i tužitelj,čime je po ocjeni ovoga suda osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.
29.Dakle, cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF sa korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se, međutim, nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje,a što je u konačnici propisano i odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano).
30.U osnovi se može reći da je cilj ZID ZPK bio prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. Na to ukazuje činjenica da ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji,a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Dakle, primjenom citiranog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.
31.Dakle, po ocjeni ovoga suda konverzija ima samo učinak promjene valute kredita,a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.
32.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku broj Gos 1/2019 dana 04. ožujka 2020. donio je odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim sa Ustavom Republike Hrvatske, te rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 04. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona.
33.U svojoj odluci Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera,a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.
34.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako se ukazuje u citiranoj odluci na to presuda M ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi,a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna. Kako je već ranije navedeno, iz presude C-452/18 Ibercaja Banco proizlazilo bi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.
35.Može se reći da temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda M i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao,a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.
36.Treba spomenuti i to da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.
37.Ocjena je ovog suda da provedenom konverzijom tužitelj nije obeštećen i nije mu vraćena preplata s osnova ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Konverzija je prvenstveno imala svrhu da se osigura redovita otplata kreditnih zaduženja dužnika u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika pri tome se vodeći načelom da im se osigura ravnopravan,a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Ugovor o konverziji je posebno zakonsko uređenje koje na specifičan i nov način uređuje odnose između stranaka i njegovim je zaključenjem stvorena nova pravna osnova.Radi se o specifičnoj građanskoj pravnoj ponudi u kojoj je banka imala dužnost ponuditi ga potrošačima,a potrošači su imali pravo izbora prihvatiti ga ili ne.Pobuda na strani potrošača za zaključenje takvih ugovora nije bila odlučna i ne utječe na valjanost ugovora. Nadalje, način izračuna konverzije propisan je čl. 19. c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao kredit i na takav način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita. Dakle, konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka u osnovi nije od značaja na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. To tim više što je razlog donošenja navedenog Zakona, kao što je već rečeno, bio da se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora o kreditu se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka. Činjenica da su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.U vrijeme sklapanja Aneksa pitanje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije niti bilo pravomoćno riješeno.
38.Glede visine tužbenog zahtjeva obrazlaže se kako slijedi.
39.U ovom je postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke.
40.Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, smatra da je isti stručan i temeljit, te da je vještak odgovorio na datu mu zadaću.Treba reći da je pravilno vezati visinu tužbenog zahtjeva za početnu kamatnu stopu i početni tečaj jer je odnosu na navedene parametre ugovorna odredba jasna, razumljiva i točno određena i na istu su nedvojbeno obje strane pristale.Konverzijom utvrđeni iznos preplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Dakle, Aneksom temeljnog ugovora o kreditu nije riješeno pitanje reparacije potrošača uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama ZPK/07 („Narodne novine“ broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.
41.Konverzija je provedena sukladno zakonskim odredbama,pa iako su preplate kamata i tečaja indirektno uključene u izračun preplate odnosno manjka preko stvarnih uplata, sam izračun u konverziji na bazira se na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu već se računa na temelju dospjelih obveza kamata i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, pa je ovaj sud i nadalje stava da provedenom konverzijom tužitelj nije obeštećen,a sve kako je to već obrazloženo.
42.Visina tužbenog zahtjeva sukladna je nalazu i mišljenju vještaka.
43.Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
44.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a,a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).
45.Tužitelju je priznat slijedeći trošak:
-sastav tužbe 250 bodova/500,00 € (Tbr.7.1.)
-sastav četiri obrazložena podneska (22.8.2019., 5.12.2019., 19.10.2020., 23.4.2021.) 250 bodova/500,00 € po radnji (Tbr.8.1.)
-sastav obrazloženih podnesaka (20.9.2023., 12.3.2025., 11.12.2025.) 250 bodova/500,00 € po radnji (Tbr.8.3.)
- pristup ročištima 4.11.2019., 28.9.2020., 13.9.2023., 21.1.2026. 250 bodova/500,00 €po radnji (Tbr.9.1.)
-trošak PDV-a od 25% (Tbr.46.)
- sudska pristojba na tužbu 298,22 €
- predujam vještačenja 398,16 €.
.
U Opatiji, 26. veljače 2026.
S u d a c:
Senka Kirša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dna:
1. Pun. tužitelja (oslobođen plaćanja pristojbe sukladno čl. 11.st.1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama)
2. Pun. tuženika
