Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-318/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ankici Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, podnesenoj protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-491/2025-4 od 19. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-491/2025-4 od 19. siječnja 2026.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2025. do isplate te mu je naloženo nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 282,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. siječnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik sadržajno se pozivajući na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23; dalje ZPP),.
3. U žalbi navodi da nije primio tužbu pa da nije znao za postojanje ove parnice, a da je presudu preuzela njegova nevjenčana supruga, čime ukazuje da je presuda zbog ogluhe donesena protivno uvjetima iz čl. 331.b ZPP-a. Nadalje ističe da je sporazum između stranaka bio različit od onoga koji je unesen u pisanu ispravu, da je iz nekretnine iselio 15. ožujka 2025., da je ulagao velika vlastita sredstva u nekretninu u vlasništvu tužiteljice, tako da je popravak elektroinstalacija platio 3.000,00 eura, za nova ulazna vrata 1.400,00 eura te da je u nekretninu uložio ukupno oko 15.000,00 eura pa smatra da nije ništa dužan tužiteljici, jer nije bio dužan održavati nekretninu i plaćati popravke. Ističe da je Aneks ugovora o najmu bio sklopljen s pravom otkupa nekretnine, pri čemu se iznos najma trebao uračunati u glavnicu kupoprodajne cijene, ali da do sklapanja ugovora nije došlo. Navodi da je pisani "Raskid ugovora o najmu" sastavljen na inicijativu tužiteljice, pretpostavlja zbog plaćanja poreza na nekretnine.
4. Predlaže žalbu uvažiti.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Prema čl. 353. st. 2. ZPP-a presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je takvu presudu dopušteno pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZPP-a). U donošenju pobijane presude zbog ogluhe nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tako ni povreda na koju sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, budući da je presuda zbog ogluhe donesena pravilnom primjenom čl. 331.b ZPP-a.
7. Naime, sud može donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, pod uvjetom da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s ponuđenim dokazima te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tuženik je uredno primio tužbu i poziv za podnošenje odgovora na tužbu, o čemu svjedoči dostavnica kojom tuženik potvrđuje primitak narečenih pismena. Pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela. Naime, tužiteljica je uz tužbu u kojoj je obrazložila činjenične navode o tuženikovom preuzimanju obveze plaćanja dospjele najamnine, kao dokaz priložila privatnu ispravu nazvanu „Raskid ugovora o najmu“ od 12. svibnja 2025., na kojoj ispravi je javni bilježnik potvrdio da su stranke iz ovog postupka vlastoručno tu ispravu potpisale.
8. S obzirom na priložene isprave, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva za povrat utuženog iznosa proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje su sukladne dokazima koje je tužiteljica podnijela, a tražbina tužiteljice ima osnovu u mjerodavnim odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24).
9. Tuženik u žalbi iznosi činjenice kojima pokušava potkrijepiti tvrdnju o ulaganjima u nekretninu u vlasništvu tužiteljice ,međutim takvi žalbeni navodi nisu ni od kakvog utjecaja na zakonitost pobijane presude. Naime, kako je uvodno navedeno,, presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je presuda donesena bez raspravljanja pa su i razlozi zbog kojih se može pobijati zakonom ograničeni.
10. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
11. Tužiteljici nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, jer je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. ZPP-a.
U Rijeci 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
