Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1376/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u ostavinskom predmetu iza pok. SV pok. VV, rođenog **.**.1931., a umrlog **.**.2002. iz Brusja, odlučujući o žalbi nasljednice GV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] izjavljenoj protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2023/2025 od 24. rujna 2025., dana 26. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednice GV kao neosnovana i potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2023/2025 od 24. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke utvrdio da ostavinsku imovinu iza pok. SV pok. VV, rođenog **.**.1931., a umrlog **.**.2002. sačinjavaju nekretnine i pokretnine detaljno opisane pod tom točkom izreke. Pod točkom II. izreke prvostupanjski sud je kao nasljednike pok. SV temeljem oporuke i zakona proglasio kćerku GV kojoj je ostavinska imovina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 220 za K. O. [katastarska općina] na ime ostavitelja za 12/280 + 9/280 dijela te čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 742 za K. O. [katastarska općina] na ime ostavitelja za 4/56 dijela +3/56 dijela uručena u 7/8 dijela te pokretnine za cijelo, te sina VV kojemu su kao ostavinska imovina u 1/8 dijela uručene nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 220 za K. O. [katastarska općina] na ime ostavitelja za 12/280 + 97280 dijela, te čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 742 za K. O. [katastarska općina] na ime ostavitelja za 4/56 dijela +3/56 dijela te sve ostale nekretnine pobrojane pod toč. I. za cijelo. Pod točkom III. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Stari Grad i Područnom uredu za katastar Stari Grad, po pravomoćnosti tog rješenja, izvršiti uknjižbu prava vlasništva i prijenos predmetnih nekretnina na nasljednike.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija nasljednica GV (dalje: nasljednica) zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Nasljednik VV je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode nasljednice kao neosnovane, te predložio odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o nasljeđivanju.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

- da su iza pok. SV na temelju odredbi čl. 4., 8. i 9. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 – dalje: ZN) na nasljeđivanje pozvani nasljednici prvog nasljednog reda - djeca ostavitelja iz prvog braka GV i TV, sin ostavitelja iz drugog braka VV te supruga ostavitelja SVU,

- da je ostavitelj sačinio vlastoručnu oporuku s nadnevkom " 17. svibnja 2002." , koja je proglašena na ročištu kod Općinskog suda u Starom Gradu 3. lipnja 2003. pod poslovnim brojem O–162/02, a kojom oporukom je ostavitelj za svoje oporučne nasljednice imenovao svoje kćeri TV i GV ostavljajući im svakoj po 500 eura te " obe ograde na simajka pasika " a svu drugu imovinu ostavio je po pola svojoj supruzi VVU i VV,

-da su nasljednici SVU i VV na ročištu kod Općinskog suda u Starom gradu održanom 3. lipnja 2003. priznali oporuku ostavitelja od 17. svibnja 2002. kao pravovaljanu i prihvatili nasljedstvo temeljem iste,

- da je punomoćnik nasljednica TV i GV odvjetnik Jurica Domančić na ročištu 11. prosinca 2003. u ime i za račun navedenih nasljednica dao nasljedničku izjavu da iste ne priznaju oporuku ostavitelja istinitom i pravovaljanom te ističu zahtjev za izdvajanjem radi povrede nužnog dijela, time da potpisi nasljednica na punomoćima izdanim odvjetniku od 19. kolovoza 2003. nisu bili javno ovjerovljeni,

-da je rješenjem Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj O-162/2002-11 od 10. kolovoza 2004. prekinut ostavinski postupak, te nasljednice TV i GV upućene na pokretanje parničnog postupka radi osporavanja vlastoručne oporuke ostavitelja,

-da je parnični postupak radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke okončan presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba Stari Grad poslovni broj P–5052/16 od 16. veljače 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica TV i GV za utvrđenje oporuke ništetnom,

- da je u međuvremenu preminula nasljednica TV (kći ostavitelja), te da su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O–4/2015, UPP/OS – 1215-6 od 10. veljače 2015. i presudom Općinskog suda u Splitu , Stalna Služba Stari Grad, poslovni broj P– 568/2016 od 11. srpnja 2016. kao njezini nasljednici utvrđeni GV i VV,

-da je na ročištu 16. srpnja 2024. nasljednik VV osporio nasljednici GV pravo na nužni dio navodeći da izjava odnosno očitovanje GV dano putem punomoćnika na ročištu 11. prosinca 2003. nije bila ovjerena pa time ista nije ni proizvodila pravne učinke, radi čega je GV nastupila prekluzija prava na isticanje zahtjeva za povredom nužnog dijela,

pozivajući se na odredbe čl. 220. st. 6. ZN-a i čl. 221. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000 – dalje: ZN/71)

zaključuje da je nasljednici GV nastupila prekluzija prava na isticanje zahtjeva radi povrede nužnog dijela, a koji se zahtjev za ostvarenje nužnog dijela ima smatrati nasljedničkom izjavom jer potpisi nasljednica na punomoćima izdanim odvjetniku od 19. kolovoza 2003. nisu bili javno ovjerovljeni, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 75., 135. i 220. ZN-a donio rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđenu ostavinsku imovinu ostavitelja uručio nasljednici GV i nasljedniku VV GV na način opisan u točki II. izreke rješenja o nasljeđivanju.

6. Nasljednica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon u ostavinskim predmetima primjenjuje na temelju čl. 175. st. 2. ZN-a, koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije obrazložio odlučne činjenice (da je pravomoćnim rješenjem poslovni broj O-162/2002-11 od 10. kolovoza 2004. prekinut ostavinski postupak te nasljednice TV i GV upućene na pokretanje parnice, da su nasljednice TV i GV sukladno rješenju poslovni broj O-162/2002 od 10. kolovoza 2004. pokrenule parnicu i da je taj parnični postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P - 5052/2016 pokrenut unutar rokova propisanih čl. 46. ZN/71 odnosno čl. 84. ZN -a, te da su nasljednice kao tužiteljice u navedenom parničnom postupku zahtijevala određivanje privremene mjere), a koje dovode do odgovora na sporno pravno pitanje da li je njoj kao nasljednici zastarjelo pravo tražiti umanjenje raspolaganja izvršenih oporukom radi ostvarenja prava na nužni dio, posljedično čemu je u pobijanom rješenju pogrešno primijenio i materijalno pravo.

7. Odredbom čl. 46/71 ZN/71 (istovjetnom čl. 84. ZN) propisano je da se umanjenje raspolaganja oporukom može zahtijevati u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a povrat dara - u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti.

8. Prema shvaćanju ovog suda, rok iz čl. 46. ZN/71 je objektivnog karaktera, iznosi tri godine bez obzira u kojem se postupku ostvaruje zahtjev za nužni dio (ostavinskom ili parničnom) i na njegov tijek ne utječu nikakvi subjektivni momenti (saznanje nasljednika za svoje pravo), time da se zastarijevanje umanjenja raspolaganja oporukom zbog povreda nužnog dijela prekida tek u trenutku kada nužni nasljednik u ostavinskom postupku zatraži nužni dio. Navedeno pravno shvaćanje je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev- 456/2019-2 od 2. lipnja 2021., rev-1962/2014-3 od 13. listopada 2021. i Rev-592/2019- 2 od 13. veljače 2019.

9. Kako je u ovom konkretnom slučaju vlastoručna oporuka ostavitelja nesporno proglašena na ročištu 3. lipnja 2003., to je rok iz čl. 46. ZN/71 od tri godine počeo teći od 3. lipnja 2003., te na njegov tijek nije utjecao prekid ostavinskog postupka do kojeg je došlo upućivanjem nasljednica TV i GV u parnicu radi utvrđivanja valjanosti vlastoručne oporuke ostavitelja, a kako to pogrešno tumači nasljednica u svojoj žalbi.

10. Imajući u vidu da su nasljednice TV i GV svoju nasljedničku izjavu da ne priznaju vlastoručnu oporuku ostavitelja i zahtijevaju nužni dio dale putem punomoćnika odvjetnika na ostavinskoj raspravi održanoj 11. prosinca 2003., a na punomoćima izdanim odvjetniku potpisi nasljednica nisu bili ovjereni , takva nasljednička izjava nema formu propisanu odredbom čl. 221. st. 2. ZN/71 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-646/2015-2 od 20. svibnja 2020.), te se ne može smatrati da su nasljednice u ostavinskom postupku zatražile umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela, a čijim bi isticanjem bio prekinut rok iz čl. 46. ZN/71 (čl. 84. ZN).

11. Kako nasljednica GV nije zatražila umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede prava na nužni dio u roku od tri godine od dana proglašenja oporuke ostavitelja (a koja je proglašena na ročištu 3. lipnja 2003.) propisanom odredbom čl. 46. ZN/71, to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare za umanjenje raspolaganja oporukom osnovanim, što pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima nasljednice.

12. Kako iznesenim žalbenim navodima nasljednica nije dovela u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje u odnosu na sastav ostavine i nasljedno pravo, te prilikom donošenja rješenja i u postupku koji mu je prethodio prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN-a, a na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže nasljednica u svojoj žalbi, te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a u svezi čl. 175. st. 2. ZN-a odbiti žalbu nasljednice i potvrditi u cijelosti pobijano rješenje o nasljeđivanju.

U Varaždinu 26. veljače 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović