REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4593/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Uni Zečević Šeparović, odvjetnici u odvjetničkom društvu Zečević i dr., Zagreb, Selska cesta 3/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa KŠ, službena osoba, radi prava iz mirovinskog osiguranja po osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti , 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23- 01/03471215500, URBROJ: 341-99-05/3-23-3355 od 21. kolovoza 2023., za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141 -02/22- 01/03471215500, URBROJ: 341-25-05/3-22-103912 od 21. ožujka 2023. i za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja po osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog i li potpunog gubitka radne sposobnosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03471215500, URBROJ: 341-99-05/3-23-3355 od 21. kolovoza 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141 -02/22- 01/03471215500, URBROJ: 341-25-05/3-22-103912 od 21. ožujka 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, posebice zaključke vještaka iz upravnog postupka, jer smatra da su ispunjene pretpostavke za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja po osnovi smanjena radne sposobnosti, odnosno djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. S tim u vezi, poziva se na navode iz mišljenja dr. Domagoja Slavića, specijaliste medicine rada, te izvješća liječnika obiteljske medicine od 10. lipnja 2022. iz kojeg proizlazi da je liječenje završeno i da su posljedice po tužitelja trajne. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te mu priznati prava mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka dostavljen uz odgovor na tužbu, proveo je sudsko-medicinsko vještačenje po vještaku Damiru Vodopivecu, specijalistu medicine rada, i Meliti Uremović, specijalisti fizijatrije, te je održao rasprave 19. rujna 2024., 4. rujna 2025. i 23. veljače 2026 .

6. Prema članku 39. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 , 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZMO) smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Preostala radna sposobnost, sukladno članku 39. stavku 2. ZMO, postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz članka 39. stavak 1. ZMO, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Prema članku 39. stavku 3. ZMO djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz članka 39. stavka 1. ZMO, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema članku 39. stavku 4. ZMO potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je izabrani doktor pokrenuo postupak radi ocjene radne sposobnosti tužitelja. Citiranim prvostupanjskim rješenjem od 21. ožujka 2023. tužitelj nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Prvostupanjsko se tijelo u pogledu utvrđivanja odlučne činjenice pozvalo na nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), KLASA: 141-02/22-01/8761, URBROJ: 426-04-08/3-23-4 od 10. veljače 2023., u kojem je zaključeno da kod tužitelja nije došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti , jer da je liječenje u tijeku i da je preuranjena ocjena invalidnosti. Povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, tuženik je pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, KLASA: 141-02/22-01/8761, URBROJ: 426-04-01/11- 23-7 od 7. kolovoza 2023. kojim se ocjenjuje pravilnim nalaz i mišljenje vijeća vještaka, pribavljen u prvostupanjskom postupku. Vijeće viših vještaka navodi, između ostalog, da je liječenje bolesnih stanja kod tužitelja u tijeku, da nisu iscrpljene sve procedure liječenja te je, za sada, potrebno povremeno koristiti prava po osnovi privremene nesposobnosti za rad. Stoga, tuženik u osporenom rješenju zaključuje da kod tužitelja nije došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti te odbija žalbu tužitelja .

8. S obzirom na prigovore tužitelja koji su stručno-medicinske naravi, sud je odredio vještačenje po specijalisti medicine rada, dr. med. Damiru Vodopivecu, i dodatno po specijalistici fizijatrije, izv. prof. prim. dr. sc. Meliti Uremović.

9. Sudski vještak Vodopivec u pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da su kod tužitelja tegobe i utvrđene promjene na tijelu blažeg oblika, početne, dostupne su liječenju fizikalnom i analgetskom terapijom, po potrebi bolovanjem ukoliko je osiguranik zaposlen. Temeljem navedenog, sudski vještak Vodopivec smatra da nisu nastupila trajna stanja u organizmu tužitelja koja bi trajno utjecala na njegovu invalidnost.

9.1. U odnosu na prigovore tužitelja (koji se pozivaju na navode iz izvješća dr. BŠ od 10. lipnja 2022. te dr. med. Domagoja Slavića, specijaliste medicine rada), vještak Vodopivec je naveo da su točne tvrdnje dr. med. BŠ da je obrada bila valjana i kompletna i da tužitelj radi fizički zahjevan posao, ali nisu točne tvrdnje da su sve metode liječenja iscrpljene, da se liječenje smatra završenim i da su posljedice na zdravlje i radnu sposobnosat osiguranika trajne. Naime, tužitelj boluje od početnih degenerativnih promjena vratne kralježnice, a kralješci su bili urednog oblika, veličine i strukture te kontinuirane interkorporalne linije. Te opisane promjene su utjecale na nastanak kronične radikulopatije blažeg stupnja u dijelu C6 desno. Pored toga utvrđene su i degenerativne promjene desnog ramena u vidu tendinoze tetive m. supraspinatusa. Opisane promjene tužitelj je „samo“ u dva navrata liječio fizikalnom terapijom. Pored toga, kardiolog je utvrdio da je tužitelj kardiopulmonalno kompenziran, ortoped, neurokirurg su tužitelju preporučili provođenje fiziklane terapije, dok je neurolog utvrdio da je tužitelj bio bez akutnog neurološkog deficita. U fizijatrijskom statusu je utvrđeno da su kretnje vratom moguće, da je trapez nešto napetiji bez značajnije bolnosti, da su oba ramena eutermna, da je test istezanja desnog ramenog spleta živaca pozitivan, pokreti u desnom ramenu su bili terminalno bolni. Djelomično radi navedenih promjena i tegoba tužitelj je tijekom 36 mjeseci bio na bolovanju 10-ak puta u duljini od do maksimalno 10-ak dana. Pored toga, vještak je napomenuo, na ono što i sam tužitelj ukazuje, da je tužitelj do 16.04.2021. obavljao poslove voditelja održavanja klimatizacije koji je obuhvaćao izradu dokumentacije, nabavku potrošnog materijala i rezervnih dijelova, organizaciju rada servisera i odlazak službenim putem na teren te montiranje, popravak i servisiranje klima i sustava za klimatizaciju. To ujedno znači da on nije puno radno vrijeme radio montažu klima uređaja, ako je i obavljao, već je obavljao organizacijske poslove. Temeljem navedenog, vještak Vodopivec smatra da sve metode liječenja nisu iscrpljene, da se liječenje ne može smatrati završenim, da posljedice na zdravlje i radnu sposobnost osiguranika nisu trajne.

9.2. U odnosu na mišljenje dr. Slavića, vještak Vodopivec na raspravi dodatno navodi da tužitelj nije proveo adekvatno liječenje te da liječenje njegovih tegoba nije završeno, da nisu sve metode liječenja iscrpljene, a samim tim posljedice za zdravlje i radnu sposobnost tužitelja nisu trajne. Tužitelj je proveo u dva navrata kratkotrajne fizikalne terapije, a prema navodima tužitelja obavljao je poslove voditelja, izrađivao je dokumentaciju, nabavljao je potrošni materijal, organizirao rad servisera, odlazio na službene puteve, tako da on nije obavljao teške fizičke poslove, a što je naveo dr. Domagoj Slavić, nije obavljao kroz svoje 8-satno radno vrijeme poslove koji zahtijevaju podizanje ruku niti su ti poslovi bili ponavljajućih pokreta, odnosno repetetivni. Pored toga, usprkos činjenice da je imenovani liječnik naveo da tužitelj boluje od alergijske astme, ako osoba koja boluje od te bolesti redovito koristi adekvatnu terapiju tada bi njegovi nalazi plućne funkcije bili uredni. Da bi se moglo govoriti da je liječenje tužitelja dovršeno, potrebno je provođenje fizikalne terapije kroz duži niz godina ambulantno, kao i stacionarno (u toplicama). U konkretnom slučaju, tužitelj je proveo samo dvije fizikalne terapije, dva puta po deset odlazaka fizijatru. U slučaju tužitelja potrebno je provesti dugotrajno fizijatrijsko liječenje te ukoliko takvo liječenje ne bi pokazalo nikakve rezultate u smislu smanjenja bolova, poboljšanja pokretljivosti udova i poboljšanje opsega vratne i slabinske kralježnice tada bi se moglo razmišljati o smanjenju radne sposobnosti i to ne da se donosi ocjena o invalidnosti u smislu potpunog gubitka radne sposobnosti, već profesionalne radne nesposobnosti sukladno opisu radnog mjesta i radnih zadataka koje ta osoba obavlja.

9.3. U odnosu na novo dostavljenu medicinsku dokumentaciju, vještak Vodopivec se očitovao da ista ne utječe na njegov nalaz i mišljenje. Iz povijesti bolesti kirurga od 21. ožujka 2025. je vidljivo da je tužitelj upućen kirurgu radi ganglion ciste koja je dobroćudnog karaktera i vezana je najčešće na ručni zglob. U statusu, kirurg je naveo da tužitelj ima urednu motoriku i senzibilitet te da je pozitivan test na blago oštećenje korijena živaca koji izlaze iz vratne kralježnice. Navedeni pozitivni test oštećenja korijena živaca vratne kralježnice nije takvog intenziteta u konkretnom slučaju da bi trajno utjecalo na smanjenje radne sposobnosti kod tužitelja, već, kako je i sam kirurg u svom nalazu naveo, potrebno je provesti fizikalnu terapiju. U odnosu na drugi nalaz, radiološki nalaz od 28. srpnja 2025., vidljivo je da je mozgovina urednog izgleda, kao i pripadajućih krvnih žila.

10. Sudska vještakinja Melita Uremović u svom pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da liječenje tužitelja nije dovršeno i da kod tužitelja nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem u smislu članka 39. ZMO-a. Tužitelj se zbog bolova u vratnoj i slabinskoj kralježnici te bolova u ramenima sporadično liječio po fizijataru, ortopedu i neurokirurgu analgeticima peroralno i postupcima ambulantne fizikalne terapije u tri navrata. Liječenjem koje je do sada provedeno nisu iscrpljene sve mogućnosti liječenja. Kod tužitelja nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti daljnjim liječenjem.

10.1. Prema očitovanju vještakinje Uremović na raspravi, na njezin nalaz i mišljenje ne utječu navodi iz izvješća dr. BŠ, jer su iz istog vidljive tegobe lokomotornog sustava manjeg intenziteta, zbog čega tužitelj povremeno uzima analgetike i u fazi pojačanja tih tegoba povremeno odlazi na bolovanje u kraćem trajanju. Da tužitelj u konkretnom slučaju nije proveo liječenje u potpunosti potvrđuje i to da nema pouzdanog dokaza da je proveo preporučenu fizikalnu terapiju, jer nije priložena kartica fizikalne terapije koja bi to isto potvrdila. Također, tužitelj nakon toga nije učinio kontrolne preglede specijalista koji su ga uputili na provođenje fizikalne terapije iz kojeg bi bilo vidljivo kakav je njegov funkcionalni status nakon provedene terapije. U liječenju bolesti lokomotornog sustava kod težih funkcionalnih deficita uobičajeno je da se osobi, ako nije došlo do poboljšanja funkcionalnih statusa uz ambulantnu fizikalnu terapiju, propisuje provođenje stacionarne rehabilitacije koja je kompleksnija od ambulantne fizikalne terapije. Nema nikakvog dokaza da je tužitelj upućen na stacionarnu fizikalnu terapiju. Nakon što je učinjena MR obrada ramena i kralježnice, od specijalista nije preporučeno provođenje operacija, nego je tužitelj upućen na provođenje fizikalne terapije, što ukazuje da je njegovo stanje posljedica degenerativnih promjena kod kojih u liječenju ima i poboljšanja i pogoršanja zdravstvenog stanja, a koja se pogoršanja onda liječe putem analgetika. Kod izrade nalaza i mišljenja uzela je u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, uključujući i onu iz perioda od 2018. do 2021. Da bi se moglo reći da je liječenje u odnosu na tužitelja dovršeno, potrebno je kontinuirano liječenje po specijalisti fizikalne medicine, provođenjem ambulantne i stacionarne fizikalne rehabilitacije. Ako po provedeno j rehabilitaciji funkcionalni status lokomotornog sustava nije poboljšan tada se u kontrolnom nalazu fizijatra ističe da je funkcionalno stanje definitivno i da se nikakvim postupcima daljnjeg liječenja ne može postići funkcionalni oporavak.

11. Razmatrajući u cjelini nalaz i mišljenje sudskih vještaka, zajedno s njihovim raspravnim obrazloženjima, sud smatra da su zaključci sudskih vještaka stručni i jasno obrazloženi, iscrpno je pojašnjeno iz kojih razloga se liječenje kod tužitelja ne može smatrati dovršenim (s tim u vezi posebno se ukazuje na obrazloženje vještakinje Uremović, navedeno pod točkom 10.2 obrazloženja presude) te su uvjerljivo otklonjeni prigovori tužitelja koji se pozivaju na mišljenje dr. Slavića (o kojem se detaljno i argumentirano očitovao vještak Vodopivec, navedeno pod točkom 9.2 obrazloženja presude) i izvješće dr. BŠ (o kojem su se detaljno izjasnila oba vještaka). Stoga, prema mišljenju suda, nema dvojbe u pogledu konačne ocjene vještaka da kod tužitelja nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem u smislu članka 39. ZMO-a, zbog čega je sud prihvatio njihov nalaz i mišljenje. Kod takvog stanja stvari, valja zaključiti da su javnopravna tijela pravilno utvrdila odlučnu činjenicu nepostojanja trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, a što je preduvjet za postojanje odgovarajućeg smanjenja ili gubitka radne sposobnosti u smislu članka 39. ZMO-a. Naime, postojanje trajnih promjena u zdravstvenom stanju tužitelja koje se ne mogu otkloniti liječenjem pretpostavka je za nastanak nekog od oblika smanjenja ili gubitka radne sposobnosti predviđenih člankom 39. ZMO-a, a isto je izostalo kod tužitelja.

12. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnica Uni Zečević Šeparović, Odvjetničko društvo Zečević i dr. -e-komunikacija

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba -e-komunikacija