REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-460/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Antun Kisić i Katija Njirić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Antun Kisić i Katija Njirić u Dubrovniku, protiv tuženika KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 24. ožujka 2025., poslovni broj: Psp- 37/2022, koje je ispravljeno rješenjem istog suda od 13. listopada 2025., poslovni broj: Psp-37/2022., 26. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja SM kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 24. ožujka 2025., poslovni broj: Psp-37/2022, koje je ispravljeno rješenjem istog suda od 13. listopada 2025., poslovni broj: Psp-37/2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je tuženik KM smetao posjed tužitelja SM na način da je posjekao raslinje na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u širini 2 metra a dužinom cijele nekretnine uz njenu granicu sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] istresao šut (građevinski materijal) te da je prolazio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz njenu granicu sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se nalaže tuženiku u roku od osam dana uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i to odnošenjem šuta ( građevinskog materijala ) sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je dužan suzdržati se svakog daljnjeg smetanja i uznemiravanja posjeda tužitelja. II.Dužan je tuženik u roku od osam dana naknaditi tužitelju parnični trošak.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00

EUR u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja od 13. listopada 2025., riješeno je:

"I. Ispravlja se poslovni broj na stranicama 1-12 rješenja ovog suda od 24. ožujka 2025. na način da se ispravlja pogrešno naveden broj predmeta i godine tako da umjesto pogrešno navedenog " Poslovni broj:16 Psp.47/2018 " ispravno glasi „Poslovni broj:Psp-37/2022“.

II. U ostalom dijelu rješenje ostaje nepromijenjeno".

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Prvenstveno ističe kako je u pobijanoj odluci pogrešno navedeni poslovni broj predmeta tako što je prvostupanjski sud pobijano rješenje označio sa poslovnim brojem 47/2018, a što je poslovni broj pod kojim se vodio prvo prvostupanjski postupak u ovom predmetu. Navodi kako je u konkretnom predmetu već bila donesena odluka kojom je tužitelj odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom, ali je viši sud prihvatio žalbu i predmet je vratio prvostupanjskom sudu, na ponovni postupak dajući pri tome jasnu uputu prvostupanjskom sudu da otkloni uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski je sud, međutim u ponovljenom postupku ponovno donio istu odluku, a u kontekstu navedenog, indikativno je kako uređujuća sutkinja navodi pogrešan poslovni broj predmeta, očigledno pišući odluku prema ranijoj odluci. Ovakav pristup, kako se dalje navodi u žalbi, dovoljno govori o nepristranosti i arbitrarnosti prilikom odlučivanja.

2.2. Dalje u žalbi navodi kako je prilikom ocjenjivanja dokaza sud paušalno naveo kako iskaz svjedokinje ČM nije posebno cijenio obzirom da ista ima pravni interes da tužitelj uspije u postupku, jer je njegova supruga. Smatra da je takav zaključak pogrešan i nezakonit, a s obzirom na takav stav nije jasno iz kojeg razloga je sud odlučio izvesti dokaz saslušanjem supruge tužitelja.

2.3. U nastavku žalbe analizira iskaze svjedoka i stranaka i zaključuje da tuženik ničim u postupku nije dokazao kako bi on bio posjednik predmetnog dijela nekretnine na kojem je izvršen čin smetanja, već pogrešno pokušava nametnuti tezu kako bi nad predmetnim dijelom nekretnine imao pravo na posjed, koja činjenica je irelevantna u postupcima radi smetanja posjeda i može biti isključivo predmet utvrđivanja u nekom drugom postupku.

2.4. Također navodi da se očevidom na licu mjesta 8. studenog 2019. sud uz pomoć vještaka geodetske struke neposredno uvjerio kako su radovi izvršeni i kako je opisani čin smetanja zaista učinjen. Iz nalaz i mišljenja vještaka razvidno je da se šut nedvojbeno nalazi u cijelosti i isključivo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nesporno u vlasništvu i posjedu tužitelja.

2.5. Zaključno u svojoj žalbi navodi kako iz izvedenih dokaza zapravo proizlazi da je tužitelj prilikom kupoprodaje 1998. stupio u posjed k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je uz pomoć svoje obitelji istu nekretninu održavao, a s obzirom da je dolazio periodično i u poodmakloj je životnoj dobi, zadnjih godina više nije stizao parcele u svom posjedu u cjelini redovito čistiti, a što ne može rezultirati samo po sebi gubitkom posjeda. Upravo je to razlog zašto je dio parcele bio obrastao raslinjem, a koje raslinje je tuženik raskrčio. Mišljenja je da iz svih izvedenih dokaza zapravo proizlazi da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik u trenutku predmetnog čina, pa predlaže njegovu žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti usvajanjem njegove tužbe. Traži trošak žalbe.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi svim žalbenim navodima. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ali ne precizira o kojoj bitnoj povredi postupka se radi. Ispitujući pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, ali i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 - dalje u tekstu ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posjedu na način da je posjekao raslinje na čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] u širini 2 metra, a dužinom cijele nekretnine uz njenu granicu sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] istresao šut (građevinski materijal), te da je prolazio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz njenu granicu sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega se od tuženika traži da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i to odnošenjem šuta (građevinskog materijala) sa čest zem. 2 k. o. [katastarska općina], te da se suzdrži od svakog daljnjeg smetanja i uznemiravanja tužiteljeva posjeda.

7. Iako pitanje pravodobnosti tužbe nije istaknuto u žalbenim navodima, drugostupanjski sud je, pazeći po službenoj dužnosti na postojanje prekluzivnog roka iz članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV), ispitao pravodobnost podnošenja tužbe te je, uvidom u stanje spisa, utvrdio da je tužba podnesena u roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja.

7.1. Naime, iz tužbe proizlazi da je tužitelj 26. srpnja 2018., nakon što je doputovao u Žuljanu, saznao za čin smetanja posjeda i počinitelja, pa budući je tužba podnesena 27. kolovoza 2018., dakle unutar roka od 30 dana (s obzirom da je 25. i 26. kolovoza 2018. bio neradni dan) proizlazi da je tužba pravodobno podnesena.

8. U odnosu na žalbeni navod vezano za pogrešno označavanje broja predmeta pod kojim se postupak vodio odnosno pod kojim je donesena pobijana odluka, valja navesti da je prvostupanjski sud rješenjem od 13. listopada 2025., poslovni broj: Psp-37/2022 donio rješenje o ispravku poslovnog broja na stranicama od 1 do 12 rješenja od 24. ožujka 2025., tako da je poslovni broj pobijanog rješenja ispravno naznačio. Navedeno rješenje o ispravku doneseno je sukladno članku 342. stavku 1. ZPP-a i isto je postalo pravomoćno 31. listopada 2025.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, između ostalog, navodi kako iz iskaza svjedoka BM proizlazi da mu nije poznato čije je zemljište na kojem se nalazi šut, kao i da mu nije poznato tko je probio vrata i odložio šut, da je to ljeto bio i da je vidio navedeni šut, a da je zadnji put prije toga bio iza kuće prije 2-3 godine, jer kad dolazi u posjet kod tužitelja dođe i sjedne ispred kuće, a rijetko kad ide iza kuće. Iz njegova iskaza, kako zaključuje prvostupanjski sud, također proizlazi i da kada je kosio poviše tužiteljeve kuće da mu je tužitelj rekao da je to njegovo, međutim on ne može sa sigurnošću reći da li je tom prilikom ušao u tuđe, jer mu nitko nije rekao gdje su granice. Svjedok je i nakon uvida u fotografiju na strani 91 spisa naveo da ne zna tko koristi navedeno zemljište, ali da kad je čistio za tužitelja da je čistio sve to područje koje je prikazano na fotografijama. Naveo je da je sve to bilo prije 20 godina i da možda tim područjem prođe svako 2-3 godine i da nikada nije vidio nikoga u dijelu poviše kuće, a niti je čuo da bi to bilo od nekog drugog, jer tamo nema nikoga, a da je tužitelj fizički lošeg zdravlja, te iako se trudi raditi i održavati oko kuće ne može puno.

9.1. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da iz iskaza svjedoka AM proizlazi da je šut koji je vidljiv na fotografijama od kuće tuženika i da se nalazi na njegovom zemljištu i da je on više puta sa tuženikom u proljeće i jesen čistio oko kuće i to unazad tako već 10, 15 godina, da živi 800 metara udaljen od njih, te da dođe često obići kuću i oko kuće, te da nikad nikoga nije vidio na navedenom zemljištu osim tuženika, kao i da je šut na listu spisa 93 odložen prije 5, 6 godina kad se krov radio, dok je tužitelja viđao samo ispred svoje kuće, da nije nikad nikoga drugog vidio na navedenom zemljištu, niti je ikad čuo da to zemljište ne bi pripadalo tuženiku.

9.2. Iz iskaza svjedoka CM proizlazi da je nakon kupnje ove čestice došao sa svojim ocem krajem 90-ih i dok je još bio u srednjoj školi počistili su nisko raslinje i kuću koja je bila dosta devastirana, s tim da zadnjih par godina nije bio sa stražnje strane objekta i da zadnjih četiri, pet godina nije vidio da je nešto nabacano na parcelu strica i da nije vidio tuženika da hoda po parceli njegovoga strica-tužitelja IM.

9.3. Iz iskaza svjedokinje ČM, supruge tužitelja, proizlazi da su ona i suprug došli 2018. krajem srpnja, te su vidjeli da je iza kuće bilo raskrčeno, da nije bilo makije na jednom dijelu i da su na objektu tuženika na zidu gdje je bio prozor bila su ugrađena vrata i da sada svako ljeto dolaze na ljetovanje u ovu kuću i nisu nikada vidjeli nikoga drugoga na njihovom zemljištu, a da se radi o šumi koja zaraste, pa to moraju raskrčivati.

9.4. Nadalje, da iz iskaza tužitelja proizlazi da su izlaskom na teren na česticu zemljišta broj 2 k. o. [katastarska općina] u južnom dijelu imanja primijetili da su izvršene radnje koje su promijenile stanje u njihovom, da je bila nasuta zemlja i šuta, a ispod toga nasipa je provučena kanalizacijska cijev koja se tri metra dalje izlijevala u njihovu košaru koju imaju u vrtu od samog početka i da su protestirali i prijavili policiji koja je izvršila očevid i uzela iskaz, a koji zapisnik od policije nisu dobili i ne zna koji je bio datum, a da se u posjedu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi od 1999., odnosno 2000. i da je tuženik nasuo šutu kako bi iznivelirao tj. kako bi ublažio brijeg i pristup novim vratima koja su sporna kao i da je od kupoprodaje nekretnine čistio vrt, odnosno česticu zemljišta broj 2 k. o. [katastarska općina] uz pomoć svojih rođaka BM i njegova sina sve do kuće tuženika i da su se na nekretnini nalazili platoi nasuti šoderom koji su se koristili kao terasa, a koji se nalaze do same granice međe između njegove nekretnine i nekretnine tuženika, odnosno do same kuće. Nadalje je iskazao da nije vidio tuženika da on čisti čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da prije 2018. česticu broj 2 k. o. [katastarska općina] nije čistio par godina obzirom da je to bio uredan i prazan prostor.

9.5. Iz iskaza tuženika proizlazi da je tijekom 2005. izvodio građevinske radove na uređenju krovišta, te je kupe i ostale dijelove krovišta koji su ostali od građevinskih radova odložio na zemljište koje je u njegovom posjedu i koje koristi otkad je kupio nekretninu 2005., a nakon što su mu pokazane fotografije (na listu 91-92 spisa) tuženik je izjavio da je na gornjoj fotografiji na listu 91 spisa pokazan ostatak građevinskog materijala koji je odložio na nekretninu na svom posjedu 2005., dok je na donjoj fotografiji na listu 91 spisa prikazan ostatak građevinskog materijala od radova koje je izvodio u proljeće, u svibnju 2018., a kada je zbog toga što mu je susjed sa istočne strane onemogućio pristup koji je koristio do 2009. umjesto prozora na zapadnom dijelu svoje kuće stavio vrata, dok je na prikazanoj mu fotografiji na listu 92 spisa tuženik pokazao suhozid i istaknuo da je do tog suhozida sve u njegovom isključivom posjedu od kupnje nekretnine i da redovno samo on krči i čisti zemljište koje se nalazi do njegove kuće u njegovom posjedu da ne zaraste u bršljan i grmlje, te da nikad nitko drugi nije pristupio niti čistio predmetnu nekretninu. Iskazao je i da otkad mu je 2009. od susjeda sa istočne strane onemogućen prolaz do njegove kuće da je do svoje kuće dolazio utabanom stazom koja je išla preko zemljišta od tužitelja, a koja staza je postojala od ranije, a kojom su se i ranije prije nego što je ijedan kupio predmetne nekretnine koristili i starosjedioci, a da ga tužitelj nikad nije po tome pitanju opomenuo, a niti mu je osporavao da može tuda prolaziti, odnosno bio je suglasan sa tim načinom korištenja te staze za pristupni put dok nije nikad vidio ranije tužitelja na tome dijelu nekretnine koju on drži u posjedu, a na koju je odložio građevinski materijal i koji održava košenjem bršljana i grmlja, a koji dio nekretnine je udaljen od njegove kuće od oka 3 metra osim spornoga dana, a koji je bio otprilike mjesec dana prije podnošenja tužbe, a niti ikoga drugoga osim AM koji mu je pomagao tu u čišćenju, a s kojim se spremao napraviti dogovor za uređenje tog novog pristupnog puta.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud, prihvaćajući kao istinite, životne i logične iskaze svjedoka BM i CM, zaključio da ovi svjedoci nemaju saznanja o tome tko je bio posljednji mirni posjednik dijela predmetne nekretnine na kojoj je odložen građevinski materijal, niti imaju saznanja od kada se isti nalazi na tom dijelu nekretnina, jer tako proizlazi iz njihovih iskaza s obzirom da zadnjih nekoliko godina nisu dolazili na taj dio nekretnina.

10.1. Iz iskaza svjedoka ĆM, čiji iskaz prvostupanjski sud također prihvaća kao vjerodostojan, proizlazi pak da se odloženi građevinski materijal nalazi na nekretnini za koju je smatrao da je tuženikova, jer je i taj dio nekretnine zadnjih 10 do 15 godina više puta čistio zajedno sa tuženikom. Pri tome je naveo da stanuje oko 800 metara od tužitelja i tuženika i da nikada nikog nije vidio na navedenom zemljištu osim tuženika, dok je tužitelja viđao samo ispred svoje kuće.

11. Što se tiče iskaza svjedokinje ČM – supruge tužitelja, valja navesti da iako činjenica da je imenovana svjedokinja supruga tužitelja, ne predstavlja zapreku za njezino saslušanje, prvostupanjski je sud, sukladno članku 8. ZPP-a, njezin iskaz cijenio s osobitim oprezom, budući da kao bračni drug ima neposredan osobni i imovinski interes da tužitelj uspije u sporu. Kako je njezin iskaz u bitnim dijelovima ostao neuvjerljiv, te nije potvrđen drugim objektivnim dokazima, a dijelom je i proturječan iskazima drugih svjedoka, osobito sa iskazom svjedoka ĆM, pravilno ga prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojan.

12. Prema članku 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

13. Prema navedenoj zakonskoj odredbi u postupku zbog smetanja posjeda raspravljanje je ograničeno isključivo na utvrđivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Teret dokazivanja tih činjenica snosi tužitelj, pa kakao iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima je tuženik odložio šut – građevinski materijal, neovisno o tome tko je vlasnik, odnosno tko ima pravo na posjed predmetnog dijela nekretnine, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

13.1. Naime, i sam tužitelj u svojoj žalbi navodi da je na navedene nekretnine dolazio periodično i da zbog svoje poodmakle dobi zadnjih godina više nije stizao parcele u svom posjedu u cjelini redovito čistiti što je razlog zbog kojega su iste obrasle u raslinje koje je upravo tuženik raskrčio, iz čega se zapravo može zaključiti da tužitelj na tom dijelu nije faktično izvršavao posjed.

13.2. Nadalje, iz provedenih dokaza, osobito iz iskaza svjedoka ĆM, proizlazi da je upravo tuženik stupio, odnosno bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine, te da je na istome poduzimao radnje koje imaju obilježja izvršavanja posjeda.

13.3. Stoga se u trenutku navodnog čina smetanja ne može govoriti o oduzimanju tužiteljeva posljednjeg mirnog posjeda, već o situaciji u kojoj je tuženikov posjed već bio uspostavljen i umiren, pa time i pravno zaštićen, zbog čega je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

14. Ovaj sud, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, nije po službenoj dužnosti ispitivao odluku o parničnom trošku u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer žalba tužitelja ne sadrži razloge kojima bi se osporavala odluka u tom dijelu.

15. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer je ovaj trošak bio nepotreban.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Draženka Ilak