Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10608/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐV, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pp-2641/2024 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĐV i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ĐV je dužan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 30,00 EUR (trideset) eura u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. ĐV proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, a uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 1.300,00 eura u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju kao jedan dan zatvora odnosno 39,82 eura tako da okrivljenik ima za platiti 1.220,36 eura, a ukazano mu je i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 60 dana računajući od primitka pravomoćne presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 40,00 eura.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve NV u trajanju 2 godine na udaljenost ispod 100 metara, u koju mjeru će se uračunati mjera opreza.

2. Protiv te presude okr. ĐV je pravodobno podnio žalbu po branitelju Ringu Špaleti, odvjetniku u Šibeniku, uvodno naznačujući sve žalbene osnove, dok je iz sadržaja žalbe vidljivo da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajopravnim sankcijama, predlažući usvojiti žalbu te ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti presudu osloboditi okrivljenika optužbe ili ga osloboditi od kazne odnosno ublažiti novčanu kaznu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer okr. ĐV nije imao nikakvu nakanu, želju niti volju počiniti bilo kakav prekršaj, da je bio očigledno isprovociran od strane agresivnog i nametljivog ponašanja navodnog oštećenika NV (brat njegove sada pok. supruge VV), a čiji postupci se nisu uzeti u obzir niti prilikom odmjeravanja izrečene kazne. Ističe da je zbog vođenja postupka podvrgnut psihijatrijskom liječenju, da je cijeli događaj teško duševno podnio i psihički se razbolio, a da je supruga bila teško bolesna te naposljetku umrla za vrijeme trajanja ovog postupka, dok se navodni oštećenik i dalje nastavio agresivno i bezobrazno ophoditi prema njemu, napadajući njega i njegovu djecu i unuke. Navodi i da je NV pravomoćno kazneno osuđen presudom istog suda posl.br. K-352/2018 zbog nanošenja tjelesnih ozljeda sestri (okrivljenikovoj supruzi) na način da ju je udario šakom u glavu a kada je prošlo vrijeme uvjetnog roka kušnje, nastavio je sa svojim provokativnim i agresivnim ponašanjem. Smatra da je izrečena novčana kazna prerigorozna, nije se uzelo u obzir prethodno ponašanje navodnog oštećenika, kao niti imovno stanje okrivljenika koji je umirovljenik sa skromnim primanjima koja su bila usmjerena na liječenje supruge. Isto tako smatra da je izrečena zaštitna mjera suvišna jer ne želi ostvarivati nikakav kontakt s NV.

5.1. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Prije svega, a uzimajući u obzir žalbene navode o izostanku namjere za počinjenje predmetnog prekršaja, potrebno je naglasiti da je za počinjenje predmetnog prekršaja dovoljno postupanje iz nehaja, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. PZ-a, dok počinitelj može biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ako je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što ovdje nije slučaj. Iz tog razloga ti žalbeni navodi nemaju utjecaja na odluku o krivnji okrivljenika. Nadalje, iz okrivljenikove obrane je vidljivo djelomično priznanje prekršaja nasilja u obitelji jer je NV, bratu svoje sada pok. supruge rekao da je „ubojica njegove žene, svoje sestre“, a što je potvrdio i sam NV u svom svjedočkom iskazu, s tim da je teretio okrivljenika i da ga je vrijeđao riječima: „Razbojniče! Doznat ćeš ti svoje“, što ga je duboko povrijedilo, dakle, izazvalo posljedicu u vidu povrede dostojanstva i očite uznemirenosti. Ocjenjujući taj iskaz te ga analizirajući zajedno s iskazom svjedoka ŽV koji je potvrdio te riječi okrivljenika upućene svom tadašnjem šogoru, pravilno je prvostupanjski sud došao do zaključka o počinjenju prekršaja nasilja u obitelji iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. I po ocjeni ovog suda su iskazi tih svjedoka pravilno prihvaćeni kao vjerodostojni, bez ijedne iznesene nelogičnosti i kontradiktornosti, a upravo nesporna činjenica međusobne netrpeljivosti između okrivljenika i žrtve NV, kao i dio iskaza svjedoka PV, okrivljenikovog zeta koji je potvrdio da je okrivljenik rekao NV da je ubojica svoje sestre, upućuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se okr. ĐV, ponašao na opisani način.

5.2. Uz uvažavanje žalbenih navoda o duboko narušenim obiteljskim odnosima te u vezi s tim, reakcijom okrivljenika na prethodne provokacije NV s kojim dijeli korištenje kuće na otoku Zlarinu koja je predmet oporuke, potrebno je istaknuti da okrivljenikovo ponašanje ne mogu opravdati eventualna postupanja NV (optuživanjem okrivljenikovog zeta da mu je prekinuo crijevo za vodu) niti ga mogu ekskulpirati od prekršajne odgovornosti. Isto tako, niti činjenica što je NV pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede prema bliskoj osobi, svojoj sestri, a okrivljenikovoj supruzi (pravomoćni kazneni nalog, str. 38 spisa), iako razumljivo može izazvati gorčinu i ljutnju kod okrivljenika, ne može dati istome ovlaštenje ili opravdanje da čini nasilje prema NV. Treba isto tako navesti i da se ovaj prekršajni postupak vodi isključivo protiv okr. ĐV zbog psihičkog nasilja u obitelji, iz kojeg razloga prvostupanjski sud utvrđuje samo one činjenice iz optužnog prijedloga koji se stavljaju na teret tom okrivljeniku, bez obzira na eventualna protupravna prethodna postupanja NV protiv kojeg optužba nije podnesena.

5.3. Po ocjeni ovog suda, sve provedene dokaze je prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim formalnim dokaznim pravilima, već pravilima ocjene dokaza sa stajališta zakona logike i općeg ljudskog iskustva te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

5.4. Ostali navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze koji se tiču predmetnog događaja (u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a), ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te su sve odlučne činjenice s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza pa je i za ovaj sud nedvojbeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda okrivljenika, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna i više je nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, alternativno propisana kao teža kazna, kazna zatvora, a potom i ublažena novčana kazna u iznosu znatno ispod zakonom propisane najniže kazne za taj prekršaja (za predmetni prekršaj je propisana novčana kazna od 1.700,0 eura ili do 70 dana zatvora). Iz navedenog je vidljivo da je prvostupanjski sud kao posebno olakotne okolnosti cijenio ne samo da je okrivljenik neosuđivana osoba, već očito i okolnosti njegove starije životne dobi i da je umirovljenik, te unatoč otegotnoj okolnosti izostanka samokritičnosti, smatrao da će se i ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja. Zato su po ocjeni ovog suda navodi žalbe o previsoko odmjerenoj novčanoj kazni i nemogućnosti njenog plaćanja te zdravstvenim posljedicama koje okrivljenik osjeća, i više nego dovoljno cijenjeni u korist okrivljenika te ne utječu na visinu izrečene ublažene novčane kazne, odnosno, u konkretnom slučaju se po ocjeni ovog suda opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići dodatnim ublažavanjem novčane kazne. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunao vrijeme lišenja slobode te ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

6.1. Nadalje, neosnovan je i prijedlog žalbe da se okrivljenika oslobodi od kazne budući da se po stavu ovog suda nisu stekli uvjeti da se okrivljenik u konkretnoj situaciji oslobodi od kazne u smislu čl. 38. st. 2. PZ-a. Okolnosti koje okrivljenik ističe u žalbi, a iz kojih proizlazi pogođenost već samim vođenjem prekršajnog postupka i osuđujućom presudom te izrečenom novčanom kaznom, predstavljaju po prirodi stvari očekivane, neugodne posljedice kod prosječnog počinitelja koji je proglašen krivim zbog protupravnog ponašanja te nisu takvog karaktera da bi mogle dovesti do odluke o oslobađanju od kazne.

7. Nadalje, razmotrivši izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja NV na vrijeme od 12 mjeseci, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se predmetnom zaštitnom mjerom ostvaruje njena svrha iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji bi mogli omogućiti ili potaknuti okrivljenika na ponovno činjenje prekršaja, kao i otklanja ugroženost žrtve nasilja. Uzimajući u obzir da okrivljenik nema niti želi imati ikakve kontakte s NV koji oko pola godine živi u kući na otoku Zlarinu, a drugi dio godine u Zagrebu, primjena ove zaštitne mjere neće dodatno opteretiti život okrivljenika koji živi na otoku Zlarinu niti mu predstavljati prekomjeran teret, a njenom provedbom će se osigurati vrijeme bez nasilja prema žrtvi nasilja. Duljina trajanja ove zaštitne mjere od 12 mjeseci u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, također je primjerena težini inkriminacije i potrebi sprječavanja činjenja nasilja u obitelji. Stoga je izrečena zaštitna mjera razmjerna težini počinjenog prekršaja, kao i stupnju očekivane opasnosti od okrivljenikovog činjenja prekršaja, a u smislu čl. 51.a PZ-a.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), u iznosu od 13,27 eura do 663,61 euro, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura dakle gotovo najnižem iznosu troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.