REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-1609/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja Umjetnička organizacija Triko Cirkus Teatar, Zagreb, Cerjani 19, OIB: 33733702301, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Frangeš, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 4, protiv tuženika Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, OIB: 54493774760 kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1A, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, OIB: 54493774760, da tužitelju Umjetnička organizacija Triko Cirkus Teatar, Zagreb, Cerjani 19, OIB: 33733702301, isplati iznos od 3.500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2023. pa do isplate, i to po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi određenoj kao u točki I. izreke, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu, i to za razliku do zatraženih iznosa, kao i u dijelu zahtjeva za dosudu dvostruke naknade, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj, Umjetnička organizacija Triko Cirkus Teatar, u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 22. srpnja 2024. navodi da je nositelj autorskih prava na studijskim fotografijama kostimiranih izvođača na štulama, koje su nastale i objavljene 2023. godine na njegovoj internetskoj stranici, uz jasno istaknut pridržaj svih prava. Tužitelj tvrdi da sporne fotografije predstavljaju autorsko djelo u smislu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/21; dalje u tekstu: ZASP) te da ima isključiva imovinska i moralna autorska prava na njima.

2. Tuženik, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, prema navodima tužitelja, ranije se obratio tužitelju radi mogućeg angažmana izvođača u okviru izvedbe predstave ŽN CARMINA BURANA početkom 2024. godine, pri čemu je redatelj predstave zatražio uvid u kostime, a tužitelj mu je poslao poveznicu na svoju internetsku stranicu.

3. Tužitelj tvrdi da je tuženik bez prethodnog pitanja, obavijesti ili suglasnosti preuzeo predmetne fotografije s tužiteljeve internetske stranice, zatim ih deformirao (spajanjem više fotografija u jednu i izmjenom pozadine) te ih objavio u sklopu promotivne kampanje na više načina i medija, uključujući jumbo plakate, plakate na gradskim lokacijama, internetske oglase i internetske stranice tuženika (uključivo naslovnicu). Tužitelj navodi da je za takvo korištenje saznao 15. prosinca 2023. putem dojava.

4. Tužitelj navodi da su fotografije objavljivane bez navođenja autora, čime su, uz neovlašteno korištenje, povrijeđena i moralna prava autora, osobito pravo na priznanje autorstva te pravo na poštovanje integriteta djela (zabrana deformacije/izmjene bez suglasnosti). Nakon što je tužitelj putem punomoćnika pozvao tuženika na mirno rješenje, tuženik je osporio postojanje povrede, ali je potom uklonio fotografije sa svoje internetske stranice.

5. Na temelju čl. 67. ZASP-a tužitelj potražuje primjerenu i razmjernu naknadu za neovlašteno korištenje djela, ističući opseg i doseg kampanje, gospodarsku korist tuženika te tržišnu vrijednost djela. Tužitelj navodi da primjerena naknada iznosi najmanje 4.500,00 EUR, te zbog barem krajnje nepažnje tuženika, pozivom na čl. 286. ZASP-a, zahtijeva isplatu u dvostrukom iznosu. Za ovaj dio potražuje zateznu kamatu od 15. prosinca 2023. Dodatno, zbog povrede moralnih prava (neovlaštena deformacija/izmjene djela) tužitelj zahtijeva pravičnu naknadu u iznosu od 1.000,00 EUR, uz zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe. Tužbi prileži fotodokumentacija (list 11 do 18 spisa).

6. Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenom 2. rujna 2024. ističe prije svega da je tužba neuredna i nepodobna za raspravljanje jer tužitelj, prema njegovom stajalištu, nema aktivnu legitimaciju. Navodi da tužitelj ne može biti autor spornih fotografija niti nositelj moralnih autorskih prava u smislu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, slijedom čega predlaže tužbu odbaciti. Podredno, tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini. Navodi da je u studenome 2023. započeo pripreme za izvedbu priredbe „Lisinski pleše pod maskama – Carl ŽN:

Carmina Burana“, te da je redatelj projekta kontaktirao tužitelja radi angažmana hodača na štulama.

7. Prema navodima tuženika, tužitelj je dostavio ponudu za sudjelovanje izvođača uz koju su priložene i fotografije, a tuženik je ponudu prihvatio. Smatra da su fotografije zaprimljene kao dio promidžbenog materijala u vezi s ugovorenim nastupom.

8. Tuženik ističe da je oglašavanje događaja započeo uobičajenim tijekom priprema te da se u konkretnom slučaju radi o korištenju u svrhu informiranja javnosti o tekućem događaju, pozivajući se na ograničenja autorskog prava propisana ZASP - om. Smatra da takvo korištenje isključuje pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Ujedno osporava i visinu potraživane naknade, navodeći da iznos od 10.000,00 EUR nema uporište u poslovnoj ni sudskoj praksi u odnosu na korištenje triju fotografija, osobito imajući u vidu da je tužitelj za sudjelovanje troje izvođača u priredbi ponudio honorar od 600,00 EUR bruto.

9. Tužitelj u podnesku od 11. travnja 2025. dostavlja u spis ugovore o autorskom djelu kojima su pojedini autori (fotograf, kostimografi i izvođači) prenijeli na tužitelja pravo iskorištavanja predmetnih autorskih djela.

10. Tuženik u podnesku od 14. svibnja 2025. navodi da je zaprimio podnesak tužitelja s dostavljenim ugovorima te ističe da ni ti ugovori ne dovode u pitanje njegovo stajalište da se u konkretnom slučaju radi o korištenju fotografija u svrhu informiranja javnosti u smislu članka 201. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Smatra da je tužitelj bio svjestan da će fotografije, dostavljene u okviru pregovora o sudjelovanju u priredbi „Carmina Burana“, biti korištene u promotivne svrhe.

11. Tuženik navodi da je tužitelj sam nudio svoje programe i fotografije kao promidžbeni materijal te da je nakon komunikacije s redateljem i potvrde sudjelovanja u priredbi postojalo razumno očekivanje da će fotografije biti korištene za promociju događaja. U prilog tome predlaže dokaz WhatsApp komunikacijom između redatelja i odgovorne osobe tužitelja te saslušanje producentice tuženika. Nadalje ističe da je praksa tuženika uobičajena za organizatore glazbenih manifestacija, odnosno da se promidžbeni materijali izvođača koriste radi pravodobnog informiranja javnosti o događajima, bez dodatnih naknada, te da takva praksa postoji dugi niz godina.

12. Tužitelj se podneskom od 5. lipnja 2025. očitovao na navode tuženika iz podneska od 14. svibnja 2025., osporavajući njihovu istinitost i potpunost. Navodi da je tuženik u spis dostavio samo parcijalnu WhatsApp komunikaciju između redatelja ŠN i umjetničke voditeljice tužitelja te da je time iznio nepotpun i pogrešan prikaz činjenica.

13. Tužitelj u prilogu dostavlja cjelovitu komunikaciju iz koje, prema njegovim navodima, proizlazi da ni redatelj nije bio upoznat s korištenjem spornih fotografija u promotivnoj kampanji, te da su fotografije tuženiku bile poslane isključivo kao ilustracija u okviru dogovora o nastupu. Smatra da iz komunikacije proizlazi kako je do korištenja fotografija u promotivne svrhe došlo bez znanja i suglasnosti tužitelja.

14. Na ročištu održanom 6. lipnja 2025. sud je saslušao umjetničku voditeljicu tužitelja ŽNE. Iz iskaza iste proizlazi da je autor spornih fotografija fotografkinja VN, da su fotografije nastale u lipnju 2023. te da je tužitelj temeljem ugovora stekao pravo iskorištavanja fotografija. Navela je da se radi o 5 do 7 fotografija različitih kostima snimljenih tijekom jednog fotografiranja.

15. Umjetnička voditeljica tužitelja je, u vezi poslovne suradnje s tuženikom, iskazala da ju je u jesen 2023. kontaktirao redatelj ŠN radi angažmana hodača na štulama u predstavi „Carmina Burana“, no da ugovor s KD Vatroslav Lisinski nije bio sklopljen te da do same suradnje i proba nije došlo jer je u međuvremenu uočeno neovlašteno korištenje fotografija u promotivne svrhe. Navela je da je redatelju poslala poveznicu na internetsku stranicu s fotografijama isključivo radi uvida u kostime, a ne radi korištenja u promotivne svrhe. Po saznanju da su fotografije objavljene na jumbo plakatima i internetskim stranicama tuženika, kontaktirala je redatelja koji je, prema njezinom iskazu, bio iznenađen korištenjem fotografija. Nadalje je iskazala da su plakati bili istaknuti dva do tri mjeseca, dok su fotografije naknadno uklonjene s internetskih stranica. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, navela je da smatra da je povrijeđeno i imovinsko i moralno pravo, budući da su kostimi autorski proizvod tužitelja te da njihovo višemjesečno korištenje u promotivne svrhe bez navođenja autora utječe na percepciju i tržišnu vrijednost djela. Istaknula je da se naknada za korištenje fotografija u reklamne svrhe uobičajeno određuje ovisno o opsegu i trajanju eksploatacije te da je takva naknada višestruko veća od honorara za sam nastup. Punomoćnik tuženika osporio je iskaz kao kontradiktoran te istaknuo da je postojao dogovor o angažmanu, pozivajući se na komunikaciju između stranaka, te ustrajao na tvrdnji da su fotografije korištene isključivo u svrhu informiranja javnosti.

16. Na ročištu održanom 30. listopada 2025. saslušana je svjedokinja SN, producentica tuženika. Svjedokinja je iskazala da nema saznanja o autoru spornih fotografija, njihovom broju, vremenu nastanka niti o odnosu fotografa i tužitelja. Navela je da redatelj odlučuje koje će vanjske suradnike angažirati, a nakon toga producent (KD Vatroslav Lisinski) potvrđuje datum i dogovara honorar te snosi trošak angažmana. Pisani ugovor je uobičajena praksa, no u konkretnom slučaju do njegova sklapanja nije došlo. Iskazala je da je s predstavnikom tužitelja obavila jedan telefonski razgovor u kojem su potvrđeni datum i honorar, a fotografije tom prilikom nisu bile tema. Tužitelj u konačnici nije sudjelovao u predstavi jer su fotografije postale sporne.

17. U pogledu promidžbe, svjedokinja je navela da marketing predstave organizira tuženik te da se fotografije koje se zaprime za projekt smatraju materijalom koji se može koristiti za promociju, uz navođenje autora ako je isti dostavljen. Sporne fotografije dobivene su od ravnateljice, kojoj ih je proslijedio redatelj. Pretpostavila je da je redatelj riješio pitanje autorskih prava, jer je to, prema njezinom iskazu, uobičajena praksa. Za korištenje zaprimljenih fotografija tuženik ne plaća posebnu naknadu, osim ako je to izričito zatraženo, što u ovom slučaju nije bilo. Potvrdila je da su fotografije korištene za promociju predstave te da su naknadno uklonjene jer tužitelj nije sudjelovao u projektu. Također je navela da je predmet promidžbe izvođač, a u konkretnom slučaju tužitelj je trebao biti jedan od izvođača.

18. Na ročištu održanom 9. veljače 2026. saslušan je svjedok ŠN, redatelj predstave ŽN CARMINA BURANA. Svjedok je iskazao da ga je KD Vatroslav Lisinski angažirao kao redatelja te mu dao umjetničku slobodu u odabiru vanjskih suradnika (osim unaprijed određenih pjevača). Naveo je da je, zbog koncepta predstave (hodači na štulama), kontaktirao UO Triko Cirkus Teatar s kojima je i ranije surađivao, te da je postignut usmeni dogovor o njihovu nastupu (što, kada i kako bi sudjelovali u predstavi), pri čemu vanjski suradnici u pravilu sklapaju ugovor izravno s Ž.

19. U odnosu na fotografije, svjedok je iskazao da je od ŠNE tražio fotografije prvenstveno radi uvida u kostime koje bi izvođači nosili u predstavi. Naveo je da je dobio veći broj fotografija (desetak/dvadesetak ili više), dijelom i s web-stranice tužitelja, te da je nakon odabira kostima od strane Ž zamoljen da im pošalje “vizuale” kako bi i oni vidjeli kako će izgledati, pa im je fotografije proslijedio. Istaknuo je da ne zna tko je autor fotografija te da nije isplatio nikakvu naknadu za fotografije, jer plaćanja i eventualne naknade spadaju u domenu producenta, a ne redatelja.

20. Svjedok je izričito naveo da nije postojao dogovor između njega i Ž o korištenju spornih fotografija u promotivne svrhe, te da za korištenje u marketingu redatelj “nema veze”, već to vodi producent/marketing. Iskazao je da je za korištenje fotografija na jumbo plakatima saznao tek kada je vidio plakate, nakon čega su ga kontaktirali i tužitelj i Ž. Nadalje je iskazao da UO Triko Cirkus Teatar nije sudjelovao u predstavi, i to nakon što je nastao spor oko korištenja fotografija, zbog čega, prema njegovom shvaćanju, nije došlo ni do potpisivanja ugovora te su angažirani drugi suradnici. U pogledu prakse, naveo je da naknada za korištenje materijala (fotografija) ovisi o dogovoru između producenta i nositelja prava, te da uobičajeno naknadu plaća producent.

21. U vezi dogovora o honoraru, svjedok je naveo da je od tužitelja zatražio izvođački honorar, provjerio s Ž uklapa li se u budžet, te nakon odobrenja usmeno potvrdio suradnju tužitelju, pri čemu redatelju unaprijed kažu okvirni budžet za vanjske suradnike. Na kraju je potvrdio da su fotografije koje su predmet ovog postupka fotografije tužitelja koje je on proslijedio Ž.

22. Sud je ocijenio iskaze saslušanih svjedoka i zakonske zastupnice tužitelja pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

23. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja ŠNE proizlazi da su sporne fotografije nastale u lipnju 2023. godine, da je njihov autor fotografkinja VN te da je tužitelj stekao pravo iskorištavanja temeljem ugovora o prijenosu prava. Sud takav iskaz prihvaća, budući da nije doveden u pitanje suprotnim dokazima. U odnosu na okolnosti dostave fotografija redatelju, iskaz je jasan i dosljedan u dijelu da su fotografije dostavljene radi uvida u kostime u svrhu eventualnog angažmana u predstavi, a ne radi korištenja u promotivne svrhe. Taj dio iskaza potvrđen je i sadržajem WhatsApp komunikacije te iskazom svjedoka ŠN.

24. Svjedokinja SN je potvrdila da su sporne fotografije korištene u promotivne svrhe (plakati, mrežne stranice) te da za njih nije isplaćena nikakva naknada. Također je navela da je pretpostavila kako je redatelj riješio pitanje autorskih prava. Sud nalazi da je njezin iskaz u dijelu o načinu korištenja fotografija jasan i sukladan ostalim dokazima. Međutim, izjava da je „pretpostavila“ da su autorska prava riješena ukazuje na izostanak provjere pravne osnove za korištenje fotografija, što ide na teret tuženika kao organizatora i nositelja promidžbene aktivnosti.

25. Svjedok ŠN je iskazao da je od tužitelja zatražio fotografije radi uvida u kostime te da ih je Ž proslijedio kao „vizuale“ predstave, bez posebnog dogovora o promotivnom korištenju. Također je naveo da nije znao da će fotografije biti korištene u promotivne svrhe (jumbo plakati) te da je za to saznao naknadno. Sud njegov iskaz ocjenjuje uvjerljivim i logičnim, osobito u dijelu kojim razdvaja umjetnički koncept od marketinških odluka, koje su u nadležnosti producenta. Svjedok je jasno naveo da redatelj ne uređuje marketinške aktivnosti niti isplaćuje naknade za korištenje materijala. Iz njegova iskaza proizlazi da nije postojao dogovor između redatelja i tuženika o promotivnom korištenju spornih fotografija, niti je postojala suglasnost tužitelja za takvo korištenje. Sud posebno ističe da tužitelj naposljetku nije sudjelovao u predmetnoj predstavi, zbog čega se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti iznimke koje se odnose na korištenje djela radi izvještavanja o događaju.

26. Iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da su fotografije autorsko djelo u smislu ZASP-a, da tužitelj ima pravo iskorištavanja istih, da su fotografije korištene u komercijalne promotivne svrhe, da za takvo korištenje nije dana suglasnost tužitelja, da nije isplaćena naknada, da autor fotografija nije bio naveden te da tužitelj nije sudjelovao u samoj predstavi.

27. Sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o ograničenju autorskog prava radi informiranja javnosti u smislu ZASP-a, budući da tužitelj nije bio sudionik izvedenog događaja. Također, fotografije nisu korištene u kontekstu izvještavanja o događaju već su predstavljale središnji vizual promotivne kampanje radi prodaje ulaznica. Takvo korištenje predstavlja komercijalno iskorištavanje autorskog djela koje zahtijeva suglasnost nositelja prava.

28. Sud stoga nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na povredu imovinskih prava tužitelja, budući da je tuženik koristio sporne fotografije bez pravne osnove.

29. Sud međutim nalazi da tužitelj nije pružio dovoljno konkretne i objektivne pokazatelje tržišne vrijednosti spornih fotografija, budući da je visinu zahtjeva obrazložio općenitim navodima o vrijednosti kostima i reputaciji organizacije, bez preciznih parametara tržišnih cijena odnosno bez financijskog uporišta koje bi omogućilo utvrđivanje traženog iznosa.

30. Prema članku 67. ZASP-a, primjerena i razmjerna naknada jest ona koja bi se u pravnom prometu pošteno morala dati u trenutku sklapanja pravnog posla, uzimajući u obzir vrstu i opseg korištenja djela, trajanje korištenja, gospodarsku vrijednost stečenog prava te ostvareni ili potencijalni financijski učinak.

31. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da su korištene fotografije profesionalne kvalitete, da su korištene u promotivnoj kampanji predstave, da su bile objavljene na mrežnim stranicama i u plakatnoj kampanji, da je kampanja trajala približno dva do tri mjeseca, ali da tužitelj u konačnici nije sudjelovao u predstavi.

32. Sud pritom uzima u obzir da su fotografije korištene kao glavni vizual predstave u promotivnoj kampanji, a ne samo kao usputna ili ilustrativna popratna slika.

33. Međutim, tužitelj nije dostavio objektivne tržišne pokazatelje (npr. važeće cjenike, ranije ugovore za usporedive kampanje i sl.) na temelju kojih bi sud mogao prihvatiti zahtijevani iznos od 9.000,00 EUR kao tržišno utemeljen. Navodi o reputaciji tužitelja i vrijednosti kostima, iako relevantni, ne predstavljaju dovoljno konkretne parametre za utvrđivanje tržišne cijene ugovorenog korištenja fotografija u promotivne svrhe.

34. Sud nadalje uzima u obzir da je izvođački honorar za planirani nastup iznosio 600,00 EUR bruto, što, iako nije izravno mjerilo vrijednosti autorskog djela, predstavlja jedan od elemenata koji sud uzima u obzir pri ocjeni razmjernosti traženog iznosa .

35. S obzirom na sve navedeno, sud ocjenjuje da primjerena naknada za korištenje spornih fotografija u opsegu i trajanju utvrđenom u ovom postupku iznosi 3.500,00 EUR.

36. Prema članku 286. ZASP-a, sud može dosuditi dvostruku naknadu ako je povreda počinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje. U konkretnom slučaju sud utvrđuje da je tuženik koristio fotografije bez prethodne provjere pravne osnove i bez pribavljanja izričite suglasnosti nositelja prava. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da su fotografije tuženiku dostavljene putem redatelja u kontekstu pripreme predstave, te da nije dokazano postojanje namjere pribavljanja protupravne koristi niti svjesno ignoriranje autorskih prava.

37. Sud stoga smatra da se u konkretnom slučaju radi o propustu u provjeri pravne osnove korištenja, ali ne o takvom stupnju krivnje koji bi opravdavao primjenu instituta dvostruke naknade. Iz tog razloga zahtjev za dosudu dvostrukog iznosa odbijen je kao neosnovan.

38. Nadalje, sud je utvrdio da autor fotografija nije bio naveden prilikom objave te da su fotografije korištene u promotivne svrhe bez suglasnosti nositelja prava. Takvim postupanjem povrijeđeno je moralno pravo autora na navođenje imena prilikom korištenja fotografija. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje povrede te okolnost da su fotografije naknadno uklonjene, sud smatra da je primjerena pravična naknada za povredu moralnih prava iznos od 500,00 EUR.

39. Sud je tužitelju dosudio zatezne kamate od 15. prosinca 2023., kao dana kada je tužitelj saznao za neovlašteno korištenje fotografija, a time i za nastanak štete u vidu neovlaštenog iskorištavanja autorskog djela. Od toga dana tuženik se nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem obveze naknade, budući da je bez pravne osnove koristio tuđe autorsko djelo u promotivne svrhe. Sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, uz glavnicu, i zatezne kamate. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o obvezi iz trgovačkog ugovora, već o izvanugovornoj obvezi naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskog djela, primijenjena je zakonska zatezna kamata po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određivala uvećanjem kamatne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. primjenom referentne stope uvećane za tri postotna poena, sukladno važećim propisima.

40. U odnosu na pravičnu naknadu zbog povrede moralnih prava autora, sud je zatezne kamate dosudio od dana podnošenja tužbe, budući da je riječ o nenovčanoj obvezi koja je postala određena tek postavljanjem zahtjeva u tužbi. Do podnošenja tužbe tuženik nije bio u zakašnjenju s ispunjenjem određene novčane obveze, jer visina pravične naknade nije bila određena niti odrediva bez sudske odluke.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio u osnovi zahtjeva, budući da je sud utvrdio povredu njegovih autorskih prava, ali je uspio tek djelomično u pogledu visine potraživanja (dosuđen je iznos od 4.000,00 EUR od zatraženih 10.000,00 EUR). S druge strane, tuženik nije uspio osporiti osnovu odgovornosti, ali je u znatnom dijelu uspio u pogledu visine zahtjeva. Kako su obje stranke uspjele djelomično, i to u približno podjednakom omjeru, sud ocjenjuje da je njihov uspjeh u sporu podjednak, zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Zagreb, 25. veljače 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- odvj. Ivo Frangeš, Zagreb, Ulica kralja Držislava 4

- odvj. Pavle Fellner, Zagreb, Jurišićeva 1A