REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD SPLIT

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-466/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, kojeg zastupa punomoćnik Goran Durmiš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika AUTOBUSNOG KOLODVORA SPLIT d.o.o., Split, Domagojeva obala 12, OIB: 04413178343, zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Dinke Stura, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba i zamjenika punomoćnika tuženika LL, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Anić&Anić d.o.o., iz Splita, na ročištu za objavu presude održanom 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Zlokić iz Splita, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-163/2023 od 31. srpnja 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku AUTOBUSNOM KOLODVORU SPLIT d.o.o., da isplati tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZAPOŠLJAVANJE, u roku od 15(petnaest) dana, ukupan iznos od 58.696,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od: - 19.410,71 eura od 10. travnja 2020. pa do isplate,

- 19.642,97 eura od 19. svibnja 2020. pa do isplate i

- 19.642,98 eura od 10. lipnja 2020. pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 676,21 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. srpnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZAPOŠLJAVANJE, da tuženiku AUTOBUSNOM KOLODVORU SPLIT d.o.o., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 21. ožujka 2023. javnom bilježniku Anti Zlokić, iz Splita, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 58.696,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ante Zlokić, iz Splita, poslovni broj poslovni broj UPP/OS-Ovrv-163/2023 od 31. srpnja 2023. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Po prigovoru na rješenje o ovrsi javni bilježnik je dostavio predmet Općinskom sudu u Splitu.

3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-4620/2023-11 od 15. studenog 2023., navedeno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, a predmetni postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te je po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupljen Trgovačkom sudu u Splitu.

4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo da je podnio zahtjev za potporu očuvanja radnih mjesta za vrijeme pandemije covid 19 te da mu je ista isplaćena. Tuženik je naveo, da je nakon izvršenog plaćanja, tužitelj pregledavao dokumentaciju, utvrđivao vlasničku strukturu u društvu tuženika te da sada inicira povrat potpore kroz ovršni postupak pozivom na Uredbu koju je sam donio, a koja Uredba da stavlja društva, u kojima je RH osnivač i ima više od 25% udjela, u neravnopravan položaj. Tuženik je naveo da njegova vlasnička struktura predstavlja privatno vlasništvo. Tuženik je naveo da nije priznao izvod otvorenih stavki tužitelja od 21. ožujka 2023. te je istaknuo prigovor zastare. Tuženik je predložio da sud izvede dokaz saslušanja stranaka.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je osporio sve navode tuženika. Tako je tužitelj u podnesku od 23. siječnja 2024. naveo da od tuženika zahtijeva isplatu novčanih sredstava na ime isplaćene potpore, a koji zahtjev da zastarijeva u roku od 3 godine te je naveo da ako se na odnos tužitelja i tuženika ne bi primjenjivao trogodišnji zastarni rok da tužiteljev zahtjev za isplatu stečenog bez osnove zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina , jer da je novčane iznose na ime potpore tuženik upravo tako i stekao. Tužitelj je naveo da je na svojoj web stranici objavio dokument pod nazivom "mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje-Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini"-dalje Uvjeti te je naveo da je u cilju odabira korisnika objavio javni poziv i tako omogućio svim poslovnim subjektima pogođenim pandemijom da se apliciraju za dodjelu predmetnih potpora ukoliko udovoljavaju svim propisanim kriterijima. Tužitelj je naveo da je tuženik putem on line aplikacije podnio zahtjev za dodjelu potpora pozivajući se na Odluku stožera civilne zaštite RH o privremenoj obustavi javnog prometa od 20. ožujka 2020.

5.1. Nadalje, tužitelj je naveo da s obzirom da je zaprimio više desetaka tisuća zahtjeva za potporu, a koje nije mogao obraditi u roku od 10 dana od dana njihova zaprimanja, da je pridržao pravo naknadnog revidiranja zaprimljenih zahtijeva. Tužitelj je naveo da je Odlukom Klasa: 103-05/17-04/539, Ur. broj: 344-01/1-20-129 od 31. ožujka 2020. –dalje: Odluka, izmijenjen dotadašnji postupak obrade zahtijeva te da je između ostalog donesena i odluka da će se podnositeljima zahtijeva dostaviti obavijest o odobrenoj potpori, sklopljenom ugovoru i isplaćenim sredstvima uz klauzulu o naknadnom potpisu ugovora o dodijeli potpora, ali i naknadnoj odredbi i reviziji zahtijeva i pripadajuće dokumentacije.

6.2. Tužitelj je naveo da je sukladno odredbama Odluke proveo postupak naknadne provjere zahtjeva potpore te utvrdio da tuženik ne potpada ni pod jednu od ciljanih skupina poslodavaca kako ih definira tekst potpore. Naveo je da je potporama jasno bilo propisano da se mjera ne odnosi na poslovne subjekte čiji su osnivači Republika Hrvatska, županije i jedinice lokalne samouprave i na poslovne subjekte koje su ti poslovni subjekti osnovali kao ni na poslovne subjekte u kojima Republika Hrvatska, Županija i jedinice lokalne samouprave imaju vlasničke udjele više od 25% i na njihova trgovačka društva kćeri.

6.3. Nadalje, tužitelj da je uvidom u sudski registar utvrdio da su pored fizičke osobe PL, osnivači tuženika Republika Hrvatska i Grad Split pa da se na tuženika ne može primijeniti predmetna mjera, odnosno da isti nije bio ovlašten podnijeti tužitelju zahtjev za dodjelom potpore. Tužitelj je naveo da kako tuženik nije udovoljavao ni inicijalnim uvjetima potpora kao ni onim naknadno objavljenim i to za lipanj iste godine tužitelj da je obavijestio tuženika da je njegov zahtjev ocijenjen negativno te ga je pozvao na povrat automatizmom isplaćenih sredstava u iznosu od 58.696,66 eura. Tužitelj je naveo da je tuženik prigovorio zahtjevu tužitelja za povrat isplaćenih sredstava navodeći kako Republika Hrvatska nije njegov stvarni osnivač te da tužiteljevi kriteriji dodjele potpore diskriminiraju tuženika te da ga dovode u nejednak položaj. Tužitelj je naveo da je tuženik bio svjestan da ne ispunjava uvjete propisane potporom jer da je i sam mailom od 22. rujna 2020. predložio nadležnom Ministarstvu da se njegova djelatnost uvrsti na popis prihvatljivih djelatnosti i da mu se time omogući podnošenje zahtijeva za isplatom potpora. Tužitelj je ovim podneskom uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

7. U dokazne svrhe tužitelj je dostavio sudu izvod otvorenih stavki na dan 21. ožujka 2023.- temeljem Ugovora 103-05/20-01/4843 (list spisa 8), obračun kamata na dan 21. ožujka 2023. (list spisa 9), e-izvadak pregleda plaćanja za 2020. (list spisa 47), očitovanje tuženika na zahtjev za povratom sredstava (list spisa 48-49), e-mail komunikaciju između tuženika i Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 22. rujna 2020. (list spisa 50-51), izvadak iz sudskog registra od 15. siječnja 2024. (list spisa 52-56), Odluku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Klasa:

103-05/17-04/539, Ur. broj: 344-01/1-20-129 od 31. ožujka 2020. (list spisa 57-59), poziv na povrat uplaćenih sredstava od 25. ožujka 2021. (list spisa 60 -61), mail komunikaciju, odgovor središnjeg ureda tuženika putem e-maila od 31. kolovoza 2020. (list spisa 62-63), potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim korona virusom (list spisa 64-252), zahtjev za dodjelu potpore od 20. travnja 2020. Klasa: 103-05/20-01/4843 (list spisa 253-255). Tužitelj je predložio da se provede i vještačenje po vještaku financijske struke.

8. Podneskom od 9. veljače 2024. tuženik je naveo da parnične stranke, u vrijeme obuhvaćeno ovrhom, nisu sklopile nikakav ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta, navodi da su stranke zaključile ugovor 26. studenog 2020., a osnovom kojeg ugovora je tužitelj tuženiku isplatio naknadu temeljem zahtijeva kojeg je tuženik kao poslodavac podnio putem web aplikacije 20. travnja 2020. Tuženik je naveo da je država Odlukom Stožera civilne zaštite "zatvorila" poslovanje tuženika i to 18. ožujka 2020. do 14. svibnja 2020., a od 14. svibnja 2020. pa nadalje tuženik da je poslovao bez prihoda, bez obzira na njegovu vlasničku strukturu. Tuženik je naveo da je s Ministarstvom zaključio ugovor 26. studenog 2020. Naveo je da taj ugovor ima retroaktivno djelovanje u odnosu na ranije isplaćena novčana sredstva. Tuženik je naveo kako smatra da su uvjeti na koje se tužitelj poziva ništetni jer da su u suprotnosti sa zakonom i Ustavom, s obzirom da je intencija uvjeta bila i ostala da država svim poslovnim subjektima pogođenim pandemijom isplati potporu. Tuženik je naveo kako smatra da je pokretanje ovog ovršnog postupka tužiteljevo priznanje postojanja ugovornog odnosa između stranaka.

9. U dokazne svrhe tuženik je dostavio sudu ugovor o dodjeli potpore Klasa:

103-05/20-01/31355, Ur. broj: 2181-34-04/7-20-04 od 26. studenog 2020. Tuženik je predložio da se u dokazne svrhe provede i vještačenje po vještaku financijske struke na okolnost utvrđivanja načina na koji je tvrtka tuženika ostvarila prihode. Tijekom postupka tuženik je predložio da sud izvrši uvid u spis ovog suda poslovni broj P - 80/2020. Tuženik je dostavio sudu izvod iz knjige poslovnih udjela te je predložio da se izvrši uvid u zbirku isprava tuženika koja se vodi kod ovog suda.

10. Podneskom od 20. ožujka 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika osporavajući navode tuženika u cijelosti. Naveo je kako tuženik nije potpadao ni pod jednu od ciljanih skupina poslodavaca kako ih definira tekst potpora za dodjelu sredstava. Tužitelj je naveo da je zahtjev tuženika od 24. ožujka 2020. podnesen temeljem potpora objavljenih 20. ožujka 2020. i za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. svibnja 2020., a kojim potporama je bilo potpisano da se iste ne odnose na poslovne subjekte čiji su osnivači Republika Hrvatska, županije i jedinice lokalne samouprave, a u koju kategoriju potpada tuženik. Tužitelj je naveo da je za isplatu potpora od listopada do prosinca 2020. izmijenio svoje uvjete te da je proširio uvjete dodijele potpore i na putnički prijevoz no ta činjenica ne daje tuženiku mogućnost da zadrži ranije isplaćena sredstava za razdoblje od ožujka do svibnja 2020. Tužitelj je naveo da je Ugovor od 26. studenog 2020. sklopljen na temelju tuženikovog zahtijeva od 27. listopada 2020. i izmijenjenih potpora, a koji zahtjev i prilaže ovom spisu kao dokaz.

11. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to izvod otvorenih stavki na dan 21. ožujka 2023. - temeljem Ugovora 103-05/20-01/4843 (list spisa 8), obračun kamata na dan 21. ožujka 2023. (list spisa 9), e-izvadak pregleda plaćanja za 2020. (list spisa 47), očitovanje tuženika na zahtjev za povratom sredstava (list spisa 48-49), e-mail komunikaciju između tuženika i Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 22. rujna 2020. (list spisa 50-51), izvadak iz sudskog registra od 15. siječnja 2024. (list spisa 52-56), Odluku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Klasa: 103-05/17-04/539, Ur. broj: 344-01/1-20-129 od 31. ožujka 2020. (list spisa 57-59), poziv na povrat uplaćenih sredstava od 25. ožujka 2021. (list spisa 60-61), mail komunikaciju, odgovor središnjeg ureda tuženika putem e-maila od 31. kolovoza 2020. (list spisa 62-63), potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim korona virusom (list spisa 64-252), zahtjev za dodjelu potpore od 20. travnja 2020. Klasa: 103-05/20-01/4843 (list spisa 253-255), ugovor o dodjeli potpore Klasa: 103-05/20-01/31355, Ur. broj: 2181-34-04/7- 20-04 od 26. studenog 2020. (list spisa 258-260) i zahtijeva za dodjelu potpore od 27. listopada 2020.(list spisa 272-297). Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj P- 80/2002, saslušan je zastupnik po zakonu tuženika te je izvršen uvid u zbirku isprava tuženika i izvod iz knjige poslovnih udjela tuženika (list spisa 394 i 301-305).

12. Sud nije izveo dokaz vještačenja po vještaku financijske struke i to iz razloga što je tijekom postupka tuženik izjavio da ne spori visinu predmeta spora.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 58.696,66 eura isplaćenih na ime potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima korona virusom (COVID-19) s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik 20. travnja 2020. poslao zahtjev tužitelju za dobivanje potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima korona virusom, za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2020.,

- da su zaključile ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim korona virusom na način da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika preko web poslužitelja i izvršio uplatu novčanih sredstava,

- da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 58.696,66 eura na ime potpore,

- da tuženik kao članove društva u sudskom registru ima upisanu Republiku Hrvatsku i Grad Split,

- da je potporama propisano da se mjere ne odnose na poslovne subjekte, čiji su osnivači Republika Hrvatska, županije u jedinica lokalne samouprave i na poslovne subjekte koje si ti poslovni subjekti osnovali kao ni na poslovne subjekte u kojima Republika Hrvatska, županije u jedinica lokalne samouprave imaju vlasničke udjele više od 25% i na njihova trgovačka društva kćeri.

16. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčana sredstva u iznosu 58.696,66 eura koja mu je tužitelj isplatio na ime potpore, sporno je je li tuženik spada u ciljanu skupina poslodavaca na koje se odnosi potpora s obzirom na vlasnički udio Republike Hrvatske i Grada Splita u društvu tuženika.

17. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika PL u bitnom proizlazi da je tuženik predao zahtjev za potporu jer mu je država onemogućila rad pa da stoga društvo nije imalo iz čega isplaćivati plaće radnicima. Zastupnik po zakonu tuženika je naveo da tužitelj neosnovano potražuje utuženi iznos, naveo je da dionice upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske predstavljaju privatno vlasništvo PL, a što da je dokazano sudskom presudom između Autobusnog kolodvora i tvrtke Laurus iz 2015. te da formalan upis Republike Hrvatske u vlasničkoj strukturi tuženika od 4% nije sporan. Isto tako zastupnik po zakonu tuženika je naveo da udio Republike Hrvatske u društvu tuženika ne odražava stvarno stanje. Naveo je da je tužitelj isplatio tuženiku na ime potpore u spornom razdoblju oko 400.000,00 kn uvećano za doprinose te je naveo da je za razdoblje lipnja, srpnja i kolovoza 2020. kontaktirao nadležno Ministarstvo u vezi predmetnih potpora (list spisa 292-293).

18. Uvidom u tužiteljev zahtjev za potporu Klasa: 103-05/20-01/4843 od 20. travnja 2020. razvidno je kako je tuženik podnio isti kao poduzetnik kojemu je Odlukom stožera civilne zaštite onemogućeno poslovanje te kao poduzetnik koji je svoje radnike poslao na godišnji odmor. Iz zahtjeva proizlazi da je trajanje ugovora od 1. ožujka 2020. do 31. svibnja 2020 odnosno 92 dana, a da su rezervirana sredstva u iznosu od 446.225,00 kuna od kojih da je plaćen iznos od 442.250,00 kuna.(list spisa 253-255).

19. Iz Odluke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 31. ožujka 2020. vidljivo je kako se zahtjevi za korištenje potpore smatraju valjani po zaprimanju dokumentacije, pod pretpostavkom naknadne provjere, da se na temelju zaprimljenog zahtjeva vrši isplata sredstava podnositelju zahtjeva bez da se prethodno utvrđuje udovoljava li podneseni zahtjev uvjetima iz javnog poziva za korištenje mjere, a da će se naknadno podnositelju uputiti Obavijest o odobrenoj potpori (list spisa 57-58).

20. S tim u vezi, za zaključiti je da su sredstava potpore isplaćivana automatizmom po podnesenom zahtjevu, koji predstavlja ponudu za sklapanje ugovora, radi okolnosti izazvanih virusom COVID-19, a da se naknadno imalo utvrditi ispunjava li podnositelj uvjete potpore.

21. Pregledom teksta potpore koji po ocjeni ovog suda predstavlja izvor prava za sporni odnos među strankama, odnosno Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19), razvidno je kako je istima propisan cilj te mjere, ciljana skupina poslodavaca i ciljana skupina radnika kao i da su taksativno navedene kategorije osoba koje ne mogu koristiti potporu (list spisa 64-72).

22. Pored ciljanih skupina poslodavaca i radnika potpore, Uvjeti i način korištenja mjera propisuju kategoriju „tko ne može koristiti potporu“ u kojoj su taksativno navedene osobe koje su isključene od korištenja potpore. Iz navedenog se da zaključiti da bez obzira je li neki poslodavac ili radnik u ciljanoj skupini poslodavaca ili radnika, isti je isključen od korištenja mjera potpore ako spada u kategoriju osoba koje ne mogu koristiti tu potporu.

23. U kategoriji Uvjeta i načina korištenja mjera istaknuto je „tko ne može koristiti potporu“ odnosno, na stranici 2 potpore istaknuto je da se potpore ne odnose na poslovne subjekte čiji su osnivači Republika Hrvatska, županije i jedinice lokalne samouprave i na poslovne subjekte koje su ti poslovni subjekti osnovali kao ni na poslovne subjekte u kojima Republika Hrvatska, Županija i jedinice lokalne samouprave imaju vlasničke udjele više od 25% i na njihova trgovačka društva kćeri (list spisa 65).

24. Mjere aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koju provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje sukladno odredbama Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj: 118/18 i 32/20; dalje: ZTR).

25 . Prema odredbi čl. 36. st. 1. ZTR-a mjere aktivne politike zapošljavanja koje provodi Zavod te uvjete i način korištenja sredstava za provođenje tih mjera godišnje donosi Upravno vijeće Zavoda. Posebni uvjeti i način korištenja sredstava utvrđuju se ugovorom između Zavoda i korisnika sredstava (čl. 36. st. 2. ZTR-a).

26. Kako je među strankama sporno koliki je vlasnički udio Republike Hrvatske u društvu tuženika isto je trebalo i utvrditi. Sud je na ovu okolnost pregledao zbirku isprava tuženika iz koje posebno popis članova duštva, pročitan je izvod iz knjige poslovnih udjela tuženika te je izvršen u uvid u spis ovog suda poslovni broj P-80/2002.

26.1. Iz Izvoda iz knjige poslovnih udjela tuženika proizlazi da je pod rednim brojem 1. kao član društva upisan PL koji drži 2.655 poslovnih udjela, svaki po 800,00 kuna, što ukupno iznosi 58,19% udjela u društvu, pod rednim brojem 2. Centar za rekonstruiranje i prodaju (koji zastupa Republiku Hrvatsku) sa 1.708 poslovnih udjela, svaki po 800,00 kuna, što ukupno iznosi 37,43% udjela u društvu i pod rednim brojem 3. Grad Split sa 200 poslovnih udjela, svaki po 800,00 kuna, što ukupno iznosi 4,38% udjela u društvu (list spisa 294).

26.2. Uvidom u zbirku isprava tuženika i to ovjerenu presliku posljednjeg sudu dostavljenog popisa članova društva koji se od 2013. nije mijenjao, a koji popis je sastavio i potvrdio javni bilježnik Jasna Matačić pod poslovnim brojem OU-170/2013 od 8. studenog 2013. proizlazi da su članovi društva 1. PL sa 2.655 poslovnih udjela, svaki po 800 kuna, koje je član društva uplatio u cijelosti u novcu i drži od rednog broja 1. do 2655., pod 2. Republika Hrvatska, zastupana po Centru za rekonstruiranje i prodaju, sa 1.708 poslovnih udjela, svaki po 800,00 kuna, koje je član društva uplatio u cijelosti u novcu i drži od rednog broja 2656 . do 4365. i pod 3. Grad Split sa 200 poslovnih udjela, svaki po 800,00 kuna, koje je član društva uplatio u cijelosti u novcu i drži od rednog broja 4364. do 4563. (list spisa 302-305).

26.3. Uvidom u zbirku isprava tuženika i to u Društveni ugovor AUTOBUSNOG KOLODVORA SPLIT d.o.o. od 22. srpnja 2011. proizlazi da su u članku 1. kao članovi društva upisani PL, [adresa] i [adresa] dok je člankom 6. određen temeljni kapital u iznosu od 3.650.400,00 kuna koji se sastoji od 4.563 uloga, koje u društvu drže članovi društva pod 1. PL sa 2.655 poslovnih udjela, svaki po 800 kuna, u novcu, koje je član društva preuzeo i drži od rednog broja 1. do 2655., pod 2. Republika Hrvatska, zastupana po Centru za rekonstruiranje i prodaju, sa 1.708 poslovnih udjela, svaki po 800,00 kuna, u novcu, koje je član društva preuzeo i drži od rednog broja 2656. do 4365. i pod 3. Grad Split sa 200 poslovnih udjela, svaki po 800,00 kuna, u novcu, koje je član društva preuzeo i drži od rednog broja 4364. do 4563.

26.4. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da su u utuženom razdoblju članovi društva bili PL, [adresa] i [adresa] sa istim brojem poslovnih udjela odnosno sa isti udjelom u temeljnom kapitalu društva kako to proizlazi iz ostalih pregledanih materijalnih dokaza koje u priložene spisu.

27. Nakon izvedenih predloženih dokaza sud zaključuje da iskaz zastupnika po zakonu tuženika nije istinit u dijelu koji se odnosi na vlasničku strukturu društva te je isti u suprotnosti sa ostalim priloženim materijalnim dokazima . Iz spisu priloženih isprava proizlazi da je Republike Hrvatske član društva tuženika i nositelj 1708 poslovnih udjela, svaki nominalnog iznosa od 800,00 kuna upisanih od rednog broja 2656. do 4363.

28. Nadalje, uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-80/2002 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom od 19. veljače 2015. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Autobusni kolodvor Split d.o.o. kojim je između ostalog tražio da sud utvrdi da je Autobusni kolodvor Split d.o.o. ranije bio nositelj prava korištenja, a danas da je vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 213 m2, koja nekretnina dijelom čini čekaonicu same zgrade Autobusnog kolodvora u Splitu površine 50 m2, a dijelom u naravi čini dio ugostiteljskog objekta "Turist" itd.

28.1. Iz obrazloženja navedene presude u bitnom proizlazi da je objekt zgrade autobusnog kolodvora sa ugostiteljskim objektom "Turist" koji je prema pravnom statusu pomorsko dobro (pomorsko dobro na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava) prema rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 31. kolovoza 2001. svojom procijenjenom vrijednošću zadržan u vrijednost društvenog kapitala, ali ne kao nekretnina, nego kao vrijednost izvršenog ulaganja koji čini dio neto aktive poduzeća u skladu sa člankom 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Proizlazi da je tužitelj od tuženika u tom predmetu mogao zahtijevati samo ulaganje koje je imao u ugostiteljskom objektu "Turist" postavljanjem obveznopravnog zahtijeva u stečajnom postupku, što tužitelj, odnosno Autobusni kolodvor nije učinio.

29. Slijedom navedenog, a nakon izvedenih dokaza, sud smatra neosnovanim navod tuženika da Republika Hrvatska drži manje od 37,43% udjela u društvu.

30. Mogućnost unosa temeljenog uloga u stvarima ili pravima nastaje onda kada se u društveni ugovor unese odredba o tome te kada se ugovorom stvari ili prava detaljno opišu i naznači njihova vrijednost. Članovi društva koji ulog unose u stvarima dužni su stvar koju ulažu u cjelini unijeti u društvo prije njegova upisa u registar. Uvažavajući postojanje mogućnosti da stvar u vremenu od preuzimanja uloga do unosa uloga iz bilo kojeg razloga izgubi na svojoj vrijednosti, zakonodavac je za takav slučaj propisao obvezu unosa izgubljenog dijela vrijednosti u novcu i to također prije podnošenja prijave za upis u sudski registar. Stvari odnosno imovina koju član društva unese u društvo postaje imovina društva kojom društvo slobodno i raspolaže (članak 390. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne Novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22., 18/23.), dalje u tekstu ZTD-a).

31. Nadalje, člankom 410. ZTD-a, između ostalog, je propisano da je uprava dužna voditi knjigu poslovnih udjela društva u koju se unose tvrtka, ime i prezime, sjedište i adresa svakog člana društva, podaci o pravnoj osobi kao članu društva, nominalni iznos poslovnih udjela koje je član preuzeo itd. Propisano je da je uprava društva dužna o svakoj promjeni članova društva ili njihovih poslovnih udjela bez odgađanja izvijestiti registarski sud dostavljanjem popisa članova društva koji potpišu članovi uprave te je propisano da ako je javni bilježnik sudjelovao u promjeni iz stavka 2. ovoga članka, dužan bez odgađanja, nakon što je ona učinjena, bez obzira na eventualne kasnije razloge njezine nevaljanosti, umjesto članova uprave potpisati popis članova društva i dostaviti jedan primjerak registarskom sudu i nadležnoj ispostavi Ministarstva financija, Porezne uprave prema sjedištu društva, a jedan društvu. Na tom popisu javni bilježnik mora potvrditi da sve što je u popisu navedeno odgovara promjenama u kojima je sudjelovao i da su podaci u njemu u skladu s podacima u posljednjem popisu koji je bio predan registarskom sudu.

32. U odnosu na društvo, član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud (članak 411. stavak 1. ZTD-a). Pri tome se ne traži upis u sudski registar, nego je dostatno da uprava dostavi sudu novi popis članova s odgovarajućim dokazima o nastalim promjenama. Svrha obavještavanja registarskog suda je u tome da se trećima omogući da doznaju tko su članovi društva, a da za to ne mora zahtijevati uvid u knjigu poslovnih udjela. Obavijest sudu nema konstitutivni učinak ni za stjecanje poslovnog udjela, ni za ostvarivanje članskih prava u odnosu na društvo. Neovisno o tome što se pripadnost poslovnog udjela mijenja u trenutku sklapanja ugovora o prijenosu, društvo je sve do upisa promjene u knjizi poslovnih udjela ovlašteno tretirati prijašnjeg imatelja kao svog člana.

33. Dakle, presumpciju članstva u društvu u slučaju neslaganja stanja upisa u knjizi poslovnog udjela i popisa članova društva kojega registarskom sudu dostavlja uprava društva prvenstveno značenje ima popis članova društva. Stoga se u slučaju neslaganja stanja upisa u knjizi poslovnih udjela i popisa članova društva kojeg registarskom sudu dostavlja uprava društva, smatra se da su članovi društva osnivatelji navedeni u društvenom ugovoru, odnosno osobe navedene u spomenutom popisu, a ako društvo ima samo jednog člana, da je to osoba upisana u sudskom registru.

34. Nakon što je sud pregledao materijalne dokaze nedvojbeno je utvrdio da je Republika Hrvatska član društva tuženika odnosno AUTOBUNOG KOLODVARA SPLIT d.o.o. sa 1.708 poslovnih udjela, svaki po 800,00 kuna, uplaćenih u novcu, koje je član društva preuzeo i drži od rednog broja 2656. do 4365., što čini 37,43% udjela u temeljnom kapitalu društva.

35. Budući je sud utvrdio da je u utuženom razdoblju Republika Hrvatska u društvu tuženika držala više od 25% udjela u temeljnom kapitalu to tuženik ne bi imao pravo na korištenje potpore za to razdoblje.

36. Nadalje, odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Člankom 252. ZOO-a je propisano da je ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvati ponudu.

36.1. Kako je tužitelj uputio javni poziv poslodavcima koji predstavljaju ciljne skupine propisane u Uvjetima da podnesu zahtjeve, na taj način je tužitelj pozvao neodređeni broj osoba da učine ponudu pod objavljenim uvjetima, koji predstavljaju bitne sastojke ugovora (čl. 256. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Tuženik je slanjem zahtjeva od 20. travnja 2020. učinio ponudu te ju je tužitelj prihvatio.

37. Odredbom članka 280. ZOO-a je propisano da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Stavkom 2. istog članka je propisano da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

38. Kako je tužitelj automatski isplatio tuženiku predmetna novčana sredstva na ime potpore i prije ocjene osnovanosti zahtjeva, koje ponašanje tužitelja sud nalazi logičnim i opravdanim u posebnim okolnostima pandemije, a u svrhu ublažavanja posljedica pandemije - očuvanja radnih mjesta, tužitelj je imao pravo naknadno utvrditi da zahtjev tužitelja nije osnovan jer isti ne ispunjava uvjete potpore i sukladno tome raskinuti ugovor, odnosno zatražiti od tuženika povrat isplaćenih sredstava.

39. Međutim, tuženik u ovoj pravnom odnosu od početka nije imao svojstvo koje se tražilo za sklapanje ugovora. Tužitelj je, s druge strane, imao pogrešnu predodžbu o tome da tuženik pripada u ciljnu skupinu poslodavca kojima želi dodijeliti potpore u svrhu očuvanja radnih mjesta. Drugim riječima, kod tužitelja je postojao nesklad između njegove stvarne volje (da sklopi ugovor s ciljnom skupinom poduzetnika) i danim očitovanjem (kojim je prihvatio tuženikovu ponudu, premda on nije imao zahtijevano svojstvo). Zato je tužitelj bio u bitnoj zabludi. Zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. (čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

39.1. Ugovori koji su sklopljeni pod utjecajem bitne zablude svrstavaju se u pobojne pravne poslove, što podrazumijeva da se smatraju valjanim i proizvode pravne učinke sve dok ih sud konstitutivnom presudom ne poništi. Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (čl. 280. st. 2. Zakona o obveznim odnosima). Međutim, tužitelj nije tužbom zahtijevao od suda da poništi nesporno sklopljeni ugovor između stranaka. Posljedično, tužitelj nema pravo vraćanja onog što je ispunjeno na temelju ugovora, u smislu odredbe čl. 332. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer je ugovor i dalje na snazi i proizvodi pravne učinke. (Tako VTS u svojoj odluci poslovni broj PŽ-1390/2025-2 od 25. rujna 2025.)

51. Slijedom navedenog, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Ante Zlokić iz Splita, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv- 163/2023 od 31. srpnja 2023. valjalo je ukinuti u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 58.686,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (članak 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.

– dalje: ZPP).

52. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti i u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 676,21 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. srpnja 2023. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka.

53. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I presude.

44. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

45. Odredbom članka 154. stavka 1. propisano je da ako stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

46. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

47. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu 500 bodova (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), 500 bodova za trošak sastava podneska od 9. rujna 2024. (Tbr 8.1. Tarife) po 500 bodova za trošak zastupanja na ročištima od 19. svibnja 2025., 15. rujna 2025., 10. studenog 2025. i 26. siječnja 2026. (Tbr 9.2 Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 3.000 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 6.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (1.500,00 eura), odnosno sveukupno 7.500,00 eura.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

49. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

Split, 25. veljače 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis