Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-225/2021-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu u tužitelja ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku JŽ, protiv tuženika Hrvatska Poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:87939104217, radi utvrđenja isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 28. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 25. veljače 2026., u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj: 214465 sklopljen dana 11. veljače 2008. godine, između pravne prednice tužene VOLKSBANK d.d., sa sjedištem u [adresa] kao kreditora i tužitelja SABOL ROMANA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao korisnika kredita i to ugovorne odredbe čl. 2., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula za CHF (Švicarski franak) prema srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan dospijeća.
II. Nalaže se tuženoj HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB: 87939104217, [adresa], kao pravnom sljedniku NOVA HRVATSKA BANKA d.d., OIB: 78427478595 sa sjedištem u [adresa], kao pravnom sljedniku SBERBANK d.d. OIB: 78427478595, sa sjedištem u [adresa], kao pravnom sljedniku VOLKSBANK d.d., sa sjedištem u [adresa] da u roku od 15 dana tužitelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati pretplaćeni iznos zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i to iznos od 2.997,97 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući tu kamatu: na iznos od 11,62 EUR sa kamatom od 05.05.2008. do plaćanja; na iznos od 21,35 EUR sa kamatom od 09.12.2008. do plaćanja; na iznos od 65,62 EUR sa kamatom od 08.01.2009. do plaćanja; na iznos od 36,85 EUR sa kamatom od 07.05.2009. do plaćanja; na iznos od 127,57 EUR sa kamatom od 04.09.2009. do plaćanja; na iznos od 9,41 EUR sa kamatom od 04.12.2009. do plaćanja;
na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 08.01.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 04.02.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 03.03.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.04.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.05.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 04.06.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.07.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.08.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.09.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 05.10.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 04.11.2010. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 07.12.2010. do plaćanja; na iznos od 413,43 EUR sa kamatom od 07.01.2011. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 07.02.2011. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 04.03.2011. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.04.2011. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 05.05.2011. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.06.2011. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.07.2011. do plaćanja; na iznos od 373,61 EUR sa kamatom od 03.08.2011. do plaćanja; na iznos od 174,53 EUR sa kamatom od 06.09.2011. do plaćanja; na iznos od 78,97 EUR sa kamatom od 06.10.2011. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 07.11.2011. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 09.12.2011. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 09.01.2012. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 09.02.2012. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 07.03.2012. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 05.04.2012. do plaćanja; na iznos od 174,53 EUR sa kamatom od 08.05.2012. do plaćanja; na iznos od 15,26 EUR sa kamatom od 06.06.2012. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 04.07.2012. do plaćanja; na iznos od 81,62 EUR sa kamatom od 07.08.2012. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 05.09.2012. do plaćanja; na iznos od 81,62 EUR sa kamatom od 09.10.2012. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 07.11.2012. do plaćanja; na iznos od 94,90 EUR sa kamatom od 07.12.2012. do plaćanja;
na iznos od 108,30 EUR sa kamatom od 07.01.2013. do plaćanja.
III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženoj HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB: 87939104217, [adresa], kao pravnom sljedniku NOVA HRVATSKA BANKA d.d., OIB: 78427478595 sa sjedištem u [adresa], kao pravnom sljedniku SBERBANK d.d. OIB: 78427478595 sa sjedištem u [adresa], kao pravnom sljedniku VOLKSBANK d.d. sa sjedištem u [adresa] da u roku od 15 dana tužitelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati pretplaćeni iznos zbog promjene kamatne stope i to iznos od 90,54 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući tu kamatu:
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 04.09.2009. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.10.2009. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.11.2009. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 04.12.2009. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 08.01.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 04.02.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 03.03.2010. do plaćanja;
a iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.04.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.05.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 04.06.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.07.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.08.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.09.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 05.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 04.11.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.12.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.01.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.02.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 04.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.04.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 05.05.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.06.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.07.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 03.08.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.09.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.10.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.11.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 09.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 09.01.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 09.02.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.03.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 05.04.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 08.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 06.06.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 04.07.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 05.09.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 09.10.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.11.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 07.12.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,94 EUR sa kamatom od 07.01.2013. do plaćanja.
IV. Tužena HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB: 87939104217, [adresa] je dužna naknaditi tužitelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] prouzročeni trošak parnice 2.501,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju od dana donošenja presude tj. od 25. veljače 2026. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj SŽ, (dalje: tužitelj), u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa prednicom tužene VOLKSBANK d.d., sa sjedištem u [adresa] kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 214465 dana 11. veljače 2008. godine, solemniziran po javnom bilježniku Slavku Markoviću iz Bjelovara dana 12. veljače 2008. godine, broj ovjere OV-1015/2008 (dalje: Ugovor), prema kojemu je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 20.866,77 CHF (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, a tužitelj se je obvezao vratiti predmetni kredit uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama.
1.1. Prema citiranom Ugovoru, u članku 8. ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 398,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. (slovima: prvog) u mjesecu počevši od 1. ožujka 2008. godine.
1.2. Između stranaka ugovoren je rok otplate kredita od 60 mjesečna anuiteta.
1.3. Nadalje, člankom 2. Ugovora, predviđeno je da se na kredit primjenjuje redovna kamata od 5,50% koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Također, predviđeno je da je kamata po dospijeću također promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora te da se ista naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.
1.4. Citiranim Ugovorom ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, a iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamate obračunate temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja citiranog Ugovora, a u slučaju izmjene kamatne stope, prema kamatnoj stopi prema Odluci o kamatama i naknadama (članak 2. Ugovora). Anuiteti prema citiranom Ugovoru dospijevaju uzastopno, prvog dana u mjesecu, počevši od 1. ožujka 2008. godine.
1.5. Ugovor je sklopljen radi kupnje osobnog automobila. Kako je tužitelj predmetno vozilo kupio za vlastite potrebe, time je stekao zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15, 14/19; dalje: ZZP) i Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/102, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16; dalje: ZPK).
1.6. Nakon sklapanja Ugovora o kreditu od dana 11. veljače 2008. godine tužena je jednostrano povećala kamatnu stopu, koju je u više navrata mijenjala, prema kojoj je obračunavala tražbinu po kreditu odnosno anuitete otplate kredita.
1.7. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, ugovoren je srednji tečaj CHF-a po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate (u trenutku sklapanja ugovora iznosio 1 CHF = 4,551078 HRK), a nakon toga je kontinuirano rastao, a što tužitelju nije bilo poznato i nije moglo biti poznato jer nema nikakvog ekonomskog obrazovanja niti nije upućen u ekonomska zbivanja na monetarnom tržištu. S druge strane tužena je banka koja je dio svjetskog monetarnog tržišta, pruža financijske usluge fizičkim i pravnim osobama i zasigurno joj je moglo biti poznato, ili barem poznato u većoj mjeri nego tužitelju kako će se kretati trendovi tečaja na domaćem monetarnom tržištu.
1.8. Nadalje, nakon sklapanja Ugovora o kreditu, tužena je neosnovano se pozivajući na odredbu članka 2. jednostrano povećavala kamatnu stopu i to u više navrata.
1.9. Zbog takve nepredvidive razlike u tečaju i jednostranog povećanja kamatne stope tužitelj je plaćao povećane anuitete kredita u odnosu na ugovoreni anuitet odnosno tečaj koji će tužitelj odrediti nakon provedenog knjigovodstveno -financijskog vještačenja sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).
1.10. Prema postojećoj sudskoj praksi tužena je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije tužitelja u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03), a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale i nisu ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Postupanje tužene kod sklapanja predmetnog ugovora s valutnom klauzulom u valuti CHF također je suprotno odredbama Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama), čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12), te se primjenjuju kao nacionalni propis.
1.11. Ugovaranje redovne kamatne stope koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tužene i u sudskoj praksi ocijenjeno je nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. Pri tome, ugovorne odredbe u spornom ugovoru u kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, nisu bile razumljive, niti su sadržavale egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate.
1.12. Stoga, primjenom testa poštenosti sporne odredbe ugovora, kojem takve nerazumljive ugovorne odredbe podliježu u smislu odredbe čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., odnosno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine, sporna ugovorna odredba je nepoštena, posljedica čega je njezina ništetnost, sve u smislu odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. god. odnosno čl. 55. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
1.13. U predmetu Suda Europske unije br.C-472/10 (ČŽR v. Invitel Tavkozlesi Zrt) u postupku prethodnog odlučivanja, a povodom zahtjeva nacionalnog suda upućenog tom sudu vezano za pitanje (ne)poštene ugovorne odredbe u smislu čl. 3. st. 1. i 3. Direktive 93/13 koja dopušta mogućnost jednostrane izmjene pojedinih ugovornih odredbi, kakve su banke sklapale u spornom razdoblju s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o primjenljivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu u buduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, zauzeto je stajalište da su takve odredbe ocijenjene nerazumljivim te posljedično tome i nepoštene.
1.14. Iz izloženih razloga tužitelj smatra da su ugovorne odredbe čl. 2., 4. i 8. Ugovora o kreditu broj: 214465 sklopljenog dana 11. veljače 2008. godine, ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i odredbe u kojima je ugovoreno ispunjenje odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju HNB za CHF, odnosno da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, koje stranke stavljaju u neravnopravni položaj s obzirom da je samo tuženoj ostavljena mogućnost da jednostrano promijeni kamatnu stopu. Na taj način tužena je stekla nepripadnu korist s osnova djelomično ništetnog Ugovora o kreditu te je primjenom pravila o stjecanju bez osnove stečeno bez osnove dužna vratiti tužitelju.
1.15. Prema Pravnom shvaćanju s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane dana 30. siječnja 2020. proizlazi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
1.16. S toga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Člankom 11.6. Ugovora o kreditu br. 214465, sklopljenog 11.02.2008. (dalje u tekstu kao: „Ugovor o kreditu“ ili „Ugovor“) ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora. Zakon o parničnom postupku (NN 53/1991 - 89/2014, dalje u tekstu kao: „ZPP“) dozvoljava odredbom sadržanom u čl. 70. strankama prorogaciju mjesne nadležnosti, osim ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost.
2.1. Nadalje, tužitelj ničim nije potkrijepio svoje tvrdnje da je ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu te da se o mjesnoj nadležnosti nije pojedinačno pregovaralo, a s obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje isključive mjesne nadležnosti drugog suda, tuženik predlaže naslovnom sudu da se oglasi mjesno nenadležnim za suđenje u ovom predmetu te da dostavi predmet na postupanje stvarno nadležnom sudu u Zagrebu.
2.2. Tuženik je zaprimio tužbu tužitelja (dalje u tekstu kao: „Tužba“), te smatra kako je ista u cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti. U bitnome, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su zbog sljedećih razloga: potraživanje tužitelja je u zastari; utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet, Tužbe, sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a; sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama; Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96. ZZP/07), prigovor načinu postavljanja tužbenog zahtjeva; potraživanje tužitelja je u zastari. Prije upuštanja u raspravljanje o osnovi i visini tužbenog zahtjeva, tuženik stavlja prigovor zastare. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 08.07.2021. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18, dalje kao: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja.
2.3. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjiv je zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala.
2.4. Ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se pak radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Takvo je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011
2.5. Tuženik se poziva na odredbu čl. 371. ZOO-a, te 361. st. 1. ZOO-a.
2.6. Zaključno navodi da o kojoj god pravnoj kvalifikaciji bi se u predmetnom slučaju radilo, zastara je svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja. Unatoč tome, tuženik će se u nastavku opreza radi očitovati i na ostale navode tužitelja. Utvrđenja iz Parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet .
2.7. Nije pravno osnovano niti životno logično da se, primjera radi, osoba sa visokom stručnom, npr. diplomirani ekonomist ili pravnik, odnosno pojedinac koji je prethodno koristio usluge i proizvode iz bankarskog ili financijskog sektora kao što su štednja, drugi krediti, ulaganja i slično, a koji bi bili korisnici kredita koji po svojim osnovnim obilježjima odgovaraju kreditima koji su bili predmet Parnice Potrošač (CHF valutna klauzula i jednostrano promjenjiva kamatna stopa), poziva na utvrđenja iz Presude VTS-a tvrdeći da mu odredbe o valutnoj klauzuli ili promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive. Takav hipotetski potrošač, iako sklapa ugovor za svrhu koja je izvan njegove profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor), nije zato lišen životnog znanja i iskustva, kao ni cjelokupnog znanja i iskustva koje je on stekao radeći u svojoj struci. Načelo zaštite potrošača i njenih dosega potrebno je promotriti kritički, dakle, u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana Presuda VTS-a.
2.8. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a.
2.9. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu na razdoblje od 60 mjeseca u iznosu od 20.866,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nesporno je i da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 5,50 % godišnje, člankom 4. da je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 8. uređen način otplate na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize HNB-a važećem na dan dospijeća.
2.10. Također, a u osvrtu na navode tužitelja o vezanosti suda utvrđenjima iz Parnice Potrošač, čime se traži primjenjivanje odredbe članka 502.c ZPP-a, tuženik smatra neophodnim istaknuti apsolutnu neosnovanost takvih tužiteljevih navoda kojima praktično poziva sud na nedopuštenu retroaktivnu primjenu propisa koji nije bio na snazi u vrijeme nastanka ugovornog odnosa koji je predmetom rubriciranog postupka. Naime, odredba navedenog članka stupila je na snagu znatno kasnije od sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Tim više, čak i kada bi (tada nevažeća) odredba spomenutog članka mogla biti primjenjive u ovom postupku (a ne može!) pozivanje na iste bilo bi moguće isključivo u odnosu na pravna, a ne i na činjenična utvrđenja.
2.11. Slijedom navedenog, neosnovano je i neobrazloženo pozivanje tužitelja na vezanost ovog suda utvrđenjima iz parnice Potrošač. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošača.
2.12. Člankom 26. ZOO-a (NN 35/2005, dalje u tekstu kao: „ZOO“) predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u kojem slučaju stopa takve promjenjive ugovorne kamate ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope. Isto tako, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi, izrijekom je predviđalo tek mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/2007, dalje u tekstu kao: „ZZP“), tako i na naknadno doneseni Zakon o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, dalje u tekstu kao: „ZPK“)
2.13. Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske.
2.14. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.
2.15. Tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti:
- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo;
- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku,
- da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja).
2.16. Niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz kako bi potvrdio svoje navode, iako je teret dokaza na tužitelju. Tuženik smatra da niti jedna od gore navedenih pretpostavki nije ispunjena. Prema tome, osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala pa nema mjesta primjeni odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a.
2.17. Za početak, pogrešno je stajalište tužitelja o ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu. Kao što je već ranije istaknuto, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju.
2.18. Prema tome, netočno je tvrditi da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima.
2.19. Navodi da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika (koja je odluka bila dostupna svima) te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu i da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva.
2.20. Opreza radi, tuženik u odnosu na načelo savjesnosti i poštenja i nepostojanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana tuženik napominje da je iz samog pogleda na to na koji način se kamatna stopa mijenjala vidljivo da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja.
2.21. Navodi da Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP).
2.22. Tuženik u skladu s prethodnim navodima predlaže Naslovu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.
3. Sud je u svrhu dokaza pročitao tužbu, izvršen je Uvid u Ugovor o kreditu broj 214465 od 11. veljače 2008. godine, solemniziran od ĆŽ, broj ovjere: OV - 1015/2008, uvid u Informativni otplatni plan po kreditu, prometna kartica po kreditu broj 214465 na ime SŽ, otplatna tablica za izračun efektivne kamatne stope za kredit, otplatna tablica za izračun realne godišnje kamatne stope za kredit, uvid u Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993. god. koju se predlaže pribaviti po službenoj dužnosti, uvid u odluku Suda Europske unije br.C-472/10 (Nemzeti Fogyastovedelmi ČŽR v. Invitel Tavkozlesi Zrt), koju se predlaže pribaviti po službenoj dužnosti, saslušanje stranaka, uvid u naloge za uplatu, provedeno je knjigovodstveno - financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja razlike između ugovorenog mjesečnog anuiteta i plaćenih mjesečnih anuiteta s promjenjivom kamatnom stopom i prema tečaju CHF prema kn u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te tijekom cijelog razdoblja otplate kredita sve do potpune otplate, odgovor na tužbu, Uvid u sentencu Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-409/09-2 od 29. travnja 2009., Uvid u odluku Vrhovnog suda RH broj Gr1 238/12-2 od 2. travnja 2012..
4. Rješenjem Općinskog sud u Koprivnici posl. br. P-225/2021-9 od 06. lipnja 2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.
5. Rješenjem ovoga uda Poslovni br. P-225/2021-13 od 15. travnja 2024. utvrđen je prekid postupka te je pozvana Hrvatska poštanska banka da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.
5.1. Rješenjem Općinskog sud u Koprivnici posl. br. P-225/2021-14 od 23. srpnja 2025. određen je nastavak postupka između stranaka.
6. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.
7. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj 214465 od 11. veljače 2008. godine sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta u srednji tečaj kreditora za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor kreditu (dalje: Ugovor) broj 214465 od 11. veljače 2008. godine (list 15-22) kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 20.866,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za HNB za devize važeće na dan isplate. Te Ugovorena kamata po kamatnoj stopi 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukama kamatama i naknadama kreditora (čl. 2.). Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim auitetima u iznos od 398,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća.
8.1. Nesporno je da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima sa rokom otplate na 60 mjeseci (čl. 5.). Prvi anuitet dospio je na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita otplatu. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu, počevši 01. ožujka 2008. godine, a korisnik kredita dužan je osigurati pokriće na kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu dospjelog anuiteta (čl. 8.) .
9. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a.
10. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi kao i razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.
11. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12. Ugovor o kreditu br. 214465 od 11. veljače 2008. godine, na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 79/07).
13. Odredbom čl. 96. st. 1. i st. 2. i st. 4. ZZP-a, Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama Ugovornih strana na štetu potrošača.
Smatra se da se o pojedinoj Ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu u naprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi u naprijed formuliranog standardnog Ugovora trgovca.
Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj Ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
14. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.
15. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.
16. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.
17. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
18. Iskazom tužitelja proizlazi da je sklopio predmetni Ugovor u Bjelovaru za kupnju osobnog vozila koje mu je bilo potrebno za odlazak na posao u autokući KIA.
19. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu od 11. veljače 2008. godine utvrđeno je da u čl. 3. Ugovora upisana namjena kredita kupnja vozila. Utvrđeno je da je za kupnju vozila Ugovoreno i osiguranje vraćanja kredita u točki 9. gdje je navedeno vozilo marke KIA CEED, odel: Sw 1.6, CRDI, godina proizvodnje 2007; broj šasije [broj šasije].
20. Sud je zaključio da je tužitelj, kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu kupnje automobila za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.
21. Između stranaka nije sporan sadržaj presuda koje su donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.
22. Iz presude i rješenja VTS RH posl. br. Pž-7129/13 OD 13. lipnja 2014. proizlazi da je Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača podnijelo tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv 8 poslovnih banka, među kojima i tuženik ovdje, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internima aktima a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača, pa je time tuženik kao i ostale tužen banke u razdoblju od 10. rujna 2003. postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
23. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt -249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.
24. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.
25. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.
26. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF.
27. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je rečeno u Autokući da imaju kreditnu liniju za kupnju kod tuženika. Dok je bio u banci nije dobio nikakve posebne obavijesti. Tužitelju je bitno da dobije kredit da bi mogao kupiti vozilo koje mu je bilo osobno potrebno za odlazak na posao. Ugovor je solemnizirao kod javnog bilježnika.
28. Po mišljenju suda tužitelj nije mogao u budućnosti znati kakvi bi učinci iz takve sklopljene Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za njega mogli nastati. Tužitelj nije mogao pregovarati o pojedinim Ugovornim odredbama odnosno odredbama koje se donose na kamatnu stopu jer su takve odredbe bile u naprijed formulirane od strane kreditora – tužene.
29. U ovome postupku sud je proveo test nepoštenosti sporih Ugovornih odredbi radi utvrđenja da li je u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli u CHF i odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konkretnog Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.
30. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da je Ugovorna odredba koja je sadržana u čl. 2., Ugovora broj: 214465 od 11. veljače 2008. godine, je nepoštena jer se nije pojedinačno pregovaralo, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama Kreditora i Korisnika kredita, iz razloga što omogućuje banci kao jednoj ugovornoj strani da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Za tužitelja kao prosječnog potrošača terminologija koju koristi banka u Ugovoru i u svojim općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu kao i način njezinog obračuna razumljiva je jedino osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja kao potrošača takva terminologija nerazumljiva. Tužitelju nije omogućeno da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora a nije mogao ocijeniti zašto i u kojem smjeru i kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. U vrijeme sklapanja Ugovora određena je kamatna stopa od 5,50% godišnje, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena a niti odrediva.
30.1. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 4. i 8., Ugovora nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.
30.2. Razgledavanjem Ugovora 214465 od 11. veljače 2008. godine utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.
30.3. Ovaj sud smatra da navedenim načinom ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalno zaštitio svoj interes, dok je svoj rizik u pogledu povećanja kamata kao i mjesečnih anuiteta koje su nastale zbog promjena tečajnih razlika, isključivo prebacila na tužitelja.
31. Tuženik se poziva na odredbu čl. 26. ZOO-a, navodeći da je ugovaranje promjenjive kamatne stope zakonom dopušteno. Ovaj sud smatra da je to dopuštenje u ovom konkretnom slučaju iskorišteno na štetu potrošača i protivno je odredi čl. 84. ZPP/03 (tuženik kako prana osoba koja se bavi pružanjem kreditnih usluga u okviru svoje profesionalne djelatnosti, znao je i trebao je u Ugovor ugraditi odredbu koja će biti jasna i razumljiva.
32. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe Ugovora od 11. veljače 2008. koji je definiran od strane trgovca, a posljedično da je trgovac tj. banka pokazala spremnost promijeniti sadržaj Ugovornih odredbi, a što po ocjeni ovoga suda to nije slučaj. S toga sud prihvaća iskaz tužitelja da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sklopljenog Ugovora već ga je morao prihvatiti da bi isti realizirao za kupnju osobnog automobila.
32.1. S obzirom da su odredbe Ugovora u člancima čl.4. čl. 2. i čl. 8., Ugovora o namjenskom kreditu broj 214465 od 11. veljače 2008. godine u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kako i odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom banke protivno prisilnim propisima, sud je utvrdio njihovu djelomičnu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)
32.2. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C - 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)
32.3. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.
32.4. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju osobnog automobila te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takve kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli te u pogledu kamata ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF te promjenjivu kamatnu stopu kao što je sud utvrdio u ovom slučaju. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.
33. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.
34. Na okolnost visine potraživanja koliko je tužitelj platio više tuženiku uslijed promjene kamatne stope, sukladno odlukama tuženika te koliko je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF, sud je proveo financijsko vještačenje po RŽ, univ.bacc.oec. stalna sudska vještakinja za računovodstvo i financije, Ovlašteni računovodstveni forenzičar, Đure Estera 7, 48000 [adresa].
34.1. Vještakinja navodi da Ugovor o kreditu sklopljen dana 11.02.2008.g. (list 15-24) između kreditora Volksbank d.d. Zagreb, danas Hrvatska poštanska banka , OIB: 87939104217 i UŽ, MBG: [jedinstveni matični broj građana], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iz [adresa] kao korisnika kredita iznos odobrenog kredita po sklopljenom Ugovoru broj 214465 iznosi 20.886,77 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita, rok otplate kredita iznosi 60 mjeseci (5 godina) uz kamatnu stopu od 5,50%, namjena kredita je za kupnju vozila (pokretnine), otplata kredita je u 60 jednakih mjesečnih anuiteta (5 godina) u kunskoj protuvrijednosti 398,96 CHF prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora, anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 01.u mjesecu. Prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu 01.03.2008.g., srednji tečaj za CHF tečajne liste HNB, na dan korištenja kredita 13.02.2008. iznosi za 1 CHF =4,551078 kn, obveza mjesečnog anuiteta u kunama iznosi 398,96 CHF * 4,551078=1.815,70 kn od čega prvi anuitet/rata dospijeva na naplatu od dana 01.03.2008.g., tužitelj / korisnik kredita je otplatio kredit u potpunosti dana 06.02.2013.g., u tablici broj 1. izradila je pregled promjena kamatnih stopa koje nalazi u spisu, u tablici broj 2. izradila je početni otplatni plan koji je Banka dala pri Ugovaranju kredita (list spisa 7-13), u Tablici broj 3. izradila je otplatni plan koji je tijekom otplatnog razdoblja od 01. anuiteta 01.03.2008.g. do potpune otplate kredita upotrebljavala Banka Ugovoru 214465, u Tablici broj 4. izradila je pregled svih uplata koje je korisnik kredita uplatio po Ugovoru 214465 tijekom otplatnog razdoblja pa sve po potpune otplate kredita, u Tablici broj 5. izradila je obračun razlike anuiteta zbog promjene kamatnih stopa tijekom obračunskog razdoblja od 01.anuiteta do potpune otplate kredita.
34.2. Razlika obveza radi promjene kamatne stope prema Ugovoru o kreditu 214465 iznosi 149,67 CHF preračunate prema početnom tečaju na dan korištenja kredita ukupno iznosi 680,96 kuna sa slijedećim dospijećima pojedinih iznosa preplata, a koje sam radi ekonomičnosti postupka u nastavku navela i u iznose preračunate u EUR-u primjenom službenog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za 1 EUR odnosno ukupno 90,54 EUR-a u pojedinačnim iznosima i rokovima dospijeća
34.3. U Tablici broj 6. izradila je obračun razlike obveze zbog promjene tečaja tijekom obračunskog razdoblja od 01.anuiteta do potpune otplate kredita. Ako se obveze izraze po otplatnom planu koji je tijekom otplatnog razdoblja upotrebljavala Banka i tečaju na dan isplate kredita, korisnik kredita je zbog promjene tečaja tijekom otplatnog razdoblja s uračunavanjem negativnih iznosa ukupno preplatio iznos od 22.588,09 kuna, a koje sam radi ekonomičnosti postupka u nastavku navela i u iznose preračunate u EUR-u primjenom službenog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za 1 EUR odnosno ukupno 2.997,97 EUR-a u pojedinačnim iznosima i rokovima dospijeća
34.4. Tužitelj je u cijelom otplatnom razdoblju uplaćivao veći iznos od visine obveze koja je obračunata prema otplatnom planu koji je koristila Banka i tečaju na dan korištenja, a to je vidljivo iz Tablice broj 6.
35. Tužitelj u pismenom podnesku koji je zaprimljen kod ovog suda 29. prosinca 2025. godine (list 132-136) navodi da nema nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je sukladno nalazu i mišljenju specificirao tužbeni zahtjev i to n način da od tuženika potražuje sa osnova promjene kamatne stope 90,54 EUR, zajedno sa Zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos te zbog promjene tečaja potražuje novčani iznos od 2.997,97 EUR zajedno sa Zakonskim zateznim kamata na svaki pojedinačni novčani iznos.
36. Tuženik se nije pismeno očitovao na nalaz i mišljenje kao ni na specificirani tužbeni zahtjev.
37. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je svoj nalaz izradio prema rješenju ovoga suda, a isti je izrađen stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke čl. 258. st. 1. ZPP-a.
38. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.
39. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.
40. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.
41. Tužitelj je podnio tužbu kod ovoga suda dana 08. srpnja 2021. godine., s toga je osnovan istaknuti prigovor zastare vezano za potraživanje pretplaćenih kamata dok je neosnovan istaknuti prigovor zastare u odnosu na potraživanje zbog promjene valute.
42. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.
43. S obzirom da je osnovan prigovor zastare zbog promjene kamatne stope u iznosu od 90,54 EUR zajedno sa Zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos, valjalo je odbiti tužitelja s time dijelom tužbenog zahtjeva te presuditi kao u izreci presude.
44. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
45. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
46. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu u iznosu od 2.997,97 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.
47. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti (kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).
48. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.
48.1. Sud o troškovima (VPS 3.088,51 EUR) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 5. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 -dalje Tbr), i to za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1.) od 07. srpnja 2021. godine u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8.t.1.) od 28. travnja 2023. godine u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8.t.1.) od 04. siječnja 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR, rasprava (Tbr. 9.t.1.)od 23. siječnja 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR, rasprava (Tbr. 9.t.2.)od 19. studenog 2024. godine u iznosu od 100,00 EUR, podnesak (Tbr. 8.t.1.) od 09. travnja 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR, rasprava (Tbr. 9.t.5.) od 30. listopada 2025. godine u iznosu od 50,00 EUR, rasprava (Tbr. 9.t.1.) od 21. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, rasprava (Tbr. 9.t.1.) od 29. prosinca 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR, rasprava (Tbr. 9.t.1.) od 28. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 EUR, objava presude (Tbr. 9.t.3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 1.650,00 EUR, PDV 25% u iznosu od 412,50 EUR, ukupno 2.062,50 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 38,67 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, ukupno: 2.501,17 EUR.
49. Na dosuđeni iznos troškova od 2.501,17 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 25. veljače 2026. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
50. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.
Koprivnici, 25. veljače 2026. godine.
Sutkinja:
Draga Parag
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Zoran Švaco iz Koprivnice
2. HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, d.d.
