REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
57. P-1488/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA IZA GLUMINA BANKA d.d. u stečaju, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 97579212723, zastupana po stečajnoj upraviteljici Antoniji Galić Kondža, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po po pun. Željani Škare, odvj. u Splitu , protiv tuženika VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Julijani Jarić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2026., u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja Lea Jurenec, odvj. vježbenice i u odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 25. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Nalaže se II.- tuženoj VK iz [adresa], isplatiti tužitelju STEČAJNA MASA IZA GLUMINA BANKA d.d. u stečaju, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 97579212723 , iznos od 8.259,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. lipnja 2000. godine pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak sa zakonskim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 8 dana.“
Obrazloženje
1.
Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17.06.1998.g. zaključio s I. - tuženom LK Ugovor o potrošačkom kreditu na iznos od 7.000,00 kn a koji ugovor je II.- tužena ( sada tužena) VK potpisala u svojstvu jamca stoga iz istoga proizlazi potraživanje i prema njoj odnosno iz zakonske solidarne odgovornosti kao jamca platca. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška. Nadalje, ovaj sud je donio pravomoćnu djelomičnu presudu poslovni broj P-6080/2001 od 3. ožujka 2008.g. kojom je naloženo I.- tuženoj LK isplatiti tužitelju iznos od 8.259,76 kn i rješenje kojim rješenjem je sud utvrdio da je tužba povučena za iznos od 1.507,01 kn. Također tijekom postupka tužitelj je naveo da dug nije podmiren. Nadalje, tijekom postupka tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev na način da isti specificira svoje potraživanje u eurima, odnosno da uskladi zahtjev sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 1,00 EUR = 7,53450 kn.
2.
Tužena je tijekom postupka navela da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer nije aktivirao sva sredstva osiguranja obzirom da isti posjeduje ovršnu ispravu i u odnosu na II. - tuženu ( sada tužena), posjeduje izjavu o zapljeni te je isti mogao direktno na naplatu putem FINE ili pokrenuti ovrhu. Navodi da je dug u cijelosti otplaćen. Podneskom od 11.12.2025. tužena ističe da je prvotužena NK postupila po djelomičnoj presudi i rješenju br. P-6080/2001 dana 03.03.2008. te da je u cijelosti podmirila predmetno dugovanje iz kojega razloga ne postoji pravni osnov za nastavak vođenja ovoga postupka. S obzirom da je od trenutka plaćanja proteklo više od 15 godina ista više ne može naći potvrdu o izvršenoj uplati. Iz navedenog razloga ista je dostavila Izjavu ovjerenu od strane Javnog bilježnika Nada Kemec br. OU- 501/2025 od 9.12.2025. godine. U navedenom predmetu tuženica ističe prigovor zastare potraživanja budući zastara kod ugovora o kreditu nastupa nakon isteka roka od pet godina. Tuženica smatra kako je u navedenom predmetu zastara nastupila prije podnošenja tužbe. Također, u ovom predmetu donesena je i djelomična presuda i rješenje br. P-6080/2001 dana 03.03.2008. u odnosu na prvotuženu NK kojom je istoj naloženo da tužitelju isplati cjelokupni iznos duga od 8.259,76 kn s pripadajućim zateznim kamatama i svim troškovima postupka. Drugim riječima ovdje se faktično radi o presuđenoj stvari jer je pravomoćnom presudom već naloženo jednoj stranci da ispuni cjelokupno potraživanje. Prema mišljenju tuženice iz navedenog razloga ne postoji pravni osnov da se isti iznos potražuje i od nje jer bi time tužitelju dva puta bilo dosuđeno pravo na isti osnov i isti iznos. A kao što je već i bilo navedeno cjelokupno dugovanje je uredno podmireno. Tužena ponovno ističe da je cjelokupni dug u međuvremenu namiren. Od 2009., pa do dana podnošenja ovoga podneska ne postoji nikakav dokaz da predmetno potraživanje nije podmireno, odnosno da tužitelj nije izvršio naplatu temeljem pravomoćne djelomične presude i rješenja bilo dobrovoljnim ispunjenjem, putem Financijske agencije, bilo otpustom duga, prodajom potraživanja trećima (npr. B2 kapitalu). Drugim riječima ne postoji nikakav dokaz postoji li pravni interes tužitelja za daljnjim vođenjem ovoga postupka.
3.
Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja prileži spisu, i to: Ugovor o kreditu ( list 3-4 spisa), stanje duga ( list 5,10 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji ( list 6-7 spisa), preslika računa ( list 19 spisa), izjava NK ( list 20 spisa), obračun zateznih kamata ( list 33 spisa), plan otplate kredita ( list 34 spisa), proveo financijsko vještačenje (list 39-72 spisa), potvrda ( list 96 spisa), ovjereni iskaz tužene ( list 136 spisa).
4.
Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno kao i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP ) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.
Predmet spora jest zahtjev tužitelja prema II.- tuženoj za isplatu iznosa od 8.259,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. lipnja 2000. godine pa do isplate, a koji potraživanje je proizašlo iz Ugovora o potrošačkom kreditu, gdje je tužena bila solidaran jamac LK.
6.
Među strankama, nije sporno da je tužitelj dana 17.06.1998.g. zaključio s I.- tuženom LK Ugovor o potrošačkom kreditu na iznos od 7.000,00 kn a koji ugovor je II. - tužena ( sada tužena) VK potpisala u svojstvu jamca.
7.
Sporno je da li je potraživanje tuženika u zastari, da li je predmetni dug podmiren od strane LK po pravomoćnoj djelomičnoj presudi br. P- 6080/2001 dana 03.03.2008., a koja presuda je donijeta u odnosu na prvotuženu NK i kojom je istoj naloženo da tužitelju isplati cjelokupni iznos duga od 8.259,76 kn s pripadajućim zateznim kamatama i svim troškovima postupka.
8.
Prvenstveno o istaknutom prigovoru zastare od strane tužena valja navesti da sud nije posebno obrazlagao isti prigovor obzirom da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Također o istaknutom prigovoru nedostatka pravnog interesa valja navesti da tužiteljima pravni interes za vođenje ove parnice, a isti upravo proizlazi iz ugovorenog odnosa između stranaka i to Ugovora o potrošačkom kreditu.
9.
Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. ZPP -a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.
10.
Temeljem čl. 221. a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, dužnost stranaka je da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, te da sud uvjere u istinitost tvrdnji o kojima zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.
11.
Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
12.
Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele osim ako posumnjala stranke idu za time da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati ( čl. 7. st. 2 ZPP-a) što s predmetnim dispozicijama stranaka nije bio slučaj.
13.
Dakle, primjenom pravila o teretu dokazivanja tužitelj nije dokazao tijekom postupka da predmetni dug nije podmiren, jer je tužitelj taj koji mora upravo dokazati da njegovo potraživanje nije podmireno i da opravdano vodi ovaj postupak radi naplate svog potraživanja, dakle teret dokaza je na tužitelju da dokaže osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, upravo iz ovjerene izjave tužene proizlazi da je dug podmiren u cijelosti po pravomoćnoj i ovršnoj djelomičnoj presudi ( pravomoćna i ovršna dana 25.03.2008.g.) od strane LK, stoga kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se pokušao naplatiti po ovršnoj ispravi ( navedenoj presudi) odnosno nije dokazao da se eventualno nije naplatio po toj ovršnoj ispravi i time opravdao vođenje ovog postupka valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Nadalje, ukoliko bi sud usvojio tužbeni zahtjev i naložio sada tuženoj ( ranije II. - tuženoj, kao jamcu ) isplatu cjelokupnog iznosa, dovodi do mogućnosti dvostruke naplate i od strane LK ( kao korisnice kredita i od tužene VK ( solidarnog jamca). Također, tužitelj je samo paušalno naveo da će po potrebi dostaviti revizijsko izvješće da se vidi da dug nije naplaćen a isto do zaključenja glavne rasprave nije dostavio. Isto tako valja naglasiti da je tužitelj bankaraka institucija koja je dužna čuvati dokumentaciju vezanu uz predmetni kredit a koju dokumentaciju tužitelj također nije dostavio u spis.
14.
Slijedom iznijetoga, tužitelj nije dokazao da je s razlogom nastavio ovaj postupak, odnosno nije dokazao da mu tužena odnosno korisnica kredita BK nije podmirila dugovanje u cijelosti, primjenom pravila o teretu dokazivanja, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti kao u toč. I. izrijeke.
15.
Obzirom da je tužena uspjela u ovom postupku u cijelosti, a do zaključenja glavne rasprave nije stavila zahtjev za naknadu parničnih troškova, sud o parničnim troškovima nije odlučivao.
U Zagrebu, 25. veljače 2026. godine
SUDAC:
Nelli Stipaničev
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 ( petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
