REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-405/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐH zbog kaznenog djela iz članka 307. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje KZ/11), rješavajući žalbu državnog odvjetnika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj K-277/2021-26 od 26. travnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika i optužene ĐH, a u prisutnosti Ive Bilandžija odvjetnice u Rijeci u zamjeni za branitelja Matiju Miloša odvjetnika u Puli, 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovnog broja K-277/2021-26 od 26. travnja 2023., pod točkom I. izreke je na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, i 80/22 – dalje ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-277/2021-2 od 30. rujna 2021. u odnosu na optuženu ĐH stavljen izvan snage. Pod točkom II. Izreke je temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 optužena ĐH oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv pravosuđa – povredom tajnosti postupka iz članka 307. stavka 1. KZ/11. Pod točkom III. Izreke je temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog Bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu podnijela je optužena ĐH po branitelju Matiji Milošu odvjetniku iz Pule s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Županijskom državnom odvjetniku u Rijeci, postupajući u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen je spis na dužno razgledavanje.
6. Javna sjednica održana je u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika i optužene ĐH, a u prisutnosti Ive Bilandžija odvjetnice u Rijeci u zamjeni za branitelja Matiju Miloša odvjetnika u Puli.
7. Žalba nije osnovana.
8. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je sud kada je prilikom ispitivanja svjedoka policijskog službenika ABC na raspravi zabranio svjedoku da iskazuje o sadržaju svog razgovora sa svjedokinjom BH, u kojem mu je ona prenijela inkriminirane izjave optuženice ĐH i kada je zabranio državnom odvjetniku pitanje svjedoku da iskazuje o sadržaju izjava koje mu je priopćila svjedokinja BH, pogrešno primijenio odredbe ZKP/08 koje zabranjuju korištenje obavijesti prikupljenih provedbom obavijesnih razgovora o policijskom službeniku u kaznenom postupku. Naime sud da je pošao od pogrešnog pravnog shvaćanja da razgovor između svjedokinje i policijskog službenika predstavlja obavijesni razgovor s građaninom, pa posljedično nisu utvrđene okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti je li optužena ĐH, priopćavanjem određenih izjava svjedokinji BH koja je te izjave prenijela policijskom službeniku, neovlašteno otkrila ono što je saznala tijekom pretrage u prethodnom kaznenom postupku te time ostvarila obilježja kaznenog djela za koje se tereti. Isto iz razloga jer sporni razgovor nije obavijesni razgovor niti prikupljanje obavijesti od strane policijskog službenika te se nije radilo o policijskoj izvidnoj radnji niti o primjeni policijskih ovlasti sukladno posebnom zakonu. Naime, svjedokinja BH se obratila telefonski policijskom službeniku raspitujući se o situaciji s AH, pa iako je svjedok ABC bio u svojstvu policijskog službenika, bio je isključivo sugovornik, ali ne aktivni sudionik koji je inicirao, usmjeravao ili vodio razgovor, već pasivni sudionik, te nije djelovao prema svjedokinji BH kao policijski službenik radi prikupljanja podataka ili obavijesti o kaznenom djelu. Stoga smatra da nije bilo zapreke da se svjedok ABC ispita na okolnosti sadržaja telefonskog razgovora između njega i svjedokinje BH. Iz tog razloga, postupajući na takav način prvostupanjski sud da je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, a posljedično i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
9. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud kada je zabranio državnom odvjetniku pitanje te svjedoku ABC odgovor i iskazivanje o tome što mu je rekla BH.
9.1. Dakle, pravilno je prilikom ispitivanja svjedoka policijskog službenika ABC, zabranio pitanje državnog odvjetnika o tome što mu je svjedokinja BH kada ga je je nazvala, rekla u tom razgovor, te upozorio svjedoka ABC da kao policijski službenik ne smije na raspravi iznositi sadržaj obavljenog obavijesnog razgovora s građanima, odnosno da o istome ne smije svjedočiti na sudu.
9.2. Naime, u pravu je prvostupanjski sud da obavijest koju građanin daje policijskom službeniku, znajući da se radi o policijskom službeniku, obavještavajući ga o okolnostima vezanim uz kazneno djelo, bez obzira u kojoj formi (telefonski, usmeno i slično) i bez obzira na čiju inicijativu (da li na inicijativu policijskog službenika ili na inicijativu građanina), predstavlja obavijesni razgovor policijskog službenika s građaninom, što regulira ZKP/08 u članku 208. koji daje ovlast policiji za prikupljanje obavijesti, ali zabranjuje ispitivanje građana u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka, time da će se takve izjave sukladno članku 86. i članku 431. stavku 3. ZKP/08 izdvojiti iz spisa.
9.3. Isto tako, u pravu je prvostupanjski sud da zaprimanje obavijesti, a što u stvari predstavlja razgovor između policijskog službenika ABC i BH kao građanina, ne može biti dokaz u kaznenom postupku i to niti izravno, čitanjem zapisnika ili nekog drugog dokumenta koji sadrži takvu izjavu, a niti posredno, ispitivanjem policajca o sadržaju te obavijesti, jer bi u tom slučaju predstavljao nezakoniti dokaz. Isto iz razloga što, bez obzira što policijski službenik ABC nije provodio izvide i što nije u formalnom smislu obavljao obavijesni razgovora s BH, on je taj razgovor obavio te su saznanja o počinjenju kaznenog djela dobivena iz tog razgovora, a obzirom da je svjedok ABC poziv od svjedokinje BH zaprimio u okviru radnog mjesta kao policijski službenik, takav razgovor ulazi u dnevne aktivnosti tog radnog mjesta, te je o istome sačinio službenu bilješku, koja se i inače radi nakon obavljenog obavijesnog razgovora s građanima, a takva bilješka, a svakako njen dio o sadržaju razgovora se izdvaja, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da taj razgovor predstavlja obavijesni razgovor s građaninom i da policijski službenik ABC o sadržaju tog razgovora ne smije iskazivati pred sudom jer bi isti predstavljao nezakonit dokaz. Iz tog razloga nije u pravu državni odvjetnik da bi nedopuštanjem pitanja i potom odgovora i iskazivanja svjedoka ABC o tome, bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, jer prvostupanjski sud u tijeku rasprave i pri donošenju presude nije nepravilno primijenio neku odredbu ZKP/08.
10. Stoga, kako je prvostupanjski sud utvrdio da svjedokinja BH u prethodnom postupku nije ispitana na način propisan člankom 234. ZKP/08 (provođenje određene dokazne radnje na prijedlog obrane na način da se o mjestu i vremenu provođenja te radnje obavještavaju okrivljenik i branitelj) ili člankom 235. ZKP/08 (dokazno ročište pred sucem istrage), a odredba iz članka 431. stavka 2. ZKP/08 određuje da ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. ZKP/08, ti se zapisnici mogu pročitati (što je na raspravi učinjeno), ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, te je na temelju tog i ostalih provedenih dokaza pri čemu posebno iskaza svjedoka AH i ABC, zaključio da nema dokaza da bi optužena ĐH počinila predmetno kazneno djelo, koji zaključak, u situaciji kada je svjedoku ABC zabranjeno iskazivati o onome što mu je svjedokinja BH rekla u telefonskom razgovoru, izuzev navedene zabrane pitanja i iskazivanja svjedoku ABC, državni odvjetnik u žalbi niti ne osporava, žalba državnog odvjetnika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
11. Slijedom navedenog te s obzirom da u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu na temelju članka 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Rijeka, 25. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
