REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3677/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv protiv I okrivljene pravne osobe MAKSIM IV d.o.o i II okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi DŠ, zastupanih po branitelju Domagoj Grahovac odvjetnik u Odvjetničkom društvu GRAHOVAC, HORVAT, ŽAPER u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 229.st.3.i2.Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,118/14,94/18 i 96/18) članka 172.st.1.t.5. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 115/18) te članka 150. st.1.i 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine broj 80/13, 137/13 i 98/19), odlučujući o žalbi I I okrivljene pravne osobe MAKSIM IV d.o.o i II okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi DŠ podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 17. veljače 2023., poslovni broj: 52.Pp-17741/22 u sjednici vijeća održanoj dana 22.  listopada 2025. i 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe MAKSIM IV d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DŠ, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se djelo I-okr. pravne osobe MAKSIM IV d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DŠ činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom I. pravilno pravno označava kao prekršaji iz članka 229. stavka 1. točka 3. i stavka 2. Zakona o radu (NN br.: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom II. pravilno pravno označava kao prekršaji iz članka 172. stavka 2. točka 5.. i stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br.: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 119/22), djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom III. pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona u obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br.: , , , ) te se I-okr. pravnoj osobi MAKSIM IV d.o.o. za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točka 3. Zakona o radu utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1040,00 (tisućučetrdeset) eura, za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točka 5. Zakona o

mirovinskom osiguranju utvrđuje novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, a za prekršaj iz članka 150. stavka 1. Zakona u obveznom zdravstvenom osiguranju u iznosu od 1040,00 (tisućučetrdeset) eura, te se I-okr. pravnoj osobi MAKSIM IV d.o.o. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2340,00 (dvijetisućetristočetrdeseteura), koju je I-okr. pravna osoba MAKSIM IV.d.o.o. dužna platiti u roku od 90 dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako I-okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. Odbija se kao neosnovana žalba -okr. pravne osobe MAKSIM IV d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DŠ, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, svaki, od po 100,00 (sto) eura roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 2389,01 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 199,08 eura zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 39.82 eura.

3. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu pobijajući istu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava. Okrivljenici u žalbi u bitnome navode sve istovjetno kao u obrani, poriču počinjenja djela prekršaja tvrdnjom da narečeni radnici nisu bili zaposleni kod njih već kod investitora VŠ. S obzirom da nisu osposobljeni za obavljanje zidarskih radova predložili su istome zidara GŠ za obavljanje zidarskih radova a oni su između ostalog obavljali i nadzor na gradilištu i na određeni način kontroliraju obavljanje radova JŠ. Ističu da tužitelj svoj optužni prijedlog a sud svoju presudu isključivo temelje na iskazu JŠ koji nije izvršio svoju radnu obvezu na vrijeme i dogovorenom kvalitetom pa ga investitor nije htio isplatiti, a isti revoltiran time prijavio je okrivljene policiji i nadležnom inspekciji. Nadalje okrivljenici ističu da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, te odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisniku o iskazima danim u postupku. Naime, sud temelji svoju odluku na iskazima svjedoka CŠ i JŠ te na kopiji isprave odrađenih sati koje su navedeni svjedoci priložili u spis a čiji iskazi se u bitnome razlikuje od iskaza svjedokinje ŽŠ čiji iskaz je sud ocijenio kao nedostatan. Na kraju okrivljenici ističu da sud nije obrazložio stupanj krivnje okrivljenika odnosno da li su postupali s namjerom ili iz nehaja.

4.Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5.Žalba nije osnovana.

6.Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da su presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, u odnosu na prekršaje opisane točkama I. i II izreke te presude, jer sud prvog stupnja prilikom pravilnog označavanja inkriminiranih prekršaja nije uvažio izmjene materijalnih zakona koje su stupile na snagu 1. siječnja 2023. kojeg datuma je također stupio na snagu Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 114/22) čime je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, dok u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona. Također, imajući u vidu kako je 1. travnja 2024. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 33/23.), ovaj Sud je po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo činjenično opisano u točki III izreke pobijane presude, budući su navedenim izmjenama novčane kazne za oba okrivljenika propisane u nešto blažim iznosima, nego što su bile propisane u vrijeme počinjenja ovog prekršaja.

7. Bez osnove je žalbeni razlog okrivljenika o počinjenim bitnim povredama odredaba prekršajnog postupka, naime, suprotno tvrdnji okrivljenika prvostupanjski sud dao je valjano i jasne obrazložene razloge za krivnju okrivljenika.

8. Odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

9.Prema tome, hoće li ili neće provesti neki dokaz pitanje je ocjene i odluke suda u svakom pojedinom slučaju, a ako žalitelji smatraju da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

10.Prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela okrivljenika kao prekršaje iz primijenjenih propisa.

11. Naime, neosnovano žalitelji prigovaraju pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, provedenih materijalnih dokaza i detaljnog i okolnosnog svjedočkog iskaza svjedoka JŠ i CŠ, koji su detaljno i uvjerljivo svjedočili o predmetnim događajima, a kojim iskazima drugookrivljenik na glavnoj raspravi održanoj dana 17. siječnja 2023. godine nije prigovorio i imao primjedbi a čemu bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se žalitelji zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Isto tako suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud iskaz ispitane svjedokinje ŽŠ je ocijenio kao nedostatan jer o činjenicama koje su predmet ovog postupka nije bila svjedokom, pa na njenom iskazu sud nije temeljio svoju presudu. Neosnovan je navod okrivljenika da iz pobijane presude nije razvidno da bi sud u obrazloženju iste naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio postojanje namjere ili nehaja okrivljenika, budući je za počinjenje prekršaja, u pravilu, pa i kod predmetnih prekršaja, dostatan nehaj kao stupanj krivnje, pa stoga nije bilo potrebno posebno obrazlagati stupanj krivnje okrivljenika.

12. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

Žalitelji su, nadalje, pravilno po prvostupanjskom sudu upozoreni na pogodnost iz članka 152. stavka 3. PZ-a o plaćanju 2/3 novčane kazne u roku koji im je određen za uplatu novčane kazne.

13. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo I-okrivljenika u izreci bila propisana novčana kazna u iznosu za djelo prekršaja pod točkom I. od 61.000,00 do 100.000,00 kuna, a za II-okrivljenika od 7.000,00 kn do 10.000,00 kn, a da sud prilikom donošenja pobijane presude-17. veljače 2023., nije pemjenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 151/2022) 1. siječnja 2023. stupio na snagu, koji je blaži za okrivljenike, jer u članku 60. stavka 1. točke 1. i 3. i stavka 2. propisuje blažu kaznu za navedene prekršaje, u iznosu od 8090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu od 920,00 do 1320,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 60.954,00 kuna za pravnu osobu i 6.999,55 kune za odgovornu osobu, za djelo okrivljenika u izreci bila propisana novčana kazna u iznosu za djelo prekršaja pod točkom II. od 5.000,00 kn do 50.000,00 kn za poslodavca, a za odgovornu osobu od 1000,00 do 10.000,00 kn a da je prije donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 119/2022), koji je blaži za okrivljenike, jer u članku 19. stavak 2. u propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaje, u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura za

poslodavca, a za odgovornu osobu od 130 do 1.320,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 4.972,77 kune za poslodavca kazao odgovornu osobu 979,49 kuna, za djelo okrivljenika opisano točkom III u izreci bila je propisana novčana kazna u iznosu za djelo prekršaja pod točkom III. od 70.000,00 kn do 100.000,00 kn za pravnu osobu, a od 8.000,00 kn do 15.000,00 kn za odgovornu osobu, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 33/2023), koji je blaži za okrivljenika, jer u članku 150. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaje, u iznosu od 9290 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu od 1060,00 do 1990,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 69 995,51 kuna, a za odgovornu osobu od 7.986,67 kuna. Nadalje, kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona (NN 114/22), kojim se mijenja odredba članka 33. stavka 1. Prekršajnog zakona, te je sada opći zakonski minimum za pravnu osobu 260,00 eura (1.958,97 kn), dok je ranije bio propisan opći zakonski minimum od 2.000,00 kn, pa kako je odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Zakona propisano da ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura (10.000,00 kn) ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5.308,91 eura, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona – 260,00 eura za pravnu osobu), a za pravnu osobu za navedeni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna (2.654,46 do 6.636,14 eura), to je stoga, u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, primijenjen Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona (NN 114/22), kao propis blaži za počinitelja I-okr. pravnu osobu, te je u skladu s istim I-okr. pravnoj osobi izrečena novčana kazna u četverostrukom iznosu sada propisanog općeg zakonskog minimumu za pravnu osobu, što iznosi 1.040,00 eura (7.835,88 kuna), dok je četverostruki iznos propisanog općeg zakonskog minimumu ranije iznosio 8.000,00 kuna, stoga je ovaj sud po pravilnoj primjeni materijalnog prava maksimalno ublažio utvrđene novčane kazne I-okr. u pravnoj osobi kao izreci. Jasno navedene izmjene Zakona o radu, Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br.:152/2022 odnosno 119/22 i 33/23), zbog konverzije novčane valute propisuju nešto niže kazne, u konkretnom slučaju kazna za II-okrivljenika je pravilno odmjerena, utvrđena i primjerena svim okolnostima slučaja i zbog čega u konkretnom slučaju novi Zakoni nisu bili povoljniji za II-okrivljenika, pri čemu žalitelj odgovorna osoba ničim nije potkrijepio svoje žalbene navode u tom dijelu koji bi opravdavali daljnje ublažavanje novčane kazne.

14.Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao izreci.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

ZAPISNIČAR :

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.