REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3592/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FD, zbog prekršaja iz čl. 22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 10. ožujka 2025., broj: Pp-4116/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 10. ožujka 2025., broj: Pp-4116/2024-6, okrivljeni FD oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u presudi, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za sada, nije pravilno ni potpuno utvrđeno.
5. Naime, prvostupanjski sud u presudi obrazlaže kako na temelju provedenog dokaznog postupka nema dovoljno dokaza da bi okrivljenik počinio djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom, a navedeno zaključuje jer okrivljenik poriče počinjenje prekršaja u cijelosti, a svjedokinja sestra ND prihvatila je blagodat nesvjedočenja i izjavila da ne želi svjedočiti uz napomenu da ponašanje okrivljenika nije izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti ili povredu dostojanstva.
5.1. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjski sud izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju, pa time i zapisnik o ispitivanju svjedokinje ID u kojem se ista odrekla blagodati nesvjedočenja te je posljedično, upozorena da će se njen iskaz,ako odluči svjedočiti, bez obzira na njenu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz u postupku. Međutim, unatoč postojanju takvog iskaza kao zakonitog dokaza u spisu, sud prvog stupnja nije dao razloge o tome na koji način ga je vrednovao niti ga je doveo u vezu s kasnijim iskazom svjedokinje danom na raspravi. Naime, nakon što je svjedokinja na raspravi iskoristila blagodat nesvjedočenja uz napomenu da nije osjetila strah, uznemirenost ili povredu dostojanstva, po mišljenju ovoga suda, prvostupanjski sud je trebao razjasniti očitu proturječnost između njenih ranijih i kasnijih navoda, osobito imajući u vidu da se radi o dokazu koji je bio zakonito pribavljen i u koji je izvršio uvid, a u kojem svjedokinja jasno naznačuje da osjeća strah od okrivljenika. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud dokaz formalno konstatirao, ali isti nije cijenio niti je uklonio očite proturječnosti i praznine (stavljajući naglasak na to da okrivljenica uz korištenje blagodati izričito sada govori kako nije osjetila strah, uznemirenost ili povredu dostojanstva). Prvostupanjski sud zaključno navodi kako nema dovoljno dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret, međutim, takav zaključak, za sada, ne proizlazi iz nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja, već izostanka cjelovite ocjene dokaza.
6. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije reproducirao sve raspoložive dokaze i doveo ih u vezu jednog s drugim, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
