Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3010/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HM, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj  47/90., 55/91., 29/94., 114/22., 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 13. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-417/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog HM kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni HM je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura), u roku 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljeni HM da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 700,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je osobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se podnosi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u žalbi navodi kako je svjestan svojeg postupka i izražava kajanje radi počinjenja prekršaja te navodi kako ima posao od kojeg pomaže baki i sestri, a plaćanje kazne bi ugrozilo njegovu egzistenciju. Ističe i kako je spreman odraditi rad za opće dobro.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. U odnosu na okolnost lošeg imovnog stanja, napominje se da okrivljenik istu nije učinio izvjesnom niti jedinim dokumentom, pa ovi navodi žalbe, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja.

7. Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana 700,00 do 4000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, pa izrečena novčana kazna 700,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud cijenio stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja kao i otegotne i olakotne okolnosti. Iako ranija prekršajna kažnjavanost okrivljenika u ovom trenutku, zbog nastupa rehabilitacije, više ne može biti cijenjena kao otegotna okolnost, ovaj sud nalazi da je izrečena kazna ipak primjerena stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je okrivljenik vrijeđao policijske službenike u obavljanju njihove službe neprimjerenim riječima koje u bitnoj mjeri ugrožavaju dignitet njihove službe čime je iskazao veću protupravnu količinu u svom ponašanju.

7.1. Nastavno na zahtjev okrivljenika da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka pa ovaj sud, prilikom odlučivanja o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv prvostupanjske presude, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 40,00 eura neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 3 otpravka: za spis, tužitelja i okrivljenika.