REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-699/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HV, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 47/90., 55/91., 29/94., 114/22., 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenom protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 22. kolovoza 2024., Poslovni broj: Pp-2825/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog HV kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni HV je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura), u roku 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašen je krivim okrivljeni HV da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 700,00 eura, u koju je uračunato vrijeme lišenje slobode 21. kolovoza 2024. kao 39,82 eura pa je okrivljeniku na ime novčane kazne preostalo naknaditi iznos od 660,18 eura, koji je dužan platiti u roku 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv navedene presude, okrivljenik je osobno podnio žalbu. Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi ističe kako navodi u presudi nisu istiniti kao ni sadržaj koji mu se stavlja na teret, iz čega je razvidno da isti žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, navodi kako e-mail adresa s koje je poslana elektronička pošta čijim je sadržajem ostvareno biće prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret nije njegova već da se radi o potencijalnoj krađi elektroničkog identiteta. Ističe kako navedeno može i dokazati, ali je računalo u posjedu njegove obitelji s kojima je u narušenim odnosima, a na adresi njegova trenutnog boravišta nema internet niti opremu za slanje elektroničke pošte. Isto tako, okrivljenik ističe kako je u prethodnom postupku zanemareno njegovo pravo da ga se detaljnije pita o predmetu spora i predstavi mu se predmet pa je došlo do nesporazuma.
6. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da navodi i sadržaj presude nisu istiniti, ovaj sud ističe kako je iz prvostupanjskog postupka razvidno kako isti taj pobijani sadržaj prvostupanjske presude proizlazi, osim iz drugih dokaza koji potvrđuju navedeno, iz obrane okrivljenika u kojoj on navodi kako točno da je spornog dana vrijeđao policijsku službenicu, kako je sa svoje e-mail adrese slao elektroničku poštu inkrimiranog sadržaja te pored toga navodi i osobne motive i porive koji su ga na to naveli. Zapisnik s predmetnog ročišta na kojem je okrivljenik dao takav iskaz isti je i potpisao. Dakle, okrivljenik je djelo priznao, priznanje je u skladu s dokumentacijom u koju je sud izvršio uvid, te je sud pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio osuđujuću presudu.
6.1. Žalbeni navod o mogućoj krađi elektroničkog identiteta po mišljenju ovoga suda ne može se isticati s uspjehom. Sukladno članku 193. stavku 5. Prekršajnog zakona nove činjenice i dokazi se mogu iznositi u žalbi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao. S obzirom da je okrivljenik priznao da se radi o njegovoj elektroničkoj adresi i da je on s nje poslao elektroničku poštu sadržaja koji mu se stavlja na teret takav uvjet njihova iznošenja nije zadovoljen, a pored toga razvidno je da su isti navodi isključivo usmjereni na otklanjanje prekršajnopravne odgovornosti.
6.2. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika o tome da mu nije predstavljen predmet spora i da je zanemareno da ga se detaljnije pita ističe se kako iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 22. kolovoza 2024. proizlazi da se okrivljeniku pročitao optužni prijedlog te nakon što mu je pročitan isti je upitan da li je ga razumio što okrivljenik potvrđuje, detaljno iskazuje na sve okolnosti prekršaja koji mu se stavlja na teret i završno izjavljuje da isti više neće ponoviti, dakle iskazuje punu svijest o svom postupanju te završava svoje saslušanje vlastitim zaključkom da isto neće ponoviti, pa je njegov navod kako nije dodatno bio ispitivan bespredmetan. Isto tako, okrivljenik izjavljuje da je slušao glasan diktat zapisnika, da ne želi čitati ponovo te da isti potpisuje. Iz svega prethodno navedenog, ovaj drugostupanjski sud otklanja ovakve navode okrivljenika jer iz dokumentacije koja prileži spisu, a koja vjerodostojno odražava tijek prvostupanjskog postupka proizlazi da takvi navodi nisu osnovani, pa kao takvi ne utječu na valjanost pobijane prvostupanjske odluke.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
8. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. U konkretnom slučaju, imajući na umu da nije utvrđena ni jedna druga olakotna okolnost osim okrivljenikove spremnosti da ne ponovi počinjenje prekršaja i činjenice da ne ostvaruje prihode, niti bilo koju drugu okolnost okrivljenik ističe u žalbi, nema osnove za izricanje blaže novčane kazne ili blaže prekršajnopravne sankcije, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 40,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 otpravka: za spis, tužitelja i okrivljenika.
