REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-638/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ, Priselci, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ilini Cenov, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice, odvjetnice Iline Cenov i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Andreje Nejak Bićanić, Karlovac, Sarajevska 2, po objavi 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da isplati tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčanu tražbinu u iznosu od 1.755,11 €, koji iznos se zbog ništetnosti ugovornih odredaba iz čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9011059541 o promjenjivosti kamatne stope ima vratiti tužiteljici, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

20,22 €, od 01.09.2007., pa do plateži

200,11 €, od 01.10.2007., pa do plateži

20,11 €, od 01.11.2007., pa do plateži

20,05 €, od 01.12.2007., pa do plateži

19,99 €, od 01.01.2008., pa do plateži

20,92 €, od 01.02.2008., pa do plateži

35,63 € od 01.03.2008., pa do plateži

35,53 €, od 01.04.2008., pa do plateži

35,41 €, od 01.05.2008., pa do plateži

35,32 €, od 01.06.2008., pa do plateži

35,22 €, od 01.07.2008., pa do plateži

35,48 €, od 01.08.2008., pa do plateži

35,00 €, od 01.09.2008., pa do plateži

34,91 €, od 01.10.2008., pa do plateži

34,78 €, od 01.11.2008., pa do plateži

34,68 €, od 01.12.2008., pa do plateži

34,57 €, od 01.01.2009., pa do plateži

35,39 €, od 01.02.2009., pa do plateži

35,28 €, od 01.03.2009, pa do plateži

35,15 €, od 01.04.2009., pa do plateži

35,03 €, od 01.05.2009., pa do plateži

34,91 €, od 01.06.2009., pa do plateži

34,79 €, od 01.07.2009., pa do plateži

34,67 €, od 01.08.2009., pa do plateži

34,55 €, od 01.09.2009., pa do plateži

34,42 €, od 01.10.2009., pa do plateži

34,29 €, od 01.11.2009., pa do plateži

34,17 €, od 01.12.2009., pa do plateži

34,08 €, od 01.01.2010., pa do plateži

33,91 €, od 01.02.2010., pa do plateži

33,78 €, od 01.03.2010., pa do plateži

33,65 €, od 01.04.2010., pa do plateži

33,51 €, od 01.05.2010., pa do plateži

33,38 €, od 01.06.2010., pa do plateži

33,24 €, od 01.07.2010., pa do plateži

33,10 €, od 01.08.2010., pa do plateži

32,96 €, od 01.09.2010., pa do plateži

32,71 €, od 01.10.2010., pa do plateži

32,68 €, od 01.11.2010., pa do plateži

26,67 €, od 01.12.2010., pa do plateži

26,55 €, od 01.01.2011., pa do plateži

26,42 €, od 01.02.2011., pa do plateži

26,30 €, od 01.03.2011, pa do plateži

26,17 €, od 01.04.2011., pa do plateži

26,04 €, od 01.05.2011., pa do plateži

21,82 €, od 01.06.2011., pa do plateži

21,77 €, od 01.07.2011., pa do plateži

21,66 €, od 01.08.2011., pa do plateži

17,58 €, od 01.09.2011., pa do plateži

17,49 €, od 01.10.2011., pa do plateži

17,39 €, od 01.11.2011., pa do plateži

17,29 €, od 01.12.2011., pa do plateži

17,20 €, od 01.01.2012., pa do plateži

17,10 €, od 01.02.2012., pa do plateži

17,00 €, od 01.03.2012, pa do plateži

16,90 €, od 01.04.2012., pa do plateži

16,80 €, od 01.05.2012., pa do plateži

16,70 €, od 01.06.2012., pa do plateži

16,60 € od 01.07.2012., pa do plateži

15,76 €, od 01.08.2012., pa do plateži

15,66 €, od 01.09.2012., pa do plateži

15,56 €, od 01.10.2012., pa do plateži

15,46 €, od 01.11.2012., pa do plateži

15,36 € od 01.12.2012., pa do plateži

15,26 €, od 01.01.2013., pa do plateži

15,15 €, od 01.02.2013., pa do plateži

14,99 €, od 01.03.2013, pa do plateži

14,94 €, od 01.04.2013., pa do plateži

14,84 €, od 01.05.2013., pa do plateži

14, 85 €, od 01.06.2013., pa do plateži

14,63 €, od 01.07.2013., pa do plateži

15,18 €, od 01.08.2013., pa do plateži

15,07 €, od 01.09.2013., pa do plateži

14,95 €, od 01.10.2013., pa do plateži

14,83 €, od 01.11.2013., pa do plateži

14,72 €, od 01.12.2013., pa do plateži

14,60 €, od 01.01.2014., pa do plateži

od dana dospjelosti svake pojedine tražbine pa do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od dana 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da isplati tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčanu tražbinu u iznosu od 4.264,49 €, koji iznos se zbog ništetnosti ugovornih odredaba iz čl. 1. Ugovora o kreditu br. 9011059541 o valuti u švicarskim francima ima vratiti tužiteljici, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

11,45 €, od 01.11.2008., pa do plateži

12,33 €, od 01.01.2009., pa do plateži

16,50 €, od 01.02.2009., pa do plateži

15,43 €, od 01.03.2009, pa do plateži

12,49 €, od 01.04.2009., pa do plateži

12,96 €, od 01.05.2009., pa do plateži

9,14 €, od 01.06.2009., pa do plateži

5,88 €, od 01.07.2009., pa do plateži

6,61 €, od 01.08.2009., pa do plateži

8,49 €, od 01.09.2009., pa do plateži

8,28 €, od 01.10.2009., pa do plateži

6,48 €, od 01.11.2009., pa do plateži

9,84 €, od 01.12.2009., pa do plateži

12,28 €, od 01.01.2010., pa do plateži

16,22 €, od 01.02.2010., pa do plateži

15,19 €, od 01.03.2010., pa do plateži

20,27 €, od 01.04.2010., pa do plateži

19,16 €, od 01.05.2010., pa do plateži

21,48 €, od 01.06.2010., pa do plateži

36,87 €, od 01.07.2010., pa do plateži

33,58 €, od 01.08.2010., pa do plateži

42,44 €, od 01.09.2010., pa do plateži

39,59 €, od 01.10.2010., pa do plateži

33,56 €, od 01.11.2010., pa do plateži

44,49 €, od 01.12.2010., pa do plateži

58,79 €, od 01.01.2011., pa do plateži

48,94 €, od 01.02.2011., pa do plateži

52,51 €, od 01.03.2011, pa do plateži

47,71 €, od 01.04.2011., pa do plateži

48,43 €, od 01.05.2011., pa do plateži

66,78 €, od 01.06.2011., pa do plateži

68,05 €, od 01.07.2011., pa do plateži

84,36 €, od 01.08.2011., pa do plateži

75,61 €, od 01.09.2011., pa do plateži

66,99 €, od 01.10.2011., pa do plateži

65,91 €, od 01.11.2011., pa do plateži

65,14 €, od 01.12.2011., pa do plateži

68,93 €, od 01.01.2012., pa do plateži

72,92 €, od 01.02.2012., pa do plateži

73,22 €, od 01.03.2012, pa do plateži

70,55 €, od 01.04.2012., pa do plateži

71,87 €, od 01.05.2012., pa do plateži

73,12 €, od 01.06.2012., pa do plateži

71,14 €, od 01.07.2012., pa do plateži

71,66 €, od 01.08.2012., pa do plateži

70,54 €, od 01.09.2012., pa do plateži

67,71 €, od 01.10.2012., pa do plateži

70,70 €, od 01.11.2012., pa do plateži

72,35 €, od 01.12.2012., pa do plateži

71,77 €, od 01.01.2013., pa do plateži

65,37 €, od 01.02.2013., pa do plateži

70,82 €, od 01.03.2013, pa do plateži

71,09 €, od 01.04.2013., pa do plateži

68,79 €, od 01.05.2013., pa do plateži

62,69 €, od 01.06.2013., pa do plateži

62,52 €, od 01.07.2013., pa do plateži

63,96 €, od 01.08.2013., pa do plateži

66,43 €, od 01.09.2013., pa do plateži

70,21 €, od 01.10.2013., pa do plateži

68,26 €, od 01.11.2013., pa do plateži

69,39 €, od 01.12.2013., pa do plateži

70,67 €, od 01.01.2014., pa do plateži

67,24 €, od 01.02.2014., pa do plateži

68,83 €, od 01.03.2014, pa do plateži

68,35 €, od 01.04.2014., pa do plateži

66,48 €, od 01.05.2014., pa do plateži

65,72 €, od 01.06.2014., pa do plateži

65,92 €, od 01.07.2014., pa do plateži

68,33 €, od 01.08.2014., pa do plateži

70,09 €, od 01.09.2014., pa do plateži

69,69 €, od 01.10.2014., pa do plateži

71,37 €, od 01.11.2014., pa do plateži

72,54 €, od 01.12.2014., pa do plateži

71,91 €, od 01.01.2015., pa do plateži

72,75 €, od 01.02.2015., pa do plateži

72,75 €, od 01.03.2015, pa do plateži

72,75 €, od 01.04.2015., pa do plateži

72,75 €, od 01.05.2015., pa do plateži

72,75 €, od 01.06.2015., pa do plateži

72,75 €, od 01.07.2015., pa do plateži

72,75 €, od 01.08.2015., pa do plateži

72,75 €, od 01.09.2015., pa do plateži

72,75 €, od 01.10.2015., pa do plateži

od dana dospjelosti svake pojedine tražbine pa do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od dana 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu s osnove razlike preostale glavnice po konverziji, u iznosu od 946,20 €, koji iznos se zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima iz čl. 1. Ugovora o kreditu br. 9011059541, ima vratiti tužiteljici, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na rečeni iznos od dana konverzije, odnosno od 1. listopada 2015. pa do plateži po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.856,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 25. 2. 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

V Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 2.898,33 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 03.03.2006. godine sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu br. 9011059541 (dalje u tekstu Ugovor), potvrđen po JB Željku Kaiću iz [adresa], broj OU-235/2006, od dana 08.03.2006. Primarno, ističe se kako je čl. 11. rečenog ugovora određeno da „za eventualne sporove iz ovog Ugovora nadležan je sud prema sjedištu podružnice Banke.“ Kako je tužiteljica sklopila rečeni ugovor s tuženom i to s PODRUŽNICOM KARLOVAC, u [adresa], to je nadležan za ovaj postupak naslovni Sud. Iznos kredita bio je 42.054,19 CHF (četrdesetdivjetisućepedesetičetiri CHF i devetnaest C) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke (tuženika) važeće na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora). Rečenim je ugovorom tuženik tužiteljici odobrio kredit namjene „adaptacija stambenog objekta – unutarnje uređenje kuće“ (članak 2. Ugovora). U članku 7. Ugovora stoji da se kredit otplaćuje u 180 mjeseci. Člankom 4.1. Ugovora propisano je da se „na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,15 % (slovima: četiri cijelih petnaest posto) godišnje. Nadalje, u čl. 4.2. Ugovora stoji da „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07. a primjenjuje se na razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.“

Dokaz:- preslika Ugovora o kreditu broj: 9011059541,

(tužiteljica se izvornik radi uvida obvezuje dostaviti na prvo ročište)

- Početni otplatni plan

2. Tuženik je početnu kamatnu stopu od 4,15 % mijenjao jednostranim odlukama Banke, tako da su se na ovo predmetni kredit tužiteljice primjenjivale sljedeće kamatne stope:

- Prilikom korištenja kredita, od 03.03.2006., kamatna stopa je bila 4,15%

- Korekcija kamatne stope 31.08.2007., kamatna stopa je bila 5,15 %

- Korekcijom kamatne stope, 31.01.2008., kamatna stopa je bila 5,2 %

- Korekcijom kamatne stope, 29.02.2008., kamatna stopa je bila 5,95%

- Korekcijom kamatne stope,31.01.2009., kamatna stopa je bila 6 %

- Korekcijom kamatne stope 30.11.2010., kamatna stopa je bila 5,65 %

- Korekcijom kamatne stope, 31.05.2011., kamatna stopa je bila 5,40 %

- Korekcijom kamatne stope, 31.08.2011., kamatna stopa je bila 5,15 %

- Korekcijom kamatne stope, 31.07.2012., kamatna stopa je bila 5,10 % Dokaz: - plan otplate tužene, iz koje su razvidne promjene kamatne stope

3. Dana 16.12.2015. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu br 9011059541 (dalje u tekstu: Dodatak), solemniziran od strane JB Velibora Panjkovića, broj OV - 31675/2015, od 18.12.2015., a kojim je izvršena konverzija kredita u CHF, odnosno otplata obveze se umjesto uz klauzulu u CHF veže za valutu u EUR, a sve sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015).

Dokaz: - preslika Dodatka od 23.12.2015.

- Preslika plana otplate u EUR

- Dopis tužene, naziva : Konverzija kredita, od 11.11.2015.

- Izračun konverzije na dan 30.09.2015.

- Izvadak otvorenih stavaka na dan 30.09.2015.

4. Bitno je istaknuti kako se provedbom navedene konverzije i zaključenjem Dodatka tužiteljica ni na koji način nije odrekla svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti gore navedenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje istog predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Dodatka. O tome je stav zauzeo i VSRH RH u odluci broj Rev 2868/2018 od 12.02.2019.

Dokaz: - uvid u javno dostupno Rješenje VSRH RH broj Rev 2868/2018 od 12.02.2019.g.

5. Ovopredmetni je kredit u cijelosti vraćen.

Dokaz: - knjigovodstvena kartica

- Pregled uplata po kreditu na dan 19.04.2019.

- Obavijest o otplati kredita, od 14.04.2016.

6. Ništetnost promjenjive kamatne stope

Podrobnom analizom gore navedenih članaka Ugovora (čl. 4.) razvidno je kako je Tužiteljica kao Korisnik kredita rečene dokumente potpisala bez da je imala mogućnost pregovarati s Bankom i utjecati na sadržaj njihovih odredbi. Razvidno je također kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, te korisnik kredita nema nikakve mogućnosti utjecati na visinu kamatne stope, osim nastaviti plaćati anuitete po jednostrano povećanoj kamatnoj stopi, što je ovo predmetna tužiteljica i bila primorana učiniti. Jedino što je ovo predmetnoj tužiteljici bilo poznato, nalazi se u čl. 4.2. a radi se o vremenu eventualnog mijenjanja kamatne stope, ali i dalje nema podataka po kojim se parametrima kamatna stopa mijenja, niti postoji ikakav način na koji bi to tužiteljica kao korisnik kredita mogla izračunati. Tužiteljica napominje kako je Ugovorom kamatna stopa bila određena u visini 4,15 %, međutim je ista bila višestruko mijenjana (točka III tužbe), a sve promjene visine kamatne stope vršene su jednostranom odlukom tuženika, bez mogućnosti pregovaranja i utjecaja od strane tužiteljice kao korisnika kredita.

Dokaz: - saslušanje tužiteljice

7. Slijedom navedenoga, gore rečena odredba o promjenjivim ugovornim kamatama protivna je kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a koji čl. 81. glasi:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

8. Posljedica nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivim kamatnim stopama jest ništavost ( čl. 87. ZZP NN96/03), to jest ništetnost (čl. 102. ZZP NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09). Posebno se ističe kako su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi pravomoćno izjasnili domaći sudovi. Pa u tom pravcu ide presuda Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13 od 13.06.2014., a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, br: P-1401/12 od 04.07.2013., u dijelu u kojem je presuđeno kako je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti su se utvrdili egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni kamatne stope, a što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama stranaka. U navedenom dijelu, predmetne su odluke kao i pravna stajališta potvrđena i odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14 od 09.04.2015. Rečenim su presudama sudovi utvrdili da ugovorna odredba koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom jedino i isključivo o odluci jednog ugovaratelja (banke), bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije u kojoj vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija za to. Gore rečene odredbe protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuju znatnu neravnotežu na štetu potrošača, jer su navedene odredbe unesene u ugovore na inicijativu banke, i to kao sadržaj standardnog ugovora banke, na koju potrošači nisu mogli utjecati, a pri tome niti u ugovorima, a niti u općim uvjetima poslovanja banaka nisu utvrđeni parametri pod kojima će banke mijenjati promjenjivu kamatnu stopu niti metoda izračuna tih parametara. Slijedom navedenoga, sudovi su gore rečenim presudama utvrdili da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o jednostranoj odluci banke nepoštene, te samim time ništetne. Nastavno na rečeno, ugovorna kamata je po svojoj pravnoj naravi cijena kredita, a cijena je svakako bitan sastojak ugovora, o cijeni ovisi i odluka korisnika kredita hoće li sklopiti ili neće ugovor o kreditu, a u ovom konkretnom slučaju tužitelju je cijena promjenjiva, neodređena, ali i neodrediva, obzirom iz Ugovora ne proizlaze parametri temeljem kojih bi tužitelj mogao cijenu izračunati, nakon što do promjene iste dođe.

Dokaz: - uvid u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12, od 04.07.2013.

- Uvid u presudu Visokog trgovačkog suda, Pž-7129/13, od 13.06.2014.

- Uvid u presudu Vrhovnog suda RH, Revt-249/14, od 09.04.2015.

9. Individualna pravna zaštita

Ističe se kako su, sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), (odnosno čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013)), - dalje u tekstu ZZP - gore rečene presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača obvezujuće i u ovopredmetnom postupku, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane tuženika, tj. utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke. Upravo se i u presudi Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/13, na str. 37. presude navodi:

„Pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu se pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove, a ujedno je i naglašena činjenica da kolektivna pravna zaštita prema ZZP-u 09 nema kompenzacijski karakter.“

Upravo u ovom konkretnom slučaju su se koristile odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a s čim je tužiteljica morala biti suglasna i morala je prihvatiti jednostrano promijenjenu kamatnu stopu, kao i promjenu visine anuiteta, stoga se ovo predmetna tužiteljica i poziva na rečene presude donesene u postupcima za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

10. Obveza restitucije

Upravo sukladno gore naznačenim presudama, odredba čl. 4. ugovora sukladno pravilima o djelomičnoj ništetnosti prema čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, nema učinka u dijelu kojim je određena promjenjivost kamatne stope. Sam Ugovor o kreditu ne sadržava nikakve elemente kojima bi tužiteljici bila pojašnjena metodologija izračuna promjenjive kamatne stope, tužiteljica nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora glede promjenjivosti kamatne stope, niti je mogla na bilo koji način utjecati na jednostranu odluku tuženika, kojim je isti čak 8 puta mijenjao početnu kamatnu stopu. Obzirom tužiteljicu u odnosu na tuženika, glede uvjeta i visine plaćanja obveze na ime dugovanih kamata, obvezuje isključivo ono što je ugovoreno u Ugovoru, te određeno zakonom, a obzirom na ranije pojašnjenu ništetnost, na ovo predmetni se ugovor o kreditu ima primjenjivati prvotno određena kamatna stopa, odnosno kamatna stopa iz Ugovora, u visini 4,15 % (čl. 4.1. Ugovora).

Temeljem ništenih odredbi Ugovora tuženik je u više navrata (čak 8 puta) povisivao kamatnu stopu, i to svojim jednostranim odlukama, a time je i visina obveze tužiteljice bila povećana. Dakle, tužiteljica je trebala plaćati kredit po kamatnoj stopi od 4,15 %, a obzirom na jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika, tužiteljica je preplatila novčani iznos razlike između jednostrano povećane kamate, te kamate koju je tužiteljica trebala plaćati po Ugovoru. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužiteljica ovom tužbom postavlja tužbeni zahtjev tuženiku za vraćanje onoga što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takva ugovora.

11. Dostava dokumentacije

Tužiteljica je od tuženika zatražila dostavu sve relevantne dokumentacije po spornom kreditu, te je isti dostavio:

- Plan otplate u EUR

- Plan otplate u CHF

- Dopis tužene o konverziji kredita, od 11.11.2015.

- Izračun konverzije na dan 30.09.2015.

- Izvadak otvorenih stavaka na dan 30.09.2015.

- Otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope, na dan 28.03.2006.

- Pregled uplata po kreditu na dan 19.04.2019.

- Knjigovodstvena kartica po kreditu

- Obavijest o otplati kredita.

Rečena se dokumentacija dostavlja u privitku ove tužbe.

12. Izračun preplaćene kamate

Tužiteljica je temeljem od tuženika dostavljene dokumentacije izvršila izračun preplaćene kamate, koji izračun se dostavlja u privitku i temeljem kojega je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev.

Dokaz: - izračun preplaćene kamate

13. Iz izračuna je razvidno kako je ukupan iznos preplaćene kamate u iznosu od 16.609,18 kn. Ukoliko se tuženik protivi ovako izračunatom i postavljenom tužbenom zahtjevu, tada tužiteljica predlaže i provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja kolike je iznose kamata i kada tužiteljica preplatila svojim uplatama, a u odnosu na iznose kamata koje je ista bila u obvezi plaćati da je tuženik obračunavao kamatu u iznosu od 4,15 %. U tom će slučaju tužiteljica tužbeni zahtjev konačno postaviti u roku koji joj za to tijekom postupka odredi naslovni Sud, u kojem slučaju je tužiteljica ovlaštena iznova naznačiti vrijednost predmeta spora, pri čemu se to neće smatrati preinakom tužbenog zahtjeva.

14. Slijedom navedenoga, a budući gore navedene odluke sudova u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane u Ugovor o kreditu br. 9011059541, obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi individualne pravne zaštite, tužitelj predlaže naslovnom Sudu da se donese sljedeća presuda:

I Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da isplati tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčanu tražbinu u iznosu od 16.609,18 kn, koji iznos se zbog ništetnosti ugovornih odredaba iz čl. 4.1. Ugovora o kreditu br. 9011059541 o promjenjivosti kamatne stope ima vratiti tužiteljici, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 146,33 kn, od 01.09.2007., pa do plateži

- 143,38 kn, od 01.10.2007., pa do plateži

- 142,75 kn, od 01.11.2007., pa do plateži

- 144,35 kn, od 01.12.2007., pa do plateži

- 142,88 kn, od 01.01.2008., pa do plateži

- 152,11 kn, od 01.02.2008., pa do plateži

- 262,59 kn od 01.03.2008., pa do plateži

- 266,38 kn, od 01.04.2008., pa do plateži

- 258,17 kn, od 01.05.2008., pa do plateži

- 255,75 kn, od 01.06.2008., pa do plateži

- 257,43 kn, od 01.07.2008., pa do plateži

- 251,88 kn, od 01.08.2008., pa do plateži

- 251,36 kn, od 01.09.2008., pa do plateži

- 253,41 kn, od 01.10.2008., pa do plateži

- 275,97 kn, od 01.11.2008., pa do plateži

- 259,40 kn, od 01.12.2008., pa do plateži

- 275,29 kn, od 01.01.2009., pa do plateži

- 284,46 kn, od 01.02.2009., pa do plateži

- 284,68 kn, od 01.03.2009, pa do plateži

- 280,13 kn, od 01.04.2009., pa do plateži

- 279,76 kn, od 01.05.2009., pa do plateži

- 274,14 kn, od 01.06.2009., pa do plateži

- 269,25 kn, od 01.07.2009., pa do plateži

- 269,20 kn, od 01.08.2009., pa do plateži

- 270,48 kn, od 01.09.2009., pa do plateži

- 269,27 kn, od 01.10.2009., pa do plateži

- 266,13 kn, od 01.11.2009., pa do plateži

- 269,13 kn, od 01.12.2009., pa do plateži

- 270,99 kn, od 01.01.2010., pa do plateži

- 274,59 kn, od 01.02.2010., pa do plateži

- 272,35 kn od 01.03.2010., pa do plateži

- 277,21 kn, od 01.04.2010., pa do plateži

- 274,78 kn, od 01.05.2010., pa do plateži

- 276,40 kn, od 01.06.2010., pa do plateži

- 293,00 kn, od 01.07.2010., pa do plateži

- 288,04 kn, od 01.08.2010., pa do plateži

- 296,94 kn, od 01.09.2010., pa do plateži

- 292,46 kn, od 01.10.2010., pa do plateži

- 284,34 kn, od 01.11.2010., pa do plateži

- 242,83 kn, od 01.12.2010., pa do plateži

- 255,15 kn, od 01.01.2011., pa do plateži

- 244,75 kn, od 01.02.2011., pa do plateži

- 246,94 kn, od 01.03.2011, pa do plateži

- 241,29 kn, od 01.04.2011., pa do plateži

- 240,80 kn, od 01.05.2011., pa do plateži

- 217,07 kn, od 01.06.2011., pa do plateži

- 216,96 kn, od 01.07.2011., pa do plateži

- 228,42 kn, od 01.08.2011., pa do plateži

- 180,49 kn, od 01.09.2011., pa do plateži

- 174,08 kn, od 01.10.2011., pa do plateži

- 172,42 kn, od 01.11.2011., pa do plateži

- 170,98 kn, od 01.12.2011., pa do plateži

- 172,39 kn, od 01.01.2012., pa do plateži

- 173,85 kn, od 01.02.2012., pa do plateži

- 173,04 kn, od 01.03.2012, pa do plateži

- 170,42 kn, od 01.04.2012., pa do plateži

- 170,20 kn, od 01.05.2012., pa do plateži

- 169,95 kn, od 01.06.2012., pa do plateži

- 167,70 kn, od 01.07.2012., pa do plateži

- 159,61 kn, od 01.08.2012., pa do plateži

- 158,02 kn, od 01.09.2012., pa do plateži

- 155,35 kn, od 01.10.2012., pa do plateži

- 156,05 kn, od 01.11.2012., pa do plateži

- 155,93 kn, od 01.12.2012., pa do plateži

- 154,59 kn, od 01.01.2013., pa do plateži

- 150,01 kn, od 01.02.2013., pa do plateži

- 151,96 kn, od 01.03.2013, pa do plateži

- 151,07 kn, od 01.04.2013., pa do plateži

- 148,76 kn, od 01.05.2013., pa do plateži

- 144,39 kn, od 01.06.2013., pa do plateži

- 143,29 kn, od 01.07.2013., pa do plateži

- 149,44 kn, od 01.08.2013., pa do plateži

- 149,68 kn, od 01.09.2013., pa do plateži

- 150,56 kn, od 01.10.2013., pa do plateži

- 148,36 kn, od 01.11.2013., pa do plateži

- 147,82 kn, od 01.12.2013., pa do plateži

- 147,31 kn, od 01.01.2014., pa do plateži

od dana dospjelosti svake pojedine tražbine pa do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja je prema Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

II Nalaže se tuženiku : PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos parničnog troška, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

15. U podnesku od 2. 7. 2020. tužiteljica proširuje tužbu na način da pored istaknutog tužbenog zahtjeva glede iznosa preplaćene kamate ističe i potraživanje glede preplate u valuti CHF, tako da tužbeni zahtjev glasi:

I Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da isplati tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčanu tražbinu u iznosu od 16.609,18 kn, koji iznos se zbog ništetnosti ugovornih odredaba iz čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9011059541 o promjenjivosti kamatne stope ima vratiti tužiteljici, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 146,33 kn, od 01.09.2007., pa do plateži

- 143,38 kn, od 01.10.2007., pa do plateži

- 142,75 kn, od 01.11.2007., pa do plateži

- 144,35 kn, od 01.12.2007., pa do plateži

- 142,88 kn, od 01.01.2008., pa do plateži

- 152,11 kn, od 01.02.2008., pa do plateži

- 262,59 kn od 01.03.2008., pa do plateži

- 266,38 kn, od 01.04.2008., pa do plateži

- 258,17 kn, od 01.05.2008., pa do plateži

- 255,75 kn, od 01.06.2008., pa do plateži

- 257,43 kn, od 01.07.2008., pa do plateži

- 251,88 kn, od 01.08.2008., pa do plateži

- 251,36 kn, od 01.09.2008., pa do plateži

- 253,41 kn, od 01.10.2008., pa do plateži

- 275,97 kn, od 01.11.2008., pa do plateži

- 259,40 kn, od 01.12.2008., pa do plateži

- 275,29 kn, od 01.01.2009., pa do plateži

- 284,46 kn, od 01.02.2009., pa do plateži

- 284,68 kn, od 01.03.2009, pa do plateži

- 280,13 kn, od 01.04.2009., pa do plateži

- 279,76 kn, od 01.05.2009., pa do plateži

- 274,14 kn, od 01.06.2009., pa do plateži

- 269,25 kn, od 01.07.2009., pa do plateži

- 269,20 kn, od 01.08.2009., pa do plateži

- 270,48 kn, od 01.09.2009., pa do plateži

- 269,27 kn, od 01.10.2009., pa do plateži

- 266,13 kn, od 01.11.2009., pa do plateži

- 269,13 kn, od 01.12.2009., pa do plateži

- 270,99 kn, od 01.01.2010., pa do plateži

- 274,59 kn, od 01.02.2010., pa do plateži

- 272,35 kn od 01.03.2010., pa do plateži

- 277,21 kn, od 01.04.2010., pa do plateži

- 274,78 kn, od 01.05.2010., pa do plateži

- 276,40 kn, od 01.06.2010., pa do plateži

- 293,00 kn, od 01.07.2010., pa do plateži

- 288,04 kn, od 01.08.2010., pa do plateži

- 296,94 kn, od 01.09.2010., pa do plateži

- 292,46 kn, od 01.10.2010., pa do plateži

- 284,34 kn, od 01.11.2010., pa do plateži

- 242,83 kn, od 01.12.2010., pa do plateži

- 255,15 kn, od 01.01.2011., pa do plateži

- 244,75 kn, od 01.02.2011., pa do plateži

- 246,94 kn, od 01.03.2011, pa do plateži

- 241,29 kn, od 01.04.2011., pa do plateži

- 240,80 kn, od 01.05.2011., pa do plateži

- 217,07 kn, od 01.06.2011., pa do plateži

- 216,96 kn, od 01.07.2011., pa do plateži

- 228,42 kn, od 01.08.2011., pa do plateži

- 180,49 kn, od 01.09.2011., pa do plateži

- 174,08 kn, od 01.10.2011., pa do plateži

- 172,42 kn, od 01.11.2011., pa do plateži

- 170,98 kn, od 01.12.2011., pa do plateži

- 172,39 kn, od 01.01.2012., pa do plateži

- 173,85 kn, od 01.02.2012., pa do plateži

- 173,04 kn, od 01.03.2012, pa do plateži

- 170,42 kn, od 01.04.2012., pa do plateži

- 170,20 kn, od 01.05.2012., pa do plateži

- 169,95 kn, od 01.06.2012., pa do plateži

- 167,70 kn, od 01.07.2012., pa do plateži

- 159,61 kn, od 01.08.2012., pa do plateži

- 158,02 kn, od 01.09.2012., pa do plateži

- 155,35 kn, od 01.10.2012., pa do plateži

- 156,05 kn, od 01.11.2012., pa do plateži

- 155,93 kn, od 01.12.2012., pa do plateži

- 154,59 kn, od 01.01.2013., pa do plateži

- 150,01 kn, od 01.02.2013., pa do plateži

- 151,96 kn, od 01.03.2013, pa do plateži

- 151,07 kn, od 01.04.2013., pa do plateži

- 148,76 kn, od 01.05.2013., pa do plateži

- 144,39 kn, od 01.06.2013., pa do plateži

- 143,29 kn, od 01.07.2013., pa do plateži

- 149,44 kn, od 01.08.2013., pa do plateži

- 149,68 kn, od 01.09.2013., pa do plateži

- 150,56 kn, od 01.10.2013., pa do plateži

- 148,36 kn, od 01.11.2013., pa do plateži

- 147,82 kn, od 01.12.2013., pa do plateži

- 147,31 kn, od 01.01.2014., pa do plateži

od dana dospjelosti svake pojedine tražbine pa do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja je prema Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da isplati tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčanu tražbinu u iznosu od 29.338,83 kn, koji iznos se zbog ništetnosti ugovornih odredaba iz čl. 1. Ugovora o kreditu br. 9011059541 o valuti u švicarskim francima ima vratiti tužiteljici, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 14,16 kn, od 01.02.2010., pa do plateži

- 8,68 kn od 01.03.2010., pa do plateži

- 42,09 kn, od 01.04.2010., pa do plateži

- 36,15 kn, od 01.05.2010., pa do plateži

- 52,00 kn, od 01.06.2010., pa do plateži

- 151,30 kn, od 01.07.2010., pa do plateži

- 131,50 kn, od 01.08.2010., pa do plateži

- 189,40 kn, od 01.09.2010., pa do plateži

- 172,41 kn, od 01.10.2010., pa do plateži

- 135,04 kn, od 01.11.2010., pa do plateži

- 232,27 kn, od 01.12.2010., pa do plateži

- 327,69 kn, od 01.01.2011., pa do plateži

- 263,83 kn, od 01.02.2011., pa do plateži

- 288,60 kn, od 01.03.2011, pa do plateži

- 258,03 kn, od 01.04.2011., pa do plateži

- 263,97 kn, od 01.05.2011., pa do plateži

- 407,90 kn, od 01.06.2011., pa do plateži

- 417,59 kn, od 01.07.2011., pa do plateži

- 528,98 kn, od 01.08.2011., pa do plateži

- 493,39 kn, od 01.09.2011., pa do plateži

- 434,85 kn, od 01.10.2011., pa do plateži

- 428,40 kn, od 01.11.2011., pa do plateži

- 424,07 kn, od 01.12.2011., pa do plateži

- 451,20 kn, od 01.01.2012., pa do plateži

479,76 kn, od 01.02.2012., pa do plateži

- 482,84 kn, od 01.03.2012, pa do plateži

- 465,33 kn, od 01.04.2012., pa do plateži

475,51 kn, od 01.05.2012., pa do plateži

- 485,17 kn, od 01.06.2012., pa do plateži

- 472,49 kn, od 01.07.2012., pa do plateži

- 481,34 kn, od 01.08.2012., pa do plateži

- 474,54 kn, od 01.09.2012., pa do plateži

- 455,87 kn, od 01.10.2012., pa do plateži

- 477,70 kn, od 01.11.2012., pa do plateži

- 490,24 kn, od 01.12.2012., pa do plateži

- 487,25 kn, od 01.01.2013., pa do plateži

- 443,58 kn, od 01.02.2013., pa do plateži

- 482,74 kn, od 01.03.2013, pa do plateži

- 485,61 kn, od 01.04.2013., pa do plateži

- 470,63 kn, od 01.05.2013., pa do plateži

- 428,99 kn, od 01.06.2013., pa do plateži

- 428,86 kn, od 01.07.2013., pa do plateži

- 436,35 kn, od 01.08.2013., pa do plateži

- 454,75 kn, od 01.09.2013., pa do plateži

- 482,37 kn, od 01.10.2013., pa do plateži

- 469,89 kn, od 01.11.2013., pa do plateži

- 478,87 kn, od 01.12.2013., pa do plateži

- 489,02 kn, od 01.01.2014., pa do plateži

- 540,71 kn, od 01.02.2014., pa do plateži

- 552,74 kn, od 01.03.2014, pa do plateži

- 549,93 kn, od 01.04.2014., pa do plateži

- 535,56 kn, od 01.05.2014., pa do plateži

- 529,97 kn, od 01.06.2014., pa do plateži

- 531,64 kn, od 01.07.2014., pa do plateži

- 549,88 kn, od 01.08.2014., pa do plateži

- 563,12 kn, od 01.09.2014., pa do plateži

- 560,27 kn, od 01.10.2014., pa do plateži

- 572,98 kn, od 01.11.2014., pa do plateži

- 581,92 kn, od 01.12.2014., pa do plateži

- 577,40 kn, od 01.01.2015., pa do plateži

- 583,78 kn, od 01.02.2015., pa do plateži

- 583,98 kn, od 01.03.2015, pa do plateži

- 584,16 kn, od 01.04.2015., pa do plateži

- 584,29 kn, od 01.05.2015., pa do plateži

- 584,43 kn, od 01.06.2015., pa do plateži

- 584,64 kn, od 01.07.2015., pa do plateži

- 584,78 kn, od 01.08.2015., pa do plateži

- 584,97 kn, od 01.09.2015., pa do plateži

- 585,08 kn, od 01.10.2015., pa do plateži

od dana dospjelosti svake pojedine tražbine pa do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja je prema Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

III Nalaže se tuženiku : PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos parničnog troška, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

16. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno specificirala nakon financijsko knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 2. 10. 2025., u odnosu na preplatu kamate i tečaja CHF, te s osnove razlike preostale glavnice po konverziji, tako da glasi kako je navedeno u t. I, II i III izreke presude.

17. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana, a što tuženik u nastavku detaljno obrazlaže.

18. Postavljeni tužbeni zahtjev

Tužitelj svojim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa koji iznos, prema stavu tužitelja, predstavlja iznos za koji je tužitelj navodno „preplatio“ rate kredita temeljem ugovora o kreditu uslijed promjena kamatnih stopa i tečaja koje su se događale za vrijeme otplate kredita. Tužitelj svoju tužbu temelji isključivo na presudama donesenim u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Tuženik u cijelosti osporava kako osnovu, tako i visinu tužbe i tužbenog zahtjevu tužitelja, ističe da je tužba u cijelosti neosnovana te se očituje kako slijedi. Kredit je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. 9. 2015. Navedeni Zakon predviđa detaljan mehanizam konverzije. Sklapanjem novog ugovora prijašnji ugovor o kreditu je prestao postojati. Niti jedan zakon ne propisuje zabranu ugovaranja promjenjive kamatne stope. Konverzija je izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što uključuje i kamate. Tužitelj više nema i ne može imati vilo kakvih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak ovog postupka. Preplata se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Na temelju konverzije tuženik je priznao i obračunao uplate – "preplatu", a na temelju presude s osnove postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj bi ponovno naplatio taj isti iznos s osnove kamate. Tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi predmetnog ugovora vezane uz promjenjivu kamatnu stopu kao i cjelokupni zahtjev za isplatom, neosnovan je u cijelosti jer niti Zakonom o potrošačkom kreditiranju niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je navedenim zakonom korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF. S druge strane, sklapanje takvog Dodatka ugovora o kreditima je za tuženika državna prisilna mjera iza koje stoje državni prisilni mehanizmi provedbe te mjere, kao što je i potvrdio i sam Ustavni sud u svojem rješenju o prijedlogu za određivanje privremene mjere za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi predmetnog Zakona, te se ne radi o ispunjenju ili priznanju tužbenog zahtjeva na bilo koji način. Naime, iz Zakona jasno proizlazi da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Budući je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanja tužitelja po ugovoru o kreditu u CHF, to je očito kako s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak ovog postupka. Predmetni Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, čl. 19 e st. 6. proizlazi zaključak da, ukoliko je klijent, kao što je ovdje slučaj, prihvatio konverziju kredita i potpisao Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija, tada isti više nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati. Preplata se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kako umanjenje glavnice. Potpisom Dodatka ugovora o kreditu nesporno je izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Budući se ovdje ne radi više o kreditu u CHF, te je tužitelju već obračunat iznos svih uplaćenih kamata od početka trajanja kredita pa do 30. 9. 2015. to je jasno kako je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Nakon ovako izvršene konverzije, usvajanje tužbenog zahtjeva prvostupanjskog suda kako ga je postavio tužitelj zapravo znači dvostruku naplatu (na temelju konverzije tuženik je priznao i obračunao uplate "preplatu" a na temelju ovako donijete presude tužitelj bi ponovno taj isti iznos o osnove kamate".).

19. Za potrebe izračuna konverzije tuženik je sukladno čl. 19.d i 19.c ZID ZPK izradio kalkulator na temelju kojeg je izračunao konverziju. Stav VSRH u odluci Rev 2868/18-2 od 12. 2. 2019. nema karakter Zaključka sa sastanka VSRH niti karakter pravnog shvaćanja sa sjednice odjela ili sjednice sudaca., pored toga tužitelj pogrešno tumači značenje navedene odluke. ZID ZPK nije propisao konvalidaciju ugovora s valutnom klauzulom u CHF nego je propisao da taj ugovor prestaje postojati ako ugovorne strane sklope novi ili izmijenjeni ugovor o kreditu.

20. Valutna klauzula

U životnoj i gospodarskoj realnosti Republike Hrvatske u kojoj je, prema podacima Hrvatske narodne banke, 80% ukupnih depozita (štednje) građana u stranoj valuti, a udio deviznih ili indeksiranih plasmana u ukupnim plasmanima banaka je 71%, tužbeni zahtjev kako ga je postavio tužitelj zapravo negira valutnu klauzulu, kao i opisanu gospodarsku realnost. Valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) nije „nečija špekulacija“, već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. Formula je jednostavna - kreditor koji odobrava kredit mora imati pokriće za ta sredstva upravo u toj valuti i to za vrijeme cijelog trajanja kredita. Pokriće su depoziti (štednja). Budući da je, dakle, 80% svih depozita u valuti, očito je da tržištem ne mogu prevladavati kunski krediti. To je naprosto hrvatska stvarnost uz koju su vezana odgovarajuća zakonska rješenja te prateća poslovna i dugogodišnja sudska praksa koji valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu potvrđuju i prihvaćaju, o čemu će tuženik detaljnije obrazlagati u daljnjem tekstu ovog odgovora na tužbu. Zakon o obveznim odnosima valutnu klauzulu izričito dopušta. Nesporno je da ZOO u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga, sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti su usuglašeni sa lex specialis, odnosno zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno -pravni odnos banke, ovdje tuženika i korisnika kredita kaso tužitelja. Osim toga, u ugovoru o kreditu ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama, niti je anuitet izražen u kunama. Naime u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: HNB), sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF. Dakle, kune, a osobito iznosi koje navodi tužitelj nigdje i nikada nisu komunicirani klijentu, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Sukladno odredbi čl. 22. ZOO-a, svaki poduzetnik, neovisno kojom djelatnošću se bavi, može kao vjerovnik ugovarati valutnu klauzulu za svoju novčanu tražbinu. Po naravi stvari je razumljiv interes vjerovnika novčane tražbine, posebno banci kojoj je odobravanje kredita glavna djelatnost, da ugovara valutnu ili drugu zaštitnu klauzulu, napose kod dugoročnih kredita. Nema nikakvog uporišta za zaključak da se pravila odredbe čl. 22. ZOO-a ne mogu primijeniti na valutne klauzule kredita u CHF, odnosno upravo suprotno, iz dosadašnje dugogodišnje poslovne i sudske prakse kao i iz zakonskih rješenja, jedni je ispravan zaključak da valutna klauzula u RH u načelu uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe čl. 22. ZOO -a i to neovisno o valuti uz koju je vezana otplata glavnice kredita. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime, smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO -a je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisano odredbom čl. 21. ZOO-a. Naime, budući da je na temelju čl. 22. ZOO-a valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati.

-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske vezana uz valutnu klauzulu Također, tuženik navodi i odluku Ustavnog suda RH U-I-1746/2006 od 17.06.2009. u kojoj se navodi: „Zakonodavac se opredijelio za načelo monetarnog nominalizma na temelju čl. 2. st. 4. Ustava RH, slijedeći dominantnu zakonodavnu praksu europskih država i tradiciju hrvatskog pravnog sustava koja je bila utemeljena na sudskoj praski prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima 1978. godine. Navedena zakonska odredba ostavlja ugovornim stranama da kod nastanka ugovorne obveze mogu slobodno ugovoriti različita sredstva zaštite od rizika promjene vrijednosti novca ugovarajući valutnu klauzulu (čl. 22. st. 1. ZOO), indeksnu klauzulu (čl. 23. ZOO) ili kliznu skalu (čl. 24 ZOO).“

-Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezan uz valutnu klauzulu

Kao jednu od temeljnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u zauzimanju pravnog stava oko primjene i dopuštenosti valutne klauzule, odnosno valjanosti ugovora koji je predviđaju, tuženik navodi presudu VSRH Rev 1990/91, koja utvrđuje: „Kada je ugovaranje valutne klauzule dopušteno važećim propisima, valjan je ugovor kojim su stranke ugovorile isplatu tako da su visinu novčane obveze u domaćoj valuti vezale za protuvrijednost strane valute.“

-Stav Vlade RH i Hrvatske narodne banke vezan uz valutnu klauzulu

21. Nadalje, nesporno je da HNB kao relevantno regulatorno tijelo monetarne vlasti nije podržavala, niti podržava ukidanje valutne klauzule. Čak štoviše, u okviru svojih zakonskih ovlasti, HNB regulatornim propisima nalaže poslovnim bankama da određeni postotak prikupljenih deviza moraju držati u obliku likvidne rezerve. Ni Vlada Republike Hrvatske nije podržala izmjenu/brisanje odredbe članka 22. ZOO koji regulira pitanje i postojanje valutne klauzule.

Dakle, jasno je kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, s obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka, budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Nema mjesta direktnoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, a kamoli izravnoj primjeni navedene presude. Tuženik stoga posebno naglašava da iz svega navedenog jasno proizlazi da nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine i vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti pojedinog ugovornog odnosa, odnosno pojedinog nastalog spora.

22. Promjenjiva kamatna stopa

Tužitelj polazi od pogrešne premise da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo ugovoreno vrijeme. Tuženik iznosi stav VSRH vezan uz promjenjivu kamatnu stopu iz presude broj Revt-294/14, stav Hrvatske narodne banke vezan uz promjenjivu kamatnu stopu. Nesporni je da je među strankama ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i da Zakon o obveznim odnosima izričito dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je tužitelj dao izričiti pristanak na promjenjivu kamatnu stopu.

23. Opći uvjeti poslovanja

Tuženik nadalje ističe kako je u vrijeme zaključenja i važenja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003.g. (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), gdje je člankom 59. propisan obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati, između ostaloga, i odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojim se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Nastavno, tuženik u prilogu dostavlja Opće uvjete poslovanja koji su bili su na snazi od 01.11.2004. god. do 14.07.2009. god., što znači i u vrijeme na koji se tužbeni zahtjev odnosi. Sukladno tada važećim propisima koji su uređivali poslovanje banaka, prije svega sukladno Zakonu o bankama, pa kasnije sukladno Zakonu o kreditnim institucijama, isti su bili objavljeni na Internetskim stranicama tuženika kao što su i bili dostupni u svim poslovnicama tuženika.

24. Informiranost

Pored navedenog, tuženik je od stupanja na snagu ZOKl-a, tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, sukladno odredbi čl. 308. st. 1. ZOKI. Prije stupanja na snagu ZOKI obveza dostave osobnih obavijesti nije bila izričito propisana niti "starim" ZZP niti Zakonom o bankama, koji su tada, glede ovog pitanja, bili u primjeni. Zakon o bankama, koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu propisivao je obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja, a HNB je bila stava da bi takav način obavijesti zadovoljio i odredbu čl. 62. st. 2. "starog" ZZP. No iako to nije bilo propisano odredbama Zakona o bankama te je HNB bio stava da se obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja ima smatrati urednim, tuženik je dostavljao potrošačima personalizirane obavijesti o promjeni kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Slijedom navedenoga, tuženik ističe kako je prilikom zaključenja predmetnoga ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužitelja koji pokušava svoj slučaj podvesti pod zakonske odredbe važeće u vrijeme podnošenja predmetne tužbe sudu, a ne u vrijeme zaključenja/trajanja ugovora o kreditu, očito pogrešna i promašena, pri čemu tužitelj implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope, dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Nesporno je, dakle, da je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i učinio. Znači, ugovorna odredba kojom se banka, ovdje tuženik, ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je kao takva valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva ovakvog sadržaja. S druge strane, kod ugovaranja promjenjive kamatne stope riječ je o samostalnom određivanju cijene i takvo sporazumno određivanje cijene ne predstavlja nepoštenu odredbu. Naime, na temelju odredbe čl. 143. st. 1. i 2. ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta koje su protivne samoj svrsi ugovora ili dobrim poslovnim običajima. Naime, temeljna odluka o tome je li kamata kao protučinidba za prepuštanje kapitala trebala biti fiksna ili promjenjiva izravno se tiče cijene odnosno glavne činidbe pojedinog ugovornog partnera, pa sukladno odredbi čl. 143. st. 1 i 2. ZOO-a i čl. 49 Zakona o zaštiti potrošača predstavlja slobodnu volju i suglasno odlučivanje ugovornih stranaka. Sama kamatna stopa po kojoj će banka plasirati kredite odraz je poslovne politike banke i tržišnih uvjeta kojima je ona izložena, što je nesporno i nije potrebno dodatno obrazlagati, isto kao i činjenicu da banka ima opravdan interes uskladiti svoje kamatne stope s promjenjivim prilikama na tržištu kapitala, kako u pogledu postojećih ugovora koje je već sklopila sa svojim klijentima, tako i u pogledu novih usluga. Institut promjenjive kamatne stope je zakonom predviđen i dozvoljen te je ugovornim strankama nesporno jasno da će u tom slučaju kamatna stopa varirati, a da banke usklađuju kamatne stope sukladno uvjetima na tržištu, odnosno ugovorenim uvjetima promjenjivosti. Upravo iz ranije navedenih razloga, odnosno nemogućnosti predviđanja kretanja svih elemenata koji utječu na promjenu kamatne stope, a u isključivoj su ovisnosti o tržišnim kriterijima, čak i primjenjivi propisi europskog prava izuzimaju iz ocjene poštenosti odredbe među koje spada i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

25. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od dana 05.04.1993. god. U tom smislu, Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od dana 05.04.1993. god. koja regulira pitanje nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, sadrži Prilog u vidu otvorene liste ugovornih odredbi koje se smatraju nepoštenima u smislu čl. 3. iste Direktive, pa se tako, pod 1./točka j. Priloga navodi da se nepoštenim odredbama smatraju odredbe koje imaju za cilj ili posljedicu: „davanje mogućnosti prodavatelju roba ili davatelju usluga da jednostrano izmjeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom;“....ALI takva se odredba neće smatrati nepoštenom ako se radi o ...“proizvodima ili uslugama kod kojih je cijena povezana s oscilacijama burzovnih kotacija ili indeksa ili stopama na financijskom tržištu koje prodavatelj robe ili davatelj usluga nema pod nadzorom“ (2./točka c. Priloga Direktive 93/13). 11 26. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje te slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu uz naknadu troška postupka tuženiku.

27. U podnesku od 6. 5. 2020. tuženik ističe prigovor radi prebijanja u minimalnom iznosu od 21.837,45 kn koji iznos odgovara ukupnom iznosu preplate utvrđene u Dodatku, a koji se iznos koristio za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji anuiteti su dospijevali nakon sklapanja Dodatka i to na način da se sukcesivno kod plaćanja tih budućih anuiteta iznos od 50% dospjelih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, utvrđenoj u novom otplatnom planu, namirivao preplatom sve dok se preplata u potpunosti nije iskoristila.

28. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu, početni otplatni plan, Dodatak Ugovora o kreditu, plan otplate, dopis tuženika od 11. 11. 2025., izračun konverzije izvadak otvorenih stavki, knjigovodstvenu karticu, pregled uplata, obavijest o otplati kredita, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po RKR d.o.o, te saslušanjem tužiteljice.

29. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, na ime preplaćenog tečaja u CHF, te razlike između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, s uračunavanjem priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja, a temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a.

30. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

31. Nesporno je među strankama:

Tužiteljica EĐ, kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor, sklopili su dana 03.03.2006. godine Ugovor o kreditu br. 9011059541

(spis list 6-10), prema slijedećim uvjetima:

Iznos odobrenog kredita: 42.054,19 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Kreditora na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora);

Iznos isplaćenog kredita: 42.054,19 CHF (spis list 6-10)

Namjena kredita: adaptacija stambenog objekta – unutarnje uređenje kuće (članak 2. Ugovora)

Kamatna stopa: 4,15% godišnja, promjenjiva (članak 4. Ugovora)

Rok otplate: 180 mjeseci (15 godina) (članak 7. Ugovora)

Način otplate kredita: Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 314,24 obračunatoj po srednjem tečaju Privredne banke Zagreb važećem za CHF na dan plaćanja.

Prema otplatnom planu priloženog Ugovoru o kreditu, prvi anuitet dospijevao je na naplatu 30.04.2006. godine, a posljednji dospijeva 31.03.2021. godine.

Na dan isplate kredita 28.03.2006. srednji tečaj CHF po tečajnoj listi PBZ-a iznosio je 4,653972 HRK/CHF.

Dana 23. 12. 2015. sklopljen je Dodatak ugovoru o kreditu.

32. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

33. Iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

34. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu E ŽĐ i EĐJČ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

35. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:

- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule

- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva

- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.

36. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje:ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

37. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

38. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

39. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., KĐ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

40. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

41. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF.

42. O informiranosti tužitelja kao potrošača:

Tuženik nije dokazao da bi tužiteljici kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope, odnosno o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka (ali ne u smislu da se o tim odredbama pregovaralo jer se o istima nije pregovaralo utvrđeno je u kolektivnom sporu – poslovni broj P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu), a da tužena banka tužitelja kao potrošača doista nije obavijestila o parametrima u odnosu na obje osnove nesporno proizlazi iz stranačkog iskaza tužiteljice

43. O prigovoru zastare:

- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 11. 6. 2019., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).

44. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja kod konverzije prigovor radi prijeboja nije osnovan budući je iz zadatka sudskom vještaku, slijedom toga i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka vidljivo da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir priznatu preplatu koju tužiteljica niti ne osporava, na način da je izvršio uračunavanje sukladno članku 171. i 172. ZOO-a

45. O visini zahtjeva:

Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku RKR d.o.o. Karlovac. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi:

a)Tužiteljica je, na ime razlike između iznosa kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, preplatila iznos 3.141,11 CHF, što primjenom tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita iznosi 14.618,66 HRK preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 1.940,29 EUR.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „l“ (CHF), u stupcu „o“ (HRK) i u stupcu „p“ (EUR).

b)Tužiteljica je kroz mjesečne anuitete, zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužiteljici isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF, preplatila iznos 33.440,27 HRK preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 4.438,33 EUR.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „t“ (HRK) i stupcu „u“ (EUR).

c)Tužiteljica je, na ime razlike između iznosa kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznos kamata koje je tužiteljica platila ispod početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, manje platila iznos 299,80 CHF, što primjenom tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita iznosi 1.395,27 HRK preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 185,18 EUR.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „l“ (CHF), u stupcu „o“ (HRK) i u stupcu „p“ (EUR).

d)Tužiteljica je kroz mjesečne anuitete, zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužiteljici isplaćen i iznosa koje je tužiteljica manje platila zbog pada tečaja CHF, manje platila iznos 1.309,83 HRK preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 173,84 EUR.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „t“ (HRK) i stupcu „u“ (EUR).

Razlika kamata:

13.223,39 HRK (1.755,11 EUR)

Tečajna razlika:

32.130,44 HRK (4.264,49 EUR)

Manje plaćena kamata:

1.395,27 HRK (185,18 EUR)

Negativna tečajna razlika:

1.309,84 HRK (173,84 EUR)

Razlika konvertirane i CHF glavnice po inicijalnom otplatnom planu:

7.129,11 HRK (946,20 EUR)

Vraćeno u konverziji:

21.837,45 HRK (2.859,24 EUR)

46. Sudski vještak dostavio je pisano očitovanje od 24. 7. 2025. na prigovore iz podneska tuženika od 13.06.2025. u kojem se ističe:

-Prigovor na to što je vještak izračun preplate temeljio na fiksnoj kamatnoj stopi, iako je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa

-Da je vještak u nalazu prikazao samo pozitivne razlike anuiteta koje su proizašle iz tečajnih razlika CHF-a, dok je zanemario razdoblja kada je tužitelj plaćao manje zbog nižeg tečaja CHF-a (tzv. negativne tečaje razlike)

Vještak u cijelosti osporava prigovore iz Podneska tuženika od 13. lipnja 2025. godine.

Na prigovor da je vještak izračun preplate temeljio na fiksnoj kamatnoj stopi, iako je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa, vještak naglašava da je prema nalogu Suda zadatak bio izračunati razliku između fiksne kamatne stope iz Ugovora o kreditu i promjenjive kamatne stope prema promjenjivom otplatnom planu (str. 4-5 Nalaza i mišljenja).

Nadalje, na tvrdnju da je vještak u nalazu prikazao samo pozitivne razlike, vještak u tablici (str. 4-5 Nalaza i mišljenja) vidljivo i jasno prikazuje i pozitivne i negativne razlike, izražene u HRK i u EUR. Na kraju iste tablice su vidljive ukupne vrijednosti pozitivnih i negativnih razlika kao i njihova međusobna razlika, odnosno konačni neto iznos koji proizlazi iz njihove usporedbe.

Nastavno na navedeno, vještak ostaje pri svom prvom nalazu i mišljenju i očitovanju.

47. Sudski vještak je nalaz i mišljenje izradio sukladno nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen, vještak je dostavio pisano očitovanje na prigovore tuženika. Na ročištu 10. 12. 2205. tuženik je naveo da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka s obzirom da je dostavio pisano očitovanje na prigovore tuženika. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

48. Slijedom svega navedenoga osnovano je potraživanje tužiteljice na ime preplaćenih kamata za iznos od 1.755,11 EUR i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF za iznos od 4.264,49 EUR, te na ime razlike pogrešno obračunate glavnice za iznos od 946,20 EUR.

49. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, odnosno na ime razlike pogrešno obračunate glavnice tekućim od 01.10.2015.g. pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

50. U odnosu na protivljenje preinaci tužbe, valja uzeti u obzir odredbu članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) koja se prema njegovoj prijelaznoj odredbi u čl. 117. st. 2. primjenjuje na sve postupke u tijeku, a kojom je izmijenjena odredba čl. 190. st. 2. ZPP -a na način da tužitelj može, iznimno od odredbe st.1. toga članka preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U ovom slučaju tužitelj je preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, tako što je nakon provedenog financijskog vještačenja povisio iznos tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka. S obzirom da je tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva bilo je potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem jer ni tužitelj niti sud nemaju stručnog znanja za utvrđenje iznosa tražbine, a taj se dokaz prema pravilima parničnog postupka provodi tek nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je prihvatio preinaku tužbe jer bi u protivnom zabrana preinačenja tužbe značila ograničenje prava tužitelja na pristup sudu, tim više što on u pogledu povišenog iznosa tužbenog zahtjeva nema pravo pokrenuti niti ikakav drugi postupak zbog zabrane dvostruke litispendencije budući je riječ o istom zahtjevu. Činjenična osnova zahtjeva iz tužbe nije izmijenjena što znači da tijekom cijelog postupka nije promijenjena istovjetnost zahtjeva o čijoj činjeničnoj i pravnoj utemeljenosti je raspravljano. U odnosu na preplatu valute tužiteljica je tužbu preinačila prije zaključenja prethodnog postupka. Sukladno zaključku sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV–162/2021 od 26. 11. 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Proizlazilo bi stoga da je tužitelj u biti izvršio usklađenje tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, čime su se ostvarile pretpostavke iz članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).“ (ŽS Split, Gž-867/2020-2).

51. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP - a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 3. 12. 2019.,1. 7. 2020., 14. 12. 2020. i 2. 10. 2025., zastupanje na ročištu 6. 2. 2025. i 10. 12. 2025. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, za sastavljanje podneska od 5. 9. 2019. i 2. 10. 2025. za svaku radnju iznos od 100,00 eura, zbrojeno 1.600,00 eura, što uvećano za trošak vještačenja od 175,00 eura i trošak sudske pristojbe za tužbu od 81,75 eura iznosi 1.856,75 eura.

U Karlovcu 25. veljače 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Odvjetnica Ilina Cenov

2. Odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o.