REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-166/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju IK na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.687,67 EUR (slovima: tisućušestoosamdesetsedam eura i šezdesetsedamcenti), zajedno sa zateznim kamatama i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućom:

na iznos od 61,96 EUR od 16.01.2013. godine

na iznos od 57,37 EUR od 16.05.2013. godine

na iznos od 297,67 EUR od 16.06.2013. godine

na iznos od 833,97 EUR od 16.03.2014. godine

na iznos od 436,70 EUR od 16.06.2014. godine, sve do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.288,61 euro sa zateznom kamatom tekućom od 25. 2. 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju rada od 7. 8. 2011. godine do 1. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja gore navedenih dodataka plaću prilikom rada na terenu na ukupno odrađene sate rada, tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko bruto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bezuspješno obraćao tuženiku radi mirnog rješenja spora.

2. Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužitelj predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese slijedeće rješenje:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane da za tužitelja dostavi podatke:

tabelarni prikaz mjesečnih zbrojeva neisplaćenih prekovremenih sati, radnih sati odrađenih na terenu subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama u ukupno utuženom razdoblju od 7. 8. 2011. do 01. lipnja 2014. kao i

mjesečne iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću po osnovi prekovremenih sati, rada subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama za utuženi period od 7. 8. 2011. do 01. lipnja 2014..“ te presudu:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju , na ime razlike plaće, za utuženi period od 7. 8. 2011. do 01. lipnja 2014., isplati neutvrđeni iznos bruto kuna (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom za svaki utuženi mjesec od 15. - og u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate, po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], s time da tužitelj zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku 8 dana.“

3. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 6. 10. 2021. U podnesku navodi da je punomoćniku zaprimio Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 23.09.2021. godine kojim je vještak, sukladno zadatku suda sačinio dopunu varijante 3. i 4. Nalaza i mišljenja obračunom rada subotom 01.12. i 08.12.2012. godine te dvije nedjelje 02.12. i 09.12. koji su u Dnevnoj evidenciji označeni kao TR bez upisanog radnog vremena. Na zaprimljenu Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 23.09.2021. godine tužitelj se očituje na način da istoj ne prigovara u pogledu matematičkog izračuna. Tužitelj ovim podneskom precizira tužbeni zahtjev sukladno Dopuni Nalaza i mišljenja vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 23.09.2021. godine, po izračunu varijante s umanjivanjem rada za iskorištene slobodne dane, uvažavajući istaknuti prigovor zastare. Naime, tužba je podnesena 28. 7. 2017., pa bi s obzirom na zastarni rok od 5 godina i zastoj od 3 mjeseca s obzirom na nesporno podneseni zahtjev za mirno rješenje spora u zastari bila sva potraživanja do 28. 4. 2012. Prvo utuženo potraživanje odnosi se na mjesec prosinac 2012. s dospijećem 15. 1. 2013., stoga u odnosu na konačno postavljeni zahtjev prigovor zastare nije osnovan.

4. Najzad, podneskom od 13. studenog 2025. tužitelj je tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 6. 10. 2021. iskazao u valuti euro te naznačio visinu stope zatezne kamate tako da tužbeni zahtjev glasi kako je navedeno u izreci presude.

5. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Stavlja prigovor zastare za sva potraživanja koja dospijevaju prije ožujka 2012. jer je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 14. 7. 2016. i nakon 3 mjeseca zastoja teče zastara do podnošenja tužbe, a to je 12. 6. 2017. U utuženom razdoblju primjenjivalo se više propisa. U razdoblju do 1. 6. 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09.) koji su stupili na snagu 1. 10. 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OSRH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08.) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću DVO. Tužitelj jeo obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl. V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.). U t. XIII. te Odluke je određeno da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13. i 75/15.), temeljem kojeg je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14.) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14., 41/14., 53/14.).U t. II. Odluke određen je rad na terenu prema kojoj radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore u miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rad na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe. DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s Pravilnikom koji uređuje pravo na dodatke na plaću DVO. Rad iz st. 1. t. XIII. uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Tuženica se poziva na odredbu članka 153., 154. i 155. Zakona o službi u OS RH. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. Ovog zakona. Propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno KU sklopljene u skladu s njima.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, odluke MORH-a, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SK i ČK te tužitelja, i vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

7. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba. Predmet ovog spora je pravo tužitelja na isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, u utuženom razdoblju od 7. 8. 2011. do 1. 6. 2014.

8. Naime, na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.). Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Točkom XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. 11. 2012.

9. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. 5. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. 12. 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. 10. 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. 9. 2012.

10. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) koji j stupio na snagu 26. 6. 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

11. U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis. Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe; radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe; radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena; pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad; pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

12. Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. 6. 2014. Slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31. 5. 2014.

13. U nalazu i mišljenju od 8. 5,. 2019. sudski vještak je izračun sačinio u 4 varijante tako da bi:

a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 13.109,54 kune.

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 2.020,53 kune.

c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 29.018,78 kuna.

d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 10.890,46 kuna.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 10 do 13 nalaza.

Prvu i drugu varijantu vještak radi temeljem dokumentacije priložene u spis predmeta, a u trećoj i četvrtoj varijanti vještak rad na terenu kao i ostale dodatke na plaću utvrđuje i obračunava radnim danom od 06,00 do 20,00 sati, subotom od 06,00 do 18,00 sati, nedjeljom od 07, do 16,00 sati; za protupoplavni NOS – sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske radnim danom od 00,00 do 24,00 sata, odnosno 8 sati prekovremeno (6 sati danju i 2 sata noću), subotom od 00,00 do 24,00 sata, odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću), nedjeljom od 00,00 do 24,00 sata, odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću). U prvoj i trećoj varijanti prekovremeni rad se ne umanjuje za korištene slobodne dane, dok se u drugoj i četvrtoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

14. U odnosu na prigovore tužitelja iz podneska od 10. 6. 2019. vještak je dostavio pisano očitovanje od 25. 10. 2019. u odnosu na izračun za mjesec prosinac 2012. pri čemu vještak nije obračunao 42 sata rada vikendom jer iz dnevne evidencije ne može utvrditi da je tužitelj radio u te dane. Stoga vještak za te dane nije obračunavao prekovremeni rad kao ni dodatke na plaću. Vještak je nalaz sačinio sukladno nalogu suda. Pisano očitovanje vještaka od 31. 8. 2021. kojim se očitovao na prigovore tužitelja iz podneska od 28. svibnja 2021. godine sadržajno je isto kao i očitovanje od 25. 10. 2019. Što se pak tiče tuženice ne prigovara matematičkoj ispravnosti odnosno točnosti izračuna, ali se protivi pojedinim varijantama koje se temeljem na personalnim dokazima.

15. Na prijedlog tužitelja, sukladno nalogu suda, vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja od 24. 9. 2021. na način da je vještak u prosincu 2012. godine u 3. i 4. varijanti obračunao rad subotom 1. 12. 2012. i 8. 12. 2012. te rad nedjeljom 2. 12. 2012. i 9. 12. 2012. godine koji su u dnevnoj evidenciji označeni kao TR, ali bez oznake početka i završetka radnog vremena, tako da vještak obračunava rad subotom od 6,00 do 18,00 sati, te nedjeljom od 7,00 do 16,00 sati, sve to sukladno iskazima svjedoka SK i ČK te iskazu tužitelja. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio da bi: c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

- tužitelj za prekovremeni rad na terenu te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 07. kolovoza 2011. do 01. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 31.876,52 kune.

d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

- tužitelj za prekovremeni rad na terenu te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 07. kolovoza 2011. do 01. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 13.393,36 kuna.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 4 i 5 nalaza.

16. Tuženica se protivi dopuni koja je napravljena isključivo prema prijedlogu tužitelja iz podneska kao da je tužitelj radio 2 vikenda, ako ispitani svjedoci na prijedlog tužitelja i sam tužitelj i nisu iskazivali o radu na te dane. Podnesak stranke nije dokaz. U evidencijama nema oznake da je tužitelj radio navedene dane. Podaci po kojima se vještačilo su proizvoljni podaci iz podneska. Tužitelj tvrdi da je dopuna napravljena po iskazima iako nitko svjedoke nije pitao o radu na navedene vikende niti je tužitelj o istom iskazivao. Na ročištu 23. 3. 2022. tuženica je navela da su prigovori pravne prirode stoga na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka. Dakle, vještak je postupio po nalogu suda, detaljno je obrazložio nalaz i mišljenje, stanke i nisu prigovorile matematičkoj točnosti izračuna, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

17. Što se tiče fonda sati rada tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, iz neposrednih i sukladnih iskaza svjedoka SK i ČK, te tužitelja, radi čega im je sud poklonio vjeru, nesporno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na terenu u Gašincima, VP u Slunju, na Bralovcu, i to radnim danom od 06,00 do 20,00 sati, subotom od 06,00 do 18,00 sati, nedjeljom od 07, do 16,00 sati, zatim na poplavama oko Letovanića i u Novskoj, kao i na požarima, i to radnim danom od 00,00 do 24,00 sata, odnosno 8 sati prekovremeno (6 sati danju i 2 sata noću), subotom od 00,00 do 24,00 sata, odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću), nedjeljom od 00,00 do 24,00 sata, odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću). Dakle, terenski rad odrađivao se radnim danom i danima vikenda te se radi o stvarno odrađenim satima rada na terenu, o kojim satima rada tuženica nije vodila precizne evidencije. Što se tiče rada subotom 1. 12. 2012. i 8. 12. 2012. ,te rada nedjeljom 2. 12. 2012. i 9. 12. 2012. godine ti dani su u dnevnoj evidenciji označeni kao TR, ali bez oznake početka i završetka radnog vremena, stoga se radi o radu na terenu, pri čemu je tuženica propustila označiti početak i završetak radnog vremena, a kako se radi o subotama i nedjeljama, sud je sukladno iskazima svjedoka i tužitelja uzeo kao da je tužitelj radio subotom od 06,00 do 18,00 sati, te nedjeljom od 07, do 16,00 sati.

18. Naknado saslušan tužitelj je iskazao da što se tiče načina rada na terenu u razdoblju od 7. 8. 2011. do 1. 6. 2014. u cijelosti ostaje kod svojeg ranijeg iskaza. Tužitelj je iskazao da su evidencije o radu vodili uglavnom nadređeni, odnosno, jedan od nadređenih jer su se oni izmjenjivali, ovisno tko je bio nadređen tog dotičnog dana na terenu. Trebale su se voditi dnevne evidencije radnog vremena, a po sjećanju svjedoka dobivali su na uvid mjesečne evidencije te su djelatne vojne osobe na poleđini evidencija pisali da se ne slažu, naime, tko god je radio i dobio taj papir, svi su se zapitkivali, da to nije točno, jer se vodilo 8 sati, a radili su i 10 do 12 sati dnevno. vezano za sate rada tužitelj je na poleđini izvorne evidencije rukom pisao prigovore. Međutim, tuženica nikad na spis predmeta nije dostavila izvorne evidencije, a niti evidencije na kojoj bi bio potpis tužitelja, premda tužitelj zna da je potpisivao evidencije u što je siguran "milijardu" posto. Na poleđini evidencije napisao je svoje neslaganje s evidencijom radnog vremena i stavljao svoj potpis, a tako su postupale sve kolege koji su bili na poplavama, požarima i sl. Prigovarali su i usmeno što i nema neki učinak, ta tko se ne bi bunio da radi više, a u evidencijama se vodi samo 8 sati redovnog rada. Svi tereni bili su pripreme za mirovnu misiju, u kojoj je tužitelj bio 2011./2012. godine, sjeća se da je bio na vojnoj vježbi u Njemačkoj u trajanju od tri tjedna.

19. Dakle, na temelju personalnih dokaza dade se zaključiti da su svim djelatnim vojnim osobama koje su ostvarile prekovremene sate rada, davane na uvid evidencije radnog vremena, da su u pravilu djelatne vojne osobe potpisivale evidencije, međutim, nisu se slagale s podacima u evidenciji u odnosu na fond sati, jer su u evidencijama redovito bili evidentirani samo redovni sati rada, a ne i prekovremeni sati. Razvidno je da su djelatne vojne osobe na poleđini evidencija iskazivali svoje neslaganjem dakle pisanim prigovorom. Nadalje je razvidno da su i na isplatnim listama evidentirani samo redovni sati, a ne i prekovremeni, time da djelatne vojne osobe i nisu bile upoznate da bi mogle prigovarati na sadržaj isplatnih lista. Najzad, što se tiče slobodnih dana, nisu dobivali pisana rješenja iz kojih bi bilo vidljivo po kojoj osnovi i za koju vrstu rada bi bili ostvareni slobodni dani, a koji slobodni dani su se koristili temeljem usmene obavijesti nadređene osobe.

20. Nesporno je među strankama, a kako je utvrđeno i na ročištu 2. 10. 2025. da tuženica ne raspolaže izvornom dokumentacijom koju je dostavila u spis predmeta u preslici, to je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka NK na okolnost vođenja izvorne dokumentacije.

21. Osnovano tužitelj smatra, da je do sada dostavljena dokumentacija o radnom angažmanu tužitelja nepotpuna i djelomično netočna, a na što je tužitelj tijekom ranije provedenog postupka u više navrata precizno ukazivao te precizno i argumentirano prigovarao Dnevnim evidencijama radnog vremena koje je tužena dostavila u spis, posebice u svojim podnescima od 18.01.2018. godine, 19.11.2019. godine i 28.05.2021. godine u kojem je precizno uputio na nedostatke, nedorečenosti, pogreške i propuste dokumentacije. Na ove konkretne i brojne prigovore na dokumentaciju tuženika za tužitelja tuženik se do danas nije jasno i argumentirano očitovao. Proizlazi da je dokumentacija koju je tuženik dostavio u sudski spis nepotpuna jer je iz iste vidljivo da ju tužitelj u najvećem broju slučajeva nije potpisivao jer je na istu imao primjedbe te je te svoje primjedbe isticao ili nepotpisivanjem ili pisanim prigovorima na poleđini tih dnevnih evidencija, ali te prigovore tuženik nije želio dostaviti u spis, već samo prvu (prednju) stranicu evidencija, ali ne i zadnju stranicu sa prigovorima tužitelja na tako vođene evidencije. Dakle, zbog bitnih nedostataka dostavljene dokumentacije tuženika za tužitelja ista samostalno nije dovoljna da bi se činjenično stanje utvrdilo na pravilan i potpun način. Provođenje vještačenja isključivo i jedino temeljem dokumentacije kako to predlaže tuženik je bespredmetno obzirom na gore ukazane nedostatke dokumentacije. Konačno, niti revizijski sud u svom ukidnom rješenju ne nalazi prigovore načelnom stavu ovog prvostupanjskog suda da prihvati, pored dokumentacije koju je dostavio tuženik, i sadržaje iskaza tužitelja radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, već samo upućuje na potrebu preciznijeg i jasnijeg argumentiranja svojih stavova kod donošenja presude. Sudska praksa je zauzela stajalište kako je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena, odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost Evidencija radnog vremena ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu te visini dodataka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku. (U tom smjeru su i aktualne odluke Vrhovnog suda Republike kao što su: rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd 1/2023 od 05.travnja 2023.godine, Revd 31/2023 od 22.03.2023.godine, Revd 355/2023 od 07.02.2023.godine, Revr-1124/16 od 17.01.2017. godine i rješenje Revr-1696/16 od 01.03.2017. godine, Rev-3773/18 od 08.01.2019. godine).

22. Naime, i prema dosadašnjoj sudskoj praksi tužitelju (radniku) je dozvoljeno osporavati evidencije tuženika (poslodavca) te da evidencije o radu tuženika nisu nikakve javne isprave i da ih nije potrebno prethodno prije sudskog postupka osporavati u zasebnom upravnom postupku. Tako je stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. (odlučujući o reviziji u predmetu u kojem je bio sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i s tim u vezi sporno i pitanje odnosa između personalnih i materijalnih dokaza) naveo da tužitelj (radnik) može, osporavajući tvrdnju tuženice o urednoj evidenciji radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka kako bi osporio vjerodostojnost evidencije tuženika. U navedenoj odluci je izraženo shvaćanje da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim će dokazima sud dati prednost te da sudovi pri tome trebaju, između ostalog, voditi računa i o tome je li tužitelj do pokretanja sudskog postupka, iznosio primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje stavljene primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, Prema tome, radnik nije dužan prije pokretanja parničnog postupka evidenciju o radnom vremenu osporavati u posebnom postupku, niti takvo osporavanje predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe radi isplate razlike plaće, već se evidencije radnog vremena mogu osporavati u parničnom postupku (rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 927/2022 od 7. veljače 2023, Rev 488/2023 od 21.studenog 2023.g., Revd 43/2023 od 17.siječnja 2023.g., presude Županijskog suda u Zagrebu broj : Gžr - 2270/2022 od 17.01.2023.g., Gž R-1800/2022 od 29.06.2022.goddine, Gž R- 1220/2019 od 24.rujna 2020.g, Županijskog suda u Osijeku Gž R-436/2020 od 21.srpnja 2022.godine, Županijski sud u Puli Gž R-64/2023 od 02.svobnja 2023.godine).

23. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je u cijelosti u varijanti izračuna sudskog vještaka temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja, stoga je odlučeno kao u izreci presude.

24. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, dakle, od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP)

26. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova u odnosu na vrijednost predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva sve to kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 250,00 eura (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 250,00 eura (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 4. 9. 2017. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 10. 6. 2019. – obrazloženi podnesak – očitovanje na nalaz i mišljenje, iznos od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 28. 5. 2021. – očitovanje na podnesak tuženice od 6. 5. 2021. i dostavljenu dokumentaciju, iznos 62,50 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 6. 10. 2021. – obrazloženi podnesak – očitovanje na dopunski nalaz i mišljenje te specifikacija tužbenog zahtjev, iznos od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 12. 11. 2021. – očitovanje na podnesak tuženice od 8. 10. 2021., iznos od 62,50 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 29. 8. 2024. iznos od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 11. 10. 2024. iznos od 125,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 5. 10. 2017. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.,) zastupanje na ročištu 7. 12. 2017. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 16. 1. 2018. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 11. 7. 2019. iznos od 125,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 23. 3. 2022. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu odluke 26. 5. 2022. iznos od 125,00 eura (Tbr.9.t.3.), zastupanje na ročištu 2. 10. 2025. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 18. 12. 2025. iznos od 250,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu odluke 25. 2. 2026. iznos od 125,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 3.625,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 663,61 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 4.288,61 euro. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 18. 12. 2017. jer u njemu ponavlja navode iz podneska kojim se očitovao na odgovor na tužbu za sastavljanje kojeg mu je trošak dosuđen u punom iznosu. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 6. 11. 2017. kojim obavještava sud o uplati troška vještačenja jer su ti podaci vidljivi u e-Spisu stoga se ne radi o trošku koji je potreban za vođenje postupka. Isto se odnosi na podnesak tužitelja od 13. 3. 2019., 21. 1. 2020., 6. 3. 2020. i 26. 5. 2020. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 18. 12. 2017. jer sadrži navode kao u podnesku od 4. 9. 2017. – očitovanje na odgovor na tužbu za sastavljanje kojeg mu je trošak dosuđen u punom iznosu. Isto se odnosi i na podnesak tužitelja od 18. 1. 2018. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 25. 1. 2018. kojim dostavlja konačni prijedlog vještačenja jer je zadatak vještačenja određen ranije na ročištu 5. 10. 2017. stoga ovaj trošak ne može teretiti protivnu stranku. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 2. 9. 2019. kojim se očituje na trošak vještaka jer se ne radi o podnesku potrebnom za vođenje postupka koji bi teretio protivnu stranku. U spisu nema podneska tužitelja od 19. 1. 2019. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 16. 9. 2021. kojim se očituje na pisano očitovanje vještaka od 30. 8. 2021. jer u njemu ponavlja navode iz podneska od 28. 5. 2021. za koji mu je trošak dosuđen. Tužitelju nije dosuđen trošak za pristup na ročište 13. 11. 2025. koje je sud zakazao radi objave presude, međutim, kako tužitelj do zaključenja glavne rasprave 2. 10. 2025. nije dostavio specificirani tužbeni zahtjev iskazan u valuti euro, sud je ponovno otvorio glavnu raspravu i ročište za glavnu raspravu zakazao i održao 18. 12. 2025. za zastupanje na kojem tužitelju nije dosuđen trošak je je odgođeno zbog propusta tužitelja da pravovremeno specificira tužbeni zahtjev.

27. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 25. veljače 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel