REPUBLIKA HRVATSKA

Kzd-102/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po Sanji Čule Poljak, kao sucu pojedincu za mladež, uz sudjelovanje Milene Rogošić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika OV zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), u svezi čl. 51. KZ/11, na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KOz-DO-116/2025 od 26. studenog 2025., nakon javno održane i zaključene rasprave 20. veljače 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe OVZ, zamjenice u ODO Split, te branitelja optuženika Denisa Kulušića odvjetnika u Splitu, dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENIK: OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. TV i AV, rođene O, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] – [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pizza majstor, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, otac četvero maloljetne djece, pismen, sa završenom osnovnom školom, lošeg imovinskog stanja, bez vojnog čina, neodlikovan, neosuđivan

k r i v j e:

I. što je u vremenu između 10. rujna 2025. i 21. listopada 2025. u Splitu, svojim sinovima djetetu UV (rođenom **.**.2013.) i djetetu ZV (rođenom **.**.2015.) svjestan da takvim ponašanjem ugrožava njihov psihofizički razvoj i dobrobit, više puta rekao da im je majka kurva, da se jebe okolo, da ju je on jeba svaki dan otkad je izišao iz zatvora, i da povremeno spava kod njih na adresi [adresa], da je majčina prijateljica ĐV isto kurva, da nije normalna, da je sve upropastila i da je ona kriva što majka nije s njim, ispred djece konzumirao drogu, tzv. „žižu“, govorio im da slikaju gledaju cure pa da idu kući „drkati“, dana 11. rujna 2025. došao ispred OŠ Pojišan, koju njegova djeca UV i ZV pohađaju, u rastresenom stanju i vikao da je narkoman, dana 21. listopada 2025. nazvao sina UV na mobitel i iako mu je ĆV rekao da mora ići u školu, rekao mu da dođe u njegov stan jer da će se ubiti ako ne dođe, i pitao ga je li mu bitniji on ili škola, pa je UV natjerao da šalje tekstualne poruke majci MV i njezinoj prijateljici ĐV, u kojima je tražio od SV da se pomire, a potom prisilio sina UV da snimi glasovnu poruku u kojoj navodi da mu je bitniji život od oca nego škola, i pošalje je ĐV, rekao UV da se mama jebala s IV dok je on bio u zatvoru, i rekao mu da preko „Google-a“ pretraži ime IV, što je sve dovelo do toga da su djeca ĆV i ZV osjećali strah od njega,

dakle, zlostavio dvoje djece,

II. što je 16 rujna 2025. oko 12,00 sati pristupio u prostorije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split, u Splitu, Gundulićeva 24, te nezadovoljan time da ga ŠV, kao djelatnica Zavoda nije primila na sastanak, u nakani da zastraši ŠV i djelatnike navedene ustanove, ŠV rekao: „ja ću za svoju dicu i ovu zgradu dignuti u zrak ako triba“, a što je kod imenovane izazvalo osjećaj straha,

dakle, drugome ozbiljno prijetio eksplozijom, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio tri kaznena djela, od čega dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava – djelo opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano u članku 139. stavku 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

III.Stoga se optuženiku EV prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:

- za kaznena djela povrede djetetovih prava na štetu žrtve mldb. UV i mldb. UV, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od pod 1 (jedne) godine

- za kazneno djelo prijetnje – na temelju čl. 139. stavak 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci .

IV.Temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik OV se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, pa mu se na temelju čl. 57. KZ/11 izriče

d j e l o m i č n a  u v j e t n a  o s u d a

s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 5 (pet) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godina ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne.

V.Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku EV vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. listopada 2025. do 25. veljače 2026. uračunat će mu se u prethodno izrečenu kaznu zatvora.

VI.Na temelju članka 70. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku EV izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja mjera se izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja. pod uvjetima određeni posebnim propisom. Mjera može trajati po prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.

VII.Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženik se upozorava da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

VIII.Na temelju članka 148. st. 1., u svezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 nalaže se optuženiku EV u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 604,00 EUR (šestočetirieura) od čega iznos od 504,00 eura (pedstočetirieura) predstavlja troškove psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 100,00 eura (stoeura) predstavlja paušalnu svotu.

II. Na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP/08

PROTIV OPTUŽENIKA: OV (p.k.s)

ODBIJA SE OPTUŽBA

- da je tijekom ljeta 2023. na području mjesta Trpanj na svom mobilnom uređaju svome sinu djetetu ZV (rođenom **.**.2015.) pokazao sliku gole ženske osobe i govorio mu da se mora samozadovoljavati,

- dakle, djetetu mlađem od 15 godina prikazao posredstvom medija za pohranu računalnih podataka slike pornografskog sadržaja,

- čime bi počinio jedno kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - upoznavanje djece s pornografijom – djelo opisano i kažnjivo po članku 165. stavku 1. KZ/11

III. Na temelju odredbe članka 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KOz-DO-116/2025. od 26. studenog 2025. protiv optuženika OV zbog četiri kaznena djela, od čega dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava – djelo opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, jedno kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - upoznavanje djece s pornografijom – djelo opisano i kažnjivo po članku 165. stavku 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano u članku 139. stavku 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

2.Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja ga se tereti optužbom.

3.Sukladno čl. 417.a. st. 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4.Suglasnošću stranaka pregledani su i pročitani: izvješće voditelja mjere Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, od 21. listopada 2025. (list spisa 10-12), službena bilješka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, od 21. listopada 2025. (list spisa 13-14),izvješće osnovne škole „Pojišan“ od 19. rujna 2025. (list spisa 15-17), isprintane fotografije snimke zaslona mobitela s porukama primljenih od broja memoriranog kao „Valentino Vikin 2“ (list spisa 82-90), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika OV u PUSD, Prvoj policijskoj postaji dana 29. listopada 2025. s pripadajućom DVD snimkom (list spisa 94-96), DVD medij sa glasovnim porukama primljenih na mobitel ĐV (list spisa 103), uvjerenje iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 30. listopada 2025. za ZV (list spisa 104), potvrda iz prekršajne Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajnu evidenciju od 30. listopada 2025. za ZV (list spisa 105), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika OV u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 30. listopada 2025. s pripadajućom DVD snimkom (list spisa 124-128), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećene ŠV sastavljen u PU SD, Prvoj policijskoj postaji Split, dana 6. studenog 2025. (list spisa 145-146), zapisnik o ispitivanju svjedoka HV sastavljen u PU SD, Prvoj policijskoj Split, dana 7. studenog 2025. ( list spisa 147-148), zapisnik o ispitivanju svjedoka SV sastavljen u PUSD, Prvoj policijskoj Split, dana 12. studenog 2025.g. ( list 149-150), otpusno pismo i otpusnica Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, od 31. listopada 2025.g. za dijete ZV ( list spisa 151-152), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐV sastavljen u PU SD, Prvoj policijskoj postaji Split dana 14. studenog 2025. ( list 153/154), zapisnik o ispitivanju svjedoka –žrtve djeteta UV sastavljen u Županijskom sudu u Splitu dana 24. studenog 2025. s pripadajućom DVD snimkom ( list spisa 165-171).

5.Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SV, HV i ŠV te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću, psihijatar.

6.Na kraju dokaznog postupka, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika iz kojeg proizlazi da se radi o neosuđivanoj osobi.

7. Ispitan u prethodnom postupku pred ODO Split 30. listopada 2025. optuženik je negirao počinjenje terećenih kaznenih djela u bitnom navodeći da je djeci pružio svu ljubav i skrb. Nije djeci govorio da im je majka kurva. Sina UV je zamolio da dođe do njega, nije ga prisilio da ne ide u školu. Nije djeci pokazivao nikakav pornografski sadržaj niti im je govorio da se zadovoljavaju. Točno je da je pristupio u prostorije zavoda u dva navrata te je sreo ŠV i nije joj uputio prijetnju već joj je samo kazao da bi za svoju familiju zapalio cijelu zemaljsku kuglu. ŠV nije imala nikakvu reakciju na tu njegovu izjavu te je nastavila razgovor s njim. Objasnio joj je da iako je imao mjeru opreza prama kojoj se nije smio približavati svojoj bivšoj izvanbračnoj partnerici i majci zajedničke djece SV od 13. rujna 2025. on se viđao i čuo te imao odnos s imenovanom, što je sve bilo na dobrovoljnoj bazi i da je cijelo vrijeme strepio da ga ne bi prijavila za kršenje mjera opreza. Navedeno se dogodilo nakon što on više nije želio skrivati svoju vezu s SV pa je drugim osobama rekao za istu. Pri tome je naveo i svjedoke koji će potvrditi da su on, ŽV i njihova djeca provodili vrijeme zajedno do 10. rujna do 21. listopada 2025.

8. Iznoseći svoju obranu na raspravi optuženik je ustrajao u navodima iz obrane iznijete u prethodnom postupku, dopunjujući je tako što je naveo da nije točno da je djeci UV i ZV govorio da im je majka kurva, da se jebe okolo, da je jebe svaki dan otkad je izašao iz zatvora i da povremeno kod njih zna prespavati na adresi [adresa]. Točno je da ga je SV zvala najmanje deset puta i da mu je kazala da joj dijete ZV govori da je kurva te je on nazvao ZV i kazao mu da se ispriča majci. Nije točno da je ĐV govorio riječi koje mu se stavljaju na teret. Ispred djece nije nikad konzumirao marihuanu niti to inače radi.

8.1.Događaj ispred osnovne škole "Pojišan" se zbio nakon što je izašao iz zatvora u kojem je proveo 110 dana. Djeca su mu falila i kada je došao ispred škole nije vidio UV jer je bio bolestan, ali je vidio ZV i možda njegova reakcija kada je vidio dijete nije bila primjerena trećim osobama ali on nije vikao da je narkoman. Te prigode je došao ravnatelj škole i stručna služba te je s njima otišao razgovarati sa strane, čak je dogovorio s ravnateljem da djecu može ponovno vidjeti te je poslušao savjet da dijete upiše na atletiku.

8.2.Što se tiče događaja u vozilu on se s SV našao na Marjanu. S njima je bilo dijete T. SV je željela ići spavat kod prijateljice ĐV, a on je molio da ne ide. Nakon toga joj je pripriječio put vozilom tri puta, a ona ga je nakon toga prijavila policiji. Djeca ZV i A su tada bili kod njega, odveo ih je u vrtić/školu, a potom je nazvao UV da mu kaže što se dogodilo odnosno on je UV kao najstarijem djetetu htio objasniti gdje im je bila majka jer su mu djeca kazala da u kući nije spavala četiri-pet dana te ga je htio pitati hoće li ga htjeti posjetiti u zatvoru gdje će očito završiti zbog kršenja mjera opreza. Točno je da je poruku napisao i da je dijete molio da mu pomogne te mu je govorio što da napiše. Istina je i da je provjeravao zajedno s UV gdje se nalazi vozilo od SV jer mu je kazala da ide spavati u ĐV. Nije UV kazao da dođe jer da će se u protivnom ubiti i da je dolazak kod njega bitnije od odlaska u školu. Žao mu je jer se nije znao nositi s postojećom situacijom, žao mu je zbog djece i da može vratiti vrijeme sigurno ne bi napravio to što je napravio ali nije napravio sve što mu se stavlja na teret. Nije želio da SV ima kontakt s ĐV jer ĐV negativno utječe na SV koja je prije svega majka četvero djece, a kada je s ĐV nije je briga za djecu kao i zbog osoba s kojima se ĐV druži.

8.3.Nadalje je naveo da je bio u zavodu i da se djelatnicama povjerio da je bio s SV, međutim one su joj to odmah prenijele nakon čega ga je SV zvala i rekla da im kaže da je lagao. On je nakon toga došao u zavod i kazao da je lagao da je bio s SV i da su imali intimne odnose i te prigode je kazao da će on za svoju djecu i familiju ako treba zapaliti zemaljsku kuglu. Nije mu bila namjera da to napravi, on je samo želio staviti do znanja koliko mu je stalo do obitelji i djece i u tom kontekstu su riječi bile izrečene.

8.4.Vezano za osobne i obiteljske prilike optuženik je naveo da je suvlasnik stana u [adresa] (1/3 dijela) veličine cca 60 m 2 i 1/3 kuće na Pelješcu, prvi red do mora koja ima cca 400 m 2. Trenutno ne ostvaruje nikakva primanja jer se nalazi u zatvoru, a inače je radio različite poslove (vatrogasci, čuvar park šume „Marjan“.

9.Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

10.Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz zasebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je optuženik u stjecaju počinio tri kaznena djela od čega dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava – opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom djelo opisano i kažnjivo u čl. 139. st. 2 i 3. KZ/11, na način kako je to činjenično i pravno opisano te označeno u izreci ove presude pod točkom I i II izreke, pri čemu je sud tek neznatno izmijenio činjenični opis kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka.

11.S obzirom da je optuženik negirao počinjenje terećenih kaznenih djela, kao sporno u postupku valjalo je raspraviti i utvrditi je li on inkriminiranim radnjama ostvario bitna obilježja kaznenih djela povrede djetetovih prava na štetu djece UV i ZV te kazneno djelo prijetnje na štetu službene osobe u svezi s njezinim radom.

12.Iz navoda obrane optuženika proizlazi da isti osporava da je počinio predmetna kaznena djela osim što je priznao da je sina UV zamolio da dođe kod njega da bi mu objasnio gdje mu se majka nalazila kada nije spavala u kući, da je bio dva puta u Zavodu za socijalni rad Split i ispred osnovne škole "Pojišan", kao i da je napisao poruku i da je govorio djetetu što da piše kako bi mu pomogao.

13.Optuženikova obrana u bitnom je suprotna navodima iz iskaza žrtve djeteta KV te svjedoka SV, ĐV, HV i ŠV

14.U svojstvu svjedoka – žrtve, pred sucem istrage Županijskog suda ispitano je dijete ĆV. U svom iskazu kazao je kako je njegov tata OV njemu i bratu ZV govorio kako im je mama kurva, govorio im je da će se ubiti ako mama (ŽV) ne bude s njim, da se on jebe s mamom svaki dan, i pričao mu razne lažne priče, pa mu je tako govorio da je s mamom bio u Radmanovim mlinicama i na Marjanu. On zna da su to lažne priče, kao i slike u mobitelu koje mu je pokazivao da su lažne, jer se na nekim slikama vidi njegov mlađi brat A, koji je na tim slikama baš bio beba. Njemu i bratu ZV je tata govorio da slikaju mobitelima tete u bikinijima, i da onda idu kući i da drkaju. ZV mu je ispričao da je njemu tata pokazivao pornografiju na mobitelu. Poznato mu je da je tata pušio travu. Sjetio se kako su jednom prilikom kada je on imao 10 godina, a njegov brat ZV 8 godina, bili u Trpnju, i tamo da su se njih dvojica igrali i tražili neke igračke, a tata im je rekao da mu donesu kesu koja se nalazi ispod kreveta, a u kesi da se nalazi „žiža“. Oni su tada tatu pitali što znači „žiža“, a tata im je rekao da je to droga, odnosno da je to trava. Jednom prilikom kad su on i ZV bili u kafiću s tatom, on da je zamotao u bijeli papir duhan i nešto zeleno, i to da je zvao „žiža“. Tada je tata smrdio, bio je napušen, i on sada zna prepoznati miris trave. Dana 21. listopada 2025. njega je tata nazvao na mobitel i rekao mu da dođe do njegovog stana. On je tati rekao da mora ići u školu, da je dugo bio odsutan zbog bolesti i da ne smije više izostajati, a onda mu je tata rekao da će se ubiti ako ne dođe, i pitao ga je li mu bitniji on ili škola. Toga jutra je s tatom u autu išao provjeravati gdje je mamino auto, je li kraj kuće ĐV ili negdje drugdje. Tata ga je tada natjerao da ĐV sa svoga mobitela pošalje neke poruke, pa mu je tata diktirao što da piše, a kasnije je morao ĐV poslati i glasovnu poruku u kojoj je rekao da mu je od škole bitnije da mu se tata ne ubije. Tom prilikom mu je tata govorio i kako mu se mama jebala s IV, dok je on bio u zatvoru, i da je ĐV najveća kurva u Splitu. Rekao mu je da vidi na internetu tko je IV, iako je on znao tko je to jer mu je tata i ranije njega spominjao. Dok su toga jutra bili u autu, tata je nazvao tetu HV iz centra i kada je teta HV shvatila da je on s tatom u autu, a tata je tada svašta pričao o mami, rekla mu je da ne smije tako pričati i da ga tata mora odvesti u školu. Poznato mu je da je jednog dana tata došao ispred škole kada je u školi bio njegov brat ZV i da se tata derao da se drogira. U vremenu od rujna do 21. listopada 2025. tata nije dolazio u stan u kojem on živi s braćom i majkom. On se zbog svega ovoga osjećao loše i ustrašeno.

15.Ocjenjujući dokaznu snagu i vjerodostojnost iskaza žrtve djeteta sud smatra da isti vrlo uvjerljivo iskazuje o opisanom emotivnom zlostavljanju od strane optuženika u inkriminiranom vremenu, vrlo je detaljan u svom iskazivanju, te čitav njegov iskaz odiše životnošću i autentičnošću, pa sud njegov iskaz ocjenjuje istinitim i uvjerljivim. Osim toga kada se žrtvin iskaz dovede u korelaciju s ostalim izvedenim dokazima, i to u prvom redu s iskazima svjedoka te provedenim sudsko-psihijatrijskim vještačenjem, tada proizlazi da i ti drugi dokazi potvrđuju istinitost njegovog iskaza.

16.Iz iskaza svjedoka SV proizlazi da je optuženik učestalo djeci govorio loše o njoj i njezinoj prijateljici ĐV, vrijeđajući ih pogrdnim nazivima. To joj je poznato jer kada je optuženik s djecom kontaktirao mobitelom bio bi na razglasu i ona je mogla čuti što govori djecu, a to je mogla čuti i njezina majka koja je nekada bila nazočna. Njoj dijete ZV danas govori da je ona kurva pa zaključuje da joj dijete to govori zato što je čulo da je tako naziva optuženik.

16.1.Poznato joj je da je 11. rujna 2025. optuženik došao ispred škole koju pohađaju njihovi sinovi ĆV i ZV, da je te prigode bio drogiran i da su se kasnije druga djeca UV i ZV rugala da im je otac narkoman.

16.2.Poznato joj je i da je optuženik 21. listopada 2025. presreo sina UV, koji je išao put škole, istoga je odvezao na neko mjesto, zbog čega je dijete izostalo iz škole prva tri sata, i tom prilikom mu je uzeo mobitel, s kojeg je njoj i njezinoj prijateljici ĐV slao tekstualne poruke, u kojima je tražio da se pomire, a UV je natjerao da snimi glasovnu poruku koju je ĆV poslao ĐV. Te prigode je djetetu kazao da dođe ili da će se ubiti. Dijete je pisalo poruke koje mu je diktirao optuženik, a te poruke nisu imale sadržaj prijetnje već npr. ja ne želim da se otac ubije, tata te voli i sl. Nakon što se dijete UV vratilo kući gdje ga je dočekala socijalna radnica u mobitelu djeteta se nalazilo cca 200 poruka upućenih od strane optuženika.. Osim toga, istog dana optuženik je djecu ZV i A držao u vozilu i tražio od ZV da laže da ga je istukla njezina prijateljica ĐV uz prijetnju da će ga istući, udariti šakom te stiskajući svoju šaku i stavljajući je pokraj djetetove glave. Djete ZV joj je ispričao i da mu je optuženik pokazivao slike golih žena i govorio mu da se ode kući samozadovoljavati, kao što mu je, dok su bili zajedno u kafiću, govorio da gleda cure i ode kući „drkati“. Zbog ovakvog ponašanja optuženika djeca ĆV i ZV su osjećali strah, a ZV, koji je inače dijete s invaliditetom je doživio šok, i vidno je promijenio ponašanje, zbog čega je hospitaliziran na dječjoj psihijatriji. Promjene u ponašanju, primijetila je i kod sina UV, koji se povukao u sebe. Djete ZV joj je kazao i da se druga djeca rugaju njemu i UV da im je otac narkoman. Naime jedne prigode optuženik je došao ispred škole, a ona ima o tome saznanja od ravnatelja koji je kazao da je te prigode imao crvene oči pa zaključuju da je bio nadrogiran. Ravnatelj se interesirao je li djeca mogu vidjeti oca na što je ona kazala da ona nema ništa protiv ako ukoliko škola ne misli drugačije. Svjedokinja je također napomenula da ona ne može potvrditi da ono što djete ZV govori da je istina jer je ZV djete s posebnim potrebama i često ne govori istinu, odnosno preuvaličava događaje.. Pa je tako pojasnila da ono što joj je kazao djete ZV npr. . da je na očevom mobitelu vidio drogu, da je očev prijatelj pušio smotuljke, da mu je otac pokazivao pornografiju i gole žene i govorio da se kući samozadovoljavati … ne može potvrditi kao istinito, a o navedenom dijete UV nije s njom htio pričati. Ona također misli da optuženik ima veliki utjecaj na dijete ZV i da ga ZV sluša pa tako kada bi optuženik pitao ZV gdje je mama, a ZV bi mu odgovorio da mama spava optuženik bi tražio da je dijete snimi s mobitelom što bi dijete učinio, a to je vidjela njezina majka koja joj je to ispričala.

16.3.Svjedokinja je također potvrdila da je odnos između optuženog i djece korektan, a posebno je dobar kada optuženik ne konzumira drogu i alkohol. Što se tiče kaznenog progona protiv optuženika ona samo želi mir za sebe i svoju djecu, a izvanbračnu zajednicu s optuženim je prekinula jer više nije htjela trpjeti fizičko i psihičko nasilje i to posebno od ljeta 2024.

16.4.Na pitanje zastupnice optužbe je li možete procijeniti obzirom na status djeteta ZV je li je on govorio istinu u svezi djela koje se stavljaju na teret optuženom svjedokinja je odgovorila "da ona to ne može procijeniti jer dijete ZV nekada govori istinu, a nekada preuveliča postojeću situaciju. Ona ne želi pogriješiti jer je i ona navela ono što joj je ZV rekao ali ZV nekada govori stvari samo da bi privukao pažnju."

16.5.Na pitanje branitelja i optuženika svjedokinja je odgovorila da je u vremenu od 13. rujna 2025. do 20. listopada 2025.. optuženik boravio s djecom u Drveniku i Okrugu ali da ona nije bila s njima, i da je u istom tom periodu dijete ZV uhvatila u laži "sto puta".

17.Navode SV i UV u bitnom je potvrdila svjedokinja HV, voditelj intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarenjem roditeljske skrbi optuženiku i njegovoj bivšoj izvanbračnoj supruzi SV, pri Zavodu za socijalnu skrb Split koja je u svom iskazu navela da ju je 21. listopada 2025 na mobitel nazvao optuženik i tada joj je govorio da će se ubiti ako se ne pomiri s SV i ako je vidi s drugim muškarcem, spominjao je muškarca prezimena U i da ne može bez djece ..te je izgovarao neprimjerene riječi i psovke, a ona je u jednom trenutku shvatila da je te prigode bio u društvu svog djeteta UV iako je dijete trebalo biti u školi i da sve što je izgovorio te prigode izgovarao je pred sinom. Ona ga je upitala zašto dijete nije u školi, a optuženik joj je odgovorio da je on dijete uzeo da bi mu objasnio, ispričao priču između njega i njegove majke, a ona mu je kazala da dijete mora odmah vratiti u školu što je optuženi učinio. Nakon što je završila razgovor s optuženim nazvala ju je ŽV koja je rekla da dijete UV nije u školi i bila je jako uznemirena, plakala je i spominjala događaj od ranije i to da joj je netko prepriječio put dok se nalazila u vozilu s najmlađim djetetom. Sumnjala je da je to učinio optuženik te je podnijela prijavu u policiji. Ona ju je uspjela smirit jer joj je kazala da će doći kod nje, a Z se tada s djecom nalazila kod prijateljice ĐV da bi se sklonila od optuženika. Kada je došla dijete UV se vratio iz škole i obzirom da je on bio upoznat da je njegov otac dok se s njim nalazio u vozilu razgovarao s njom, ona je s tim djetetom u posebnoj sobi započela razgovor o toj temi. Dječak se prilično otvorio te joj je rekao da ga otac zasipa s porukama, da otac traži da on i brat ZV slikaju mamu, da mu je govorio da će se ubiti, da puno voli mamu i sl. Dijete je bilo uznemireno i opterećeno cjelokupnom situacijom zbog čega je imala potrebu da ga zagrli, a ono što je njoj bilo fascinantno je to da je za vrijeme dok je razgovarala s djetetom (cca 20 min), dijete neprekidno dobivalo poruke na mobitel. Kada ga je upitala tko mu šalje toliko poruka isti je kazao otac . Ona je vidjela te poruke i sjeća se da je neka poruka glasila da će se ubiti, da voli mamu...a tada je otišla do SV i rekla joj da dijete mora blokirati oca na mobitel jer za psihofizički razvoj djeteta nije dobro da dobiva toliko poruka i s takvim sadržajem. Između tih poruka pročitala je jednu koja je bila upućena ĐV (prijateljica SV) čijeg se točno sadržaja ne može sjetiti ali je ta poruka uznemirila. Dijete joj je kazalo da je tata to pisao, a optuženik joj je kazao da je to pisalo dijete iako po njezinoj procjeni to nisu mogle biti riječi djeteta.

17.1.Vezano za posao koji obavlja, svjedokinja je pojasnila da je s optuženim bila u kontaktu od mjeseca listopada 2025. jer je jedno vrijeme proveo u zatvoru, zapravo bit njezinih razgovora neposrednih ili putem telefona s optuženikom se svodio na to da je bilo potrebno da optuženik makne fokus od svoje bivše partnerice SV, jer je tu četvero djece i ta žena u čitavoj toj situaciji pokušava ih adekvatno odgojiti. Međutim takvo ponašanje optuženika kojim je fokusiran prema SV, pa njegov dolazak u školu, vrtić....nije u interesu djece pogotovo djeteta ZV koji ima velike poteškoće. Ona je od UV saznala da otac traži od njega i brata ZV da slikaju majku dok spava, da joj šalje poruke i traži od nje da se pomiri s ocem, te je svjedočila o verbalno agresivnom ispadu ZV prema majci te je čula dijete kako vrijeđa majku govoreći joj da je kurva, štraca, da je tatu varala, da su tatu morali strpati u zatvor i sl.

17.2.Nakon što se svjedokinji predočava da je u prethodnom postupku navela da joj je optuženik u telefonskom razgovoru pričao detalje privatnog života između njega i SV, a da tako ne bi iskazivala na raspravi, svjedokinja je pojasnila da ne može potvrditi da joj je optuženik u telefonskom razgovoru 21. listopada 2025. pričao detalje života između njega i SV, jer da su možda te priče bile predmet drugih razgovora koje je vodila s optuženim.

17.3.Svjedokinja je nadalje navela da je nakon ovog događaja odlazila u posjet SV i djeci, da je ponašanje djeteta ZV možda malo bolje u odnosu na majku uz napomenu da je to dijete kojemu treba iznimna stručna pomoć, a treba se uvažiti i činjenica da je proveo vrijeme u sigurnoj kući, i da njegovo ponašanje postaje obrazac ponašanja i druge djece pogotovo djeteta Đ.

18.Iz iskaza svjedokinje ĐV proizlazi da često pomaže SV oko djece i potpora je SV zbog problema koje ima s optuženikom. O tome kako se optuženik ponašao prema djeci UV i ZV, poznato joj je jer su joj dječaci o tome pričali, a za zbivanja od 21. listopada 2025. zna jer je na mobitel primila tekstualne poruke s Valentinovog mobitela i shvatila da joj je iste zapravo slao optuženik. U jednom trenutku toga dana od UV je primila glasovnu poruku u kojoj je rekao da mu je bitnije da mu se otac ne ubije, nego da ide u školu.

19.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Željka Ključevića, psihijatar, proizlazi da optuženik ne boluje od duševne bolesti, razvojne zaostalosti, niti privremene duševne poremećenosti, ali tempore criminis pokazuje uočljiv nesrazmjer između ponašanja i opće prihvaćenih normi pravila i obveza sukladno abnormalnosti u ličnosti. Kod optuženika postoji visoka vjerojatnost štetne uporabe droga i/ili aklohola za zdravlje. Optuženikove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja kao i vladanja svojom voljom u vrijeme izvršenja kaznenih dijela su bile smanjene odnosno in tempore criminis je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Postoji opasnost ponavljanja istog, istovjetnog, sličnog ili težeg djela te predlaže liječenje psihosocijalni tretman ambulantno.

20.Naime, u konkretnom slučaju radnja zlostavljanja djece je ostvarena time što je optuženik u inkriminiranom vremenu SV, majku mldb. UV i mldb. ZV i svoju bivšu izvanbračnu suprugu u nazočnosti mldb. djece vrijeđao i nazivao pogrdnim riječima, te se u potpunosti neprimjereno izražavao spram izvanbračne supruge, a time i malodobne djece koja su to slušala i gledala, te se općenito neprimjereno ponašao prema djeci, pa je takvo ponašanje spram malodobnih žrtava moglo imati negativan utjecaj na njihovo zdravlje i odgoj te je moglo ozbiljno ugroziti njihov pravilan psihofizički razvoj, a čega je optuženik itekako bio svjestan te je na to pristao. Valja ujedno naglasiti da je za egzistenciju djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 dostatan sam čin zlostavljanja odnosno povrede djetetovih prava, a ne nužno i nastupanje posljedice tog zlostavljanja odnosno povrede prava, a navedene inkriminirane radnje optuženika su nesumnjivo dovele do emocionalnog i psihičkog zlostavljanja djece jer je takvo ponašanje ujedno izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti djece, o čemu su svjedočili dijete žrtva UV te svjedokinje ŽV i HV.

21.Nadalje, sud je u skladu s rezultatima dokaznog postupka, precizirao činjenični opis na način da je iz činjeničnog opisa iz optužnice u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 sada izostavljen dio teksta u kojem se navodilo da su se UV i ZV djeca rugala da im je otac narkoman jer je ŽV, majka dječaka navela da joj je to rekao ZV koji je dijete s posebnim potrebama i koje često ne govori istinu, odnosno sklon je preuveličati stvari, a dijete UV joj se nije žalio da mu se djeca rugaju na navedeni način.

22.U odnosu na kazneno djelo prijetnje sud je izveo dokaz saslušanjem svjedokinje ŠV, socijalna radnica u Hrvatskom zavodu za socijalnu skrb Split.

22.1.U svom iskazu svjedokinja je navela da je dana 16. rujna 2025. na njezino radno mjesto pristupio nepozvan optuženik i kada mu je objasnila da ne može biti odmah primljen jer ima zakazan termin s drugim korisnicima on joj je povišenim glasom kazao „ja ću za svoju djecu i ovu zgradu dignuti u zrak ako treba“. Te prilike pričao je povišenim glasom i ubrzano u stanju emocionalne povišenosti. Navedene riječi optuženi joj je izgovorio u hodniku zgrade i te prigode nije bilo drugih osoba, a ona je u kontekstu priče i okolnosti o kojima su razgovarali zaključila da se radi o zgradi Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Optuženik je nakon izgovorenih riječi napustio zgradu, a ona se vratila u sobu i nakon što su stranke izašle iz sobe ona je to kazala kolegici JV, a o tome je sačinjena službena bilješka. Upraviteljica o tome nije bila odmah obaviještena, a o navedenom događaju podnesena je kaznena prijava. Zbog izgovorenih riječi nije se osjećala ugodno i ta prijetnja nije bila njoj osobno upućena već instituciji čiji je ona djelatnik. U trenutku kada je optuženik izgovorio prijetnju nije razmišljala o osnovanosti prijetnje te ne može odgovoriti je li se u tom trenutku osjećala i ugroženo. Ne može odgovoriti zbog čega prijetnju istog dana nije prijavila i nije joj poznato je li optuženik poduzeo ikakve radnje da bi navedenu prijetnju ostvario.

22.2.Dakle, svjedokinja ŠV, socijalna radnica u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Split je na raspravi pojasnila kako je optuženik došao u zavod i tražio sastanak, iako nije imao dogovoren termin. Potvrdila je da je optuženik izgovorio riječi, koje su navedene u činjeničnom opisu optužnice, i premda je svjedokinja navela kako nije shvatila da je ta prijetnja njoj osobno upućena, da se zbog izgovorenih riječi osjećala nelagodno, i naknadno ih je prenijela kolegici JV, a potom je o svemu obavijestila i ravnateljicu Zavoda.

22.3.Prema ocjeni ovog suda iskaz ŠV je vjerodostojan, logičan i uvjerljiv te zaista ne postoji niti jedan objektivan i razuman razlog zbog kojeg bi ista lažno teretila optuženika, budući da istoga zapravo i ne poznaje i kritične prigode je postupala obavljajući poslove radnog mjesta na kojemu je zaposlena, pa sud njezinom iskazu u potpunosti poklanja vjeru. Osim toga svjedokinja je navela da osobno nije zainteresirana za kazneni postupak protiv optuženika.

23.Naime, za opstojnost kaznenog djela prijetnje mjerodavna je samo "ozbiljna prijetnja", a to je ona prijetnja koja je objektivno podobna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, odnosno prijetnja koja je, kad se uzmu u obzir sve okolnosti pod kojima je izražena, mogla biti ozbiljno shvaćena od strane žrtve. U konkretnom slučaju nije bilo nužno da ŠV tu prijetnju shvati osobno, u smislu da je samo njoj upućena, nego naprotiv, činjenica da je ona u svom iskazu navela kako je prijetnja bila upućena „instituciji“, navodi na zaključak kako se radi o ostvarenju obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11. Naime, optuženik prijetnje nije uputio ŠV privatno, nego njoj vezano za njezin rad i obnašanje dužnosti u Zavodu za socijalni rad, jer je optuženik i došao u prostorije Zavoda, nezadovoljan situacijom sa svojom izvanbračnom suprugom i situacijom oko njihove zajedničke djece. Valja istaknuti i kako je ŠV rekla da je optuženik dok je izgovarao riječi prijetnje pričao nepovezano i ubrzano, da je po njezinom mišljenju bio u stanju emocionalne povišenosti, da je nepozvan pristupio u prostorije Zavoda, da je dan prije spominjao pištolj i da se ona zbog svega osjećala nelagodno, i to ne osobno nego kao djelatnik institucije, pa je iz svega za zaključiti kako su u takvim okolnostima, riječi koje je optuženik izgovorio, bile objektivno podobne da kod ŠV izazovu strah, upravo u vezi s njezinim radom. Osim toga i sam optuženik je potvrdio da je dan prije djelatnicima centra povjerio da je bio s izvanbračnom suprugom iako su na snazi mjere opreza, a što su joj iste odmah prenijela jer ga je izvanbračna supruga odmah nazvala i očito nezadovoljna takvim razvojem događaja tražila od optuženog da djelatnicima zavoda kaže kako je ono što im je kazao laž, a što je moglo dodatno "isprovocirat" optuženika, a po mišljenju suda je posve irelevantno koliko je vremena prošlo od podnošenja kaznene prijave protiv optuženog u svezi ovog kaznenog djela tim više što je ŠV objasnila kakva je procedura u slučaju prijave kaznenog djela, nje kao zaposlenice Zavoda, a i kaznena prijava podnesena je u zakonski za to predviđenom roku.

24.Prema ocjeni ovog suda optuženik je bića kaznenih djela povrede djetetovih prava ostvario s neizravnom namjerom budući da je bio svjestan da može ostvariti obilježja tih kaznenih djela i pristao je na njihovo ostvarenje, dok je biće kaznenog djela prijetnje ostvario s izravnom namjerom budući da je bio svjestan svih obilježja tog kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, a ujedno je, kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svojih djela.

25.Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

26.Što se tiče ubrojivosti optuženika "tempore criminis" sud je na tu okolnost izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću koji je u svom nalazu i mišljenju između ostalog naveo da su optuženikove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja kao i vladanja svojom voljom u vrijeme izvršenja kaznenih dijela bile smanjene odnosno "in tempore criminis" je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Dakle, iz naprijed navedenog psihijatrijskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je "tempore criminis" optuženik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno smanjeno ubrojiv u smislu čl. 26. KZ/11.

27. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je optuženiku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio prijašnju neosuđivanost za kaznena djela, činjenicu što je bivša izvanbračna supruga ŽV kazala da samo želi mir za sebe i djecu, a svjedokinja ŠV da nije zainteresirana za kazneni postupak protiv optuženog te očitu privrženost malodobne djece prema optuženiku posebno mldb. ZV o čemu je svjedočila ŽV, dok je kao otegotno cijenio činjenicu da su kaznena djela počinjena na štetu cijele obitelji, te nastupjele posljedice za cijelu obitelj.

28.Pri tome je ovaj sud optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine za kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu djece UV i ZV, te za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je optuženika, na temelju članka 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, koja je primjerenom težini počinjenih kaznenih djela te osobi optuženika te mu je potom na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 5 (pet) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godina ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku EV vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. listopada 2025. do 25. veljače 2026. uračunat će mu se u prethodno izrečenu kaznu zatvora.

29.Izrečena djelomična uvjetna kazna zatvora primjerena je svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama te će se time pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrži izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Time će se postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije te načelo individualizacije u kažnjavanju optuženika.

30.Budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Željka Ključevića postoji i opasnost ponavljanja istog, istovjetnog, sličnog ili težeg djela te da predlaže liječenje psihosocijalni tretman ambulantno sud je na temelju članka 70. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku izrekao sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja mjera se izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja. pod uvjetima određeni posebnim propisom. Mjera može trajati po prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine te je na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

31.Na optuženika je primijenjen materijalni zakon koji je važio tempore criminis tj. u vrijeme počinjenja djela – KZ/11.

32.U odnosu na kazneno djelo iz čl. 165. st. 1. KZ/11 zastupnica optužbe na raspravi od 20. veljače 2026. je navela da odustaje od daljnjeg kaznenog progona u bitnom navodeći da ovo kazneno djelo optuženik negira, dijete ZV nije ispitano obzirom da je majka izjavila da dijete ima određenih zdravstvenih poteškoća, pa se ispitivanjem djeteta nije htjelo ZV dodatno traumatizirati, a majka djeteta ŽV je u svom iskazu rekla da ne zna koliko se o tom događaju djetetu može vjerovati, jer da je ZV sklon nekad preuveličati stvari. Kod ovakvog činjeničnog stanja gdje postoji samo posredno saznanje o utuženom ponašanju optuženika, koje navode ipak ĆV i BV nisu potvrdili s potpunim uvjerenjem, u konkretnom slučaju nije moguće s pouzdanjem uzeti kao istinite navode ZV o utuženom događaju iz ljeta 2023., pa je za zaključiti kako u odnosu na ovo kazneno djelo nema dokaza da je optuženik počinio.

33.Stoga je sud temeljem čl. 452. st. 1. toč. 3. ZKP/08 u odnosu na kazneno djelo iz čl. 165. st. 1. KZ/11 donio presudu kojim se odbija optužba.

34.Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove sudsko- medicinskog vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, a koji ukupno iznose 504,00 EUR.

35.Prema članku 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti postupka i osobnim prilikama optuženika. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 100,00 EUR. Budući da je optuženik proglašen krivim, to je po članku 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi troškove kaznenog postupka, koji ukupno iznose 604,00 EUR, dok je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 165. st. 1. KZ/11 troškovi kaznenog postupka kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstva.

Split, 25. veljače 2026

SUDAC ZA MLADEŽ:

Sanja Čule Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

-ODO Split

-punomoćnik mld. žrtve

- optuženiku

- branitelju optuženika

- z.z. mldb. žrtve

Sucu izvršenja – nakon pravomoćnosti