K-498/2024-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po predsjedniku vijeća Darku Kovaču, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mihaele Jaković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog OP, radi kaznenog djela iz članka 136. stavak 3. i 1. Kaznenog zakona, povodom Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 28. svibnja 2024., broj: KO-DO-200/2024-1, nakon rasprave završene 20. veljače 2026., u nazočnosti zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, ČP, optuženika OP, branitelja Zoran Vukelića, odvjetnika iz [adresa], a u odsutnosti oštećenice DP, dana 25. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26; nadalje: Zakon o kaznenom postupku),

OPTUŽENIK OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i SP, rođene Č, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem mjestu [adresa],  državljanin Republike  Hrvatske,  umirovljenik  sa mirovinom od oko 1.000,00 eura, udovac, otac jednog djeteta, pismen, sa završenom srednjom školom, vlasnika 2-3 rali zemlje u [adresa] i osobnog automobila marke Fiat, godina proizvodnje 2007., vojsku služio u JNA,  prekršajno  nekažnjavan,  osuđivan presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-185/2016-64  od  28.  kolovoza  2020., pravomoćnom  17.  prosinca  2020.  zbog kaznenog  djela  prijetnje  iz  članka  139. stavka 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, k r i v  j e

da je dana 14. siječnja 2024. godine, u vremenu od 10,00 sati do 12,19 sati, u obiteljskoj kući u mjestu [adresa], općina Križevci, protivno volji svoje izvanbračne partnerice DP, držao zaključanu u svojoj obiteljskoj kući i na taj način onemogućio DP izlazak iz kuće, unatoč višekratnim zahtjevima policijskog službenika Policijske postaje Križevci da otključa ulazna vrata kuće i pusti DP van, nakon čega je angažiran interventni tim Policijske uprave koprivničko-križevačke koji je izvršio nasilan ulazak u njegovu obiteljsku kuću,

dakle, drugoga protupravno zatvorio i ograničio mu slobodu kretanja, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. pa je time, počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode - opisano u članku 136. stavku 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, dalje u tekstu: Kazneni zakon),

III. te se, temeljem članka 136. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona, optuženi OP

o s u đ u j e

kaznom zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci

IV. a temeljem članka 57. Kaznenog zakona, izriče se

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da će se neuvjetovani dio kazne zatvora od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženik, u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku optuženik OP, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, dužan je podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku, nužne izdatke i nagradu branitelja Zorana Vukelića, odvjetnika iz Bjelovara, o kojoj visini troškova odlučit će se posebnim rješenjem , a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, u paušal iznosu od 200,00 €.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru protiv okrivljenog OP podignulo je Optužnicu od 28. svibnja 2024., broj: KO-DO-200/2024-1, radi kaznenog djela prijetnje iz članka 136. stavka 3. i 1. Kaznenog zakona.

2. Optužnica od 28. svibnja 2024., broj gornji, potvrđena je rješenjem od 13. studenog 2024., broj: Kov-181/2024-7 (list 132-134).

3. Tijekom kaznenog postupka rasprava je završena 20. veljače 2026. u kojoj raspravi optuženik porekao je počinjenje terećena kaznena djela, a sud je ispitao svjedoke ŽP (list 160-162), NP (list 162-164), pregledavanjem i čitanjem pročitani su dokazi priloženi uz podignutu optužnicu i to: Izvješće o postupanju, Ispis dojave, Zapisnik o očevidu s kriminalističko-tehničkim izvješćem, Zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika OP sa AV snimkom od 15. siječnja 2024., Zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve DP, Zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐP, te su pročitani iskazi ĐP od 5. lipnja 2025. (list 144, 145), iskaz oštećenice DP od 17. ožujka 2025. (list 140-142) te rješenje ODO u Bjelovaru od 28. svibnja 2024. kojim se ukidaju mjere opreza (list 114-116). Na kraju dokaznog postupka, pristajući odgovarati na pitanja, obranu iznio optuženik OP (list 169-171).

3.1. Optuženik OP u obrani iznosi da za ono što ga se tereti nije kriv, niti je imao namjeru kome oduzeti slobodu. Protiv njega provodi se hajka državnog odvjetništva i policije. Iako nije sudu predočio dokumente, ratni je vojni invalid sa 50 % invalidnosti jer boluje od PTSP-a i njegovo ispitivanje trebalo je biti provedeno uz nazočnost psihijatra. U ovom slučaju ne radi se o tome da li je počinio kazneno djelo već se radi o ljubomornoj sceni oštećenice. Dolaskom policije normalno se ponašao i samo od policajaca tražio da mu pokažu nalog koji bi im dozvoljavao ulazak u kuću, ali su policajci cijelo vrijeme prijetili da će u kuću ući na silu. Pregovori koji su vođeni kroz prozor kuće sa policajcima trajao gotovo 2 sata i za to vrijeme oni su imali vremena dobiti nalog. Osim toga, nije bilo uopće razloga za njihov ulazak u kuću jer oštećena uopće nije bila uplašena. Uz to, iskazi policajaca svih ispitanih u kontradikciji su s time da ovi mladi policajci uopće nisu bili na stepeništu kod ulaza u kuću, već su stajali dalje u dvorištu, niti je oštećenica prilazila ili bila kod izlaznih vrata kuće. Uz sve ovo nadodaje da je uskraćen za izvođenje dokaza kojim bi dokazao da nije kriv za ono za što ga se tereti i to odlukom suda. Nadodaje da je osoba koja ne dozvoljava da ga se gazi, u ovom slučaju državno odvjetništvo i policija. Prije dolaska policije, s time da su oni došli u nedjelju i da je, prema riječima oštećenice ona zvala policiju, ali to on nije vidio niti čuo, već je bila reakcija oštećene kada je vidjela na njegovom mobitelu, a to je bilo u stilu njezina ponašanja, nekakvu poruku, s time da je oštećena lažno iskazivala da se radilo o poruci koja bi izazvala kod nje ljubomoru. Oštećena je kod njega došla svojevoljno, s time da je po nju otišao u Koprivnicu jer je do tamo došla vlakom. Čim ju je vidio na kolodvoru u Koprivnici izgledala mu je čudno i to povezuje sa ljubomorom. Danas više nije siguran da li u noći sa petka na subotu ili subotu na nedjelju oštećenica je spavala u kući, a on u hladnim uvjetima u svojem autu samo da izbjegne sukobe. Što se tiče zaključavanja kuće običaj je da ju zaključava tijekom noći, s time da je oštećenoj poznato da se jedan ključ nalazi u spavaćoj sobi, na katu kuće, a drugi u prizemlju u dnevnoj sobi. I u kritično vrijeme, mjesta koja je prethodno opisao, na njima su se nalazili ključevi kuće i bili su na tim mjestima vidljivi, a to je u svom iskazu potvrdila i oštećena. Oštećenoj ni na koji način nije priječio izlazak iz kuće. O tome uopće nije razmišljao, pogotovo što zna da je to kazneno djelo. Prije nego je oštećena nazvala policiju misli da je nju netko "napumpao" u nekakvu njegovu intimnost sa drugom ženskom osobom tako da je kod nje svime time izazvana ljubomora. Što se tiče deke, radilo se o elektro-deki koju je dobio od oštećene na dar jer su raniji njihovi odnosi bili korektni. Kada je došlo do prepirke hoće – neće doma, istina je da joj rekao: "Ako želiš doma, ponesi i deku!". To je rekao jer se osjećao povrijeđenim. Što se tiče povratka oštećene kući trebalo je da ju vozi do kuće, na udaljenosti od nekih stotinjak kilometara, s time da je smatrao da ona zapravo ne želi ići doma i da me svime time provocira, destabilizira. Misli da je imala namjeru da ga izazove i da napravi nešto što ne bi želio. Laž je policajca da je ležao na krevetu, da je oštećenu kada je došla do kreveta odgurivao, a kada je prilazila do vrata da je ustajao. To je lažno svjedočenje osobe koja, po njemu, ne bi trebala biti policajac. Što se tiče izlaska iz kuće oštećenice ona je znala za već opisana dva ključa, s time da je postojao dogovor, ako ona želi doma, znajući da ona nedjeljom nema javni prijevoz, nije ju želio pustiti tako nego ju je želio odvesti. Međutim, ona nije htjela ići doma, već je htjela napraviti scenu. Što se tiče izlaska oštećene iz kuće ona je to mogla učiniti i kroz, najmanje, tri prozora njegove kuće koja su nisko postavljena, ali očito je da ona to nije htjela već je željela napraviti scenu ili da ga isprovocira da napravim scenu, a on to ne bi želio. Oštećenica je svojedobno u njemu imala takvo povjerenje da mu je dala na čuvanje svoj novac, tada još u kunama, a kritične zgode kada je željela otići, rekao joj je ako već želi kući, neka to učini u ponedjeljak, s time da će ranije otići u banku i podignuti taj novac te joj ga vratiti. Međutim, ona na neki način "bježi" od tog novca i, po njemu, ona smatra da tim novcem ona plaća njegove usluge koje joj je učinio. Sada, ovdje u sudu, iznosi da želi joj vratiti njezin novac.

3.2. Na upit zašto optuženik nije otvorio vrata dva sata razgovarajući sa policajcima i pregovarajući oko njihovog ulaska i zašto oštećena dolaskom policije nije izašla iz kuće van, optuženik iznosi da je oštećena željela napraviti scenu dok je on od policajaca cijelo vrijeme tražio nalog za ulazak u kuću. Svojedobno se pisanim putem obratio unutrašnjoj kontroli MUP-a u sve postupke kritične zgode policijskih službenika, a odgovorom koji je zaprimio očito se štite policajci u onome što su poduzeli.

4. Na temelju izvedenih dokaza, dokaza koje je Sud ocijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, utvrđeno je činjenično stanje na osnovu kojega odlučeno je kao u izreci presude.

4.1. Obrana optuženika AP nije prihvaćena i drži se pokušajem izbjegavanja kaznene odgovornosti i sankcije, za koju optuženik smatra da bi se mogla izreći.

4.2. U ovome postupku nije sporno da je 14. siječnja 2024., oko 10,00 sati, nakon telefonskog poziva oštećenice DP Centru 112 da ju OP ne pusti van iz kuće van, koji poziv oštećenice u obrani priznaje optuženik, policijska ophodnja Policijske postaje Križevci, u kojoj su ophodnji bili GP, FP i ĐP, došla je do kuće optuženog AP, u [adresa]. To proizlazi iz Službene zabilješke o dojavi od 14. 01. 2024. (list 13), iskaza svjedoka RP i NP, ĐP i obrane optuženika koji ne osporava dolazak policijskih službenika te zgode do njegove kuće.

4.3. Dolaskom do kuće optuženika policijski su službenici zatekli zaključana ulazna vrata kuće. Gledajući kroz prozor do ulaznih vrata u unutrašnjosti kuće, u prostoriji iza ulaznih vrata, na krevetu je ležao optuženik, a nešto dalje od njega stajala je ženska osoba. Na višekratno pozivanje policajca ĐP da optuženik otvori ulazna vrata kuće, koje obraćanje optuženiku, prema iskazu svjedoka NP, ali i obrani optuženika, trajalo je oko 2 do 3 sata, optuženik to nije učinio već je odgovarajući na ove pozive, što je Sudu dokaz da je čuo njihovo pozivanje da vrata otvori, rekao da oni nemaju što tražiti u njegovom dvorištu i da žensku osobu iz kuće ne želi pustiti van, što sve iskazom potvrđuju, a Sud prihvaća, svjedoci GP, FP i ĐP.

4.4. Nakon toga uslijedilo je izvještavanje o dotadašnjem tijeku događaja dežurnog službenika u Policijskoj postaji Križevci i dolazak 4 pripadnika Interventne policije do kuće optuženika, a policajac ĐP nastavio je pozivati optuženika da žensku osobu pusti van iz kuće, ali se obratio i toj ženskoj osobi, za koju je tijekom ovog postupka utvrđeno da je to bila oštećenica DP, pitanjem da li može izaći van, na što je odgovorila da su sva vrata zaključana. Kako optuženik ni nakon toga nije otvorio vrata kuće uslijedio je nasilan ulazak pripadnika Interventne policije u kuću, optuženikovo iznošenje van iz kuće te izlazak iz kuće DP.

4.5. Tijekom postupka, prema izvedenim dokazima, Sud nije utvrdio da li je i kada optuženik zaključao ulazna vrata kuće u cilju da onemogući izlazak oštećenice, tako da je prihvaćena tvrdnja optuženika da uobičajeno pred noć kuću zaključava, zbog čega izostavljen je iz izreke objavljene nepravomoćne presude riječi: „zaključao je“ jer optuženikovo zaključavanje vrata kuće samo u cilju onemogućavanja izlaska oštećenice iz kuće nije proizašlo dokazanim u provedenom postupku.

4.6. Međutim, držeći to odlučnim u ovome slučaju, na osnovu iskaza RP, NP i ĐP proizašlo je dokazanim da je cijelo vrijeme, dakle, od dolaska policijske ophodnje pa do ulaska u kuću pripadnika Interventne policije, da su vrata kuće bila zaključana. Naime, to proizlazi iz prihvaćena iskaza svjedoka ĐP i RP kada tvrde da je ženska osoba u unutrašnjosti kuće, u dva ili tri navrata, došla do vrata i pokušala ih otvoriti, a što su zaključili zbog pomicanje kvake ulaznih vrata prema dolje, s time da je ova vrata neuspjelo pokušao otvoriti i ĐP.

4.7. Da su ova vrata i ranije, prije dolaska policijske ophodnje, bila zaključana Sud utemeljuje u svezi nesporne činjenice obraćanja telefonom oštećenice DP Centru 112 govoreći da ju OP ne pusti iz kuće van jer, unatoč obrani optuženika da je oštećenica znala gdje se oba ključa kuće nalaze, Sud ne drži logičnim niti životnim da bi u pozivu Centru 112 navedeno oštećenica govorila da joj je izlazak iz kuće optuženika bio moguć, u povezanosti sa tvrdnjom optuženika da prije noći kuću redovno zaključava.

4.8. Tvrdnja optuženika, na kojoj se poziva u obrani, da nije uporabom fizičke sile, sprječavao izlazak oštećenice iz njegove kuće proizlazi potvrđenim iskazima svjedoka RP, NP i ĐP, s time da ova istinita tvrdnja u svezi utvrđena činjenična stanja glede cjelokupna tijeka događaja ne predstavlja činjenični osnovu za isključenje kazne odgovornosti optuženika. Prema prethodno navedenom utvrđenju da je od dolaska policijske ophodnje do ulaska Interventne policije u optuženikovu kuću protekao duži vremenski period, prema iskazima ispitanih svjedoka oko najmanje 2 sata, u kojem vremenu optuženik je višekratno pozivan da oštećenicu pusti van i na koje se, jasne i razumljive, pozive cijelo vrijeme oglušio, ignorirao ih je, s time da niti oštećenica u pokušaju otvaranja vrata kada je posegnula rukom za kvaku vrata, nedvojbeno zaključana, vrata nije mogla otvoriti i izaći iz kuće van.

4.9. Sud ne prihvaća istinitom tvrdnju iz obrane optuženika da je oštećenica DP znala gdje se u kući nalaze oba ključa ulaznih vrata, jer da je to znala ne bi imala potrebu tog jutra pozvati Centar 112 već bi uzela ključ i vrata otključala, što nije učinila ni onda kada je znala i vidjela da su kod kuće optuženika došli policijski službenici obzirom da joj zasigurno ključevi kuće nisu bili dostupni, a vrata koja je u jednom slučaju pokušala otvoriti i u tome nije uspjela jer su cijelo to vrijeme bila zaključana.

4.10. Prema tome, u takvoj vremenski dugotrajnoj situaciji u kojoj je oštećenica onemogućena u izlasku iz kuće optuženika jer optuženik nije otključao ulazna vrata, niti je to mogla oštećenica sama učiniti i izaći iz kuće van, Sud drži dokazanom optuženikovu vlast i kontrolu na situacijom koja vladala u kući i nad oštećenicom, uključujući držanje zaključenih ulaznih vrata kuće, ujedno time mogućnost izlaska oštećenice van iz kuće i na koji je način svoju je izvanbračnu partnericu DP, kako je njihov odnos opisala pred policijskim istražiteljem, držao je protivno njezinoj volji u zaključanoj kući, na koji način protupravno je zatvorio i ograničio u slobodi kretanja.

4.11. Prijedlog za ispitivanjem svjedoka KP i VP, tadašnjeg načelnika Policijske postaje Križevci i njegova zamjenika, te za dopunskim ispitivanjem oštećenice DP, kao nepotrebno i zbog toga kao odugovlačeći prijedlog, temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku, Sud je odbio jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri raspravljeno, a bitne i odlučne činjenice utvrđene iskazima ispitanih svjedoka koji su, osim rečena tadašnja načelnika i njegova zamjenika nazočnih na mjestu događaja, osobno i neposredno sudjelovali u kontaktu sa optuženikom glede otključavanja i puštanja oštećenice van iz kuće.

4.12. Tijekom postupka Sud nije utvrdio činjenice koje bi ukazale dvojbenim ubrojivost optuženika, niti je na postojanje takve činjenice isticao branitelj optuženika. Naime, optuženik je, prema utvrđenom činjenično stanju, bio potpuno konkretna i jasna ponašanja jer, na višekratne pozive oštećenicu nije puštao van iz kuće ili davanjem ključa omogućio da sama iz kuće izađe, tako da njegovo ignoriranje višekratnih poziva ležanjem na krevetu, potpuno je svjesno i namjerno njegovo držanje, radilo se o optuženikovoj svjesnoj i namjernoj odluci da vrata kuće ne otvori, niti da na primjeren način ovoj situaciji dozvoli oštećenici da ih sama otvori i izađe van.

4.13. Tvrdnja optuženika da je umirovljeni sudionik Domovinskog rata i da je u postupku morao sudjelovati psihijatar, iako se ne određuje koja bi bila njegova zadaća, proizvoljno je i ničim potkrijepljeno stajalište, s time da to izneseno na kraju dokaznog postupka, odnosno tek u obrani predstavlja optuženikov neuspjeli pokušaj skretanja pozornosti sa utvrđenih bitnih i odlučnih činjenica. Osim toga, nema razloga da optuženik to nije ranije iznio, kada to čini u obrani i na kraju rasprave zasigurno je svjestan da oponira za njega proizašlom nepovoljnom činjeničnom stanju.

5. Prilikom izbora i odmjeravanja kazne koja je kazneno djelo iz članka 136. stavak 3. Kaznenog zakona predviđena kaznom zatvora od 1 do 8 godina, cijenio je Sud težinu počinjena kaznena djela i stupanj odgovornosti optuženika, odnosno da je djelo počinio ubrojiv i namjerno. Postojanje otegotnih okolnosti utvrđeno je optuženikovoj upornosti jer, niti nakon višekratnog pozivanja policijskog službenika da oštećenicu iz kuće pusti van, to nije učinio. Olakotnim ocijenjeno je narušeno zdravlje optuženika i životna dob (rođen je 1959.). Slijedom navedenog, Sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci držeći ovu kaznu u potpunosti primjerenom i odgovarajućom sankcijom. Međutim, temeljem članka 57. Kaznenog zakona, optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se neuvjetovani dio kazne zatvora od 9 mjeseci izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora od 9 mjeseci neće se izvršiti ako optuženik, u vremenu provjeravanja od 2 godine po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo. Naime, Sud smatra da će se ovom djelomičnom uvjetnom osudom na optuženika, kada se dio izrečene kazne zatvora izvršava, a dio predstavlja uvjetnu osudu, u smislu specijalne prevencije, odgovarajuće preventivno i odgojno utjecati tako da si ubuduće, tijekom provjeravanja, ali i nakon toga, optuženik više neće dozvoliti počinjenje ovakva ozbiljna i teška ili neka druga kaznena djela. Istodobno, u smislu generalne prevencije, ovom presudom jasno će se ukazati drugim osobama na osobnu pogibeljnost i društvenu neprihvatljivost u počinjenu kaznenih djela.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženik je dužan, u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude, podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku te nužne izdatke i nagradu branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, Zorana Vukelića, odvjetnika iz [adresa], o kojoj visini troškova odlučit će se posebnim rješenjem. Naime, Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 15. siječnja 2024., broj: Kir-27/2024-2 (list 30) optuženiku je postavljen privremeni branitelj po službenoj dužnosti na teret proračunskih sredstava, s time da je Sud u provedenom postupku utvrdio da je optuženik, obzirom na visinu mirovine od 1.000,00 € i imovinu navedenu u Optužnici od 28. svibnja 2024., u takvom materijalnom stanju da je u mogućnosti, bez ugroze vlastita uzdržavanja, podmiriti troškove ovog postupka, uključujući nužne izdatke i nagradu postavljena branitelja. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, optuženik je dužan podmiriti i paušal od 200,00 €, koji iznos odmjeren je vodeći računa o složenosti i dužini trajanja ovog postupka te, prema stanju spisa, imovinskim prilikama optuženika.

Bjelovar, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

kao sudac pojedinac

Darko Kovač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka.

Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka poštom preporučeno ili neposredno putem ovog Suda.