REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-1610/2024-22

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji tog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sandri Grgurić, odvjetnici iz Trogira protiv tužene AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po pun Jeleni Kunac odvjetnici u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika pun.tužitelja i zamjenika pun tuženika, na ročištu za objavu, održanu u izočnosti stranaka, 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana vratiti tužitelju CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dvije sklopive tende koje su se nalazile iznad ulaza u poslovni prostor tužitelja u [adresa], i to jednu iznad ulaza s južne strane dužine 3,5m i širine 1,5m, a drugu s istočne strane dužine 2m i širine 0,5m, svaka se sastojala od aluminijske konstrukcije i platnenog dijela, i to u ispravnom stanju, a ukoliko nije u mogućnosti vratiti ispravne tende nalaže joj se u istom roku predati mu nove tende sve uz prijetnju novčane kazne.

II. Nalaže se tuženoj AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknaditi tužitelju CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate prema stopi koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak u visini od 1.750,00 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi koja seodređuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referetna kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženi trošak preko iznosa od 1.750,00 eur-a do 1.803,09 eur-a, za iznos od 53,09 eur-a, zahtjev odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

1. U tužbi podnesenoj 3. svibnja 2024. navodi se da je tužitelj stvarni vlasnik poslovnog prostora-zlatarne u [adresa], na adresi [adresa]., dok da je tužena stvarna vlasnica stana koji se nalazi iznad tog poslovnog prostora. Poslovni prostor da ima dva ulaza, a iznad svakog se nalazila sklopiva tenda, iznad onog s južne strane dužine 3,5m i širine 1,5m, a s istočne strane dužine 2m i širine 0,5m, svaka se sastojala od aluminijske konstrukcije i platnenog dijela. Nadalje činjenično se navodi da je tijekom svibnja 2019. tužena renovirala svoj stan te da je zamolila tužitelja da ona ukloni obje tende kako bi mogla postaviti skele. Tužitelj da joj je to dozvolio uz napomenu da nakon obavljenih radova tende vrati na staro mjesto, pa je tužena tende skinula i negdje ih skladištila. Nadalje činjenično se navodi da je tužena radove dovršila za cca 3 mjeseca, pa je tužitelj očekivao da će odmah tende vratiti na staro mjesto, a na poziv tužitelja da to učini kazala je da ona ne zna gdje su njeni radnici tende stavili. Nadalje navodi se da kada je tužitelj na koncu vidio da tužena nema namjeru vratiti tende podnio je protiv nje kaznenu prijavu za kazneno djelo krađe, koja je odbačena zbog nepostojanja elemenata za kazneni progon. Nadalje navodi se da je 6. prosinca 2021 tužitelj je tuženoj poslao opomenu pred utuženje za vračanje tendi na staro mjesto. Tužena u odgovoru od 16. prosinca 2021. nije osporila da je uklonila tende, ali tvrdi, između ostalog, da nije moguće tende vratiti na staro mjesto jer da to ne bi dozvolio konzervatorski odjel.

1.1. Činjenično se tužbom nadalje navodi kako je očigledno je da tužena više nije u posjedu rečenih tendi, a platneni dio je zasigurno protekom vremena već i uništen. Tužitelj želi da mu tužena vrati kompletne tende, pa će on iste postaviti o svom trošku. Ako nije u mogućnosti vratiti one prvotne u ispravnom stanju, neka mu tada preda nove.

2. Odgovorom na tužbu od 8 kolovoza 2024. tužena je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev. Činjenične navode iz tužbe ocijenila netočnim i neistinitima, paušalnima te međusobno kontradiktornim, a napose u suprotnosti s dokazima koji prileže tužbi. Utvrdila da tužitelj ničim nije dokazao da bi isti bio vlasnik predmetnih tendi, niti da bi tuženica iste skinula i zadržala. Osporila, da bi uklonila ikakve tende s tla pored vrata zlatarnice, kao što da nije bila u posjedu istih ili niti da ih je negdje skladištila. Nadalje da nema saznanja o tome gdje se iste nalaze. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, ali i pomanjkanja aktivne legitimacije. Nikakvo protupravno oduzimanje tendi od tužene da nije bilo što da dokazuje rješenje ODO posl.br. KP-DO-2291/2021 od 22.11.2021. godine, koje dokazuje i da tijekom kriminalističke obrade utvrđeno da je tužitelj nazočio skidanju tendi te da je prisustvovao činu odlaganja istih ispred zlatarnice pa da je opravdano za pretpostaviti da bi tužitelj kao vlasnik istih, pod pretpostavkom da je vlasnik istih-obzirom na istu okolnost nije priložio, niti predložio dokaze, poduzeo potrebne radnje u cilju zbrinjavanja tendi i zaštite svog prava vlasništva. Nadalje, iz predmetnog rješenja proizlazi kako je tužitelj predmetne tende ostavio čak 20ak dana na tlu pokraj vrata zlatarnice te time na nesumnjiv način iskazao volju i namjeru da iste napusti, odnosno da ih komunalni redari ili treće osobe uklone. Tužena nikada nije potvrdila da je ona uzela predmetne tende, već da su iste uklonjene sa fasade radi izvođenja radova. Tužitelj je uklanjanju tendi sa fasade i njihovom odlaganju na tlo pokraj vrta zlatarnice prisustvovao i istom se nije protivio, štoviše, iskazao je suglasnost za isto (točka II.tužbe). Tužena je u dopisu koji tužitelj dostavlja, istaknula da ona nije u posjedu tendi, te upozorila tužitelja da je za postavljanje tendi potrebna suglasnost konzervatorskog odjela, ali i svih suvlasnika nekretnine na kojoj se namjeravaju postaviti tende iz razloga što fasada predstavlja zajednički dio zgrade, te da ona nije samovlasnica predmetne nekretnine u kojoj tužitelj bez pravne osnove koristi prostor u suvlasništvu tuženice. Istaknula je i prigovor zastare podnošenja predmetne tužbe, obzirom su se radovi na koje ukazuje tužitelj izvodili prije svibnja 2019. godine, i tokom mjeseca ožujka i travnja 2019. godine, a okončani su najkasnije sredinom mjeseca travnja 2019. godine. U prilog osnovanosti ovakvih tvrdnji govori i općepoznata činjenica zabrane izvođenja građevinskih radova tijekom turističke sezone. Kako je od izvođenja radova, pa do podnošenja tužbe proteklo više od 5 godina, to da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, pa se predlaže tužbu odbaciti, podredno sukladno iznesenim navodima, odbiti.

3. Sukladno članku 7. st. 1., članka 8., članku 219. st. 2., članku 221.a i članku 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora te prikupljanje i izvođenje dokaza, teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: sud je pribavio, pregledao i pročitao spis Općinskog državnog odvjetništva RH posl.br. Kp-DO- 2291/21 dopis odvjetnika tužitelja tuženoj opomena pred utuženje od 6. prosinca 2021., odgovor odvjetnice tuženika pun. tužitelja od 16. prosinca 2021., pregledao je tužbi priloženu fotografiju na kojoj nije uočeno vrijeme nastanka iste, saslušao je predložene svjedoke NL. KL te stranke .

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja kao vlasnika pokretnih stvari dviju tendi za predaju, usmjeren prema tuženiku nevlasniku i posjedniku istih.

7. Između stranaka nije sporno :

-da su iste dogovorile skidanje tendi sa pročelja zgrade, fasade,

-da su tende vlasništvo tužitelja,

-da su tende skinute za potrebe izvođenja radova na fasadi zgradi;

-da tende nisu vraćene natrag na fasadu, niti tužitelju;

-da tužitelj ne traži postavljanje tendi na fasadu;

-da tužitelj ne postavlja materijalnopravni zahtjev u smislu isplate novčane protuvrijednosti odnosno novčane restitucije.

8. Između stranaka sporno je :

-je li tužena u posjedu tendi;

-prisustvovanje tužitelja radovima;

-mjesto odlaganja istih;

-je li se tužena obvezala na povrat tendi natrag;

-starost i stanje tendi ;

-je li pročelje fasada na kojoj su se nalazile tende u suvlasništvu stranaka ili u isključivom vlasništvu tužene;

-aktivna i pasivna legitimacija;

-zastara;

9. Prvo je za kazati da, iako je odgovorom na tužbu istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije i pogrešne pasivne legitimacije, svojim iskazom navedene prigovore je opovrgla sama tužena, potvrdivši da je tužitelj vlasnik tendi, da je radnik kojeg je angažirala za radove na fasadi, iste skinuo pa se takvi prigovori nalaze neosnovanima.

10. Tijekom postupa pročitao se i pregledao spis predmete ODO Split i to kaznena prijava PP Trogir kl 511-12-33-KU- 80/19 od 7. travnja 2019 podnesena od CL zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. st.1. Kaznenog zakona, koju je podnio na zapisnik policijskim službenicima 7. travnja 2019. navodeći kako je vlasnik poslovnog prostora [adresa] gdje ima zlatarnicu da mu je prije mjesec dana vlasnica kata poviše njegovog prostora, ŠL (a utužena AL) krenula renovirati vanjski dio kuće angažirala firmu koja je stavila skelu i vršila radove; da je prije 20 dana primijetio poviše njegovog prostora da nedostaju dvije tende koje da su se nalazile poviše vrata i upitao ŠL gdje su tende što ona nije znala odgovoriti . Nakon desetak dana ponovno ju je pitao gdje su tende jer je smatrao da je ona odgovorna, a ona je odgovorila da ju tuži ako želi, pa smatra da je upravo ona otuđila te tende. A jedna je tenda aluminijske konstrukcije dužine 3.5 m, širine 1.5 m sa platnom bež boje, jedna tenda aluminijske konstrukcije dužine 2 metra širine 0.5 m, plastificirana bež boje i u prijavi stoji naznaka da prijavitelj sumnja da je počinitelj AL r. 1957. Policijski službenici su obavili obavijesne razgovor sa KL ( potvrdio da je radove izvodio za AL skinuo tende koje su bile u jako lošem stanju moguće da su ih zbog trošnosti skupili djelatnici (Čistoće) Holdinga i odložio ih ,ali ih je netko otuđio ali i da je cijelo vrijeme dok su se izvodili radovi bio prisutan CL) i AL (skinute tende u prisutnosti ŽL koji da joj je dao odobrenje za isto, da su tende stare 20 godina, te potom skinute da su odložene sa strane, moguće da su ih skupili i komunalni redari)nakon čega je ODO Split 22. studenog 2021. odbacilo kaznenu prijavu protiv AL jer da tijekom kriminalističke obrade nisu utvrđene činjenice počinjenja kaznenog djela na štetu CL, a istom je ostavljen rok od 8 (osam) dana za preuzimanje kaznenog progona, predmetno rješenje, prema podatku dostavnice.

11. Pregledom i čitanjem dopisa odvjetnika tužitelja tuženoj opomene pred utuženje od 6. prosinca 2021.razvidno je da tužitelj traži povrat tendi na njihovo mjesto iznad tužiteljevog poslovnog prostora; iz odgovora odvjetnice tuženika pun. tužitelja od 16. prosinca 2021.proizlazi kako je tužena navela da nekretnine koje su u suvlasništu stranaka predstavljaju zaštićeno kulturno dobro, pod posebnim „režimom“ obnove i očuvanja, korištenja, da je radove vršila na nalog konzervatorskog odjela u cilju očuvanja kulturnog dobra, da je za postavljanje tendi potrebno odobrenje istih, ona da nema ovlasti postavljanja tendi bez suglasnosti tog odjela, fasada da predstavlja zajedničke dijelove zgrade i za postavljanje da je potrebna suglasnost svih suvlasnika, u protivnom, samostalno postavljanje bi dovelo do prekršaja i sankcioniranja tužene, uz poziv tužitelju da dogovore međusobne odnose pravnom regulativom.

12. Navedena dokumentacija utvrđuje da je dopisom tužitelj zatražio povrat tende na mjesto odakle su skinute dok tužbenim petitom to ne traži na takav način već traži povrat tendi u ispravnom stanju, iako činjenično navodi tužbom da cit „očigledno tužena nije više u posjedu rečenih tendi“ , „a ako nije moguće vratiti one prvotne u ispravnom stanju, neka mu preda nove“, dakle ne traži stavljanje istih na pročelje zgrade fasadu odakle su i skinute, no traži povrat i predaju.

13. Iz iskaza svjedoka, tužiteljevog brata saslušanog na ročištu **.**.2025. NL, proizlazi da su tende vlasništvo njegovog brata, ovdje tužitelja čiji je i poslovni prostor, a u kojem upravo on (svjedok) obavlja poslove obrta; da je tužena htjela srediti fasadu te zgrade, što je na kraju i učinila; ona je dala nalog radniku prije 6-7 godine koji ih je i skinuo i te tende se nakon skidanja nikada nisu vratile na to mjesto. To da je bilo prije ljeta, do 15. lipnja smiju se obavljati radovi u staroj gradskoj jezgri. U svezi predmetnog događaja nije davao nikakav iskaz pred kaznenim odjelom suda niti pred policijom. Tužena se nikada nije obraćala njegovom bratu u svezi povrata predmetnih tendi, iako da je to obećala, no da mu je tek poznato da je bila neka svađa među njima, no detalje ne zna jer nije bio upućen. Tende da su bile postavljene poviše južnih i istočnih vrata u prizemlju, širine otprilike 3 metra, sastojale su se od aluminijske konstrukcije te tvrdog plastičnog dijela kao tenda, izgledom kao kišobran, no kod upita o starosti istih, svjedok je odgovorio da su tende tri puta bile mijenjane i kod konstrukcije i kod platna, no kako su ove predmetne koje potražuje ovdje tužitelj prvi put stavljene da to ne zna.Kada su skinuli tende da je zapazio da su bile u urednom stanju, potom da su ih spustili na pod , tu da su bili kratko vrijeme, ne zna gdje su kasnije završile. Odložene tende nisu smetale prolasku jer da tu nisu dugo stajale, iz razloga kada bi dulje bile na podu odmah bi došli komunalni redari.

Komunalni redari mu se nisu obraćali.

13.1. Saslušani svjedok osobno je zainteresiran za tužiteljev uspjeh u postupku ne samo jer je njegov brat već i jer obavlja poslovnu djelatnost obrt unutar bratovog poslovnog prostora a tende su služile istom . No iako je gotovo cijeli iskaz zbog navedeno subjektivan, takvim se ipak ne ocjenjuje u dijelu kojim odgovara ostalim dokazima, posebno iskazu drugog svjedoka. Naime tužiteljev brat navodi da su tende po skidanju s fasade odložene na tlo i da ne zna gdje su tende potom završile, čime u suštini osporava činjenične navode iz tužbe i iskaza tužitelja.

14. Saslušani svjedok KL, nesrodan sa strankama, na ročištu održanom 26. studenog 2025. kazao je kako je nositelj obrta, angažiran od tužene, za izvođenje radova na fasadi. Sjeća se da je radovima montiranja skele prethodilo pribavljanje dozvola; radovi da su se izvodili od kraja siječnja do kraja veljače 2019. u strogo određenim rokovima i kao takvi su izvedeni; da je za postavljanje skele neophodno bilo skinuti postojeću tendu s poslovnog prostora, što da su njegovi radnici i učinili na nalog tužene, ne ulazeći u pitanje vlasništva tendi; kada su skinuli tendu da su odložili na prvo slobodno mjesto, a to je bilo odmah preko puta same radnje; da tužitelj nije bio prisutan radnji skidanja tende, ali zna da je on uvijek bio u toj radnji za vrijeme kad su oni izvodili radove; tende da su bile u derutnom stanju, no kako je prošlo puno vremena ne može se opisno točno sjetiti kakve su bile, postojala je željezna konstrukcija, ali ne može se sjetiti boje platna. Tako odložene tende stajale su 10-15 dana. Ne zna tko ih je odnio. Pretpostavlja, netko iz komunalnog poduzeća. Nije se mogao sjetiti toga je li mu se obraćao tužitelj vezano za povrat tende zbog velikog proteka vremena. Na upit je li postojao kakav dogovor s tuženom kada su se te tende trebale vratiti, svjedok je odgovorio da je uvriježeno pravilo kada se dovrše poslovi, onda se dogovara sa nalogodavcem i o vraćanju uklonjenih stvari, a koje su bile uklonjene za potrebe izvođenja radova, a kako u konkretnom slučaju nakon što su radovi zgotovljeni, tendi više nije bilo, nisu se mogle ni vratit.

14.1. Iskaz ovog svjedoka, nesrodnog sa strankama, sud u cijelosti ocjenjuje vjerodostojnim o čemu će biti više riječi u nastavku ovog obrazloženja.

15. Tužitelj saslušan kao stranka u postupka 26. studenog 2025. iskazao je da ostaje u cijelosti kod svog traženja i svih činjenica kako su to navedene tužbom. Dodao je da ga je tužena došla zamoliti da bi trebalo skinuti (ukloniti) tende, ovo za potrebe sređivanja fasade. Inače u radnji da budu brat i on. Nije imao nikakav trošak u pogledu sređivanja fasade i odobrio je radnju uklanjanja tendi s fasade. Prilikom dogovora s tuženom, odnosno davanja odobrenja za skidanje tih tendi nisu razgovarali o nikakvom skladištenju istih nakon skidanja. Dopustio je stavljanje skele, koja je u suštini smetala i ona se tu nalazila i čak dulje od (tri) 3 mjeseca, no kako tužena nije vratila te tende, jedno vrijeme da joj je govorio, a ona mu je obećavala da će ih vratiti što da nije napravila. Potom je čak i kazala da ih je bacila, da su ružne. Tada da joj je poslao poruku da ću je prijaviti policiji, što je i učinio, no ne sjeća se kada točno, vodio se kazneni postupak po njegovoj prijavi, ali da je ODO odbacilo tu prijavu, on da nije nastavio postupati po prijavi jer je zakasnio u prijavama. Osporio je navod svjedoka saslušanog prije njega i to da bi te tende stajale odložene na podu 15 dana, iz dva razloga prvo jer da je riječ o malenom uskom prostoru i one kao takve nisu mogle biti nasred ulice, a drugo jer komunalci odmah dođu čim netko nešto odloži što ne bi smio, unutar 2 (dva) sata i novčano kažnjavaju. Njega da nitko nije kaznio što je logično jer te tende nisu bile tu odložene. Dakle, tužena da ih je skinula i bacila i stavila svoju nadstrešnicu na svoja ulazna vrata. On ima nadstrešnicu nad svojim poslovnim prostorom, međutim u ovoj tužbi ustraje da mu se vrate te dvije tende, a riječ je o tendama od po 3 (tri) metra duljine, aluminijske konstrukcije, sivog platna, s tim da je tijekom ranijeg perioda, prije skidanja, to platno mijenjao. Inače tende da je platio svaku od po 3.500,00 tadašnjih maraka, a sada vrijede zajedno 2.000,00 EUR-a, međutim da ne traži novac, samo traži povrat tih tendi. Te tende da su bile u ispravnom stanju te da su služile svojoj svrsi. Ističe da aluminij ne može hvatati "ruzinu". Nije se mogao sjetiti kada su te tende bile postavljene odnosno jesu li bile od trenutka otvaranja poslovnog prostora, ali zna da je poslovni prostor otvoren 1980. -ih.U trenutku dogovora s tuženom kod skidanja tendi, da je postojao i dogovor oko vraćanja tendi, s tim da nije inzistirao na nekom vremenskom okviru. Nije mu poznato da je tužena prije postavljanja skele ishodila odobrenje konzervatorskog odjela grada [adresa], smatra, da tko je ranije imao postojeće tende, da je mogao održati kontinuitet s istima, tako da on nije trebao nikakvu dozvolu konzervatorskog odjela grada [adresa], a kontinuitet čini i nadstrešnica koja se sada nalazi tu . Nije se mogao sjetiti koliko vremena je proteklo od uočavanja da nema tendi do podizanja kaznene prijave, nikoga nije vidio da odnosi tende jer one nisu ni bile tu odložene, a svakako on ne bi tako nešto ni dozvolio, naime da je svjedok lagao kad je kazao da su tende stajale odložene jer to tako nije bilo i da on govori istinu .

16. Tužena saslušana kao stranka na istom ročištu izjavila je da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, time i da je osporila posjed tendi istaknula da je ona vlasnik kuće time fasade i zidova, a što je naslijedila od djeda, oca i svog strica, dok tužitelj da je vlasnik dole te radnje za koje misli da nema papira, što sad nije predmet spora i vlasnik je tih tendi za koje joj je dao dozvolu, da ih za potrebe izvođenja radova na fasadi ukloni što je uz pomoć radnika i napravila, dala im nalog. Oni da su skinuli (uklonili) te tende, stavili ih uz kraj radnje tužitelja, bile su crnog platna, na šipci koja ih je držala, koja da je uništila fasadu, a njena obveza je bila riješiti problem fasade jer da je ona odgovorna osoba ukoliko išta s nje padne, a ona je bila kao i krov u derutnom stanju. Istaknula kako posjeduje rješenja konzervatorskog odjela Grada Trogira, dozvolu, s kojim dokumentom nije upoznala tužitelja, no da to nije smatrala potrebnim jer da su njezini vanjski zidovi, po urbanističkom planu s obzirom na to da je ona vlasnik kuće, a tužitelj je vlasnik samo radnje unutar poslovnog prostora Nije obećala tužitelju da će vratiti tende natrag na mjesto, on da je za tende trebao tražiti dozvolu od konzervatorskog odjela, a uostalom bile su tako u derutnom stanju da su joj oštetile fasadu. Ne zna gdje su tende nakon skidanja završile jer ona i ne živi u gradu. Kad je građevinska firma izvodila radove, dolazila je nadgledati te radove, no ne zna koliko često. Potvrdila je da je tužitelj vlasnik predmetnih tendi, on da ih je postavio, ali ne zna kada, no da je riječ o uvijek istim tendama koje su tu zadnjih 20 godina.

17. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev na predaju stvari, ovaj sud isti je prvenstveno razmatrao primjenom članka 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15,94/17, dalje: ZV) prema kojem članku vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Sukladno članku 161. st. 2. ZV-a vlasnikovo pravo iz st. 1. istog članka ne zastarijeva, ako zakonom nije nešto drugo određeno.

18. No, tu je za istaknuti kako iz rezultata dokaznog postupka analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći svaki dokaz u svezu jedan s drugim, sud ne nalazi utvrđenim da je tužena u posjedu tendi ili pak da je nekom trećem predala iste na čuvanje. Naime ovaj sud nalazi utvrđenim da su nalogom tužene, uz prethodnu suglasnost tužitelja, skinute tende koje su bile dotrajale, s pročelja zgrade, fasade koja je u suvlasništvu stranaka; odložene na tlo, tende stajale preko puta poslovnog prostora tuženika, zlatarne, 15- 20 dana, nakon čega im se gubi trag; tužena dakle nije u posjedu tendi od trenutka kad su skinute s fasade, odložene na tlo, niti je bila obvezna na skladištenje istih; tužitelj je bio prisutan za vrijeme izvođenja radova.

19. Naime, iskaz svjedoka KL ovaj sud ocjenjuje istinitim, a kad se dovede u svezu s ostalim u spisu izvedenim dokazima, potvrđuje u bitnom iskaz tužene da nije u posjedu tendi te da nije bilo dogovora s tužiteljem u pogledu povrata istih, iako tužitelj tvrdi suprotno, on ne pruža odgovarajuće dokaze za navedenu tvrdnju. Iskaz tužitelja doduše potvrđuje brat saslušani svjedok koji ovaj sud ocjenjuje nevjerodostojnim u dijelu koji je suprotan s iskazom svjedoka KL, Naime, neistinitim se ocjenjuje njegov navoda o postojanju dogovora tužitelja i tužene jer svjedok nije kazao kakav bi to bio sadržaj tog dogovora. U nastavku izlaganja svjedok navodi kako su tende odložene na tlo, potom da ne zna kamo su završile, i u tom dijelu taj navod odgovara iskazu KL.

20. Iskaz tužitelja, je u suštini činjenično mijenjan u odnosu na navode iz tužbe u pogledu pobude za uklanjanjem (skidanjem) tendi s fasade jer je istim naveo da su tende skinute zbog sređivanje fasade, a činjenično u tužbi navodi da je tužena renovirala stan pa da je zamolila tužitelja da ukloni obje tende koje su se nalazile poviše vrata zlatarnice, a ovaj joj je to dozvolio. Kod takvog stanja stvari kad činjenično tužitelj izmjenjuje opis događaja, dovodi se u pitanje njegova vjerodostojnost ,slijedom čega je nužno takav iskaz razmatrati pažljivim dovođenjem u svezu s ostalim dokazima pa je to učinjeno dovođenje tužiteljevo iskaza s iskazom nepristranog svjedoka KL. Kako tužitelj nije pružio dokaz navoda da je tužena posjednik tendi, a i sam navodi činjenično tužbom (str 2. VI točka tužbe), a iz dokazne građe proizlazi da su stajale odložene kraj zlatarne, poslovnog prostora u njegovom vlasništvu, na isti način se ne nalazi dokazanim postojanje dogovora s tuženom u pogledu vraćanja istih.

21. I iskaz tužene ovaj sud ocjenjuje dovodeći ga u svezu s ostalim iskazima prvenstveno iskazom svjedoka KL koji u bitnom potvrđuje njezine navode o skidanju tendi sa fasade, kao i činjenicu da su skinute tende odložene na pod pokraj poslovnog prostora s tim da sud vjeruje točnom opisu mjesta odloženih tendi svjedoku KL ovo jer je isti radio na fasadi, dakle bio prisutan cijelo vrijeme dok su tende bile odložene, kao što je to bio i tužitelj .U tom smislu se istinitim nalazi i navod tužene da nije u posjedu tendi kako to svjedok KL navodi, odložene su stajale 10 -15 dana, a bile su u derutnom (lošem)stanju , dakle time je za zaključiti da su tende bile odložene na vidnom mjestu kraj zlatarnice poslovnog prostora tužitelja koji je u svakom trenutku te tende mogao ili unijeti u poslovni prostor ili pospremiti na drugo mjesto dakle tužena ih nije spremila na neko ograđeno mjesto da bi tužitelja spriječila u posjedu. Naposljetku, tužitelj na kojem je teret dokaza, nije pružio odgovarajuće dokaze u smislu toga da je netko vidio tuženu kako, bilo da uzima i odnosi njegove tende s odloženog mjesta, onemogućuje mu pristup istima ili ih baca.

22. Iako kao dokazana činjenica u postupku nije utvrđeno da bi te tende bile bačene od strane komunalne službe grada, što je vjerojatnim iskazao svjedok KL, tu treba spomenuti da je sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br 84/21, 142/23), zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš. Stavak 2. toga članka definira da je odbacivanje otpada u okoliš iz stavka 1. toga članka svako ostavljanje, napuštanje, odbacivanje ili odlaganje otpada izvan lokacije gospodarenja otpadom i ne odnosi se na mjesto primopredaje otpada u sklopu javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Komunalni redar naređuje uklanjanje otpada osobi koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad (članak 145. Zakona o gospodarenju otpadom). Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpad. Prema odluci Grada Trogira o komunalnom redu od 13. ožujka 2020., u odlaganje glomaznog krupnog otpada spadaju i tende, stoga navodi tužitelja, kako kaže, to što nije dobio novčanu kaznu, nisu od utjecaja na ovaj postupak jer je to pitanje prekršajnog postupanja. Vlasnik je odgovoran za pravilno skladištenje, a kako je utvrđeno u postupku da su derutne tende ostavljanje pokraj poslovnog prostora, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su bile odložene 10-15 dana na javnoj površini pa se uistinu iskaz svjedoka KL nalazi istinitim pa i u dijelu kojim navodi o tom da su tako derutne i uklonjene, sukladno naprijed navedenim odredbama, kao ostavljeni otpad, što uostalom ne bi bilo ni životno nelogično, jer su na tom mjestu i vršeni građevinski radovi na fasadi koja je u suvlasništvu stranaka, za koje je uobičajeno i prouzročenje otpadnog materijala.

23. S tim u svezi utvrđuje se da iz ugovora priloženog u spis predmeta (list 28 i 29 spisa ) proizlazi da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora u prizemlju od 1981., ne i cijele zgrade, koja predstavlja staru obiteljsku kuću obitelji C. Nadalje, člankom 3. Uredbe o održavanju zgrada ("Narodne novine" br. 64/97.) propisano je da ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade smatraju se, između ostalog, nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukcija i sl.), pokrov, pročelja zgrade uključivo prozori i vrata, krovna i ostala limarija na zajedničkim dijelovima zgrade. Dakle, iz istog proizlazi da je fasada pročelja zgrade u suvlasništvu svih suvlasnika i niti jedan od njih nema ovlasti da, bez suglasnosti drugih, vrši izmijene na njoj, nevezano time što je tenda postavljena sa vanjske strane poslovnog prostora u vlasništvu jednog od suvlasnika, time prema mišljenju suda kod pitanja eventualno ponovljenog stavljanja tende treba uvažiti mišljenje suvlasnika kako je to propisano odredbom članka 39. ZV-a. Ovo se ističe dodatno i jer su pogrešni navodi tužene iz iskaza o razlozima zbog kojih nije tužitelja upoznala s rješenjem konzervatora, jer smjernice postavljanja tendi konkretno na fasadi te uvjeta istih, tiče i tužitelja kao suvlasnika, dakle ni jedan suvlasnik ne može samostalno ozakoniti ili dopustiti protupravnu uporabu zajedničkog dijela zgrade bez forme i suglasnosti propisane zakonom. Stoga, suprotno stavu tužene Grad Trogir može propisati način odlaganja otpada i naložiti vlasnicima svih objekata u na svom području da uvjete za ishođenje i postavljanje tendi ili izjednačavanje izgledom, no Grad Trogir, ne može se miješati u suvlasničke odnose pa ne stoji navod tužene da kao isključivi vlasnik nema obvezu upoznati suvlasnika s rješenjima upravnog odjela Grada Trogira u svezi pročelja i postavljanja tendi.

24. Iako ovaj sud u parnici nije vezan odlukom u kaznenom postupku, jer je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne, ne može se zanemariti činjenica koja je u tom postupku utvrđena kao takva, da nije dokazano da je tužena uzela i odnijela tužiteljeve tende što predstavlja činjenični opis kaznenog djela krađe za koji je i prijavljena, što bi ovdje odgovaralo nepostojanju njezinog posjeda nad tendama. Ovdje naime dodatno tu činjenicu potvrđuje iskazom svjedok KL, iz kojeg iskaza ne proizlazi da je tužena imala faktičnu vlast nad tendama nakon skidanja (uklanjanja)s fasade i odlaganja na tlo u blizinu tužiteljevog poslovnog prostora.

25. Tu valja istaknuti da je člankom 2 st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom članka 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

26. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije.

26.1. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Dakle, tužitelj je dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, pa kako to isti nije učinio, to u konkretnom slučaju primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu da te činjenice nisu dokazane Naime, istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje

26.2. Stoga, u ovoj parnici u kojoj tužitelj zahtijeva predaju u posjed individualno određenih stvari, utvrđeno je kao bitna činjenica da stvari nisu u posjedu tužene pa ih i ne može predati tužitelju, neovisno o pravnoj osnovi po kojoj tužitelj traži njihovu predaju.

27. Tako članak 161. ZV –a ne može pružiti vlasničkopravnu zaštitu nalogom tuženoj nemoguće činidbe točnije naložiti joj predaju u posjed stvari koje ona nema pa nije nađena primjena te odredbe na konkretan slučaj jer zbog činjenice da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da sporna pokretna stvar nije u posjedu tužene, tužitelju ne pripada pravo na zahtijevanu vlasničkopravnu zaštitu. Vlasnik naime, mora dokazati da na stvar čiji povrat traži ima pravo vlasništva te da se stvar nalazi u faktičnoj vlasti tuženoga . U konkretnom slučaju utvrđeno je da se pokretne stvari koje tužitelj zahtijeva ne nalaze u faktičnoj vlasti tuženika pa nije ispunjena jedna od pretpostavki za primjenu te zakonske odredbe. Nije dokazano ni da se stvari nalaze kod određene treće osobe kojoj je tuženik eventualno predao stvari. Pri tom treba spomenuti i situaciju da ukoliko stjecatelj u pravilu nije u mogućnosti vratiti stvar vlasniku, nastaje njegova obveza vraćanja u novcu, ali tako nešto tužitelj ovdje ne traži, o čemu se jasno izrazio u svom iskazu. Pri čemu se ponovno ističe da i sam tužitelj polazi od toga da se stvari ne nalaze u posjedu tuženika.

28. Kako je sud vezan činjenicama, tužbenim petitom, ne i pravnom osnovom, razmatrano je nadalje, ima li mjesta za eventualnu primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima i to odredbi ugovora o ostavi ( članak 725 ) i uskladištenja (članak 744 ), ovo posebno jer je činjenično tužbom tužitelj naveo da je skinute tende tužena skladištila ( str 1. toč II) No, kako iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je između stranaka sklopljen pravni posao, a uklanjanje tendi sa fasade je izvršeno uz suglasnost tužitelja kao vlasnika, činjenica da je tužitelj očekivao da će se tende nakon uređenja fasade vratiti, predstavlja njegovo očekivanje, ne i ugovorenu obvezu. Naime, tužitelj je dao suglasnost da se njegova stvar skine (ukloni )s fasade, nije dogovorio povrat, uvjete ni rok povrata, ni skladištenje tendi pa zbog njegovog propuštanja ne nalazi se odgovornost tužene . Ovo jer je riječ o odlaganju na javnoj površini, ali i na vidnom mjestu za tužitelja, pokraj njegovog poslovnog prostora gdje su stajale 10-15 dana, dakle ne u blizini ulaza u nekretninu tužene i za kojeg tužitelja je utvrđeno da je bio u poslovnom prostoru za vrijeme izvođenja radova, ovo sve prema kazivanju svjedoka, KL koji iskaz je ocijenjen životan, logičan i okolnosan.

29. Nadalje ističe se kako je tužbom tužitelj postavio i fakultativnu mogućnost tuženiku na način da predlaže od suda da naloži tuženiku ispunjenje druge činidbe koju je voljan primiti umjesto osnovne činidbe na predaju. Dakle, ovaj dodatak uz tužbeni zahtjev, tj. cit: "ukoliko nije u mogućnosti vratiti ispravne tende, nalaže joj se u istom roku predati mu nove tende ", nije dio tužbenog zahtjeva. Prema odredbi članka 327. ZPP- a, ako je tužitelj u tužbi tražio da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu. U situaciji kada tužitelj traži predaju novih tendi, riječ je o situaciji tzv procesne alternativne mogućnosti oslobađanja tuženika od obveze. Takva ponuda odnosno mogućnost je građanskopravna ponuda tužitelja tuženiku koju nije moguće odvojiti od „primarnog“ osnovnog zahtjeva jer je nesamostalna /akcesorna i o toj akcesornoj sud ne može raspravljati ni ulaziti u ocjenu visine novčanog ekvivalenta, odnosno toga je li druga obveza čije ispunjenje je ovlaštenje dužniku, ekvivalent dugovane osnovne činidbe.

Dakle kod tzv. procesne facultas alternativa, tužitelj ističe samo jedan zahtjev (u ovom slučaju zahtjev za predaju stvari), a alternativna mogućnost je oslobađanja od obveze (u ovom slučaju mogućnost oslobađanja od obveze na predaju nove stvari ) nije tužbeni zahtjev.

30. Naposljetku što se tiče prigovora zastare za kazati je kako vlasnička tužba ne zastarijeva, no vlasničkoj tužbi u smislu članka 161 ZV-a ima mjesta samo u onom slučaju kada tuženik drži u posjedu stvar za koju tužitelj tvrdi da je njezin vlasnik. O takvom slučaju ne radi se u ovom predmetu, jer iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da tuženik u posjedu drži tende koje su vlasništvo tužitelja (to čak i sam tužitelj činjenično navodi tužbom).

30.1. U smislu članka 183. Zakona o obveznim odnosima, dužnik dolazi u zakašnjenje ako nije ugovoren rok, trenutkom potraživanja od strane vjerovnika ovdje tužitelja da ispuni svoju obvezu. Konkretno, kako je takav dopis uručen tuženoj 8. prosinca 2021., to je istekom paricijskog roka za ispunjenje od 15 dana, tražbina dospijela te od prvog slijedećeg dana počinje teći zastarni rok.

30.2. Stoga za slučaj da se konkretni tužbeni zahtjev sagledava kao zahtjev za uspostavom stanja prije uklanja tendi s fasade, imao bi se razmatrati kao zahtjev za naknadu štete za koji je prema čl. 230 ZOO-a propisan zastarni rok od tri godine koji teče od saznanja za štetu i štetnika, odnosno ukoliko se gleda kao činidba na predaju to bi bio i dulji rok, od pet godina, no konkretnom slučaju takvo traženje ne bi bilo zastarjelo jer rok teče od 23. prosinca 2021 ,a utuženje je uslijedilo 30 travnja 2024.

31. Naposljetku, kod odgovornosti za štetu potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: štetna radnja, štetnik, uzročno posljedična sveza štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, koje konkretno nisu ispunjenje, posebno se ističe da u postupku nije utvrđeno ni protupravno ni skrivljeno ponašanje tužene .

32. Slijedom iznesenog kako u ovoj parnici tužitelj zahtijeva predaju u posjed individualno određene stvari, a utvrđeno je da stvari nisu u posjedu tužene (ili neke treće osobe koja ih drži za tuženu) pa ih i ne može predati tužitelju, neovisno o pravnoj osnovi po kojoj tužitelj traži njihovu predaju, odlučeno je kao u izreci. S tim u svezi, neosnovanim se nalazi i tužiteljev zahtjev za predaju novih tendi koji je facultas alternativa vezana za osnovni zahtjev.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. te članka 164. stavak 1 i 2. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradi i naknadi za rad odvjetnika ( "Narodne novine br 138/23 dalje OT) " pa je tako tuženiku koji je u cijelosti uspio u postupku priznat zatraženi trošak prema troškovniku od 28. siječnja 2026. uvažavajući vrijednost predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr 8.t.1.OT-a 100b , sastav podneska od 8. 12.2025. prema Tbr 8t1 OT- 100 b, zastupanje na ročištima od 25.4.2025, 16.6.2025.,19.9.2025.,26.11.2025,29.1.2026 prema Tbr 9,t.1. od po 100 b, ukupno 700 b po OT- u, pomnoženo s 2,00 eur-a, daje iznos od 1.400,00 eur-a uvećano za PDV od 25% (350,00 eur-a) daje iznos od 1.750,00 eur-a dok je odbijen zahtjev za trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer iz spisa ne proizlazi da je i naplaćena.

34. Na temelju članka 151. stavak 3. ZPP-a, na iznos parničnog troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate

U Trogiru 25. veljače 2026.

Sutkinja

Mirna Veža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, odnosno e komunikacijom za osobe obvezne na isto (članka 106 a ZPP-a) a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

-pun tužitelja

-pun tuženika

-u spis