REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Pr-1475/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja OL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] O zastupane po punomoćniku RL, protiv tuženika Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, OIB 19953159816, Bolnička ulica 21, 10298 Gornja Bistra zastupanog po punomoćniku NL , radi Radno- diskriminacija, 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuju se nedopuštenom i nezakonitom Odluka o razrješenju od dana 30.08.2023., klasa 510-05/23-03/06, ur. broj: 238/33-112-03/01-23-653 i Odluka o plaći od dana 30.08.2023., klasa: 510-05/23-03/06, ur. broj: 238/33-112-03/01-23- 656, te se tuženiku nalaže tužiteljicu vratiti na poslove koje je obavljala prije donošenja Odluke o razrješenju od dana 30.08.2023., klasa 510-05/23-03/06, ur. broj: 238/33-112-03/01-23-653, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
II/ Utvrđuje se da je tuženik diskriminirao tužiteljicu na osnovi izražavanja mišljenja i povrijedio dostojanstvo donošenjem Odluke o razrješenju od dana 30.08.2023., klasa: 510-05/23-03/06, ur. broj: 238/33-112-03/01-23-653 i Odluke o plaći od dana 30.08.2023., klasa: 510-05/23-03/06, ur. broj: 238/33-112-03/01-23- 656.
III/ Zabranjuje se od strane tuženika poduzimanje daljnjih radnji kojima se krši ili se može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje.
IV/ Nalaže se tuženiku da provede radnje kojima se uklanja diskriminacija i njene posljedice i to stavljanjem izvan snage Odluke o razrješenju od dana 30.08.2023., klasa: 510-05/23-03/06, ur. broj: 238/33-112-03/01-23-653 i Odluke o plaći od dana 30.08.2023., klasa: 510-05/23-03/06, ur. broj: 238/33-112-03/01-23- 656.
V/. Nalaže se tuženiku, da na ime pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i to dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja, tužiteljici isplati novčani iznos od 1.300,00 eura, sa zateznom kamatama od 12.10.2023.g. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
" Utvrđuje se da je tuženik povrijedio pravo na dostojanstvo nezakonitim postupanjem prilikom ispitivanja pritužbe za zaštitu dostojanstva i nepoduzimanjem odgovarajućih mjera za zaštitu dostojanstva tužiteljice.
VII/ Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da ovu presudu o svojem trošku u cijelosti objavi na portalu www.index.hr u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe u skladu s člankom 1099. Zakona o obveznim odnosima".
VIII/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.546,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IX/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je kod tuženika zaposlena od 24.04.1984. na radnom mjestu medicinske sestre. Odlukom ravnatelja tuženika od 06.09.2017. klasa 510-06/17-03/03, Ur.broj: 238/33-112-02/03-17-454 tužiteljica je imenovana Voditeljem tima – voditeljem smjene. Dana 31.07.2023. tužiteljica je ravnatelju uputila dopis: ¨Uvjeti rada i raspored zaposlenika¨ kojim je, postupajući s pažnjom dobrog stručnjaka i vodeći se svojom profesionalnom odgovornošću ukazala na objektive probleme, propuste i rizike u organizaciji rada tuženika, navevši između ostalog, cit: „...želim Vas pisanim putem upozoriti kako se zbog manjka radne snage i složenosti svakog od pacijenata, u nadolazećem periodu vrlo lako mogu dogoditi propusti koji mogu utjecati na zdravlje naših pacijenata.“ „...tako da Vas ovim putem molim da se hitno povede računa o samom rasporedu, kako ne bi došlo do propusta koje nitko ne želi...“
1.1. Dana 30.08.2023. ravnatelj je donio Odluku o razrješenju, klasa: 510 - 05/23-03/06, ur.broj: 238/33-112-03/01-23-653, kojom je tužiteljicu razriješio s položaja Voditelja smjene, navevši u obrazloženju, cit: „...a s obzirom da na dopis imenovane upućene ravnateljstvu Bolnice 31. srpnja 2023. godine u kojem između ostalog imenovana obavještava kako više ne može prihvatiti odgovornost posla koji obavlja te upozorava na veliku mogućnost budućih propusta...“ „...Bolnici ne preostaje druga mogućnost nego razriješiti imenovanu s mjesta Voditelja smjene (tima) s obzirom kako je potpuno jasno kako zaposlenik koji obavlja određeni posao mora prihvatiti i odgovornost za isti jer je nemoguće zadržati prava položajnog mjesta, a izuzeti se od odgovornosti.“
1.2. Posljedično Odluci o razrješenju, dana 30.08.2023. ravnatelj je donio i Odluku o plaći, klasa: 510-05/23-03/06, urbroj: 238/33-112-03/01-23-656, kojom je tužiteljici umanjena plaća budući da je ista razriješena mjesta Voditelja smjene (tima). Smanjenje plaće vidljivo je uspoređujući Odluku o plaći i odluku o plaći od 24.05.2023. klasa: 510-05/23-03/06, urbroj: 238/33-112-03/01-23-339 . Odlukom o plaći tužiteljici je ukinut dodatak na osnovnu plaću od 5% s osnova položajnog dodatka i smanjen dodatak na osnovnu plaću s osnove posebnih uvjeta rada za 11%. Tužiteljica je Odluku o razrješenju i Odluku o plaći zaprimila dana 05.09.2023. te je u odnosu na obje Odluke (uključujući i druge dodatne okolnosti) tuženiku uputila zahtjev za zaštitu dostojanstva i zahtjev za zaštitu prava radnika
1.3. Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika, tužiteljica je uputila ravnatelju i gđi. ĐL kao povjereniku za etiku, jer tuženik nije ispunio obvezu propisanu Zakonom o radu i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama prema kojoj je poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika obvezan imenovati osobu koja je pored njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezano za zaštitu dostojanstva radnika. U odgovoru na zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika, tuženik navodi da je zahtjev za zaštitu dostojanstva po primitku proslijedio osobi ovlaštenoj primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva, međutim nigdje ne navodi tko je ta osoba niti se ta osoba potpisala na odgovor na zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika. S tim u vezi upućuje na da prema odredbi čl. 83. st. 1. i 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama: „ st.1. Podaci o osobi ovlaštenoj za primanje i rješavanje pritužbi vezanih uz zaštitu dostojanstva iz ovoga Ugovora objavljuju se na vidnom mjestu u ustanovi, a uključuju ime i prezime, broj telefona i telefaksa te e-adresu ovlaštene osobe i st.2. Popis ovlaštenih osoba imenovanih temeljem ovoga Ugovora objavljuje se na web - stranici ministarstva nadležnog za rad"
1.4. Zahtjev za zaštitu dostojanstva podnesen je kako u odnosu na ravnatelja tako i odnosu na GL, pomoćnika Ravnatelja za sestrinstvo pa je nesporno da je o istome trebala odlučivati treća, nepristrana osoba, a ne sam ravnatelj na kojeg se pritužba odnosi. Tuženik kao poslodavac nije omogućio tužiteljici nepristrano ispitivanje pritužbe za zaštitu dostojanstva te je postupio i suprotno odredbi čl. 39. Pravilnika o radu tuženika, kojom je propisano da će se u postupku ispitivanja i rješavanja pritužbe radnika ispitat radnik koji je podnio pritužbe, osoba na koju se pritužba odnosi, a ako je to nužno radi potpunog i istinitog utvrđivanja činjenica i druge osobe koje o predmetu pritužbe mogu imati saznanja te e mogu izvesti i drugi dokazi. Tuženik nikada nije pozvao tužiteljicu na ispitivanje pritužbe te nije izvršio svoju zakonsku obvezu i čl. 7. st. 5. Zakona o radu, niti obvezu iz 80. st. 3. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama: Iz odgovora na zahtjev za zaštitu dostojanstva jedino vidljivo da je u postupku zaštite dostojanstva ispitan pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo, GL i niti jedna druga osoba. Tuženik nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi nedvojbeno i nearbitrirano utvrdio da do povrede dostojanstva – uznemiravanjem nije došlo.
1.5. Tužiteljica smatra kako su odluka o razrješenju i odluka o plaći direktna posljedica izražavanja mišljenja. Dopisom je ukazala na objektivne probleme, rizike i propuste u organizaciji rada tuženika prilikom pružanja zdravstvene skrbi, sve sukladno čl. 4. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu, organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Bolnice, čl. 3. Etičkog kodeksa Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra te čl. 8. Pravilnika o radu Bolnice. Nakon toga uslijedila je izravna diskriminacija u odnosu na tužiteljicu jer je donošenjem odluke o razrješenju i plaći stavljena u nepovoljniji položaj i degradirana na obavljanje poslova nižeg ranga , a sve zbog izražavanja mišljenja u dopisu.
1.6. Ravnatelj je donio diskriminirajuće Odluke omalovažavajućeg obrazloženja. Tužiteljica je razriješena pozicije Voditelja smjene (tima) s obrazloženjem da: „...s obzirom kako je potpuno jasno kako zaposlenik koji obavlja određeni posao mora prihvatiti i odgovornost za isti jer je nemoguće zadržati prava položajnog mjesta, a izuzeti se od odgovornosti.“. Tužiteljica u niti jednom dijelu dopisa nije navela da se ne može nositi s odgovornošću svog radnog mjesta već je poduzela objektivno potrebnu radnju – obavijestila ravnatelja kao čelnu osobu tuženika o propustima u organizaciji rada tuženika. Tužiteljica u 40 godina u radnom odnosu kod tuženika nije imala primjedbi na svoj rad niti bilo kakve pisane opomene. Stoga je, ne samo omalovažavajuće već i paradoksalno obrazloženje ravnatelja iz odluke o razrješenju kojom tužiteljicu opisuje kao osobu koja ne može preuzeti odgovornost za svoj rad. Razrješavanje tužiteljice pozicije Voditelja smjene (tima), bez ikakve pravne osnove i životno logičnog obrazloženja predstavlja diskriminaciju, uznemiravanje, povredu dostojanstva čime i povredu prava iz radnog odnosa tužiteljice. U zahtjevu za zaštitu dostojanstva, isticala je i omalovažavajuće komentare pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo GL koji je aludirajući na medicinske sestre izjavio: „...ne znaju te žene što je težak posao, trebale bi nositi betonska kocke pa bi drugačije razmišljale“, a uobičajeno je koristio i izraz „stare koke“ prilikom obraćanja medicinskim sestrama.
1.7. Radnjama tuženika povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice i narušen njen integritet u radnom kolektivu. Tuženik je postupio i suprotno odredbama čl. 7. i 8. Zakona o radu prema kojima: je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima te propustio pridržavati se odredbi ZR i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.“
1.8. Tužiteljica skreće pozornost na dio odluke o razrješenju i odgovora na ZZP u kojem Tuženik navodi: „Bolnica će imenovanu uzeti u obzir za ponovno imenovanje ako ista bude spremna uz prava koja joj pripadaju preuzeti i obveze jer je imenovana iskusna medicinska sestra s dugogodišnjim radom u našoj ustanovi“. Zabrinjavajuće je da tuženik pravno dopuštene korake tužiteljice radi zaštite svojih prava, dostojanstva i integriteta naziva neprofesionalnim i neprimjerenim, a kako stoji u odgovoru na ZZP: „Navedeno postupanje smatramo izrazito neprofesionalnim i neprimjerenim te u suprotnosti s načelom dobre vjere i poštenja.“
1.9. U tužbi predlaže donijeti presudu kojom bi se utvrdilo nedopuštenim i nezakonitim odluka o razrješenju od dana i odluka o plaću od dana 30.08.2023., u toč. II utvrdilo da je tuženik povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje – diskriminacijom na osnovi izražavanja mišljenja i pravo na dostojanstvo uznemiravanjem i to donošenjem odluke o razrješenju i plaći od 30.08.2023. , zabranu poduzimanje daljnjih radnji kojima se krši ili se može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje, odnosno pravo na dostojanstvo, provedbu radnji kojima se uklanja diskriminacija i njene posljedice odnosno povreda dostojanstva – uznemiravanjem i njegove posljedice i stavljanjem izvan snage odluka o razrješenju i plaći od 30.08.2023, da se naloži tuženiku da radi radi povrede prava osobnosti i to dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja, tužiteljici isplati novčani iznos od 1.300,00 eura, u toč. VII objavljivanje presude na portalu.
1.10. Podneskom od 6.1.2026.g. precizira tužbeni zahtjev tako da traži utvrđenje nedopuštenim i nezakonitim odluka o razrješenju i plaći od 30.08.2023., nalaganje vraćanja tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije donošenja odluke o razrješenju, utvrđenje da je tuženik povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje
– diskriminacijom na osnovi izražavanja mišljenja i to donošenjem odluke o razrješenju i plaći od 30.08.2023., u toč. III da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljici pravo na dostojanstvo – uznemiravanjem i to donošenjem nedopuštene i nezakonite odluke o razrješenju i plaći od 30.08.2023 te nezakonitim postupanjem prilikom ispitivanja pritužbe za zaštitu dostojanstva i nepoduzimanjem odgovarajućih mjera za zaštitu dostojanstva tužiteljice, u toč. IV da se zabrani od strane tuženika poduzimanje daljnjih radnji kojima se krši ili se može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje, odnosno pravo na dostojanstvo, u toč. V da se naloži tuženiku da provede radnje kojima se uklanja diskriminacija i njene posljedice odnosno povreda dostojanstva – uznemiravanjem i njegove posljedice i to stavljanjem izvan snage odluke o razrješenju i odluke o plaći, u toč. VI da se naloži tuženiku, da na ime pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i to dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja, tužiteljici isplati novčani iznos od 1.300,00 eura, u toč. VII da se naloži tuženiku da presudu objavi na portalu www.index.hr te u toč. VIII nadoknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je odlukom od 30. kolovoza 2023. razriješena s mjesta Voditelja smjene (tima) na prijedlog pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo od 29. kolovoza 2023., s obzirom na dopis tužiteljice od upućen 31. srpnja 2023., u kojem između ostaloga tužiteljica obavještava kako više ne može prihvatiti odgovornost posla koji obavlja te upozorava na veliku mogućnost budućih propusta u radu zbog nedostatka radne snage. Natječaj za zapošljavanje medicinskih sestara/tehničara gotovo je konstantno otvoren te se problem nedostatka zdravstvenog osoblja u cijeloj državi prelijeva i na tuženika, jer se na natječaje vrlo često ne prijavi nitko. U ljetnim mjesecima problem je još izraženiji zbog povećanog korištenja godišnjih odmora. U razdoblju od 1.1.2021. do 21.11.2023. tuženik je primio u radni odnos 12 medicinskih sestara/tehničara, dok je u isto vrijeme 21 ms/mt prestao radni odnos kod tuženika. U isto vrijeme tuženik je objavio 25 natječaja za zapošljavanje ms/mt na neodređeno vrijeme s traženih 49 izvršitelja, a uzevši u obzir sve navedeno tuženiku nije ostala druga mogućnost nego razriješiti tužiteljicu s mjesta Voditelja smjene (tima) s obzirom da zaposlenik koji obavlja određeni posao mora prihvatiti i odgovornost za isti jer je nemoguće zadržati prava položajnog mjesta, a izuzeti se od odgovornosti. U konačnici, riječ o položaju 3. vrste za koji je opći uvjet srednja stručna sprema te se na tim položajima tijekom godine izmijeni više ljudi zbog godišnjih odmora, privremene nesposobnosti za rad i slično. Odlukom o razrješenju nije imala umanjenje plaće jer joj se ista isplaćuje na temelju prosjeka za prethodne mjesece s obzirom da je tužiteljica privremeno nesposobna za rad od 30. kolovoza 2023.
2.1. U odnosu na odluku o razrješenju i na odluku o plaći, 21. rujna 2023. tuženik je poštanskim putem zaprimio dva pisana podneska pod nazivima „zahtjev za zaštitu dostojanstva“ i „zahtjev za zaštitu prava radnika.“ Tuženik je u zakonskom roku putem osobe koja je osim poslodavca ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika proveo ispitni postupak u kojemu na temelju dostupnih činjenica nije utvrđeno uznemiravanje tužiteljice, a kako je tužiteljica privremeno nesposobna za rad od 30. kolovoza 2023. nije razmatrano donošenje privremenih mjera u cilju otklanjanja potencijalnog uznemiravanja. O provedenom ispitnom postupku tuženik je obavijestio tužiteljicu pisanim podneskom od 28. rujna 2023. Neistinito navodi kako tuženik nikada nije imenovao osobu koja je osim poslodavca ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Ravnatelj tuženika je obavijestio tužiteljicu o utvrđenom u ispitnom postupku. Osporava da tuženik ne bi kontaktirao tužiteljicu. U slučaju da je uznemiravanje utvrđeno tuženik bi osigurao uvjete po kojima bi se tužiteljica mogla vratiti na posao bez straha od uznemiravanja. Zaključno, tuženik je proveo postupak u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima i niti u jednom trenutku tužiteljica nije bila u stanju eventualne ugroze tijekom ispitnog postupka.
2.2. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadom troška tuženiku.
2.3. U daljnjem tijeku postupka ističe prigovor prekluzije, jer da je tužiteljica saznala za donošenje pobijanih odluka stavljanjem mjesečnog rasporeda rada radnika na oglasnu ploču.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa 034-04/23-03/6, urbroj: 341-25-05/8-23-494980, ugovor o radu od 01.02.2016., Odluku o imenovanju, dopis tužiteljice od 31.07.2023., Odluku o razrješenju, Odluku o plaći od 30.08.2023., Odluku o plaći od 24.05.2023., zahtjev za zaštitu dostojanstva, zahtjev za zaštitu prava radnika, povratnice, odgovor na zahtjev za zaštitu dostojanstva, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Pravilnik o radu tuženika, Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu, organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Etički kodeks Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, Statut tuženika, članak s portala od 28.3.2019., medicinsku dokumentaciju, odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika, dopis tuženika - obavijest od 28.3.2023., dopis KL od 27.9.2023., zapisnik Državnog inspektorata od 19.8.2020.g., Odluku o imenovanju od 2. studenoga 2015., Odluku o imenovanju od 29. prosinca 2020., Odluku o imenovanju od 28.12. 2022., prijedlog GL od 29.8.2023.g., zapisnike sa sjednica Stručnog vijeća tuženika, raspored korištenja godišnjih odmora, rasporede rada i ostalu dokumentaciju u spisu. U postupku je saslušanja tužiteljica kao stranka i svjedok GL
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev
5. U postupku je utvrđeno slijedeće:
5.1. - da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre od 24.4.1984, zadnji ugovor o radu je zaključen 1.2.20216., klasa 510 -06/16-02/01, ur.broj 238/33-112-2/3-16-164/51.
5.2. da je - Odlukom tuženika klasa 510-06/17-03/03, ur.broj 238/33-112-02/03-17- 454 od 6.9.2017.g. tužiteljica imenovana voditeljem tima – voditeljem smjene, na određeno vrijeme, počevši od 1.9.2017.g. do opoziva.
5.3. - da je tužiteljica poslala dopis ravnatelju dana 31.7.2023.g. u kojem ukratko istog obavještava o uvjetima rada
5.4. - da je tuženik je 30.8.2023.g. donio Odluka o razrješenju klasa: 510 -05/23- 03/06, urbroj: 238/33-112-03/01-23-653, kojom je tužiteljicu razriješio s položaja Voditelja smjene (tima),
5.5. - da je tuženik je dana 30.08.2023. donio i Odluku o plaći, klasa: 510 -05/23- 03/06, urbroj: 238/33-112-03/01-23-656, kojom je tužiteljici umanjena plaća budući da je ista razriješena mjesta Voditelja smjene (tima), na način da je ista umanjuje za dodatak na osnovnu plaću od 5% s osnove položajnog dodatka, uspoređujući i odluku o plaći od 24.05.2023. godine KLASA: 510-05/23-03/06, urbroj: 238/33-112- 03/01-23-339 .
5.6. - da je tužiteljica je podnijela 19.9.2023.g. zahtjev za zaštitu dostojanstva, u odnosu na ravnatelja i g. GL, pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo
5.7. - da je tuženik odgovorio na zahtjev za zaštitu dostojanstva 28.9.2023.g. na način da nije utvrđeno uznemiravanje
6. Sporno je zakonitost i dopuštenost pobijanih Odluka o razrješenju klasa: 510-05/23-03/06, urbroj: 238/33-112-03/01-23-653, Odluku o plaći, klasa: 510-05/23- 03/06, urbroj: 238/33-112-03/01-23-656, te da li je tužiteljici povrijeđeno pravo na jednako postupanje – diskriminacijom na osnovi izražavanja mišljenja pravo na dostojanstvo – uznemiravanjem.
7. Tužiteljica je poslala dopis ravnatelju dana 31.7.2023.g. slijedećeg sadržaja: " S obzirom na odgovornost posla i brigu pacijentima bolnice koju snosimo, želim vas pisanim putem upozoriti kako se zbog manjka radne snage i složenosti svakog od pacijenata u nadolazećem periodu vrlo lako mogu dogoditi propusti koji mogu utjecati na zdravlje naših pacijenata. Noćna smjena s tri zaposlenika je vrlo velik rizik, a osim toga, manjak znanja mladih kolegica i kolega kojima je potreban konstantan nadzor i mentoriranje taj rizik povećava na maksimalnu razinu. Naš fizički kapacitet odrađivanja posla je dosegnut i više odgovornosti nije moguće prihvatiti, tako da vas ovim putem molim da se hitno povede računa o samom rasporedu, kako ne bi došlo do propusta koje nitko ne želi, a bojim se da su neizbježni uz ovakvu situaciju. Brinemo se o ljudskim životima i moramo učiniti sve kako se ti životi ne bi dodatno ugrozili, a iznad je naše nadležnosti da osiguravamo dovoljno kapacitete za obavljanje posla.
8. Tuženik u Odluci o razrješenju od 30.8.2023. navodi slijedeće: "Na prijedlog pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo od 29.8.2023.g., s obzirom na dopis imenovane upućen upućene ravnateljstvu Bolnice 31. srpnja 2023. godine u kojem između ostalog imenovana obavještava kako više ne može prihvatiti odgovornost posla koji obavlja te upozorava na veliku mogućnost budućih propusta u radu zbog nedostatka radne snage. S tematikom nedostatka medicinskih sestara/tehničara kako u našoj ustanovi tako i na tržištu rada 4.8.2023.g. održana je sjednica Stručnog vijeća na kojoj je između ostaloga,, istaknuto kako je natječaj za zapošljavanje medicinskih sestara/tehničara gotovo konstanto otvoren te da se problem nedostatka zdravstvenog osoblja u cijeloj državi prelijeva i na našu bolnicu, što dovodi o otežanog zapošljavanja jer se na natječaje vrlo često ne prijavi nitko. Također u ljetnim mjesecima problem je još izraženiji zbog povećanog korištenja godišnjih odmora.
Uzevši u obzir sve navedeno Bolnici ne preostaje druga mogućnost nego razriješiti imenovanu s mjesta Voditelja smjene (tima) s obzirom kako je potpuno jasno kako zaposlenik koji obavlja određeni posao mora prihvatiti i odgovornost za isti jer je nemoguće zadržati prava položajnog mjesta, a izuzeti se od odgovornosti. Zaključno, s obzirom da je riječ o položaju 3. vrste za koji je opći uvjet srednja stručna sprema te se na tim položajima tijekom godine izmijeni više ljudi zbog godišnjih odmora, privremene nesposobnosti za rad i slično, Bolnica će imenovanu uzeti u obzir za ponovno imenovanje ako ista bude sprema uz prava koja joj pripadaju preuzeti i obveze jer je imenovana iskusna medicinska sestra s dugogodišnjim radom u našoj ustanovi. “
9. Navedena Odluka o razrješenju, kao i Odluka o plaći imaju pouku o pravnom lijeku – u roku od 15 dana od dana dostave odluke zahtijevati od Upravnog vijeća ostvarenje prava, tako da su neosnovani navodi da bi samim rasporedom rada tužiteljica saznala za postojanje tih odluka. U svakom slučaju tužiteljica je za sadržaj odluka saznala primitkom iste pa je neosnovan prigovor prekluzije tuženika.
10. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je 41 godinu zaposlena kod tuženika i da svake godine, za vrijeme godišnjeg odmora, radi manje ljudi u noćnim smjenama jer obično radi petoro, a kada je manjak ljudi za vrijeme godišnjih odmora i bolovanja po četvero. 2023. glavna sestra CL je napravila raspored da je bilo troje ljudi u noćnoj smjeni; ona ja bila vođa tima, a po rasporedu su joj dodijeljeni kolege sa jako malo staža u tom razdoblju. Tada bilo po četvero osoba vođa tima, tako da je jedna pokrivala noćnu smjenu, a jedna dnevnu smjenu. Obzirom na broj i stanje djece i još su u tom razdoblju vladale viroze, što je uključivalo dodatne poslove na oko 90-ero djece, nije mogla organizirati posao da se ne dogode neke pogreške, a opće je poznato da je riječ o teško bolesnoj djeci koja se tamo nalaze i godinama. Pitala je CL da li ona misli da li se može obaviti posao s tolikim brojem ljudi, na što joj je rekla da ne, ali da pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo misli da će to biti odrađeno. Onda se obratila glavnoj liječnici ĆL i od nje je rečeno da stavi u prioritet za pacijente što je nužno, a ono što nije nužno da se ne obavi. Pitala je koji bi bio prioritet jer je riječ o teško bolesnoj djeci koju sve treba i nahraniti i presvući i dati im terapiju i da ne želi da se dogodi neka pogreška, na što joj je ona rekla da se obrati ravnatelju. Jedan dan je slučajno gospodin GL došao u ambulantu i tužiteljica mu je rekla da je tako nemoguće raditi u noćnoj smjeni, da će se dogoditi propust, na što je on rekao da ne zna što je teško raditi već nešto u smislu da je teško nositi beton i sl. i to ju je jako povrijedilo. Nakon toga, odlučila je da napiše pismo ravnatelju u kojem je tražila da se donese odluka o rasporedu koja bi omogućila normalan rad i pri tome nije mislila da tu skida svoju odgovornost jer je sve dala za tu djecu zadnjih 40 godina. Očekivala je poziv na razgovor i htjela je ravnatelja upoznati sa stanjem u noćnoj smjeni, no taj se poziv nije dogodio, isto tako s vremenom je uočila i promjene i to ignoriranje od sestre CL, poziva nije bilo ni dalje, pa čak niti rasporeda rada do 29.7. što je čudno jer se raspored obično objavljivao oko 25. u mjesecu. Uglavnom, izašla iz dežurstva 30.7. i tražila je od kolegice da joj poslika raspored kako bi znala kada će doći raditi 1.8. Kada joj je to kolegica poslikala, vidjela je da je maknuta s mjesta vođe tima i stavljena na zadnje mjesto u hijerarhiji. Zvala je CL i GL koji se nisu javili. Nakon nekog vremena povratno ju je nazvala CL i kad je pitala zašto je maknuta sa mjesta vođe tima, rekla je da nju ništa ne pita, da ona nema ništa s tim i da ju ne uvlači u priču. Kada joj se javio gospodin GL, na upit zašto je maknuta, rekao je da joj nije dužan ništa obrazlagati. Ja sam trebala 1. ići raditi, no doživjela je stres, poniženje i nepoštovanje te se javila doktoru opće prakse koji joj je je otvorio bolovanje, a 6.9. je završila i na neurologiji od stresova. Bila je na bolovanju 5 mjeseci, počela je raditi u veljači i radi na istom mjestu nakon što je smijenjena, a to je obična sobna sestra i smanjili su mi koeficijent 10%. Odnos sa CL je narušen nakon povratka bolovanja. Ne može reći da ju ista vrijeđa ili ponižava, a npr. ne želi joj zamijeniti smjenu bez da se pita gospodin GL. S gospodinom GL se od povratka s bolovanja vidjela 2 puta pa o tom odnosu nema što za reći. Cijelo vrijeme osjeća kao da nemam podršku u svom radu. Tvrdi da su se svi protivili onakvom rasporedu rada za noćnu smjenu no nitko to nije javno iznio. Neki su mi se javili privatnim porukama, kao u znak podrške. Vezano uz propuste u radu u kolovozu kada je radila još kao voditelj smjene, navela je da je riječ o djeci koja ne mogu reći svoje tegobe i trebaju tegobe prepoznati sestre i njegovatelji pa je uočila i da neke tegobe nisu bile dobro prepoznate. Prije slanja dopisa nisu postojali slučajevi njene diskriminacije ili mobinga. Bila je vođa tima 7 godina na prijedlog glavne sestre bolnice i pomoćnika ravnatelja CL i GL.
11. Svjedok GL u svom iskazu navodi da kod tuženika ima dvojaku funkciju jer je glavni medicinski tehničar bolnice te pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo. U opisu posla je da donosi s glavnim sestrama raspored rada za 52 djelatnika. Kod tuženika postoje dvije glavne sestre za intenzivni dio i za tzv. socijalan dio gdje se npr. nalaze pacijenti koji nemaju potrebe za specifičnom zdravstvenom njegom (respiratori i dr.). Tužiteljica je bila srednja medicinska sestra te voditelj tima. Kod tuženika postoje četiri tima i u svakom se trudi da bude po četvero ili petero ljudi, a u ljetno vrijeme kada su godišnji odmori onda su u timovima po četvero ljudi. Kod tuženika boravi 94-95 djece smještenih u 13 soba. Standard po timu bi trebao biti šest i li sedam ljudi, ali zbog nedostatka radne snage kod tuženika to ne može pokriti. O tome je obaviješteno i ravnateljstvo bolnice i kolegij i stručno vijeće bolnice, poznato mu je da su natječaji za nove medicinske sestre stalno otvoreni, ali zbog stanja tržišta i nedostatka medicinskih sestara tuženik ne može popuniti dovoljan broj medicinskih sestara, čak ni sistematizaciju radnih mjesta. Tužiteljica je razriješena na njegov zahtjev iz dva razloga, saznao je da će ići na bolovanje i drugi razlog je poremećaj komunikacije između nje kao voditelja tima, njega i djelomično glavne sestre. U srpnju se dogodila krizna situacija da je otišlo na bolovanje sedmero ljudi, od toga pet medicinskih sestara i dva njegovatelja, a on je odlučio da ne pozove ljude s godišnjeg odmora jer iste čekaju godinu dana, pa je smanjio broj ljudi u timovima s četiri na tri, dok se ne popravi situacija da se netko ne vrati s bolovanja. Tu je stavio u pripravnost glavne sestre, a čak i sebe jer zna te poslove. Tužiteljica je na to izrazila nezadovoljstvo i rekla da je na nju izvršen pritisak, da ne može podnijeti pritisak koji donosi posao i da je to njoj prenaporno i stresno. Samo je tužiteljica izrazila nezadovoljstvo dok su drugi voditelji tima i dijelovi tima prihvatili takvo stanje, čak i ponudili mogućnost da rade i prekovremeno dok se drugi kolege ne vrate s bolovanja. Njemu je tužiteljica po tom pitanju izrazila nezadovoljstvo u razgovoru još prije prvog dopisa, koliko se sjeća poslije druge noćne smjene, no rekao joj je da drugačije ne može organizirati rad i da smatra da je to najpoštenije prema svim kolegicama. Njega je zvao i ravnatelj nakon što je njega zvao liječnik u toj noćnoj smjeni da ima malo osoblja i da je to teško. Izvijestio je ravnatelja o cijeloj situaciji, a on mu je kao i stručno vijeće bolnice reklo da radi s onim što ima. Ukoliko se i primi nova medicinska sestra, ona ne može ići odmah u smjenu samostalno jer je riječ o pacijentima koje treba razumjeti s obzirom na njihovo zdravstveno stanje. Naveo je i da je u tom srpnju riječ o privremenom razdoblju koje je trebalo prebroditi. Oko 20.7. je zaista bilo naporno raditi, a situacija je postala bolja u drugom dijelu kolovoza, negdje oko 20. ili 21. kada su se kolegice vratile s bolovanja. Od tog razdoblja pa nadalje stalno je bilo četiri osobe u timu, a nekad i pet. U spornom razdoblju nije bilo propusta u odnosu na njegu i terapiju s pacijentima. Vezano uz dopis tužiteljice od 31.7.2023 i kako je tuženik reagirao na taj dopis i da li su poduzete neke mjere odgovorio je da je s time upoznata i pravna služba, on je dao izvještaj, ali mjere nisu mogle biti poduzete jer nije bilo dovoljno osoblja. Odluku je napravio prema savjesti i prema kolegicama i prema pacijentima jer i prekidanje godišnjih odmora povlači neke posljedice. Nema saznanja da bi bilo tko od zaposlenika tuženika vrijeđao dostojanstvo tužiteljice ili na bilo koji način je diskriminirao. Osporava da bi tužiteljici rekao "ne znaju žene što je težak posao, trebalo bi nositi betonske kocke" kao i da bi upotrebljavao izraz "stare koke". Od voditelja smjene očekuje da ukaže na propuste i stvari koje se mogu popraviti u radu s djecom jer je zdravstvo timski rad
12. Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12, dalje: ZSD) propisano je u čl. 1. da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zašita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema st.2. Diskriminacijom u smislu ovog Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama
13. Prema odredbi čl. 3.st.1. ZSD, uznemiravanje je neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od temelja, koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja traži zaposlenje i radnike, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavanje ili uvredljivo okruženje.
14. Prema odredbi čl. 17. ZSD st.1. osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ZSD ovlaštena je podnijetu tužbi i tražiti:
al.1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno d a radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije) al.2 da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krpi ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije)
3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ZSD
al.4. da se presuda kojim je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.
15. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka GL sud zaključuje da je jasan zaključak kako je standard koji treba raditi u timu s bolesnom djecom 6 ili 7 ljudi. Iz iskaza GL, koji je pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo, kao iz navoda tuženika jasno proizlazi tuženikov problem s nedostatkom medicinskog osoblja.
16. Problem nedostatka osoblja kod tuženika se prelijeva na onaj dio medicinskog osoblja koji radi i radi ih manji broj sestara/tehničara nego što bi ih trebalo raditi. Kod tuženika je u prosjeku na smještaju oko 90 teško bolesne djece, kojima medicinsko osoblje treba prepoznati i tegobe i potrebe, dati im terapiju, njegu i slično, jer to sama djeca ne mogu iskomunicirati s osobljem. Upravo na tom tragu je i dopis tužiteljice upućen ravnatelju, u kojima ista, zbog manjka osoba u timu – nesporno je da je u tom razdoblju bilo samo troje medicinskog osoblja u timu u noćnoj smjeni- upozorava i na moguće posljedice i na objektivne limite samih ljudi. Odgovor tuženika koji je tužiteljica zaprimila jest razrješenje s navodima koji su i diskriminirajući i uvredljivi za tužiteljicu. Tužiteljica je istaknula svoju zabrinutost za takav rad, bojeći se propusta zbog organizacije rada za koju tužiteljica nije odgovorna niti može utjecati na broj ljudi koji se dodijeli u smjenu, niti može utjecati na broj ljudi koje uopće i zapošljava tuženik. Nije jasno za koji dio dopisa je tuženik zaključio da se tužiteljice ne može nositi s odgovornošću svog radnog mjesta, kada je utvrđeno da je tužiteljica zadnjih 7 godina voditelj tima, bez ikakvih primjedbi u radu.
17. Donošenjem Odluke o razrješenju s obrazloženjem ¨da je potpuno jasno kako zaposlenik koji obavlja određeni posao mora prihvatiti i odgovornost za isti jer je nemoguće zadržati prava položajnog mjesta, a izuzeti se od odgovornosti¨ ravnatelj tuženika, koji je po Statutu odgovoran za njezin rad i zakonitost poslovanja, organizira i vodi poslovanje učinio je diskriminaciju prema tužiteljici. Donošenje Odluke o razrješenju uslijedilo je nakon dopisa tužiteljice i u jasnoj je uzročno posljedičnoj vezi s tim dopisom. Ravnatelj tuženika, iako uredno pozvan nije pristupio ročištu na kojem je određeno provesti dokaz saslušanjem stranaka, a iz iskaza svjedoka GL proizlazi da je samo tužiteljica izrazila nezadovoljstvo radnim uvjetima kod tuženika u odnosu na smanjivanje broja medicinskog osoblja koje rade u timu u jednoj smjeni. Tužiteljica je upravo izražavanjem svojeg mišljenja i po spolu diskriminirana na način da je razriješena pozicije voditelj tima.
18. Upravo dio koji je naveden u odluci o razrješenju cit: "bolnica će imenovanu uzeti u obzir za ponovno imenovanje ako ista bude spremna uz prava koja joj pripadaju preuzeti i obveze jer je imenovana iskusna medicinska sestra s dugogodišnjim radom u našoj ustanovi" upućuje poruku tužiteljici da u smislu kada ne bude izražavala svoje mišljenje da može ponovno postati voditelj tima kada ne bude imala primjedbi na radne uvjete kod tuženika. Time se zaista radi o neželjenom ponašanju koje ima za cilj i predstavlja povredu dostojanstva tužiteljice, a uzrokuje i strah i uvredljivo okruženje, jer bilo kakvo izražavanje drugačijeg mišljenja znači i sankciju za radnika. To proizlazi iz iskaza GL : "… samo je tužiteljica izrazila nezadovoljstvo dok su drugi voditelji tima i dijelovi tima prihvatili takvo stanje…"
19. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev te u smislu čl. 17.st.1.al.1., 2. i 3.ZSD utvrdio nedopuštenim i nezakonitom odluke o razrješenju i odluku o plaći od 30.8.2023.g, naložio tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije donošenja odluke o razrješenju, utvrdio da je tuženik diskriminirao tužiteljicu na osnovi izražavanja mišljenja donošenjem odluka o razrješenju i odluka o plaći te joj je time i povrijedio dostojanstvo, zabranio poduzimanje daljnjih radnji kojima se krši ili se može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje, naložio tuženiku da provede radnje kojima se uklanja diskriminacija i njene posljedice i to stavljanjem izvan snage odluke o razrješenju i plaći od 30.8.2023.g. Temeljem čl. 11. ZSD dosudio je tužiteljici naknadu štete u iznosu od 1.300 euro, imajući u vidu povredu časti, ugleda imajući u vidu da je tužiteljica preko 40 godina zaposlena kao medicinska sestra kod tuženika i duševnog zdravlja, s obzirom da je tužiteljica zatražila liječničku pomoć uslijed navoda tuženika, u svezi s odredbama čl. 19. i čl.1100. Zakona o obveznim odnosima. odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO).
20. Ukoliko poslodavac ne provede postupak zaštite dostojanstva iz čl. 134. Zakona o radu na način koji je radniku prihvatljiv, to ne znači da bi samim time povrijedio pravo na dostojanstvo radnika.
20.1. Nadalje, odbijen je zahtjev da se presuda objavi na portalu Indeks jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 17.st.4. ZSD. Nije riječ o povredi prava na jednako postupanje do koji je došlo posredstvom medija.
21. Sud nije proveo dokaz saslušanjem CL na okolnost odbijanja preuzimanja odgovornosti za obavljanje radnih zadataka tužiteljice jer je ista okolnosti nerazumljiva i u nikakvoj korelaciji sa predmetom spora. Tuženik je naknadno nakon zaključenja prethodnog postupka predložio i dodatne okolnosti - razlog donošenja spornog rasporeda, protivljenje radnika tuženika za sporni raspored, tužiteljičinog protivljenja preuzimanja odgovornosti za obavljanje radnih zadataka, propusta u poslovanju tuženika zbog spornog rasporeda zaposlenika, rada tužiteljice, diskriminacije tužiteljice te vrijeđanje dostojanstva tužiteljice uznemiravanjem ,rezultata nadzora poslovanja tuženika od strane strukovnih komora, jer je na sve okolnosti, kao i na okolnosti svjedoka svjedočio pomoćnik ravnatelja za sestrinsko GL .
22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22, 138/2023 - dalje: OT). Tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP -a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od sastav tužbe 150 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 7.12.2023.,9.4.2025. i zahtjeva za zaštitu prava svako po 150 euro (tbr. 8/1 OT), pristup roč. 12.6.2024. i 30.10.2024. svako po 75 euro (tbr. 9/2 OT), sastav podnesaka od 6.1.2026. 37,50. 37,50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup roč. 18.2.2025., 12.11.2025. i 14.1.2026. svako po 150 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 1.237,50 euro, na koji iznos pripada PDV 309,38 euro, odnosno ukupno je dosuđen trošak u iznosu od 1.546,88 euro.
22.2. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP -a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka.
22.3. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizičkim pristupom sudu.
23. Tuženik je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a izgubio u sporu, pa je njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 25. veljače 2026.
Sudac
Kristina Trtanj Vukoja
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na županijskom sudu pisanim podneskom.
DNA:
1. OL, [adresa] zastupane po punomoćniku RL
2. Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, Bolnička ulica 21, [adresa] Gornja Bistra zastupanog po punomoćniku NL
