Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2492/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Danijelu Levi, odvjetniku iz Poreča, protiv tuženika TJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Emanuelu Garankiću, odvjetniku iz Poreča, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo Posl.br. P-31/2024-12 od 04. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo Posl.br. P-31/2024-12 od 04. srpnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"1.I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Raskida se u cijelosti „Ugovor o doživotnom uzdržavanju“ sklopljen između tužiteljice ĆJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i tuženice TJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja dana 18.01.2023. godine po Karli Ladavac, javnom bilježniku u [adresa] pod brojem OU-39/2023.

II. Ovlašćuje se tužiteljica da odmah po pravomoćnosti ove presude izvrši brisanje zabilježbe postojanja predmetnog „Ugovora o doživotnom uzdržavanju“ u zemljišnoj knjizi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na jednosobnom stanu na 2. katu prvog ulaza, treća vrata lijevo iz pravca glavnog ulaza, površine 33,20 m2, s pripadajućom ostavom na istom katu 15. Suvlasnički dio:

33/1079 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) te na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na tužiteljičinoj 10/60 idealnog dijela.

III. Dužna je tuženica nadoknaditi tužiteljici parnični trošak, u roku 15 dana."

II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženici parnični trošak tuženiku u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana. "

2.Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14,70/19, 80/22– dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženica je odgovorila na žalbu tužiteljice te osporila navode žalbe i predložila žalbu tužiteljice u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora predstavlja tužbeni zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice ĆJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i tuženice TJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja dana 18.01.2023. godine po Karli Ladavac, javnom bilježniku u [adresa] pod brojem OU- 39/2023 uz zahtjev za brisanje zabilježbe postojanja predmetnog ugovora u zemljišnoj knjizi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na jednosobnom stanu na 2. katu prvog ulaza, treća vrata lijevo iz pravca glavnog ulaza, površine 33,20 m2, s pripadajućom ostavom na istom katu 15. Suvlasnički dio:

33/1079 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) te na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na tužiteljičinoj 10/60 idealnog dijela.

6. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio da je tuženica od vremena zaključenja predmetnog Ugovora, a i ranije, uzdržavala tužiteljicu, da je među njima bio dobar i skladan odnos, da je nakon što su unuk i bivša snaha tužiteljice saznali za postojanje ugovora od doživotnom uzdržavanju njihov odnos se počeo narušavati odnosno da tužiteljica od listopada 2023. godine ne prihvaća da joj tuženica pruža uzdržavanje. Naime, tužiteljica, kako to proizlazi iz njezina nastupa i ponašanja u postupku, subjektivno doživljava da je odnos sa tuženicom trajno poremećen i da više ne može komunicirati sa njom jer da se je boji.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a pozivom na odredbu članka 583. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) analizirajući iskaze stranaka i svjedoka prvostupanjski sud zaključuje da iz izvedenih dokaza proizlazi da tužiteljica izbjegava kontakt sa tuženicom, da upravo tužiteljica ne želi da tuženica izvršava ugovorne obveze kao što ih je izvršavala od vremena zaključenja predmetnog Ugovora, pa sve do listopada 2023. godine pri čemu su neprihvatljivi i neobjašnjivi razlozi tužiteljice da se boji tuženice jer da je tuženica hladna osoba, ljuta osoba, a po kazivanju same tužiteljice tuženica je takva osoba bila i prije sklapanja predmetnog ugovora.

7.1. Naime, u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja drži kako je utvrđeno da je tužiteljica svojim samovoljnim odustajanjem da joj nećakinja tj. tuženica i nadalje pruža skrb na koju se obvezala predmetnim Ugovorom i koju je tuženica izvršavala dok joj to tužiteljica nije onemogućila (neprihvaćanjem da ju uzdržava) te kako je na strani tužiteljice nastala nemogućnost izvršenja obveze uzdržavanja, ona nema prvo zahtijevati raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju. S obzirom na sve provedene dokaze sud prvog stupnja stoga zaključuje da tužiteljica svojim držanjem i postupanjem tj. neprihvaćanjem da ju tuženica uzdržava, sama onemogućila izvršavanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju i upravo zato tužiteljica ne može osnovano zahtijevati raskid Ugovora zbog neispunjavanja obveze davatelja uzdržavanja, a posebno je bitno da tužiteljica kao primateljica uzdržavanja nije bila uskraćena u svom uzdržavanju kada je ona to tražila od tuženice (kako je to bilo i dogovoreno između stranaka). Konačno, pravo na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne pripada stranci, u ovom slučaju tužiteljici, kod koje krivnja za daljnje neizvršavanje ugovorne obveze upućuje na zlouporabu prava izazivanjem poremećenosti odnosa među strankama, radi čega je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan jer prema svemu utvrđenom tijekom postupka sud smatra i zaključuje da tužiteljica i tuženica mogu uspostaviti odnos da tuženica i nadalje tužiteljici pruža uzdržavanje na koje se obvezala Ugovorom.

8. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud navedeno činjenično utvrđenje i zauzeto materijalno-pravno stajalište da se u predmetnoj pravnoj stvari nisu ostvarile pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, za sada ne može prihvatiti kao pravilno, a iz razloga kako slijedi u nastavku.

9. U konkretnom slučaju odredbom članka 1. predmetnog Ugovora stranke su regulirale da se tuženica obvezala doživotno uzdržavati tužiteljicu, svoju tetku, osigurati joj mirnu, sigurnu i dostojanstvenu starost, njegovati ju i uopće brinuti se o njoj, a u slučaju bolesti osigurati joj liječničku pomoć, lijekove i svu potrebnu brigu i njegu, a ako iz bilo kojeg razloga ne bih bila u mogućnosti to osobno ispunjavati, tada da će to u njezino ime činiti djeca tuženice CJ i BJ time da će u slučaju da zbog zdravstvenog stanja tužiteljice, ukoliko isto bude zahtijevalo cjelodnevnu brigu i njegu i primateljica bude smještana u dom, troškove u cijelosti snositi davateljica uzdržavanja.

9.1. Nadalje je utvrđeno da se tužiteljica obvezala, kao naknadu za primano uzdržavanje, tuženici ostaviti, po svojoj smrti, svu svoju imovinu, između ostalog i nekretnine u naravi stan u [adresa] i nekretninu u k. o. [katastarska općina].

10. Kako između stranaka nije bilo sporno da su sklopile valjan ugovor o doživotnom uzdržavanju od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice u ovom postupku jest okolnost je li ispunjenje obveza, ovdje tuženice, iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano uz potrebe i zahtjeve uzdržavane osobe u skladu sa preuzetim obvezama iz istoga.

11.Tako je odredbama članka 579. do 585. ZOO-a reguliran je ugovor o doživotnom uzdržavanju pri čemu je mogućnost raskida ugovora zbog neispunjenja obveza posebno regulirana odredbom članka 583. stavak 3. ZOO-a, prema kojoj svaka ugovorna strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze, što proizlazi i iz opće odredbe o raskidu ugovora zbog neispunjenja (članak 360. ZOO- a ). Osnovno pravno načelo o izvršenju ugovora („pacta sunt servanda“) primjenjuje se i na ugovor o doživotnom uzdržavanju, što je kod ovog ugovora je posebno i naglašeno, jer se time ostvaruje posebno socijalno i društveno značenje.

12. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj prirodi podrazumijeva humane odnose uz međusobno uvažavanje ugovornih strana, u kojem svaka ugovorna strana ispunjava preuzete obveze i može se raskinuti ako su takvi odnosi izostali, odnosno ukoliko je došlo do odlučnijeg (a ne sporadično, ili u neznatnom opsegu) zanemarivanja ugovornih obveza, u vidu jasnog utvrđenja da davatelj uzdržavanja u jednom kontinuitetu (a ne momentalno ili slučajno) nije i ne želi izvršavati ono što je preuzeo i to bez svoje krivnje ili zbog bitno promijenjenih prilika u odnosu na one u kojima je ugovor zaključen, koje znatno otežavaju ispunjenje ugovora (pravni stav zauzet u presudi VSRH broj 818/10 od 6. ožujka 2012).

13. U tom kontekstu je valjalo promatrati međusobne odnose stranaka uvažavajući pri tom činjenicu da je nepunih šest mjeseci od dana sklapanje predmetnog ugovora u konkretnom slučaju u potpunosti izostala bila kakova komunikacija između stranaka, odnosno tuženica po vlastitom priznanju ne spori da od 10 mjeseca 2023. ne dolazi kod tužiteljice i ne ispunjava predmetnim ugovorom preuzete obveze prema tužiteljici. Ovo unatoč tomu što je tužiteljica u visokoj starosnoj dobi i tuženoj bi morala biti poznata činjenica kako joj i te kako treba pomoć druge osobe, zbog čega je na koncu i sklopljen predmetni ugovor.

14. S druge strane s pravom žalitelj u žalbenim navodima ukazuje na očiti propust suda da cijeni sadržaj predmetnim ugovorom stipuliranog načina izvršenja preuzetih obveza u slučaju bilo kakove nemogućnosti na strani tuženice reguliran člankom 1. predmetnog Ugovora, prema kojem u tom slučaju u ime tuženice njene obveze će ispunjavati njeni sinovi CJ i BJ za što očito jamči tuženica svojim potpisom na navedenom ugovoru.

15. Na koncu indikativan je i iskaz tijekom postupaka saslušane susjede tužiteljice FJ, kao jedine nepristrane osobe u postupku koja s tužiteljicom nije ni u kakvim rodbinskim ili imovinskim odnosima. Naime, s pravom žaliteljica u žalbenim navodima ukazuje na odsustvo relevantne ocjene navoda svjedokinje vezano za primjedbe tužiteljice u odnosu na tuženicu, što je svakako cijeniti u nastavku postupku u kontekstu naprijed izloženog. Osim toga svjedokinja iskazuje kako tuženica nije vidjela zadnjih 7-12 mjeseci, o čemu sud nema potrebna utvrđenja.

16 Dakle, davatelj uzdržavanja koji želi održati ugovor, treba iskazivati spremnost na izvršavanje svojih obveza iz ugovora, i poduzimati radnje za koje nije potrebna izričita suglasnost davatelja uzdržavanja kako bi svoju obvezu iz ugovora ispunio, te se ne može s uspjehom pozivati na to da je primatelj uzdržavanja odbio primiti uzdržavanje.

16.1. U navedenom od odlučnog značenje je bilo utvrditi da je davateljica uzdržavanja bila spremna izvršavati svoje obveze, odnosno što je konkretno poduzimala u cilju stvarnog ispunjenja svojih ugovornih obveza. Davateljica uzdržavanja koja želi održati ugovor ne može neipunjavati obveze iz ugovora tvrdnjom da primateljica uzdržavanja to ne želi, a da pritom nije ništa poduzela kako bi svoju obvezu iz ugovora ispunjavala. Naime, za ocjenu da li su ostvareni razlozi za raskid ugovora zbog neizvršavanja iz članka 583. stavka 3. ZOO-a nije odlučno samo ponašanje tužiteljice kao primateljice uzdržavanja, već cjelokupne okolnosti stranačkih odnosa.

17. Pravo na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ne pripada stranci čija krivnja za poremećenost odnosa ukazuje na zloporabu prava izazivanjem poremećenosti odnosa u namjeri da se ugovor raskine. Pri tome je krivnja za poremećenost odnosa ugovornika relevantna ako ukazuje na zloporabu prava, jer pravni poredak zloporabu prava zabranjuje i nalaže ugovornicima da se u ostvarivanju prava i obveza iz ugovornih odnosa pridržavaju načela savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a). Za traženje raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza, potrebno je, dakle, da jedna od ugovornih strana svjesno izbjegava vršenje svojih preuzetih obveza u namjeri da bi ih se lišila, a jedino što je za sada nedvojbeno utvrđeno jest da tuženica te obveze nije izvršavala.

18. Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao navedene okolnosti radi čega je činjenično stanje odlučno za ucjenu zahtjeva tužiteljice u postupku ostalo potpuno nepotpuno utvrđenim, pa je pobijanu odluku valjalo ukinuti i temeljem odredbe članka 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

18. U nastavku postupka sud će sukladno iznesenim uputama i primjedbama u okviru dokaznih prijedloga stranaka nadopuniti činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice te će uz valjanu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o njenom tužbenom zahtjevu.

U Splitu, 25. veljače 2026

Predsjednik vijeća

Boris Mimica