Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-198/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika 1. ŽB, [adresa] i 2. JB, [adresa], obojica sada nepoznatog boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici Danijeli Cvijanović, odvjetnici u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 25. veljače 2026., u prisutnosti zamjenskog punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane privremene zastupnice tuženika 1 i 2, dana 25. veljače 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 1/1 dijela na kčbr. [katastarska čestica] PONORI LIVADA, površine 3985 m[2] , upisane u BZP-u, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su mu 1-2 tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da su tuženici 1 i 2 samo formalno upisani vlasnicima prijepora, a da je stvarni vlasnik i posjednik prijepora upravo tužitelj. Naime, navodi se da je utuženu nekretninu kupio tužiteljev djed, sada pok. TB još 11. siječnja 1965. godine i to od tuženika 1 i 2. Djed TB da je preminuo 1969. godine te su njegovim nasljednicima utvrđeni unuci PB, GB, nadalje, NB (ovdje tužitelj) te RB s tim da navedena nekretnina nije bila obuhvaćena navedenim rješenjem budući nije bila upisana temeljem spomenutog kupoprodajnog ugovora. Navedeni sunasljednici – suvlasnici su potom tužitelju darovali svoje suvlasništvo slijedom čega je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe. Naposljetku se navodi da je utuženu česticu tužitelj uživao dugi niz godina kao i njegovi prednici, da je u naravi riječ o livadi te se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Privremena zastupnica tuženika 1 i 2 u odgovoru na tužbu opreza radi protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, no, ne protivi se provođenju dokaza predloženih po tužitelju.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz BZP-a, list 6 spisa, u Kupoprodajni ugovor, list 7 – 9 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju, list 11 – 13 spisa, u Ugovor o darovanju, list 14 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. AB, list 48 – 51 spisa te je saslušana svjedokinja OB te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 46 i 47 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

6. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužitelja i njegovih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

8. Sud je punu vjeru poklonio iskazu saslušane svjedokinje čiji je iskaz uvjerljiv i logičan te podudaran sa ostalim izvedenim dokazima, a svjedokinja je sumještanka zbog čega može imati relevantna saznanja.

9. Tako svjedokinja navodi da joj je poznata čestica zvana "ponori" jer da je rođena u tom kraju pa zna da se čestica nalazi u blizini stare ceste zvane "Jozefina". U blizini da se nalazi i jedan most preko kojeg se prelazi do čestice te ističe da bi tu zemlju znala pokazati na terenu, a misli i na katastarskom planu. Nakon što joj je predočen katastarski plan navodi da prepoznaje cestu te česticu zvana "ponori" te navodi da vidi da je to čkbr. [katastarska čestica]. Opisuje da je u blizini kuća br. 62 za koju navodi da je kuća od ZB, kuća koja nosi broj 61A da je frizerski salon "Grofica", vlasnice ĐB. Pojasnila je da se na utuženoj čestici vide "jaruge" koje su na katastarskom planu u obliku srca, a da te "jaruge" često poplave i uvijek su pune trave. Pojašnjava da su ona i tužitelj susjedi pa da je puno puta išla i sa njim i sa njegovim roditeljima na ovu česticu kako bi pomogla, najčešće u spravljanju sijena. Navodi da se ta čestica nikada nije orala već je bila košanica. Isto tako obrazlaže da je ona ostala na roditeljskom imanju, odnosno suprug se priženio pa da zato iz djetinjstva pamti da su ovu česticu uživali još tužiteljevi djed i baka, AB TB i N, a nakon njih da su je uživali tužiteljevi roditelji AB DB i OB. Sa roditeljima da je to uživao i tužitelj koji da je jedini i ostao na zemlji. Njegovi roditelji da su osim njega imali još djece i to sina LB te kćerke ĆB i ČB. Naposljetku navodi da tužitelj prijepor uživa na način da ga kosi, da ga nitko nije smetao u posjedovanju kao niti njegove pretke, a pretpostavlja da su prijepor tužiteljevi djed i baka kupovali, no, da ne zna detalje.

10. Tužitelj u svome iskazu potvrđuje navode saslušane svjedokinje s tim što još nadopunjuje da je njegov djed LB TB kupio prijepor od tuženika 1 i 2 te su o tome sačinili kupoprodajni ugovor 1965. godine. Međutim, da su djed i baka taj ugovor "čuvali u ormaru", odnosno nikada ga nisu "predali u gruntovnicu". Djed TB da je preminuo 1969. godine, a on, tužitelj da je rođen 1970. pa mu je sve to poznato iz pričanja bake N koja je živjela još 20 godina iza muža. Utuženu nekretninu da nazivaju "ponori" jer da ona često poplavi, na Geoportalu da se vidi i "jaruga" te da su pored te "jaruge" zapravo ponori po čemu je čestica i dobila naziv. Kada je vođen ostavinski postupak iza djeda (2008. godine) da je tada njegov otac već bio preminuo pa da su djeda naslijedili on, zatim njegova sestričina IB, bratić GB jer da su svi oni djedovi unuci kao što ga je naslijedila i RB, majka od ĆB i GB. Međutim, da su isti ugovorom o darovanju darovali svoje cijelo suvlasništvo koje je bilo na njihovom imenu, a da utužena čestica nije ušla u ugovor jer nije bila formalno na njima. Naglašava da isti znaju za vođenje ovog postupka te se ne protive tužiteljevom zahtjevu. Nakon smrti oca DB da ga je on naslijedio u na nekretninama, a majka OB da je naslijedila pokretnine, odnosno mirovinu i novac, a brat i sestre da su se odrekle u njegovu korist. Naposljetku navodi da ovu česticu koristi na način kako je i njegov otac, a po pričanju i djed, na način da je kosi jer da je jedino i pogodna za košnju budući je često poplavljena.

11. Iskazi i saslušane svjedokinje, a osobito tužitelja, podudarni su sa sadržajem Kupoprodajnog ugovora od 11. siječnja 1965. godine koji Ugovor su zaključili ŽB i UB, obojica iz [adresa] (ovdje tuženici 1 i 2), kao prodavatelji i TB, iz [adresa] kao kupac, a koji je tužiteljev djed. Razvidno je da je predmet kupoprodaje upravo utužena nekretnina te je vidljivo da je Ugovor uredno potpisan po ugovornim stranama, potpis prodavatelja je ovjeren, a isto tako proistječe da je plaćen i porez na promet nekretnina.

U tom pravcu izvjesno je da je tužiteljev djed propustio predmetni Kupoprodajni ugovor dostaviti u zemljišnoknjižni odjel na provedbu, već ga je, kako to navodi tužitelj, "čuvao u ormaru".

12. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. AB, tužiteljevog oca, razvidno je da su istoga naslijedili njegovi sinovi i to NB (ovdje tužitelj) i TB i to svatko na pojedinim nekretninama, dok je supruga ostavitelja naslijedila mirovinu te novčane iznose.

13. Međutim, iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. LB (tužiteljevog djeda) koji je preminuo 1969. godine razvidno je da ga je naslijedila unučad i to NB, ovdje tužitelj, zatim unuka PB, unuk GB i snaha RB. S druge pak strane, navedeni RB, PB i GB zaključili su sa NB, ovdje tužiteljem, Ugovor o darovanju nekretnina od 8.7.2025. godine kojim su mu darovali nekretnine kojih su bili suvlasnici.

14. Temeljem izvedenih predloženih dokaza po ocjeni ovoga Suda očito je riječ o samostalnom, savjesnom i nesmetanom posjedovanju prijepora koje traje znatno duže od 20 godina imajući u vidu i posjedovanje pravnog prednika tužitelja, tj. oca i djeda. Proizilazi da je tužitelj putem svojih pravnih prednika stekao pravo vlasništva na prijeporu putem dosjelosti.

15. Proistječe da je riječ tek o usklađenju zemljišno knjižnog stanja sa stvarnim te je stoga valjalo presuditi kao u izreci.

U Otočcu 25. veljače 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. privr. zastupnica Danijela Cvijanović, odvjetnica u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti

Na znanje:

1. TB, [adresa]