Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-474/2023-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz OD Grahovac i partneri iz Zagreba, Andrije Hebranga 9, protiv tuženika AD PLASTIC d.d., OIB: 48351740621, Solin, Matoševa ulica 8, zastupanog po punomoćniku Mislavu Ivaniševiću, odvjetniku iz Zagreba, Račićeva 16, i umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Wienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, Poljička 5, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. veljače 2026, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AD PLASTIC d.d., Solin, Matoševa ulica 8, isplatiti tužitelju ZA, iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 16.04.2021. iznos od neto 1.398,63 eura (slovima: tisućutristotinedevedesetosameuraiezdesettricenta) sa zateznim kamatama tekućim od 28.03.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 16.04.2021. u neto iznosu od 77,68 eura, kao pravno neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku AD PLASTIC d.d., Solin, Matoševa ulica 8, isplatiti tužitelju ZA, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete – tuđa pomoć iz štetnog događaja od 16.04.2021. iznos od neto 200,00 eura (slovima: dvijestotinaeura) sa zateznim kamatama tekućim od 25.02.2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku AD PLASTIC d.d., Solin, Matoševa ulica 8, isplatiti tužitelju ZA, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iz štetnog događaja od 16.04.2021. iznos od neto 43,13 eura (slovima: četrdesettrieuraitrinaestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 15.05.2021. do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iz štetnog događaja od 16.04.2021., u visini od 841,27 eura, jer se tuženik usprotivio tužiteljevom smanjenju odnosno povlačenju toga dijela tužbenog zahtjeva, te zahtjev tužitelja za početkom tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos izgubljene zarade za dan 14.05.2021., jer je tuženik došao u zakašnjenje prvog idućeg dana odnosno 15.05.2021.

VI. Nalaže se tuženiku AD PLASTIC d.d. naknaditi tužitelju ZA parnični trošak u iznosu od 3.216,58 € sa zateznim kamatama tekućim od 25.02.2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28.03.2023. navodi da je 16.04.2021. pretrpio ozljedu na radu kod tuženika kod kojeg je obavljao poslove na radnom mjestu radnika proizvodnje u pogonu na adresi [adresa], na način da je radio na postavljanju nosača na pokretnu liniju za pakiranje proizvoda, uzeo nosač na kojem se postavljaju rešetke za bojanje i isti krenuo postaviti na stup linije, kada je zapeo za vijak koji nije bio dobro pričvršćen u podu te je pao na stup pokretne linije i udario u stup i nosač te je tom prilikom pretrpio ozljede koje su utvrđene pregledom u kirurškoj ambulante Klinike za traumatologiju u Zagrebu u Draškovićevoj ulici. Tužitelj je pretrpio tjelesnu ozljedu: uboj desnog ramena i prijelom velike kvrge nadlaktične kosti bez pomaka. Tužitelj je 19.04.2021. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) podnio prijavu o ozljedi na radu koja je priznata 16.05.2022. rješenjem HZMO-a klasa: UP/I 141-06/2101/03374292456 kojim se priznaje da je kod tužitelja kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 40%. Tužitelj tužbom potražuje naknade štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i to s osnove fizičkih bolova u visini od 1.402,39 eura; s osnove straha u visini od 1.181,27 eura; s osnove smanjenja životne aktivnosti u visini od 1.494,02 eura, te s osnove tuđe pomoći iznos od 200,00 eura, odnosno na ime neimovinske štete ukupno 4.077,68 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, a na ime imovinske štete iznos od 200,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Osim toga tužitelj se nalazio na bolovanju radi pretrpljene ozljede na radu i to od mjeseca travnja 2021. do travnja 2022. za koje vrijeme je primao naknadu plaće koja je manja od tužiteljeve plaće koju bi primao da je radio. S te osnove, odnosno s osnove naknade štete radi izgubljene zarade tužitelj potražuje isplatu iznosa od 884,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja i knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelje je podneskom od 18.09.2025. (str. 318-320 spisa), postavio konačan tužbeni zahtjev na način da s osnove neimovinske štete zbog pretrpljene ozljede na radu i s osnove imovinske štete – tuđe pomoći potražuje iste iznose kao u tužbi, s tim da je smanjio tužbeni zahtjeve koji se odnosi na izgubljenu zaradu te konačno s te osnove potražuje isplatu iznosa od 43,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14.05.2021. do isplate. Zahtjev za naknadom parničnog troška ostao je neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i to kako po osnovi, tako i visini tužbenog zahtjeva. Tuženik ne osporava činjenicu da je tužitelj 16.04.2021. bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu radnika proizvodnje s mjestom rada u Zagrebu. Tuženik spori odgovornost za naknadu štete ističući da je do nastanka ozljede tužitelja došlo krivnjom odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a tuženik je poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu, pa za nastanak štetnog događaja ne postoji odgovornost tuženika. Osim toga, radnik je, ovdje tužitelj je, temeljem čl. 68. Zakona o zaštiti na radu obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom i pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, pri čemu se neće smatrati da je postupao dužnom pažnjom ako prije početka rada nije pregledao mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijestio poslodavca. Tuženik je uredno ispunio sve svoje obveze u pogledu zaštite na radu. U odnosu na upravni akt, odnosno rješenje HZMO-a kojim je tužitelj procijenjeno tjelesno oštećenje zbog ozljede na radu, tuženik navodi da rješenje HZZO-a ne predstavlja dokaz o odgovornosti tužitelja za navodnu štetu. Priznavanje ozljede na radu, uz procjenu oštećenja u upravnom postupku pred HZZO-om podrazumijeva jedino da su postavljene pretpostavke za priznavanje prava iz područja socijalnog osiguranja, a ni na koji način ne utvrđuje odgovornost poslodavca za štetu radniku i nema za posljedicu obvezu poslodavca da radniku naknadi štetu. Opreza radi, tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva jer je ista u suprotnosti s ustaljenom sudskom praksom i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu, tuženik ističe da potraživanje s te osnove nije osnovano, neovisno o odgovornosti tuženika za štetu. Podredno, tuženik ističe kako je tužitelju već podmiren jedan značajan iznos s naslova naknade štete povodom štetnog događaja koji je opisan u tužbi, a što tužitelj ne navodi u tužbi. Naime, u vrijeme koje se u tužbi navodi kao datum nastanka ozljede (16.04.2021.) tuženik je s osiguravajućom kućom Wiener osiguranje Wienna Insurance Group d.d. imao zaključene Policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00050873 i Policu osiguranja od nezgode broj 0101-00077599. Tužitelj ej osiguratelju tuženika podnio zahtjev za isplatom po obje police osiguranja. Tužitelju je po Polici osiguranja od nezgode broj 0101-00077599 priznat iznos od 1.600,00 kn. Tužitelju je po Polici osiguranja od odgovornosti broj1307-00050873 priznat iznos od 18.000,00 kn, odnosno po štetnom događaju opisanom u tužbi tužitelju je ukupno priznat iznos od 19.600,00 kn koji izražen u eurima prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosi 2.601,37 eura koji je tužitelju isplaćen od strane navedenog osiguratelja. Ukoliko sud utvrdi tuženikovu odgovornost za štetu svakako treba umanjiti ukupan iznos štete za tužitelju isplaćeni iznos od 2.601,37 eura (19.600,00 kn), slijedom čega tuženik ističe prigovor podmirenja dijela utuženog potraživanja za navedeni iznos. S obzirom da je tuženik, odnosno poslodavac tužitelja, u vrijeme nastanka ozljede na radu bio osiguran kod naprijed navedenog osiguratelja i to temeljem dvije police osiguranja, predlaže da sud o ovoj parnici obavijesti osiguratelja kako bi isti pristupio u ovu parnicu na strani tuženika u svojstvu umješača, a radi ostvarenja potencijalnog regresnog zahtjeva tuženika prema osiguratelju. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. Podneskom od 23.11.2023. (str. 97 i 98 spisa), osiguratelj Wiener osiguranje Wienna Insurance Group d.d. je, nakon obavijesti suda o ovoj parnici istome, obavijestio sud da ima pravni interes za uspjehom tuženika u ovom predmetu jer je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao kod osiguratelja zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti, te predlaže sudu da mu dopusti miješanje u parnicu na strani tuženika sukladno čl. 206. ZPP-a.

5. Na pripremnom ročištu održanom 20.3.2024. sud je rješenjem dopustio miješanje naprijed navedenog osiguratelja u ovu parnicu jer je tuženik u trenutku štetnog događaja s osigurateljem imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti. Na navedenom ročištu umješač na strani tuženika pridružio se svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu.

6. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Odluku tuženika od 28.04.2022. o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju (osobno uvjetovani otkaz, str. 10 spisa), u fotografiju s mjesta štetnog događaja (str. 11 spisa), u prijavu o ozljedi na radu tužitelja (str. 12-16 spisa), u rješenje HZMO, Područni ured u Sisku broj klasa: UP/I 141-06/21- 01/03374292456 od 16.05.2022. (str. 17. i 18 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 19-35, 205-263 spisa), u obračune plaće za tužitelja za mjesece ožujak, travanj, svibanj, lipanj, kolovoz, rujan, listopad, prosinac 2021., siječanj i veljaču 2022. (str. 36-45 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 693/2021 od 01.02.2021. (str. 58 i 59 spisa), u zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika ZA za rad na siguran način (str. 60-62 spisa), u listu zaduženja tužitelja od strane tuženika (str. 63 spisa), u Policu osiguranja od odgovornosti broj 1307- 00050773 (str. 83 i 84), u Policu osiguranja od nezgode broj 0101-00077599 (str. 85 spisa), u prijavu tužitelja osiguratelju o ozljedi na radu (prijava nesretnog slučaja, str. 86-88 spisa), u odgovor osiguratelja od 25.10.2021. na tužiteljev zahtjev za naknadom štete, zajedno s e-mail korespondencijom (str. 89-94 spisa), u potvrdu-nalog za nacionalno plaćanje Erste and Steiermarkische Bank d.d. od 23.11.2021. na iznos od 18.000,00 kn (str. 95 spisa), u e-mail tužitelja poslodavcu od 20.12.2021. u kojem tužitelj obavještava poslodavca da mu je 10.12.2021. uplaćen iznos od 1.600,00 kn od strane Wiener osiguranja (str. 90 spisa), saslušan je svjedok FA (str. 177 i 178 spisa), PA (str. 332-335 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (str. 178- 180 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu dr.sc. Jakši Filipoviću (str. 186-187 spisa), u pisano očitovanje medicinskog vještaka na prigovore (str. 269 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 305-308 spisa).

7. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

8. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

9. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć) zbog ozljede na radu od 16.04.2021., te zahtjev za naknadom imovinske štete zbog izgubljene zarade iz istog štetnog događaja.

11. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe. Tuženik tvrdi da nije odgovoran za naknadu štete tužitelju jer je do štetnog događaja došlo krivnjom tužitelja odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja.

12. Među strankama je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

13. Među strankama nije sporno da je osiguratelj tuženika Wiener osiguranje Wienna Insurance Group d.d., po policama osiguranja odnosno ugovoru o osiguranju koji je imao sklopljen s poslodavcem ovdje tuženikom na dan štetnog događaja (16.4.2021.) isplatio tužitelju na ime naknade štete ukupno 19.600,00 kn što prema fiksnom tečaju konverzije 2.601,37 eura.

14. Među strankama nije sporno da je ozljeđivanje tužitelja na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena 16.04.2021. priznato od strane HZZO-a ozljedom na radu.

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio osposobljen od strane poslodavca za obavljanje poslova radnog mjesta radnik proizvodnje, lakirnica Zagreb, na siguran način.

16. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) koji govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu radniku, regulirano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. Pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

17. U čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a koji se odnosi na odgovornost poslodavca za štete na radu i u vezi s radom propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice moga izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

18. U čl. 68. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika koji mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada slove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca odnosno njegovog ovlaštenika tako da prije početke rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, pravilno koristi sredstava rada, pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada, odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu, posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke, te pisanim uputama poslodavca, prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada, surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistu medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.

19. U čl. 32. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da je poslodavac obvezan pisanim uputama osigurati provedbu radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu te je obvezan dati radnicima upute za rad na siguran način u skladu.

20. Nesrodan svjedok, po zanimanju direktor proizvodnje kod tuženika FA, na ročištu održanom 20.05.2024. (str. 178 i 178 spisa), iskazao je između ostaloga da on nije bio očevidac štetnog događaja, pa o štetnom događaju nema puno saznanja. Taj dan dobio je informaciju da se tužitelj ozlijedio PA koji je tada radio na poziciji rukovoditelja zaštite i općih poslova je par dana nakon štetnog događaja popunio prijavu o tužiteljevoj ozljedi na radu i poslao je HZZO-u. Svjedok je supotpisao tu prijavu. Kada su svjedok i PA sačinjavali prijavu o tužiteljevoj ozljedi na radu, svjedok nije osobno išao provjeriti strši li iz poda vijak i na mjestu gdje je tužitelj ozlijeđen. Mjesto štetnog događaja je pod prekriven metalnim pločama koje su učvršćene vijcima za metalnu konstrukciju na kojoj se nalaze. Ima više vijaka, a njihova je funkcija da drže limenu podlogu na svom mjestu učvršćenu za nosač. Moguće je da je u trenutku štetnog događaja iz podloge po kojoj se kretao tužitelj virio odnosno stršio vijak te da je netko naknadno taj vijak stegnuo kako ne bi stršao. Moguće je i da radnik nije vidio da vijak strši iz podloge.

21. Nesrodan svjedok PA, bivši zaposlenik tuženika iskazao je na ročištu održanom 18.02.2026. (str. 332-335 spisa), između ostaloga, da on nije bio očevidac štetnog događaja. Koliko se sjeća svjedokov mlađi kolega iz Službe za zaštitu je popunjavao prijavu o ozljedi na radu koja je dostavljena HZZO-u. Misli da je HZZO tužiteljevu ozljedu priznao ozljedom na radu. Svjedok je iskazao da se tužitelj u trenutku štetnog događaja kretao po čeličnim pločama učvršćenim s vijcima za metalnu konstrukciju koje izgledaju kao na fotografiji koja prileži u spisu na str. 143. Te čelične ploče nije postavljao tužitelj već radnici održavanja. Ukoliko je iz te podloge virio vijak za koji je tužitelj zapeo onda su za to odgovorni radnici održavanja. Tuženik nije predvidio uputu za rad na siguran način za konkretan slučaj jer nije predvidio da bi se tako nešto moglo dogoditi odnosno da bi vijak mogao viriti iznad čelične ploče. Svjedok osobno nije išao pogledati mjesto štetnog događaja, ali je to išao pogledati svjedokov kolega ŠA koji je svjedoku prenio da je vidio da na mjestu štetnog događaja iz čelične ploče viri čelični vijak promjera manjeg od 1 cm. Mislim da se radi o šesterokutnom vijku koji se može zavinuti ključem. Svjedoku je ŠA prenio da je taj vijak malo virio iznad razine čelične ploče. Po tim pločama radnici su prelazili odnosno hodali kako bi posluživali transportnu liniju – traku na koju su se stavljali proizvodi od plastike koji su išli na lakiranje. Tužitelj je na nogama imao zaštitne cipele s kapicom koje je zadužio od poslodavca. Ne znam je li se ikada prije ili kasnije tako nešto dogodilo. S obzirom na težinu i gabarite plastičnih predmeta koji su se stavljali na pokretnu traku moglo se dogoditi da tužitelj nema potpuni pregled onoga što se događa ispod njega.

22. Tužitelj ZA, saslušan kao stranka na ročištu održanom 20.05.2024. (str. 178-180 spisa), iskazao je da je u trenutku štetnog događaja s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje radnog mjesta radnika u proizvodnji. Štetni događaj zbio se 16.04.2021., u prvoj smjeni, na lokaciji tuženika u [adresa], gdje se nalazi nova lakirnica tuženika. Tužitelj je na radno mjesto na kojem se ozlijedio bio premješten dva mjeseca prije štetnog događaja. Bio je osposobljen za rad na siguran način na tom radnom mjestu, a osposobljavanje je proveo poslodavac. Misli da je njegovo radno mjesto radno mjesto s posebnim uvjetima rada, ali u to nije u potpunosti siguran. Na radnom mjestu na kojem je radio ima veliki broj detalja koje bi se trebalo provjeriti prije nego što radnik počne raditi, a kada bi se to radilo to bi iziskivalo puno vremena. Tjedan dana prije štetnog događaja na metalnoj podlozi na kojoj se to dogodilo izvođeni su radovi. Zapravo su to bili radovi na proizvodnoj liniji pa tjedan dana nije bilo proizvodnje u pogonu. Kolege koje su radile smjene prije, jer se štetni događaj zbio dva ili tri dana nakon što je ponovno počela proizvodnja, rekli su da je pod neravan, da paze jer da pod nije vraćen uredno na svoje mjesto i da će tehnička služba otkloniti nedostatke. Tužitelj je i dan prije prelazio preko te metalne podloge. U trenutku štetnog događaja uzeo je nosač veličine pola sobnih vrata koju je nosio ispred sebe da bi ga stavio na liniju. Nosač nije pun pa se nešto kroz njega vidi, ali je vidljivost ograničena. U jednom trenutku je osjetio da je zapeo za nešto. Počeo je gubiti ravnotežu. Nosač je bio težak oko 10 kg pa ga je to zanijelo, počeo je padati prema proizvodnoj liniji, pao je preko nosača n a stup proizvodne linije koji je od metala, pao je na desnu stranu i najveći udarac je dobio u gornjem desnom dijelu tijela odnosno ramena i ruke. Na nogama je imao zaštitne cipele koje je zadužio od poslodavca. Nakon pada se podigao, otišao do voditelja smjene VA i rekao što mu se dogodilo te da osjeća jake bolove i da ne može nastaviti raditi. Ne zna je li VA bio na mjestu štetnog događaja. Na bolovanju je bio nešto više od godinu dana. Misli da nije ni s čime doprinio nastanku štetnog događaja. Uzrok njegovog pada i ozljeđivanja je bio vijak sivo-srebrne boje koji se nalazio na metalnoj podlozi iste takve boje, zbog čega je bio teže uočljiv, a koji je virio iz te metalne podloge. Kada se podigao pogledao je podlogu i vidio je zbog čega je pao, odnosno vidio je taj vijak te je uočio da isti nije bio ispravno vraćen odnosno uvrnut do kraja u metalnu ploču već je virio iz metalne ploče. Među radnicima je kružilo da pod nije vraćen u prvobitni položaj odnosno da nije ispravno bio vraćen u prvobitno stanje. Nedostatke koje je vidio nije služben prijavio iz razloga što je svakodnevno bilo malih nedostataka. Znao je da na podu ima neravnina, ali nije znao i nije vidio da iz poda viri vijak. Vijak nije jako „stršao“ iz podloge pa zato nije bio jako uočljiv. A jako uočljiv nije bio i zbog svoje boje jer je bio sivo-srebrne boje kao i podloga. Nedostatke na podlozi nije prijavio i zato što je bilo rečeno da će tehnička služba u roku od dva dana ukloniti nedostatke na podlozi. Inače svakih šest mjeseci se vršio remont proizvodne linije u lakirnici, a najmanje jednom godišnje. Prijavu o ozljedi na radu tužitelja popunio je zaposlenik PA na temelju izjave tužitelja i poslovođe ĐA. Potvrdio je da fotografiju mjesta štetnog događaja koja prileži spisu nije o osobno fotografirao, već su to učinile njegove radne kolegice te su mu fotografiju poslale idući dan. Dodao je da su njegove radne kolegice fotografirale mjesto štetnog događaja kako bi se vidjelo da je taj vijak stršao iz podloge. Iskazao je i da se znalo dogoditi da netko od drugih radnika zapne za podlogu, ali se nitko od njih nije ozlijedio.

23. Analizirajući naprijed navedene dokaze sud je utvrdio da se tužitelj ozlijedio tijekom svog radnog vremena, na svom radnom mjestu, prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, a koji poslovi predstavljaju redovite radne zadatke tužitelja, a koje radne zadatke je tužitelj obavljao u ime i za račun poslodavca, a koji poslodavac kao svoju registriranu djelatnost obavlja u pravo spomenute poslove. Dakle, tužitelj se ozlijedio „na radu ili u svezi s radom“, odnosno prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka svog radnog mjesta. Sukladno čl. 18. i 19. Zakona o zaštiti na radu, koji je naprijed naveden, poslodavac je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu u svim segmentima rada i radnog procesa, a osobito poslodavac mora voditi računa o prevenciji rizika, te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji, sredstvima rada, te radnom okolišu u kojem se odvijaju radni zadaci. Dakle, poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite a radu na svim razinama radnog procesa i na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja kao stranke jer su isti iskazivali životno, okolnosno i jer iz istih iskaza proizlazi da se tužitelj ozlijedio jer je prilikom prelaska preko metalne podloge sivo-srebrne boje zapeo za vijak sivo-srebrne boje kojim je dio podloge bio pričvršćen za metalnu konstrukciju na kojoj se podloga nalazila, a koji vijak je stršao iznad razine metalne podloge. Svjedok PA iskazao je da je njegov radni kolega koji je zajedno s njim radio poslove zaštite, a koji se zove ŠA, neposredno nakon štetnog događaja otišao na mjesto štetnog događaja te da je vidio kako iz metalne podloge viri vijak koji nije bio do kraja zavinut u podlogu na kojoj se nalazio već je stršao otprilike centimetar iznad razine te podloge. To je vidljivo i iz fotografije koja prileži spisu na str. 11 spisa, a koju su sačinile radne kolegice tužitelja nakon nastanka štetnog događaja kako bi tužitelj imao dokaz da je vijak virio iz podloge. Tužitelj je detaljno opisao kako je do štetnog događaja došlo, što ovaj sud prihvaća jer uzročno-posljedična veza proizlazi i iz medicinskog vještačenja koje je provedeno u ovom predmetu. Predmetna ozljeda tužitelja priznata je kao ozljeda na radu pravomoćnom odlukom od strane HZZO-a kao javnopravnog tijela koje je isključivo nadležno i specijalizirano za problematiku priznavanja ili nepriznavanja za dobivene ozljede kao ozljede na radu, a koje javnopravno tijelo primjenjuje kogentne pravne norme iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a koji predstavlja „lex specialis“ Zakonu o obveznim odnosima. HZZO ne bi priznao ozljedu na radu tužitelju ukoliko bi do ozljede došlo uslijed nepažnje tužitelja, a sve sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, 105/25), kojim je propisano što se smatra ozljedom na radu. Odluka HZZO-a o priznavanju ozljede na radu tužitelju iz predmetnog štetnog događaja ima dokaznu snagu javne isprave, te po svojoj pravnoj prirodi ujedno predstavlja upravni akt koji djeluje „erga omnes“. Poslodavac tužitelja odgovara tužitelju kao radniku za pretrpljenu ozljedu na radu po kriteriju objektivne odgovornosti, sve sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 25. st. 1. važećeg Zakona o zaštiti na radu. Provedenim dokazima je utvrđeno da je poslodavac propustio provesti sve propisne preventivne i druge mjere u svim segmentima organizacije rada i radnog procesa, što je rezultiralo ozljeđivanjem tužitelja. Iz iskaza svjedoka PA i iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da površina po kojoj se tijekom obavljanja poslova svog radnog mjesta, morao kretati tužitelj nije bila sigurna jer je iz nje virio vijak koji je predstavljao opasnost za radnike koji su morali prelaziti preko površine kako bi plastične dijelove donijeli do pokretne trake (linije) na kojoj su se lakirali. Pretpostavke primjene instituta odgovornosti za štetu je postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete. Medicinskim vještačenjem je potvrđeno da postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje i predmetne štete tužitelja (str. 187 spisa, odnosno druga strana nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr.sc. Jakše Filipovića). Ekskulpacijske razloge iz čl. 25. Zakona o zaštiti na radu treba dokazati tuženik. Tuženik nije dokazao da bi tužitelj u konkretnom slučaju postupao s krajnjom nepažnjom odnosno da nije iskazao potrebnu pažnju koju bi svaka osoba prosječnih sposobnosti pokazala. Iako tuženik tvrdi da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete, sud nije utvrdio da je radnik, ovdje tužitelj doprinio šteti jer nije utvrđeno da radnik ne bi poštovao pravila zaštite na radu, da bi u konkretnom slučaju postupao običnom ili krajnjom nepažnjom, da bi bio upoznat s opasnostima posla odnosno s činjenicom da iz metalne podloge viri nezavrnuti vijak koji predstavlja opasnost za radnike koji se po podlozi kreću, odnosno nije utvrđeno da je poslodavac u konkretnom slučaju osigurao sigurne uvjete rada i nadzor. Radnik, ovdje tužitelj je koristio propisanu zaštitnu opremu, postupao je sukladno uputama za rad, nije radio niti pod utjecajem alkohola niti je bio umoran. Prema tome, nije utvrđen bilo kakav doprinos radnika šteti jer nije utvrđeno da bi radnik svojim ponašanjem uzrokovao bilo djelomično, bilo u cijelosti nastanak štete ili njezin opseg. Slijedom naprijed navedenog, poslodavac je odgovaran nadoknaditi prouzročenu štetu radniku, ovdje tužitelju iz štetnog događaja od 16.04.2021.

24. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku i imovinsku štetu.

25. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

26. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javnog dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današnji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjski sudskih odluka.

27. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr.sc. Jakše Filipovića (str. 176- 187 spisa) vidljivo je da se ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji desnog ramena. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 17.11.2022. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 3%. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 65 dana – kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 50 dana kumulativno. Naruženje ne postoji. Tuđa pomoć je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana – kumulativno.

28. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka tužitelj i umješač na strani tuženika nisu imali primjedbi. Primjedbe je iznio tuženik u podnesku od 03.10.2024. (str. 193-195 spisa), navodeći da vještak prije donošenja nalaza i mišljenja nije izvršio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, te smatra da je vještaku potrebno dostaviti cjelokupni zdravstveni karton kako bi se isti potom mogao detaljno i precizno očitovati na zadatak koji mu je dan od strane suda, a prvenstveno na uzročno-posljedičnu vezu jer treba utvrditi je li tužitelj ranije imao iste ili slične ozljede.

29. Nakon što je pribavljen od nadležnog liječnika obiteljske medicine cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, na prigovor tuženika očitovao se medicinski vještak dr.sc. Jakša Filipović u podnesku od 04.02.2025. (str. 269 spisa) vještak je naveo da je pregledao priloženu medicinsku dokumentaciju, a spisu prileži i preslika cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja, da je pregledao tužitelja te da je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu: prijelom velike kvrge desne nadlaktične kosti bez pomaka. Zdravstveni karton koji je vještaku dostavljen na uvid nema osobitosti za predmetni štetni događaj. Vještak je ponovio da je tužitelj mogao zadobiti opisanu ozljedu pri padu kako je to navedeno u tužbi te stoga vještak u cijelosti ostaje kod svog osnovnog nalaza i mišljenja.

30. Nakon pisanog očitovanje medicinskog vještaka stranke nisu imale daljnjih prigovora.

31. Sud je u cijelosti prihvatio osnovni nalaz i mišljenje te pisano očitovanje na prigovore tuženika, stalnog sudskog medicinskog vještaka dr.sc. Jakše Filipovića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Nakon što se medicinski vještak očitovao pisano na prigovore tuženika, niti jedna stranka nije imala daljnjih prigovora.

32. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (41 godina starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 2.000,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%), koji postotak je uračunat u iznos od 2.000,00 eura.

33. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u visini od 1.500,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%), koji postotak je uračunat u iznos od 2.000,00 eura.

34. Kod tužitelja su kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju zaostale trajne posljedice odnosno smanjenje životne aktivnosti u visini od 3%. Imajući u vidu orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH te naprijed navedenu stopu inflacije od 32,65, ovaj sud smatra da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u visini od 500,00 eura.

35. Kada se sve naprijed navedeno zbroji: fizičke boli 2.000,00 eura; strah 1.500,00 eura; smanjenje životne aktivnosti 500,00 eura, dobije se iznos od 4.000,00 eura. Tužitelj je u konačno tužbenom zahtjevu potraživao naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.077,68 eura. Nije sporno da je tužitelju na ime neimovinske štete iz štetnog događaja od 16.04.2021. nespornu neimovinsku štetu isplatio osiguratelj tuženika, ovdje umješač, u visini od 2.601,37 eura. S obzirom na to, kako bi se dosudio konačan iznos neimovinske štete tužitelju iz predmetnog štetnog događaja sud je od dosuđenih 4.000,00 eura oduzeo isplaćeni iznos od 2.601,37 eura te je dobio iznos od 1.398,63 eura koliko je konačno dosuđeno tužitelju na ime neimovinske štete. Preostali dio između priznatih 4.000,00 eura do traženih 4.077,68 eura sud je odbio kao pravno neosnovan, a radi se o iznosu od 77,68 eura. Slijedom navedenog donijeta je odluka kao u izreci ove presude kao pod I i II.

36. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđenu glavnicu neimovinske štete potražuje zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe tj. od 28.03.2023. do isplate, što je u skladu s naprijed navedenom odredbom Zakona o obveznim odnosima, te takav zahtjev sud prihvaća. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

37. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć 2 sata dnevno kroz 25 dana – kumulativno, što iznosi ukupno 110 sati. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada mu tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužitelju na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada zatraženi iznos od 200,00 €, što po jednom satu iznosi 1,82 eur. Ovaj sud smatra da bi tužitelju s te osnove po jednom satu tuđe pomoći pripadalo i više od 1,82 eura, s obzirom na sudsku praksu, ali s obzirom da je tužitelj to konačno potraživao, sud nije mogao ići preko zahtjeva tužitelja (ekstra petit). Stoga je donesena odluka kao u izreci pod III.

38. Tužitelj na dosuđenu glavnicu imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 25.02.2026. do isplate. U pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete – tuđu pomoć, iste teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 25.02.2026. do isplate. Radi se o nerepariranoj šteti na koju zatezne kamate mogu reći jedino od dana kada je njena visina utvrđena, a to je od dana presuđenja sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

39. Tužitelj u tužbi zahtijeva i isplatu razlike plaće zbog isplata umanjenih iznosa plaće zbog odlaska na bolovanje zbog ozljede na radu za razdoblje od travnja 2021. do travnja 2022. U čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Provedenim dokazima utvrđeno je da je 16.04.2021. tužitelj pretrpio ozljedu na radu te je zbog posljedica iste bio na kontinuiranom bolovanju do 31.03.2022., a od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da mu je zbog predmetnog štetnog događaja nastalo tjelesno oštećenje od 40%. Da bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade, proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenje d.o.o. (str. 305-307 spisa). Vještak je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza dao mišljenje: Izgubljena zarada kao razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih neto naknada za bolovanje, u razdoblju od travnja 2021. do zaključno ožujka 2022., iznosi ukupno 43,13 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'n' Tabele 1, a datumi dospijeća istih u stupcu 'o' Tabele 1 iz nalaza. Razlike obveznih doprinosa iz plaća iznose ukupno 1.919,53 EUR (stupac 'i' Tabele 1 iz nalaza, nema razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (stupac 'j' Tabele 1 iz nalaza). Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

40. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka niti stranke niti umješač na strani tuženika nisu imale primjedbe pa je sud izračun vještaka prihvatio kao valjanu podlogu za donošenje odluke o tom dijelu tužbenog zahtjeva. Vještak je izračunao da izgubljena zarada tužitelja kao razlika između plaće koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih neto naknada za bolovanje u razdoblju od travnja 2021. do zaključno ožujka 2022. iznosi ukupno 43,13 eura neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa prikazanih u tabeli 1, u stupcu „n“, a datumi dospijeća su u stupcu „o“ iste tabele. Tužitelj je u skladu s tim izračunom postavio konačan tužbeni zahtjev odnosno konačno na ime izgubljene zarade kao vida imovinske štete potražuje isplatu iznosa od 43,13 eura, što je sud tužitelju i dosudio. Na dosuđenu glavnicu izgubljene zarade teku zatezne kamate od 15.05.2021. do isplate s obzirom da se izgubljena zarada u cijelosti odnosi na mjesec travanj 2021. za koji je potraživanje tužitelja dospjelo 14.05.2021. S obzirom da je to potraživanje dospjelo 14.05.2021., ovaj sud smatra da je tuženik u zakašnjenju od prvog idućeg dana tj. od 15.05.2021. pa zatezne kamate na iznos izgubljene zarade od 43,13 eura teku od 15.05.2021. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Po toj istoj pravnoj osnovi tužitelj je tužbom potraživao novčani iznos od 884,40 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj je podneskom od 17.09.2025. u odnosu na potraživanje izgubljene zarade (razlike plaće) smanjio, tj. djelomično povukao tužbeni zahtjev. Podneskom od 30.09.2025. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe s osnove imovinske štete zbog izgubljene zarade. Budući da se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju dijela tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud je o tom dijelu tužbenog zahtjeva donio meritornu odluku, odnosno u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbio (točka V izreke). Stav je sudske prakse, iznesen primjerice u odluci Vrhovnog suda RH posl.br. Pž 6985/2003 od 17.01.2006., da u slučaju kada se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju tužbe do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva mora meritorno odlučiti. Smanjenje tužbenog zahtjeva prema sudskoj praksi ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe. Slijedom naprijed navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja s osnove neimovinske štete zbog izgubljene zarade za iznos od 841,27 eura, a koji iznos predstavlja razliku između u tužbi utuženih 884,40 eura i dosuđenih 43,13 eura. Slijedom naprijed navedenog donesena je odluka kao u izreci pod IV i V.

41. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

42. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška prema troškovniku koji prileži spisu na str. 337 i 337.

43. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 339 i 340 spisa).

44. Umješača je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 341 spisa).

45. Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 5.162,08 €, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 4.243,13 €.

46. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U pogledu pravne osnove tužitelj je uspio u sporu sa 100%, a tuženik sa 0%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio s 82% (4.243,13 € / 5.162,08 €), a tuženik s 18%. S obzirom na ukupan uspjeh tužitelj je uspio u sporu s 91% (100% + 82% : 2), a tuženik je uspio u sporu 9% (0% + 18% : 2). Imajući u vidu naprijed navedeni čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na 82% priznatih troškova (91% - 9%). Tužitelju bi bio priznat trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 15.12.2023., 16.09.2024., 17.02.2025., 27.10.2025. za svaki po 100 bodova; za sastav podnesaka od 10.06.2025. i 18.09.2025. za svaki po 50 bodova; za zastupanje na ročištima od 21.02.2024., 20.03.2024., 20.05.2024., 22.04.2025., 09.06.2025., 05.11.2025., 18.02.2026. za svako po 100 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. To iznosi ukupno 1350 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.700,00 €. Međutim s obzirom da je uspjeh tužitelja u ovoj parnici 82%, iznos od 2.700,00 € se umanjuje do 82%, te se dobije iznos od 2.214,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 553,50 €. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 199,08 € i trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, odnosno troškovi tih vještačenja su tužitelju priznati u cijelosti jer je provođenje tih dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužitelju, s obzirom na njegov uspjeh u ovoj parnici, priznat parnični trošak u iznosu od 3.216,58 eura.

47. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 25. veljače 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

48. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odv. iz OD Grahovac i partneri iz Zagreba

- pun tuženika odv. Mislav Ivanišević iz Zagreba

- pun. umješača odv. Ante Puljiz iz Zagreba