REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj Ps-14/2024-43

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu tog suda Žanet Vidović u pravnoj stvari tužiteljice PA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Mihaeli Vlašić Lajh, odvjetnici u [adresa] protiv 1. tuženice RA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika SA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 12. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i 2. tuženika, dana 25. veljače 2026.donio, objavio i

p r e s u d i o j e :

I. Nalaže se 1. tuženici RA, IZ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana koji se nalazi na katu obiteljske kuće u [adresa], a koja nekretnine dolazi upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, ZK odjel Sveti Ivan Zelina, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica], Ruškovica površine 583 m2, Kuća Krči površine 86 m2 i Dvorište Krči površine 497 m2, sveukupne površine 583 m2, te ga predaju slobodnog od osoba i stvari u samostalan posjed tužiteljici DA IZ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženici RA da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 582,20 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od donošenje prvostupanjske presude do isplate do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da se naloži 2. tuženiku SA, OIB [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana koji se nalazi na katu obiteljske kuće u [adresa], a koja nekretnine dolazi upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, ZK odjel Sveti Ivan Zelina, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica], Ruškovica površine 583 m2, Kuća Krči površine 86 m2 i Dvorište Krči površine 497 m2, sveukupne površine 583 m2, te ga predaju slobodnog od osoba i stvari u samostalan posjed tužiteljici DA IZ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana te naložiti 2.tuženiku da joj nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. .

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine koja dolazi upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, ZK odjel Sveti Ivan Zelina, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica], Ruškovica površine 583 m2, Kuća Krči površine 86 m2 i Dvorište Krči površine 497 m2, sveukupne površine 583 m2, a koju nekretninu je naslijedila u svoje vlasništvo od svoje majke. U predmetnoj nekretnini na adresi [adresa], ona živi u prizemlju kuće dok na katu kuće žive tuženici koji predmetni dio nekretnine odnosno predmetni stan koriste bez ikakvog pravnog temelja, i to kao I tuženica kao kćer tužiteljice i II tuženik kao dečko odnosno nevjenčani suprug I tuženice. Tvrdi da je suživot među strankama nemoguć, tj. odnosi između istih, posebice tužiteljice i I-tuženice su trajno i nepovratno poremećeni, a tužiteljica zbog svojih mnogobrojnih zdravstvenih problema, nije u mogućnosti više održavati i trpjeti ovakav način suživota. Tvrdi da je sustavno verbalno, fizički i psihički uznemiravana od strane I- tuženice, dok ista odbija iseliti iz predmetne nekretnine zajedno sa II-tuženikom. Posljedica svega je redovno uredovanje policije na adresi tužiteljice, što je u konačnici rezultiralo i pravomoćnom presudom Općinskom suda u Sesvetama, Prekršajni odjel, posl. Br. Pp-3017/2021 od dana 05.siječnja 2022.g. kojom je I-tuženica kao okrivljenik proglašena krivom za prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nad svojom majkom ovdje tužiteljicom PA, te joj je i izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve, ovdje tužiteljice u trajanju od 6 mjeseci, no presuda se pokazala bezuspješnom, budući tuženici i dalje žive na katu kuće tužiteljice. Navodi da se dopisom od 01.listopada 2024.g. mirnim putem obratila tuženicima i tražila iseljenje tuženika, na koji poziv su se tuženici oglušili.

2. Prvotuženica RA u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan i lažan te predlaže da se u cijelosti odbaci. Navodi da je ovo vrlo kompleksan slučaj koji se proteže kroz cijeli njen život. Navodi da nije točno da neredovito plaćaju račune, te da su njezine dijagnoze Anksiozni poremećaj i Panični poremećaj, epizodna anksioznost. Navodi da bi rado izašla iz kuće ali trenutno je u situaciji da ne može jer ima 5 mačaka i psa o kojima se treba brinuti, a i nije u mogućnosti plaćati podstanarstvo. Osporava sve navode tužiteljice.

3. Drugotuženik također osporava navode tužbe. Tvrdi da se tužiteljica kao majka ne ponaša adekvatno prema prvotuženoj jer ju vrijeđa i omalovažava, da su režije redovito plaćali i to izravno na ruke tužiteljici, a da račune nikada nisu ni vidjeli već bi samo dobivali naredbe i poruke od tužiteljice. Tvrdi da su čak snosili troškove koje je tužiteljica trebala plaćati, da su se brinuli o tužiteljici dok je bila u bolnici, te da je tužiteljica rekla prvotuženoj da je njen prvi kat kuže te da u njemu može živjeti ili iznajmiti ga.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis tužiteljice kojim se pije pokretanja ovog postupka obratila prvotuženoj radi iseljenja (list 4-5), zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 8. listopada 2024. (list 6-7), potvrde MUP-a od 14. listopada 2024. i 16. listopada 2024. (list 8-10), presudu Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel proj Pp-3017/21 od 5. siječnja 2022. (list 11-14),izvadak iz zemljišne knjige K. O. [katastarska općina], zk. uložak [broj ZK uloška], kat čest br. 2415 (list 19), pisanu obavijest tužiteljice tuženima (list 48-49), potvrdu MUP-a od 10. rujna 2025. (list 94), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 99-101), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 104-106), ugovor o darovanju nekretnina (list 107-109), te je sud izvršio uvid u evidencije prebivališta i boravišta MUP-a.

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91.,91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 55/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP) sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti u odnosu na 1. tuženicu dok u odnosu na 2. tuženika tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka u ovom postupku nije prijeporno da nekretnina iz koje tužiteljica traži iseljenje tuženika predstavlja kuću u [adresa], upisanoj u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina] kat. čest 2415 Ruškovica, te da se kuća sastoji od stana u prizemlju i stana na katu kao i da u stanu u prizemlju živi tužiteljica dok na stanu u katu u vrijeme podnošenja tužbe žive tuženici. Među strankama nije prijeporno ni da je tužiteljica vlasnica navedene nekretnine u cijelosti. Među strankama nije prijeporno ni da se radi o znatno narušenim odnosima među strankama koji imaju utjecaj na suživot.

7. Među strankama je prijeporno imaju li tuženici valjanu osnova na temelju koje mogu živjeti u nekretnini tužiteljice odnosno jesu li i dužni iseliti i predati u posjed nekretninu tužiteljici, ovlast tužiteljice da traži iseljenje tuženika iz nekretnine.

8. Prema podacima spisa, a što među strankama nije prijeporno tužiteljica je jedina vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti.

9. Člankom 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/16., 68/98., 137/99., 22/2000., 73/2000., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 053/09., 90/10., 143/12., 152/14. dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

10. Tužiteljica je isključiva vlasnica navedene nekretnine u cijelosti te je kao vlasnica nekretnine ovlaštena štititi svoja vlasnička prava, odnosno tražiti predaju posjeda od tuženika.

11. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV).

12. Navedene činjenice suštinski među strankama ni nisu bile prijeporne. Naime, nije bilo prijeporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine niti da tuženici u vrijeme podnošenja tužbe žive na prvom katu kuće u vlasništvu tužiteljice pa da su stoga u posjedu tog dijela tužiteljičine nekretnine.

13. Ovdje odmah treba navesti da je drugotuženik aktivno sudjelovao u ovom postupku te još na pripremnom ročištu 22. rujna 2025. naveo da on više ni ne živi na predmetnoj adresi (ali da povremeno navrati), a identične tvrdnje navodio je i tijekom postupka. Naime, na ročištu za glavnu raspravu naveo je i da u odnosu na njega tužiteljica ni nije trebala pokretati ovaj postupak jer bi iselio da mu je to tužiteljica rekla prije podnošenja tužbe (prema podacima spisa poziv radi iseljenja prije pokretanja ovog postupka tužiteljica je poslala samo 1.tuženici, a ne i 2.tuženiku), kao i da je na predmetnoj adresi živio od kraja 2022. do siječnja 2025., a da je tužiteljici u vrijeme dok je on tamo živio to i odgovaralo jer joj je dosta pomagao.

13.1. Iz iskaza tužiteljice na ročištu od 24. studenoga 2024. (list 101) također proizlazi da drugotuženik iselio iz stana na katu njene kuće, da je nakon iseljenja znao doći njenoj kćeri i ostaviti namirnice te da je i njoj znao donijeti namirnice i lijekove iz dućana.

13.2. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da je iskaz tužiteljice u suglasju s navodima samog drugotuženoga, pa kako nije prijeporno da je drugotuženik već iselio iz predmetnog dijela kuće (stan na katu) i adrese s koje tužiteljica traži njegovo iseljenje, odnosno da više nije u posjedu njene nekretnine to ovaj Sud u odnosu na drugotuženika ni nije mogao usvojiti tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da mu se naloži iseliti iz predmetnog dijela njene nekretnine. Stoga je u odnosu na drugotuženika odlučeno kao pod III izreke ove presude.

14. Prvotuženica osim davanja odgovora na tužbu u ovom postupku nije aktivno sudjelovala. Naime, prvotuženica nije pristupila ni ročištu ni raspravama u ovom postupku.

15. U ovom postupku izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice iz kojega proizlazi znatno narušena obiteljska dinamika između nje i njene kćeri kroz višegodišnje razdoblje što čini opterećujućim stanovanje njene kćeri u dijelu njene nekretnine.

15.1. Sud iskaz tužiteljice prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga argumentiranim, jasnim, uvjerljivim i životnim. Osim toga materijalni dokazi poput Potvrda MUP-a o uredovanju u nekretnini tužiteljice zbog obiteljskih razmirica, zapisnik Zavoda za socijalni rad, te pravomoćna presuda Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel govore u prilog istinitosti iskaza tužiteljice.

16. Nadalje iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prvotuženici, darovala vikendicu u [adresa] u kojoj bi mogla samostalno živjeti, a koju je prvotuženica prodala, a nakon prodaje vikendice ponovno je došla živjeti kod tužiteljice.

16.1 Navedeni dio iskaza od 24. studenoga 2025. ovaj sud prihvaća ocjenjujući da je tužiteljica iskazivala uvjerljivo i razložno. Osim toga u privitku podneska od 24. studenoga 2025. tužiteljica je dostavila i presliku darovnog ugovora kojim je nekretninu darovala prvotuženici te presliku ugovora o kupoprodaji nekretnine iz kojeg proizlazi da je prvotužena istu nekretninu prodala, odnosno materijalne dokaze iz kojih proizlazi istinitost iskaza tužiteljice.

16.2. Iako je tužiteljica navedene materijalne dokaze u spis dostavila nakon davanja svoga iskaza i tijekom glavne rasprave sud smatra da iste ni nije mogla ranije priložiti jer je tek prilikom davanja iskaza o tijeku prebivališta za tužiteljicu i tijeka prebivališta za prvotuženu trebalo ocijeniti i navedenu činjenicu.

17. Slijedom navedenoga tužiteljica je dokazala da je vlasnica nekretnine, te da je prvotužena u posjedu njene nekretnine, te da za posjedovanje nekretnine nema suglasnost vlasnice nekretnine pa je prema ocjeni Suda tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu trebalo usvojiti kao osnovan. Sud je navedeno utvrdio na temelju dokaza u spisu koji ukazuju da je prvotuženica prema tužiteljici počinila i prekršaj utvrđen pravomoćnom odlukom ovog suda iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, opetovane intervencije policije kroz višegodišnje razdoblje zbog narušenih obiteljskih odnosa te požara koje je izazvala prvotuženica, a što sve upućuje na zaključak da je tužiteljica onemogućena u mirnom uživanju svoga vlasništva na predmetnoj nekretnini kao i okolnost da je tužiteljica i prije pokretanja ovog postupka od prvotuženice tražila da iseli iz njene nekretnine pa prvotužena najkasnije nakon tog dana više nije pošten posjednik te okolnost da prvotuženica zna da tužiteljica kao vlasnica ima pravo na posjed i nesmetano uživanje svoje nekretnine odnosno nesmetano izvršavanje sadržaja vlasničkih prava koje preteže nad pravom prvotuženice na dom kao bespravne korisnice (jer nema suglasnost tužiteljice). Osim toga kao što je naprijed navedeno prvotuženica je prodala nekretninu koja je bila u njenom vlasništvu (kuća, dvorište put) pa se osobnim raspolaganjem našla u situaciji koja ne može biti riješena na štetu tužiteljičinog prava za neometanim korištenjem njenih vlasničkih prava.

18. Sud je u ovom predmetu razmotrio i pravo na dom prvotuženice. U odnosu na pravo na dom u smislu članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj: 18/97., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., i 2/10. dalje Konvencija), a u vezi s člankom 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14. dalje Ustav) ovaj sud je ispitao i je li predmetni prostor dom prvotuženice i predstavlja li zahtjev za iseljenje miješanje u pravo prvotuženice na dom, je li to nužno u demokratskom društvu, pri čemu je valjalo imati na umu da se u konkretnom slučaju radi o dva suprotstavljena privatna interesa: prava vlasništva tužiteljice i prava na dom tuženika.

19. Budući da prvotužena navedenu nekretninu (stan na katu kuće) neprekidno koristi od prema iskazu tužiteljice od negdje između 2015. i 2018. to je prema ocjeni suda moguće smatrati da postoji dovoljna veza prvo tuženice s tom nekretninom. S obzirom da tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom bi se prvotuženici naložilo iseljenje iz nekretnine koja predstavlja dom, razvidno je da bi time došlo do miješanja prava na poštivanje doma. No takvo miješanje je u skladu sa zakonom (člankom 161., 162. i 163. ZV-a) i ima legitiman cilj u vidu zaštite prava privatnog vlasništva tužiteljice (koja duži niz godina trpi nemogućnost mirnog uživanja svoga vlasništva) kao jednog od najvećih vrednota zajamčenog Konvencijom i Ustavom. Nalaganje iseljenja prvotuženici predstavlja i nužnost u demokratskom društvu odnosno razmjerno je pravu vlasništva tužiteljice koja se ovdje ostvaruje. Ovdje je potrebno navesti da je tužiteljica vlasnica privatna osoba pa u ovoj situaciji postoje dva suprotstavljena privatna interesa u kojem slučaju sud prosuđuje između prava vlasništva jedne privatne osobe i prava na dom druge privatne osobe. Po ocjeni suda prevaga je na privatnom vlasništvu tužiteljice kao primarnom, nepovredivom i nezastarivom pravu.

20. Slijedom iznijetih razloga valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci ove presude pod točkom I/.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st.1. Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 ; dalje skraćeno: ZPP). Tužiteljica, koja je uspjela u ovom sporu, je na ročištu 12. siječnja 2026. zatražila trošak jednokratne naknade iz Tbr 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23) u visini 250,00 bodova koja uz vrijednost boda od 2 EUR-a čini trošak od 500,00 EUR-a te trošak plaćene sudske dostave (tri dostave u iznosu 15,46 EUR-a) u iznosu od 46,38 EUR-a, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od 35,82 EUR-a, a što čini ukupan iznos opravdanog parničnog troška od 582,20 EUR-a koji je kao opravdan trošak i dosuđen tužiteliici. Stoga je odlučeno kao pod II izreke.

U Svetom Ivanu Zelini, 25. veljače  2026.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužiteljici po punomoćniku uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

-tuženicima osobno

II/Kal 30 dana