REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-133/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Željku Ravliću u Makarskoj, protiv ovršenika HEP d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, bez održavanja ročišta, dana 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015., do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-133/2026 od dana 25. veljače 2026.

II. Nalaže se ovršeniku dostaviti sudu dokaz o pokretanju parničnog postupka kojeg je upućen pokrenuti ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-133/2026 od dana 25. veljače 2026. u roku 15 dana od dana podnošenja tužbe.

III. Upozorava se ovršenik da će u slučaju nepostupanja po točci II. izreke ovog rješenja postupak izravne naplate biti nastavljen.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1) Ovršenik je dana 15. siječnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn- 360/15 od dana 07. rujna 2015.

2) U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu već naplaćenu presudu Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015., a slijedom čega je ovršeniku sa računa zaplijenjen iznos od 24.122,53 eura. Presudom Općinskog suda u Makarskoj od dana 07. rujna 2015. poslovni broj Pn- 360/2015 naloženo je I. tuženiku, ovdje ovršeniku HEP d.d. i II. tuženiku Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. solidarno naknaditi tužitelju, ovdje ovrhovoditelju TA iznos od 91.316,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), na ime naknade troška u postupku osiguranja dokaza koji je vođen kod Općinskog suda u Makarskoj pod br. R1-168/08 solidarno isplatiti tužitelju, ovdje ovrhovoditelju TA iznos od 3.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te na ime troškova parničnog postupka platiti tužitelju, ovdje ovrhovoditelju TA iznos od 12.520,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka III. izreke). Presudom Županijskog suda u Splitu od dana 29. veljače 2016. poslovni broj Gž-3559/15 djelomično su odbijene žalbe tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. u točki I. i točki III. izreke te su djelomično uvažene žalbe tuženika i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na dosuđeni iznos troškova postupka osiguranja dokaza. Dana 19. travnja 2016. II. tuženik Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. postupio je po presudi Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. te na račun ovrhovoditelja uplatio iznos od 91.316,00 kn na ima naknade štete i iznos od 4.551,52 kn na ime zatezne kamate na glavnicu, te na račun punomoćnika ovrhovoditelja uplatio iznos od 12.520,00 kn na ime pripadajućih troškova postupka i iznos od 624,05 kn na ime zateznih kamata, odnosno sveukupno 109.056,57 kn / 14.474,29 eura, a čime je u cijelosti ispunjeno potraživanje ovrhovoditelja. Ovršenik prvenstveno ističe da je Financijska agencija pogrešno postupila po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja. Naime, u dostavljenoj Potvrdi pravomoćnosti i ovršnosti navedeno je da se ista odnosi samo na točke I. i II izreke presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. No unatoč navedenom, Financijska agencija je sa računa ovršenika zaplijenila i iznos naveden u točki II. izreke presude, a na koji je i obračunala i zakonske zatezne kamate. Iako za točku II. izreke presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. ovrhovoditelj nije dobio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, svejedno je zatražio naplatu tražbine iz priložene ovršne isprave u cijelosti prema ovršnoj ispravi dostavljenoj u privitku. Također, ovršenik ističe kako razlika u iznosu plaćenom dana 19. travnja 2016. te u iznosu zaplijenjenom dana 07. siječnja 2026. proizlazi iz obračunatih zakonskih zateznih kamata te neosnovano naplaćenog iznosa troškova postupka osiguranja dokaza sa zakonskom zateznom kamatom . Ovršenik se poziva na odredbu čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. S obzirom da je II. tuženik Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. postupio po navedenoj presudi i u cijelosti podmirio potraživanje ovrhovoditelja, razvidno je da ovrhovoditelj nema pravo ponovno tražiti ispunjenje navedene tražbine, odnosno ne samo da ovrhovoditelj u ovom ovršnom postupku pokušava prisilno naplatiti tražbinu koja je već namirena, već pokušava naplatiti i više od onoga što mu temeljem navedene ovršne isprave pripada. Ovršenik navodi da u slučaju provedbe predmetne ovrhe i to za već podmireno potraživanje ovrhovoditelja, ovršenik će gotovo izvjesno trpjeti barem teško nadoknadivu štetu obzirom da će od ovrhovoditelja kao fizičke osobe teško ili barem uz znatne poteškoće naplatiti potraživanje neosnovano mu zaplijenjenog iznosa. Stoga, a s obzirom su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje kojim se predmetna pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim, odnosno rješenje kojim se predmetna ovrha odgađa.

3) Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 16. siječnja 2026. Ovrhovoditelj potvrđuje navode ovršenika da je II. tuženik po naprijed navedenim presudama uplatio ovrhovoditelju i njegovom punomoćniku dana 19. travnja 2016. iznose kao što je naveo i ovršenik. Međutim, II. tuženik je nakon izvršene uplate izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv drugostupanjske presude te je Vrhovni sud rješenjem broj: Rev-2561/16-2 od dana 22. rujna 2020, koje rješenje je ispravljeno rješenjem broj: Rev-2561/2016-5 od dana 28. kolovoza 2025, ukinuo drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 3559/15 od dana 29. veljače 2016. u dijelu kojim je odbijena žalba II. tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15-20 od dan 07. rujna 2015. u toč. I i toč. III. izreke samo u odnosu na II. tuženika (jer I. tuženik HEP d.d., ovdje ovršenik, nije izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude) i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dakle, prvostupanjska presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/2015 od dana 07. rujna 2015. pravomoćna je i ovršna u toč. I. i toč. III. samo u odnosu na I. tuženika, ovdje ovršenika HEP d.d., kako se to i navodi u potvrdi pravomoćnosti/ovršnosti koju je izdao sud, dok je ista ukinuta u odnosu na II. tuženika koji je izmirio tražbinu ovrhovoditelju po naprijed navedenoj prvostupanjskoj presudi i kome je ovrhovoditelj dužan vratiti uplaćena sredstva jer je u međuvremenu otpao pravni osnov ovrhovoditeljeve tražbine prema II. tuženiku.

4) Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava osnovan je.

5) Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

6) Dakle, za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7) Prijedlogom od dana 15. siječnja 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

8) U odnosu na drugu pretpostavku, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sud prije svega ukazuje da će šteta nastati ako 1) ovršenik u nekom od postupaka iz čl. 65. st. 1. OZ-a dokaže da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje tražbine koja je predmet postupka izravne naplate i 2) ako imovinske prilike ovrhovoditelja nisu dostatne da ovrhovoditelj u tom slučaju vrati ovršeniku novčana sredstva koja su mu isplaćena ili postoje neke druge okolnosti na strani ovrhovoditelja zbog kojih povrat novčanih sredstava neće biti moguć ili će biti znatno otežan.

9) Stoga, obzirom vjerojatnost nastanka štete primarno ovisi o uspjehu ovršenika u nekom od postupaka iz čl. 65. st. 1. OZ-a, sud u svrhu donošenja pravilne i zakonite odluke o prijedlogu za odgodu ovrhe mora, ako je to obzirom na pravnu složenost ovršenikovih prigovora moguće, razmotriti i vjerojatnost ovršenikovog uspjeha u parničnom postupku kojeg je isti upućen pokrenuti.

10) Sud ukazuje da se uspjeh ovršenika u tom postupku utvrđuje na razini vjerojatnosti, a vjerojatnost znači da je mogućnost uspjeha realna, objektivno moguća i očekivana, odnosno da postoji veća mogućnost da će ovršenik uspjeti u postupku nego da neće uspjeti.

11) Naime, smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jest spriječiti prijenos novčanih sredstava ovršenika ako postoji sumnja u postojanje tražbine, odnosno ako postoji sumnja u pravo vjerovnika na njezino namirenje.

12) Stoga, ako je ovršenik pokrenuo ili je upućen na pokretanje postupka u svrhu utvrđenja da ovrhovoditeljeva tražbina ne postoji (primjerice parnica radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) i ako sud iz navoda ovršenika i isprava koje je podnio kao dokaz svojih navoda može utvrditi da postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti dokazati svoju tvrdnju, ostvaren je smisao primjene instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jer inzistiranje na postupku izravne naplate u situaciji kada je vjerojatno da ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati namirenje tražbine ne bi imalo smisla te bi bilo protivno interesima i ovrhovoditelja i ovršenika.

13) Zbog navedenog, sud smatra da u takvim situacijama imovinske prilike ovrhovoditelja, odnosno njegova sposobnost vraćanja neosnovano prenesenih sredstava nisu odlučne za donošenje odluke o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Zauzimanje suprotnog stava prema kojem bi se inzistiralo na prijenosu zaplijenjenih novčanih sredstava ako ovrhovoditelj raspolaže imovinom dostatnom za njihov eventualni povrat neovisno o vjerojatnosti (ili čak izvjesnosti) da će prijenos biti proglašen nedopuštenim, bilo bi protivno smislu postupka izravne naplate i ne bi bilo od interesa niti ovrhovoditelju (koji bi predmetna sredstva morao vratiti s zateznom kamatom) niti ovršeniku (koji bi do tada bio uskraćen tih novčanih sredstava).

14) Uvidom u ovršnu ispravu podnesenu na izravnu naplatu - presudu Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. (list 9-20 spisa) utvrđeno je da je istom naloženo ovršeniku (kao I. tuženiku) zajedno sa Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o., Zagreb, Kupska 4, OIB: 13148821633 (kao II. tuženiku) solidarno naknaditi ovrhovoditelju (kao tužitelju) iznos od 91.316,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 07. rujna 2015. do isplate (točka I. izreke), da je istom naloženo ovršeniku (kao I. tuženiku) zajedno sa Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. (kao II. tuženiku) solidarno isplatiti ovrhovoditelju (kao tužitelju) na ime naknade troška u postupku osiguranja dokaza koji je vođen kod Općinskog suda u Makarskoj pod brojem R1-168/08 iznos od 3.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 18. prosinca 2008. do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka II. izreke) te da je istom naloženo ovršeniku (kao I. tuženiku) te Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. (kao II. tuženiku) na ime troškova parničnog postupka platiti ovrhovoditelju (kao tužitelju) iznos od 12.520,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka III. izreke).

15) Uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3559/15 od dana 29. veljače 2016. (list 43-46 spisa) utvrđeno je da je istom potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. u točki I. izreke kojom je naloženo ovršeniku (kao I. tuženiku) zajedno sa Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. (kao II. tuženiku) solidarno naknaditi ovrhovoditelju (kao tužitelju) iznos od 91.316,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka iz točke III. izreke, dok je presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. preinačena u točki II. izreke kojom je dosuđen iznos troškova postupka osiguranja (za iznos od 3.800,00 kn sa pripadajućim kamatama) te je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na zateznu kamatu.

16) Uvidom u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2561/2016 od dana 22. rujna 2020. (list 61-65 spisa), ispravljeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2561/2016 od dana 28. kolovoza 2025. (list 66- 68 spisa), utvrđeno je da je istim ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3559/15 od dana 29. veljače 2016. u dijelu u kojem je odbijena žalba II. tuženika Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. i potvrđena prvostupanjska presuda i presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. u točki I. i III. izreke u odnosu na II. tuženika Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17) Uvidom u potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015. (list 21-22 spisa) utvrđeno je da je u istoj navedeno da se potvrda pravomoćnosti i ovršnosti odnosi samo na I. tuženika (ovdje ovršenika) i to samo u odnosu na točku I. i

III. izreke.

18) Uvidom u predmetni zahtjev za izravnu naplatu (list 7-8 spisa) utvrđeno je da je ovrhovoditelj dana 07. siječnja 2026. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015., pri čemu ovrhovoditelj zahtjeva naplatu tražbine iz ovršne isprave u cijelosti te zahtjeva u cijelosti naplatu zateznih kamata na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje od dana donošenja odluke do isplate.

19) Uvidom u potvrde Privredne banke Zagreb d.d. o izvršenom nalogu (list 47-50 spisa) utvrđeno je da je dana 19. travnja 2016. sa računa II. tuženika Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. na račun ovrhovoditelja isplaćen (prenesen) iznos od 91.316,00 kn na ime naknade štete te iznos od 4.551,52 kn na ime zakonskih zateznih kamata na glavni dug te da je dana 19. travnja 2016. sa računa II. tuženika Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. na račun punomoćnika ovrhovoditelja, odvjetnika Željka Ravlića, isplaćen (prenesen) iznos od 12.520,00 kn na ime troškova postupka te iznos od 624,05 kn na ime zakonskih zateznih kamata na glavni dug.

20) Uvidom u specifikaciju Financijske agencije (list 51 spisa), sačinjenu na dan 12. siječnja 2026., utvrđeno je da je temeljem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu po osnovi presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn- 360/15 od dana 07. rujna 2015. na računu ovršenika zaplijenjen iznos od 24.122,53 eura.

21) Slijedom svega naprijed navedenog, obzirom je u postupku utvrđeno da je po osnovi presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-360/15 od dana 07. rujna 2015., podnesene na izravnu naplatu, Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o., koji je zajedno sa ovršenikom solidarni dužnik, dana 19. travnja 2016. isplatio ovrhovoditelju iznos od 91.316,00 kn na ime naknade štete i iznos od 4.551,52 kn na ime zakonskih zateznih kamata na glavni dug te isplatio punomoćniku ovrhovoditelja iznos od 12.520,00 kn na ime troškova postupka i iznos od 624,05 kn na ime zakonskih zateznih kamata na glavni dug, a čime je postupio u cijelosti po ovršnoj ispravi podnesenoj na izravnu naplatu, što je potvrdio i sam ovrhovoditelj u svom očitovanju na prijedlog ovršenika, sukladno odredbi čl. 43. st. 1. ZOO-a, sud je stava da postoji vjerojatnost da će ovršenik u parničnom postupku radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-133/2026 od dana 25. veljače 2026., uspjeti dokazati osnovanost razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

22) Sud je prilikom donošenja ove odluke naročito uzeo u obzir da odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ima samo ograničeno vremensko trajanje, a predmetno potraživanje ovrhovoditelja osigurano je i zaštićeno samom zapljenom na računu ovršenika te da ovršenik zaplijenjenim novčanim sredstvima ne može raspolagati pa su navedena novčana sredstva osigurana i ne postoji opasnost za ovrhovoditelja da bi ostao bez navedenih novčanih sredstava. To zapravo i jest smisao instituta odgode ovrhe - da je, s jedne strane, potraživanje ovrhovoditelja osigurano i zaštićeno (zapljenom na računu ovršenika), a da, s druge strane, ne nastane šteta ovršeniku. Uzimajući u obzir da odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ima ograničeno vremensko trajanje, a potraživanje ovrhovoditelja osigurano je samom zapljenom na računu ovršenika, ovaj sud je stajališta kako pretežu razlozi u korist ovršenika te je potrebno odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ovršenikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, odnosno o ovršenikovoj reviziji.

23) Slijedom navedenog, a temeljem čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi sa čl. 210. st. 2. OZ- a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

24) Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

25) Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

26) Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, dana 25. veljače 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku

2. ovrhovoditelju po pun.

3. FINI

4. u spis

Z/ kal.30 dana