Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pr-10/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], **.**.2006., [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika Vindija d.o.o., OIB 44138062462, Varaždin, Međimurska ulica 6, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Buterin&partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, vraćanja na rad i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 23. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka te objave presude 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" - Utvrđuje se u cijelosti pravno nedopuštenom odluka o opozivu odluke o imenovanju koordinatora proizvodnje od 28.3.2024 i otkaz ugovora koordinatora proizvodnje od 4.10.2023. sve donesene od strane tuženika Vindija d.d., OIB 44138062462, 42103 Varaždin, Međimurska 6, pa se posljedično tome utvrđuje da tužitelju AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radni odnos kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja navedenih odluka, kao i da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa koje je tužitelj imao prema ranije sklopljenom ugovoru koordinatora proizvodnje od 4.10.2023. i odluke o imenovanju tužitelja na mjesto koordinatora proizvodnje na neodređeno vrijeme od 25.9.2023., kao i da tužitelju nadoknadi prouzročenu naknadu štete u vidu izgubljene zarade za period od 1.4.2024. pa sve do vraćanja na rad, na način da dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose od 4.117,61 EUR (bruto) plati odjednom od svakog petnaestog tekućeg mjeseca za prethodni mjesec (čl. 92 st. 4 ZR) pa do isplate sve sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom izravne naplate.

- Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.269,25 EUR (tisuću dvjesto šezdeset devet eura i dvadeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu radi utvrđenja pravne nedopuštenosti odluke, vraćanje na rad i naknade štete u kojoj navodi da je tužitelju Odlukom o opozivu Odluke o imenovanju koordinatora proizvodnje od 28. ožujka 2024. opozvana Odluka o imenovanju obavljanja rukovodeće dužnosti koordinatora proizvodnje na neodređeno vrijeme na koje je imenovan Odlukom uprave od 25. rujna 2023. te st. 1. navedene odluke i čl. 11. sklopljenog ugovora koordinatora proizvodnje od 4. listopada 2023. nije sporno kako odluka o opozivu istovremeno predstavlja i otkaz ugovora o radu koordinatora proizvodnje od 4. listopada 2023. Protiv predmetne odluke o opozivu tužitelj je sukladno sklopljenom ugovoru o radu i sadržajem opoziva pravovremeno uložio zahtjev za zaštitu prava tj. prigovor dana 11. travnja 2024., a prema odredbi iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu na kojeg je potom tuženik dana 25. travnja 2024. dao odgovor koji je tužitelj zaprimio dana 3. svibnja 2024. tako da je potom podnio ovu tužbu pravovremeno prema odredbi iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu. Tužbu je podnio Općinskom sudu u Vinkovcima kao mjesno nadležnom sudu jer se rad obavljao u Županji. Smatra da osporena odluka ima formalno pravne nedostatke jer tuženik nije postupio prema odredbama iz čl. 148. i 150. Zakona o radu tj. nije se prije donošenja sporne odluke obratio radničkom vijeću te je stoga osporena odluka donesena protivno zakonskim odredbama. Nadalje tužitelj smatra da tuženik nije postupio niti prema odredbi iz čl. 119. Zakona o radu te mu nije dao nikakvo upozorenje, a niti mu je omogućio upoznavanje i očitovanje sa provedenim dokazima tj. sa iskazima svjedoka i sms porukama radnice ŽŠ pa mu je i temeljem te zakonske odredbe prekršeno njegovo zajamčeno pravo. Smatra da je eventualno tuženik mogao mu dati redovni otkaz sukladno odredbi iz čl. 115. Zakona o radu, ali i eventualno izvanredni otkaz temeljem čl. 116. Zakona o radu, a kako to nije učinjeno to je osporena odluka nezakonita. Konačno tužitelj je u cijelosti osporio povredu obveze iz radnog odnosa, a koje su mu stavljene na teret, a to se radi o dvije radnje od 5. siječnja 2024. i 17. siječnja 2024. koji su se događaji dogodili izvan službe, ali ne na radnom mjestu, a prijava radnice za te događaje je uslijedila tek dana 15. ožujka 2024. tj. dva mjeseca nakon navodnih radnji, a sama radnica nije prekinula rad kod tuženika niti zatražila sudsku zaštitu u smislu odredbe iz čl. 134. Zakona o radu. Smatra da mu je tuženik u svakom slučaju mogao i morao dati upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju utvrđivanja osnovanosti prijave, a također je osporio radnje iz prijave radnice ŽŠ navodeći da je ustvari se ona unatoč tome pristajala voziti ponovno s njim. Tužitelj napominje da smatra i nezakonitim korištenje korespondencije između radnice ŽŠ i njezinih prijateljica i konačno tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje nedopuštenosti Odluke o opozivu odluke o imenovanju koordinatora proizvodnje od 28. kolovoza 2024. kao i otkaz ugovora koordinatora proizvodnje od 4. listopada 2023., zatim traži vraćanje na rad na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja spornih odluka kao i da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa, zatim da mu se nadoknadi prouzročena naknada štete u vidu izgubljene za razdoblje od 1. travnja 2024. pa do vraćanja na rad plaćanjem dospjelih mjesečnih iznosa odjednom sa pripadajućom zateznom kamatom i konačno naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Priznao je da je doista tuženik bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora koordinatora proizvodnje (managerski ugovor) zaključen s tuženikom dana 4. listopada 2023. od kojeg je dana i obavljao navedene poslove, a također da je tuženik dana 28. kolovoza 2024. donio odluku o opozivu odluke o imenovanju koordinatora proizvodnje i da je na navedenu odluku o opozivu tužitelj uložio prigovor. Međutim je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo i prije svega nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima jer je ugovor koji je zaključen sa tužiteljem managerski ugovor te se na njega primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima, a ujedno su stranke ugovorile u slučaju spora mjesnu nadležnost suda u Varaždinu u samom ugovoru. Smatra da su navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani i paušalni, a budući iz samog ugovora zaključenog između stranaka proizlazi da se radi o managarskom ugovoru te se na takav ugovor ne primjenjuju odredbe kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, pravnika o plaći i drugih internih akata pa i dijela odredbi iz Zakona o radu. Zbog toga je takvim ugovorom dopušteno ugovoriti jednostrani raskid. Nadalje tuženik navodi da je dana 15. ožujka 2024. zaprimio prijavu radnice ŽŠ vezanu uz pravilnik o mjerama i radnjama za sprječavanje uznemiravanja i spolnog uznemiravanja te sprječavanja povrede dostojanstva i diskriminacije na radnom mjestu, a to protiv tužitelja zbog spolnog uznemiravanja vezane na događaje od 5. siječnja 2024. kada je tužitelj prema njoj prilikom povrata sa zabave u Cerni prema Županji upotrijebio neprilične izraze u ophođenju nazivajući je "srnicom" uz stavljanje ruke na njezino koljeno i stisak, a nakon čega mu je ista dala jasno do znanja da to ne želi te događaje od 17. siječn ja 2024. kada ju je prilikom povratka iz Varaždina sa službenog puta ponovno uhvatio za koljeno, stavio ruku na njezino bedro te naposljetku uhvatio za kosu uz stisak i lagano povlačenje i neprilične riječi "jooj ŽŠ". Tuženik smatra da su ti događaji povezani s obavljanjem poslova za tuženika te je po zaprimljenoj prijavi i postupio po odredbama Pravilnika o mjerama i radnjama sa sprječavanje uznemiravanja i spolnog uznemiravanje te sprječavanja povrede, dostojanstva i diskriminacije na radnom mjestu proveo postupak utvrđivanja činjeničnog stanja, a u okviru kojeg postupka su saslušani svjedoci predloženi i od tužitelja i od radnice ŽŠ te je izvršen uvid u e-mail poruke, zatim je izvršeno suočenje prijaviteljice i tužitelja i konačno je utvrđeno da su istiniti navodi iz prijave, a o čemu je donesena posebna odluka nadležnog povjerenstva koja je i dostavljena upravi radi eventualnoga poduzimanja daljnjih koraka. Tuženik ističe da je tužitelj bio sa svim dokazima, izjavama i porukama upoznat, a smatra da je tužitelj djelomično i priznao navedene radnje kada u tužbi navodi da je za isto mogao biti i blaže sankcioniran. Obzirom na to se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te je i predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan te tužitelj obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Ovdje se ističe da se obzirom na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti u odgovoru na tužbu Općinski sud u Vinkovcima, a kod kojeg suda je i tužba tužitelja zaprimljena, rješenjem br. 15 Pr-134/2024-7 od 20. prosinca 2024. proglasio mjesno nenadležnim te je odredio ustupanje ovog spisa mjesno nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu, a kamo je predmet i ustupljen.

4. Ovaj sud je po primitku predmeta nastavio sa postupanjem u istome te je tijekom dokaznog postupka prije svega saslušao tužitelja i predsjednika uprave u svrhu dokazivanja. Nadalje je saslušao svjedoke ŽŠ, JŠ, TŠ i BŠ, a izvršen je i uvid u dokumentaciju uz tužbu sa listova 6-26 spisa, u dokumentaciju uz odgovor na tužbu sa listova 35-93 spisa, dopis sa određenim fotografijama tužitelja sa listova 100-109 spisa, dokumentaciju tuženika sa listova 122- 126 spisa i Pravilnik o radu sa listova 130-159 spisa.

5. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je dana 25. rujna 2023. tuženik donio odluku kojom je imenovao tužitelja na rukovodeću dužnost koordinatora proizvodnje u društvu (list 58 spisa), a temeljem koje odluke je zaključen ugovor koordinatora proizvodnje (managerski ugovor između stranaka dana 4. listopada 2023 godine-listovi 7-12 spisa), a u kojem ugovoru su naznačena prava i obveze stranaka ugovora,

- da je odlukom tuženika od 28. ožujka 2024. opozvana odluka o imenovanju tužitelja s obavljanja rukovodeće dužnosti koordinatora proizvodnje od 25. rujna 2023. kao i otkazan ugovor o radu koordinatora proizvodnje (managareski ugovor) od 4. listopada 2023. (list 6 spisa),

- da je tužitelj podnio prigovor na odluku o opozivu odluke o imenovanju dana 11. travnja 2024. (list 13 spisa),

- da je tuženik odgovorio na navedeni prigovor dana 25. travnja 2024. (list 15 spisa),

- da je radnica tuženika ŽŠ dala dana 15. ožujka 2024. (prijavu) protiv ovdje tužitelja radi uznemiravanja, povrede dostojanstva i nemogućnosti sudjelovanja (71-75 spisa),

- da je povodom prijave ŽŠ tuženik preko povjerenstva za zaštitu dostojanstva radnika (TŠ i JŠ) donio dana 28. ožujka 2024. odluku u kojoj je utvrdio da je od strane tužitelja kao nadređenog radnici ŽŠ u više navrata prema njoj izvršena povreda dostojanstva u obliku spolnog uznemiravanja i to u dane 5. siječnja 2014. i 17. siječnja 2024., a nakon što je navedeno povjerenstvo provelo postupak sukladno odredbama Pravilnika o mjerama i radnjama za sprječavanje uznemiravanja i spolnog uznemiravanja te sprječavanja povrede dostojanstva i diskriminacije na radnom mjestu.

7. Sporno je između stranaka da li je odluka o opozivu Odluke o imenovanju koordinatora proizvodnje od 28. ožujka 2024. zakonita te da li je tužitelj počinio radnje radi kojih je radnica ŽŠ podnijela prijavu dana 15. ožujka 2024.

8. Prije svega valja reći da iz Odluke o imenovanju od 5. rujna 2023. te naročito Ugovora od 4. listopada 2023. nedvojbeno proizlazi da je tuženik sa tužiteljem zaključio managerski ugovor u smislu odredbe iz čl. 4. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17-dalje ZR), a što znači da se na osobu koja je sudionik takvog ugovora ne primjenjuju odredbe ZR o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnine. To znači da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbi na koje se poziva tužitelj u tužbu, a to su odredbe iz čl. 115., 116., 119., 148. i 150. ZR, a to vezano na prestanak rada tužitelja kod tuženika. Nadalje se ističe da prema Ugovoru zaključenog između stranaka dana 4. listopada 2023. iz čl. 14. st. 1. proizlazi da je tužitelj upoznat sa odredbama statuta društva te s odredbama ostalih internih akata društva važećih u trenutku sklapanja ovog ugovora. Iz navedenog se nedvojbeno zaključuje da je tužitelj mogao i morao znati za odredbe Pravilnika o mjerama i radnjama za sprječavanja uznemiravanja i spolnog uznemiravanja te sprječavanja povrede dostojanstva i diskriminacije na radnom mjestu, a koji Pravilnik je bio na snazi od 19. srpnja 2023. (listovi 87-91 spisa-dalje Pravilnik o mjerama) te da je da je temeljem navedenog pravilnika kao i Pravilnika o radu koji je također stupio na snagu 19. srpnja 2023. (listovi 130-159 spisa-Pravilnik) kao i odredbe iz čl. 134. st. 2. ZR dana 7. srpnja 2023. donesena odluka o imenovanju povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika te su kao povjerenici imenovani JŠ i TŠ (listovi 92-93 spisa). Sud je iz iskaza saslušanih svjedoka, ali i pregleda dokumentacije sa listova 66-84 spisa, utvrdio da je doista tuženik proveo postupak radi utvrđivanja činjenica vezanih na prijavu radnice ŽŠ i to prvenstveno ispitivanjem tužitelja, zatim radnice ŽŠ te svjedoka koje su tužitelj i ŽŠ predložili i to KŠ, SŠ, OŠ, ZŠ i ČŠ, a izvršili su i uvid u sms i e-mail poruke koje je radnica ŽŠ predočila povjerenstvu u vezi utvrđivanja činjenica iz njezine prijave te su također izvršili i suočenje tužitelja i ŽŠ dana 22. ožujka 20241. Naime, sam postupak koji je tuženik provodio, a to temeljem odredbe iz čl. 7. Pravilnika o mjerama je vođen u razdoblju od 19. ožujka 2024. pa do zaključno 22. ožujka 2024., a sama odluka je i donesena o utvrđenju činjenica dana 28. ožujka 2024. Po mišljenju suda tuženik je postupio sukladno odredbama Pravilnika o mjerama i to čl. 7. tog Pravilnika i u provođenju tog postupka je tužitelju svakako bilo omogućeno očitovanje kako na samu prijavu tako i na ostalu dokumentaciju, a to tim više što je tužitelj praktično bio prvi ispitan u provedenom postupku, a suočenje između tužitelja i ŽŠ je provedeno posljednjeg dana kada je povjerenstvo provodilo odluku. Inače ŽŠ je u svojoj prijavi od 15. ožujka navela da sa tužiteljem ne može dalje surađivati zbog radnji tužitelja koje su dovele do uznemiravanja, povrede dostojanstva i nemogućnosti suradnje, a koje su se prvi puta naslućivale na službenom putu dana 19. prosinca 2023. kada su tužitelj i ŽŠ zajedno prisustvovali novogodišnjem domjenku tuženika u Varaždinu te na isti i došli zajedno istim automobilom, a tako i putovali natrag iz Varaždina u Županju, a kada je tužitelj u jednom trenutku predložio da zbog sastanka koji je trebao biti održan slijedeći dan ostanu prespavati u Varaždinu, a što da je ona odbila. No da se prvo uznemiravanje dogodilo dana 5. siječnja 2024. kada su opet tužitelj i ona zajedno nakon što su prestali raditi na svojim radnim mjestima otišli na domjenak koji je organizirala grupa radnika tuženika iz pogona u Županji izvan pogona, a to u lovačkom domu u Cerni time da su prije dolaska na sam domjenak stali u Županji, a potom i popili kavu u Vinkovcima. Na tom domjenku su se zadržali više sati te su krenuli iza ponoći prema Županji kako bi ŽŠ mogla uzeti svoj automobil s tim da tužitelj nije dao da se ŽŠ vraća sa drugom kolegicom već ju je on htio voziti, to je ŽŠ i prihvatila obzirom da je s njim došla i na sam domjenak. U svakom slučaju u povratku prema Županji da ju je tužitelj u dva navrata tijekom voženje stavio ruku na koljeno uz stisak te ju je nazvao i "srnice moja", a sa stavljanjem ruke je prestao tek kad je izričito pokazala i rekla da ne želi daljnje dodire i razgovor vezan na "srnicu". Nakon toga se dogodio i događaj dana 17. siječnja 2024. kada su se tužitelj i ŽŠ vraćali sa službenog puta iz Varaždina te kada je u povratku tužitelj ponovno u jednom navratu joj stavio ruku na koljeno i na bedro, a potom i povlači za kosu i govori "jooj ŽŠ", na što mu je ona odgovorila da nema diranja i stavila na noge torbu kako bi spriječila daljnje dodire. ŽŠ nadalje u svojoj prijavi ističe, a to ističe i u iskazu kod suda, da je po dolasku kući odmah u oba dva navrata o svemu pisala sms poruke i e-mailove svojoj prijateljici time da je te iste poruke i dala povjerenstvu na uvid. Navedene poruke se i nalaze u spisu na listovima 35-57 spisa te je i sud izvršio uvid u iste. Pregledom tih poruka je utvrđeno da su doista te poruke slane i to dana 6. siječnja 2024. iza 2 sata u noći, a 17. siječnja 2024. iza 20 sati. Napominje se da je ŽŠ kada je saslušana kao svjedok u ovom predmetu pa i davala izjavu pred povjerenstvom praktično ponavljala uvijek iste navode time da doista kada je saslušavana kao svjedok u ovom predmetu nije ponavljala sve od riječi do riječi kako je to izneseno u prijavi i pred povjerenstvom. Sa druge strane tužitelj je i pred povjerenstvom i pred ovim sudom u cijelosti osporavao i poricao bilo kakve dodire prema ŽŠ pa i neprilične izjave poput "srnice moja" kao i bilo kakav razgovor s aluzijom na eventualni intimniji odnos između tužitelja i ŽŠ. Isto tako za napomenuti je da svjedokinja ŽŠ u svom iskazu kao i u izjavi napominje da je nakon navedenih događaja sa tužiteljem joj bilo jako teško surađivati budući je tužitelj ipak bio njen nadređeni, a ona praktično njena prva njegova suradnica, obzirom na svoje radno mjesto (voditelj proizvodnje) međutim da je ipak mogla raditi u razdoblju kada je tužitelj bio na bolovanju od kraja siječnja pa do gotovo kraja veljače 2024. Po povratku tužitelja sa bolovanja da je ustvari tražila zbog nemogućnosti rada sa tužiteljem premještaj na drugo radno mjesto, što joj je u tom trenutku i bilo odbijeno iako se tražila njezina zamjena tako da je i dalje nastavila raditi sa tužiteljem u po njoj otežanim uvjetima suradnje, što je konačno dovelo do podnošenja same prijave. Dakle iz iskaza svjedokinje ŽŠ je sud zaključio da je ustvari ona pokušavala izbjegavati tužitelja već nakon ovog događaja od 17. siječnja 2024. i razmišljala o premještaju do kojeg u konačnici nije došlo, a suradnja sa tužiteljem joj je postajala sve otegotnija.

9. Što se tiče samog tužitelja on u svom iskazu pa i izjave pred povjerenstvom u cijelosti negira bilo kakve tvrdnje vezane na neprilična dodirivanje ŽŠ i izjave prema njoj i ističe da je to izmišljotina same ŽŠ i to prvenstveno iz razloga jer je ona željela njegovo radno mjesto iako nije bila stručno osposobljena za isto, a i do tada je u radu pokazala određenu nemarnost i nestručnost u obavljanju svog radnog mjesta voditelj proizvodnje. Sa druge strane upravo je on svojom stručnošću pokazao da je zaslužio biti koordinator proizvodnje i nadređeni ŽŠ. Međutim sud je pregledom izjava svjedoka koje je saslušavalo povjerenstvo i to naročito izjave ČŠ koji je bio nadređeni i tužitelju i ŽŠ utvrdio da ŽŠ nije bila zainteresirana za položaj koordinatora proizvodnje, a što je konačno i sama ŽŠ potvrdila u svom iskazu i to kako povjerenstvom tako i pred sudom. Isto tako pregledom sms poruka i e-mail poruka (sa listova 35-57 spisa) sud je utvrdio kako je već naprijed rečeno da su iste praktično pisane odmah nakon ŽŠ po povratku kući 5. siječnja 2024. i 17. siječnja 2024. te razmjenjivane sa prijateljicom i u kojim porukama ŽŠ doista detaljno opisuje ponašanje tužitelja u ovim spornim događanjima, a koja su se i događala neposredno prije povratka ŽŠ kući, što znači da su doista te poruke i bile pisane u realnom vremenu odmah nakon samih događanja. Upravo iz navedenog sud smatra da se tužitelj u ovim zgodama i ponašao upravo na način kako je to ŽŠ navela u svojoj prijavi od 15. ožujka 2024. jer je doista nelogično da bi ŽŠ u tom razdoblju već imala namjeru prijaviti tužitelja za takve neprilične radnje i izraze kako to tvrdi tužitelj i da bi zbog toga izmjenjivala takve poruke u tom vremenu sa svojom prijateljicom. To tim više što iz samih poruka proizlazi da su se doista pisale odmah po dolasku kući ŽŠ. Nadalje ŽŠ i uvjerljivo opisuje način ponašanja između nje i tužitelja nakon predmetnih događaja i to naročito nakon povratka tužitelja sa bolovanja, a iz kojeg iskaza proizlazi i da je tužitelj bio osorniji prema njoj, a što proizlazi iz iskaza ČŠ koji je dao pred povjerenstvom za zaštitu dostojanstva radnika, a konačno na to upućuje i činjenica da je doista ŽŠ tražila premještaj na drugo radno mjesto kako ne bi bila u blizini tužitelja. Uostalom da je doista bilo određenih problema u komunikaciji i odnosu između tužitelja i svjedokinje ŽŠ praktično od kraja siječnja pa do podnošenja prijave proizlazi iz iskaza svjedoka koje je saslušavalo povjerenstvo za zaštitu dostojanstva, a to naročito ŠŠ, ZŠ pa i ČŠ time da SŠ to pripisuje činjenici da ŽŠ nije izabrana na mjesto koordinatora dok se KŠ o tome niti ne izjašnjava. Nadalje svjedoci koji su saslušani u ovom predmetu osim ŽŠ, a radi se o svjedocima JŠ, TŠ i BŠ isti su iskazivali o provođenju samog postupka utvrđivanja navoda iz prijave ŽŠ time da je sud iz tih izjava utvrdio da je navedeni postupak proveden sukladno odredbi iz čl. 7. Pravilnika o mjerama, a sama odluka je doneseno temeljem mišljenja svih članova povjerenstva o provedenim dokazima i to izjavama svjedoka i poruka ŽŠ. Dakle kako je već naznačeno povjerenstvo je utvrdilo da je tužitelj doista spolno uznemiravao svjedokinju ŽŠ kako je to ona navela u svojoj prijavi te je odluku o takvom utvrđenju prenio i prijavi koja uprava je donijela Odluku o opozivu odluke o imenovanju od 25. rujna 2023. kao i Ugovora koordinatora proizvodnje od 4. listopada 2023., a temeljem čega je i prestao radni odnos tužitelja kod tuženika kako to proizlazi iz odluke sa lista 6 spisa dana 28. ožujka 2024.

10. Po provedenim svim dokazima sud je također utvrdio nedvojbeno da je doista tužitelj izvršio radnju spolnog uznemiravanja prema svjedokinji ŽŠ, a kako je to ona navela u svojoj prijavi od 15. ožujka 2024. Prema odredbi iz čl. 3. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/2008-dalje ZSD) spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stalno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Isto je navedeno i u odredbi iz čl. 2. st. 2. Pravilnika u mjerama. Upravo takvo uznemiravanje je po mišljenju suda i učinio tužitelj prema ŽŠ koja mu je bila podređena i to u oba predmetna događaja 5. siječnja 2024 i 17. siječnja 2024. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ŽŠ o navedenom ponašanju tužitelja jer iz ostalih provedenih dokaza proizlazi uvjerljivost iskaza dok je tužitelj neuvjerljivo iskazivao o tim događajima u svom iskazu i negirao iste. Tužitelj u svom iskazu pa i u tužbi te u svojim izjavama pokušava opovrgnuti tvrdnje ŽŠ i to kako navođenjem tvrdnje da je ista željela njegovo radno mjesto kao i da je nastavila raditi nakon "takvog njegovog ponašanja" iako je ustvari trebala prestati s radom u smislu odredbe iz čl. 134. ZR i što sve upućuje na lažne izjave ŽŠ vezane uz njegovo ponašanje. Međutim za napomenuti je da prema odredbi iz čl. 134. ZR osoba koja je uznemiravana može, ali ne mora prestati s radom te nije obveza uznemiravane osobe da prestane odmah s radom. Također se napominje da je u ovom predmetu prvenstveno trebalo utvrditi da li je tužitelj doista počinio radnje uznemiravanja prema ŽŠ, ali nije bila sporna njegova stručnost i kvaliteta u obavljanju poslova za tuženika u okviru svog položaja koordinatora proizvodnje koju stručnost i kvalitetu mu tuženik nikad nije osporio. Međutim činjenica jest da je i svjedokinja ŽŠ u međuvremenu prestala raditi kod tuženika i to sporazumnim otkazom ugovora o radu od 13. kolovoza 2024. kako to proizlazi iz sporazuma sa listova 122-123 spisa, a to nakon što joj je dana 5. travnja 2024. izrečena opomena pred otkaz ugovora o radu i to radi nestručnog i nemarnog obavljanja poslova rukovoditelja proizvodnje (listovi 124-126 spisa). Iz navedenog je sud zaključio da ustvari svjedokinja ŽŠ niti nije imala ambicije preuzeti položaj koordinatora proizvodnje niti prije dolaska tužitelja na taj položaj, a niti nakon prestanka rada tužitelja na tom položaju. Obzirom na sve navedeno sud smatra da je tuženik osnovano i zakonito opozvao odluku o imenovanju tužitelja od 5. rujna 2023. kao i otkazao ugovor koordinatora proizvodnje od 4. listopada 2023. To tim više što je i u samom ugovoru propisano u čl. 11. st. 1. da uprava društva može u bilo kojem trenutku opozvati koordinatora proizvodnje zbog kršenja obveza preuzetih ovim ugovorom od strane koordinatora proizvodnje te opoziv imenovanja predstavlja istodobno i otkaz ovog ugovora koji prestaje s danom s kojim će koordinatoru proizvodnje biti uručena odluka o opozivu-otkazu. Upravo činjenica iz čl. 14. navedenog ugovora da je tužitelj kao koordinator upoznat sa odredbama internih akata društva znači da je tužitelj upoznat i sa radnjama odnosno ponašanjem kojima krši preuzete obveze pa tako i sa odredbama Pravilnika o mjerama koje su vezane na povredu dostojanstva radnika, a kojeg ponašanja se i on treba suzdržavati jer u protivnom svakako krši sve obveze preuzete ugovorom jer se ponaša protivno internim aktima tuženika sa čijim je sadržajem upoznat odnosno omogućeno mu je da se sa svim tim odredbama upozna.

11. Ističe se da je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka te predsjednika uprave tuženika jer ti iskazi nisu doveden u sumnju ostalim provedenim dokazima pa niti iskaz svjedokinje ŽŠ. Naime već je navedeno za iskaz te svjedokinje da je ista logično i uvjerljivo iskazivala o svim bitnim činjenicama vezanim za ovaj predmet i istinitost njezinog iskaza je utvrđena i drugim dokazima koje je sud proveo. Naprotiv sud nije prihvatio iskaz tužitelja u kojem tvrdi da nije bilo nikakvog uznemiravanja, a naročito da se on ne bi ponašao neprilično prema svjedokinji ŽŠ niti da bi ju neprilično nazivao jer iz provedenih dokaza je sud utvrdio drugačije. To tim više što ustvari tužitelj u svom iskazu djelomično i potvrđuje navode svjedokinje ŽŠ o događajima prije samih spornih radnji (odlazak na domjenak odnosno boravak u Varaždinu pa i okolnosti same vožnje iz Cerne prema Županji odnosno Varaždina prema Županji). Također posebno se dodaje da je tužitelj u spis dostavio i određenu dokumentaciju koja je vezana na njegov stručni rad kod tuženika, ali kao što je već rečeno njegov stručni rad je ustvari irelevantan za ishod ovog postupka pa stoga sud tu dokumentaciju niti posebno ne obrazlaže. Napominje se da je sud utvrdio da je samo povjerenstvo donijelo odluku sukladno svojim ovlaštenjima iz čl. 134. ZR te naročito čl. 10. Pravilnika o mjerama, ali i čl. 112. Pravilnika.

12. Obzirom na prednje sud je presudio kao u izreci.

13. Što se tiče odluke o troškovima ista se temelji na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da je sud tuženiku dosudio trošak u visini jednokratne nagrade prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-dalje OT) u iznosu od 500,00 eur, zatim trošak zastupanja na ročištima 24. studenog 2025. i 23. siječnja 2025. svaki puta po 100,00 eura prema tbr. 7. toč. 2. OT kao i za sastav podneska od 11. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 eura prema tbr. 7. toč. 2. OT te PDV na navedene iznose prema tbr. 46. OT u iznosu od 200,00 eura, kao i trošak svjedokinje ŽŠ u iznosu od 269,25 eura, odnosno sveukupno 1.269,25 eura. Trošak je dosuđen sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi, te je isti po mišljenju suda bio potreban prema čl. 155. ZPP-a. Na dosuđeni trošak je tužitelju dosuđena i zatezna kamata prema odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 25. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu odluke, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave odluke na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka odluke.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak odluke dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnik Krunoslav Gloković, Županja (za tužitelja)

2/ OD Buterin&partneri, Zagreb (za tuženika)