REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-64/2026-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Suiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznata prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Mari Ivančić, odvjetnici iz Sesveta, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026. u prisutnosti pun tužitelja i privremene zastupnice tuženika, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Sesvetama, posl. br. Pl-104/2025 od 25.08.2025., kojim se nalaže tuženiku LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Privredna banka Zagreb d.d., OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Radnička cesta 50, u roku od 8 dana namiri

- tražbinu u iznosu od 716,25 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 08.01.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 7,17 EUR obračunatom do 07.01.2025.

- tražbinu u iznosu od 15,64 EUR, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 458,77 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 25.08.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Privredna banka Zagreb d.d., OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Radnička cesta 50 naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.034,58 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2026. do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika o nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika za kojega je utvrđeno da je osoba nepoznata prebivališta s posljednjim poznatim boravištem u [adresa], te je stoga javni bilježnik proslijedio predmet nadležnom sudu prema odredbama čl. 281. st. 6. i 287. OZ te je sud utvrdio da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga.

2. Naime, prema članku 281. stavku 6. OZ, ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan [adresa], smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu sa člankom 287. toga Zakona radi donošenja odluke. Tumačenjem citirane zakonske odredbe treba zaključiti da prvostupanjski sud koji od javnog bilježnika zaprimi takav prijedlog za ovrhu treba o istome odlučiti kao da je ovrhovoditelj (tužitelj) podnio zahtjev za izdavanje platnog naloga.

3. Sud je rješenjem posl.br. Pl-104/2025 od 21.05.2025. postavio tuženiku, budući da je isti nepoznata prebivališta privremenog zastupnika, odvjetnicu Maru Ivančić iz [adresa], sve sukladno odredbama čl. 84. st. 1. i st. 2. t. 4. ZPP-a.

4. Nadalje, sud je rješenjem posl. br. Pl-104/2025 od 25.08.2025. izdao platni nalog kojim se nalaže tuženiku LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Radnička cesta 50, iznos od 716,25 eur uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 08.01.2025. do isplate s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 7,17 eur obračunatom do 07.01.2025., iznos od 15,64 eur te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 458,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.08.2025. do isplate obzirom na to da su bili ispunjeni uvjeti za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama članka 446. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 140/22, 155/23 dalje: ZPP) jer se potraživanje tužitelja odnosi na dospjelo novčano potraživanje koje je dokazano vjerodostojnom ispravom – izvatkom iz poslovnih knjiga tužitelja od 07.01.2025.

5. Tuženik je podnio prigovor protiv platnog naloga izdanog rješenjem Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Pl-104/2025 od 25.08.2025. zbog razloga bitne povrede odredaba parničnog i ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Pobijenim platnim nalogom sud je sasvim neosnovano naložio tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 9027639914, isplati iznos sadržan u platnom nalogu, a da odluka suda nije utemeljena na Zakonu te je u cijelosti neosnovana , te tuženik u cijelosti osporava navedeni Platni nalag kao i vjerodostojnu ispravu temeljem koje je isti donesen. U prvom redu tuženik ističe prigovor da nisu postojale zakonske osnove, za izdavanje Platnog naloga budući da tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa],. Tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a što je razvidno i iz Prijedloga za ovrhu, a nisu ispunjeni niti drugi Zakonom predviđeni uvjeti za izdavanje navedenog Platnog naloga-dospjelost tražbine. Tuženik u cijelosti osporava potraživanje tužtelja kao neosnovano. Tuženik nema nikakvo dugovanje prema tužitelju, a osobito prigovara da bi imao nepodmireno dospjelo dugovanje prema tužitelju, te u cijelosti osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja Tuženik u cijelosti osporava tražbinu iz poslovnih knjiga tužitelja, označenu kao: „izvadak iz poslovnih knjiga“. Izvadak iz poslovnih knjiga nije javna isprava te ne može služiti kao dokaz o postojanju tražbine tužitelja te isto nije vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine te dospijeću a iz iste nije niti razvidno kada je dug nastao niti rok dospijeća tražbine te se ista ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu Zakonskih odredaba, te navedeno ne može predstavljati izvadak iz otvorenih stavaka kao to pogrešno navodi sud. Tuženik stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tuženik stavlja i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Slijedom navedenoga tuženik osporava i dosuđene troškove postupka tužitelju, jer su isti troškovi neosnovani i neutemeljeni.

6. Podneskom od 27.10.2025. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika te je naveo kako su tužitelj i tuženik 19.04.2023. zaključili Ugovor o transakcijskom tekućem računu u eurima broj [broj bankovnog računa] (dalje u tekstu: Ugovor) te slijedom navedenog Ugovora tužitelj prema tuženiku ima dospjelo i nepodmireno potraživanje temeljem prešutnog prekoračenja po transakcijskom tekućem računu broj [broj bankovnog računa]. Nadalje, tužitelj je predmetno potraživanje prema tuženiku pokušao riješiti mirnim putem. Tako je 01.07.2024. tuženiku uputio Obavijest o obročnoj otplati ukinutog iznosa prešutnog prekoračenja kojom je tuženik obaviješten da je tužitelj ukinuo iznosa prešutnog prekoračenja po transakcijskom tekućem računu broj [broj bankovnog računa], da dug iznosi 716,25 EUR, da tuženik može podmiriti dug u 12 mjesečnih obroka prema planu obročne otplate koji se nalazi u prilogu predmetne Obavijesti te je tuženik upozoren na posljedice neplaćanja duga te dana 28.11.2024., obzirom tuženik nije podmirio dug, tužitelj je tuženiku uputio i Obavijest o dospijeću cjelokupnog iznosa duga po obročnoj otplati broj: 9027639914 preporučenim putem na drugu adresu „Ulica Kiro Krstev br.100“ (adresa prebivališta) te je tuženik istu preuzeo dana 05.12.2024. Dana 19.12.2024. tuženiku uputio i Obavijest o iznosu i strukturi duga po obročnoj otplati broj 9027639914 obzirom ni u danom roku iz gore navedene Obavijesti, tuženik nije podmirio dug. Dakle, tužitelj je, postupajući u dobroj vjeri, poduzeo pokušaj mirnog rješenja spora, čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu savjesnog i poštenog postupanja u ovoj pravnoj stvari kao i dužnost međusobne suradnje sudionika obveznih odnosa u urednom i potpunom ispunjenju obveza te ostvarivanju pripadajućih prava (članak 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima). Obzirom tužiteljevo potraživanje nije podmireno, tužitelj je dana 14.01.2025. podnio Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 07.01.2025.). Ujedno se napominje da je čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) propisano kako je (cit.) „svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika“, a obzirom da tuženik ničim nije dokazao iznesene tvrdnje o tome da (cit.) „nema nikakvo dugovanja prema tužitelju“ iste predstavljaju paušalne i neargumentirane navode koji su u izravnoj suprotnosti s dokumentacijom priloženom spisu, iz koje jasno proizlazi osnovanost i visina tužiteljeve tražbine. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika kojim osporava odluku o naknadi troškova postupka, odredbama čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) uređeno je pitanje naknade troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa).

7. U podnesku od tužitelj je dodatno naveo kako u odnosu na novoistaknuti prigovor nenadležnosti sudova RH, tužitelj prije svega ističe kako je čl. 9. Ugovora o transakcijskom računu u eurima od 19.04.2023., koji prileži spisu, ugovoreno (cit.): „Za eventualne sporove koji proizađu iz ovog Ugovora nadležan je sud prema sjedištu Banke. Na ovaj Ugovor primjenjuje se pravo Republike Hrvatske.“ Pored navedenog, odredbama čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) propisano da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište, a ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Isto potvrđuje Uredba EU br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima gdje je čl. 4. st. 1. propisano da se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice dok st. 2. propisuje da se na osobe koje nisu državljani države članice u kojoj imaju domicil primjenjuju pravila o nadležnosti koja se primjenjuju na državljane te države članice. Dakle, činjenica što se radi o eventualnom državljaninu strane države ne utječe na promjenu nadležnosti, kao što to tuženik pogrešno ističe obzirom je samim ugovorom u slučaju sporova ugovorena nadležnost suda prema sjedištu Banke, odnosno nadležnost suda na području RH. Obzirom da je u trenutku pokretanja postupka tuženik ranije ovršenik imao prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa], Sesvete 10360, to je sukladno citiranoj kogentnoj odredbi ZPP-a kao općemjesno nadležan sud pravilno određen Općinski sud u Sesvetama. Isto potvrđuje tuženik u svojem prigovoru protiv platnog naloga od 30.09.2025. gdje navodi (cit.):“...tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. Tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj je, a što potvrđuje dokumentacija koja već prileži spisu, obavijestio tuženika o iznosu i strukturi duga po obročnoj otplati broj 9027639914 i da je ukupni dug u iznosu od 736,48 EUR dospio na naplatu 19.12.2024., a sam tijek općeg zastarnog roka od 5 godina prekinut je 14.01.2025. kada je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate svoje dospjele novčane tražbine, a sukladno čl. 241. ZOO-a (cit.): „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“ Slijedom navedenog, razvidno je kako je istaknuti prigovor paušalan te u cijelosti neosnovan. Nadalje, ističe se da je prigovor tuženika kojim osporava utuženi tijek zakonskih zateznih kamata u cijelosti paušalan i neosnovan, budući da su kamate obračunate sukladno relevantnim zakonskim odredbama Zakona o obveznim odnosima koje jasno propisuju da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, uz glavnicu, i zakonske zatezne kamate dok je odredbama čl. 183. ZOO-a jasno propisano kada dužnik pada u zakašnjenje. Ukoliko je tuženik suprotnog stava, tada je, sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, dužan takve navode i dokazati. Slijedom svega navedenog, tužitelj ostaje pri tužbi i tužbenom zahtjevu i svim dokaznim prijedlozima te predlaže Naslovnom sudu usvojiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

8. U dokaznome postupku izvedeni su dokazi uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 9 spisa), Ugovor o transakcijskom tekućem računu u eurima od 19.04.2023 () Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 07.01.2025. () Pregled prometa po računu broj [broj bankovnog računa] Obavijest od 01.07.2024. s Planom obročne otplate, Obavijest o dospijeću cjelokupnog iznosa duga po obročnoj otplati broj: 9027639914 od 28.11.2024.

- Povratnica Obavijest o iznosu i strukturi duga po obročnoj otplati broj 9027639914 od 19.12.2024.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa na ime dospjelog i nepodmirenog potraživanja temeljem prešutnog prekoračenja po transakcijskom tekućem računu broj [broj bankovnog računa].

11. Uvidom u Ugovor o transakcijskom tekućem računu u eurima broj [broj bankovnog računa] (dalje u tekstu: Ugovor) utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja i tuženika kao korisnika kredita te je u čl. 6. Ugovora navedeno kako banka može staviti na raspolaganje korisniku računa novčana sredstva koja nadmašuju trenutačni saldo na njegovom računu 8prešutno prekoračenje) i /ili obročnu otplatu karticom na prodajnim mjestima o čemu će ga banka redovno informirati na ugovoren način iz čl. 6. Ugovora. Navedeno je kako se smatra da je korisnik korištenjem tih sredstava prešutno prihvatio iznos prekoračenja koji mu je banka stavila na raspolaganje te da banka ima diskrecijsko pravo prešutno povećati ili smanjiti ili opozvati u cijelosti ili djelomično iznos prešutnog prekoračenja koji stavlja korisniku na raspolaganje i ili iznos obročne otplate karticom na prodajnim mjestima. U čl. 5. Ugovora je navedeno kako banka na iskorišten iznos prekoračenja iz čl. 4. tog Ugovora obračunava kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je fiksna i navedena u izvatku iz čl. 6. Ugovora koji je sastavni dio Okvirnog ugovora. U čl. 8. tog Ugovora ugovoreno da će se na prava i obveze ugovornih strana primjenjivati Opći uvjeti poslovanja tužitelja, da taj Ugovor zajedno sa Izjavom, izvatkom po računu, Općim uvjetima poslovanja tužitelja za platni promet s fizičkim osobama, vremenom primitka i rokom izvršenja naloga za plaćanje-terminskim planom, tarifom banke te posebnim ugovorima o dodatnim uslugama vezanim za račun, ako su zaključeni čini Okvirni ugovor te da je korisnik prije potpisa ugovora upoznat s Općim uvjeti poslovanja tužitelja. U čl. 9. Ugovora ugovoreno je da je za eventualne sporove koji proizađu iz tog Ugovora nadležan sud prema sjedištu Banke te da se na taj Ugovor primjenjuje pravo Republike Hrvatske. U čl. 10 je navedeno da je Ugovor zaključen u poslovnici 119 [adresa].

12. Iz Obavijesti o obročnoj otplati ukinutog iznosa prešutnog prekoračenja od 01.07.2024. proizlazi kako je tužitelj tuženiku uputio Obavijest kojom je tuženik obaviješten da je tužitelj ukinuo iznos prešutnog prekoračenja po transakcijskom tekućem računu broj [broj bankovnog računa], da dug iznosi 716,25 EUR, da tuženik može podmiriti dug u 12 mjesečnih obroka prema planu obročne otplate koji se nalazi u prilogu predmetne Obavijesti te je tuženik upozoren na posljedice neplaćanja duga te dana 28.11.2024., obzirom tuženik nije podmirio dug, tužitelj tuženiku uputio i Obavijest o dospijeću cjelokupnog iznosa duga po obročnoj otplati broj: 9027639914 preporučenim putem na drugu adresu „Ulica Kiro Krstev br.100“ te je tuženik istu preuzeo dana 05.12.2024. Dana 19.12.2024. tuženiku uputio i Obavijest o iznosu i strukturi duga po obročnoj otplati broj 9027639914 obzirom ni u danom roku iz gore navedene Obavijesti, tuženik nije podmirio dug.

13. Prema odredbi članka 1007. ZOO ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita. Stranke su u ugovornom odnosu temeljem kojeg je otvoren tekući kunski račun tuženika te su utvrđena prava i obveze vlasnika računa i banke koje proizlaze iz međusobnih odnosa pri poslovanju.

14. Obročna otplata navedenog dugovanja nastalog zbog umanjenog/ukinutog dopuštenog prekoračenja po tekućem računu odobrena je temeljem odredbe članka 12. stavak 5. ZPK, prema kojoj je vjerovnik dužan omogućiti potrošaču, protiv kojeg vjerovnik nije pokrenuo postupak prisilne naplate, bez njegova zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu.

15. U slučaju opoziva prešutnog prekoračenja (u cijelosti ili djelomično) opozvani, a do tada iskorišteni iznos prešutnog prekoračenja uvećan za kamatu, naknade i ostale troškove dospijeva na naplatu, a na što je tuženik upozoren Obavijestima o dospijeću cjelokupnog iznosa duga po obročnoj otplati od 01.07.2024., 28.11.2024. te 19.12.2024.

16. Prema izvatku prometa po računu slijedi da je tužitelj ukinuo dopušteno prekoračenje po tekućem računu tuženika i tuženiku odobrio otplatu iznosa od u 12 mjesečnih obroka, koje tuženik nije podmirio.

17. Tuženik ne osporava da je koristio prešutno prekoračenje po tekućem računu, koja činjenica jasno ukazuje da je bio upoznat s prešutnim prekoračenjem i koristio ga, a što je utvrđeno i uvidom u promet po kreditu. a iz Odluke o visini kamatne stope je razvidno da je kamatna stopa bila niža od stope propisanih zateznih kamata.

18. Suprotno tvrdnjama tuženika tužitelj je dokazao osnovanost i visinu potraživanja i to temeljem izvoda iz otvorenih stavki tužitelja koje isprave imaju sve zakonom propisane elemente da bi bile podobne za ovrhu. Izvod iz otvorenih stavki tužitelja je vjerodostojna isprava, dakle isprava na temelju koje se po zakonu može tražiti prisilno ostvarenje tražbine koja je utvrđena u toj ispravi. Da bi sud mogao po njoj postupati, mora sadržavati relevantne podatke na temelju kojih sud može utvrditi postoje li procesne i materijalne pretpostavke za određivanje ovrhe u smislu čl. 31. OZ-a. Izvod iz otvorenih stavki tužitelja sadrži sve potrebno (vjerovnika, dužnika, predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze), a tuženica svojim prigovorom s uspjehom nije osporila izvod niti je dokazala da isti ne bi bio podobna vjerodostojna isprava.

19. Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim primjenom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu ZOO) od dospijeća potraživanja tužitelja 19.12.2024. pa do podnošenja prijedloga javnom bilježniku14.01.2025. nije protekao zastarni rok od 5 godina. tužitelj je, a što potvrđuje dokumentacija koja već prileži spisu, obavijestio tuženika o iznosu i strukturi duga po obročnoj otplati broj 9027639914 i da je ukupni dug u iznosu od 736,48 EUR dospio na naplatu 19.12.2024., a sam tijek općeg zastarnog roka od 5 godina prekinut je 14.01.2025. kada je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate svoje dospjele novčane tražbine, a sukladno čl. 241. ZOO-a (cit.): „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“ Slijedom navedenog, razvidno je kako je istaknuti prigovor paušalan te u cijelosti neosnovan

20. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, stoga je tužitelju priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 Eur sukladno Tbr. 11. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 17.04.2025., 27.10.2025. i 04.12.2025. u iznosu od po 150,00 Eur sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, što ukupno uvećano za PDV 25% iznosi 750,00 Eur. Tom iznosu je valjalo pribrojiti trošak predujma naknade javnog bilježnika iz čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne Novine", broj 9/21, dalje Pravilnik) u iznosu od 12,50 Eur s uračunatim PDV-om, troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 12,50 Eur, na presudu u iznosu od 26,54 eur prema Tbr. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18, dalje: ZOSP), predujam troškova javnog bilježnika u iznosu od 172,54 Eur te trošak objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 Eur, odnosno trošak u ukupnom iznosu od 1.034,58 Eur.

21. Sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od donošenja prvostupanjske presude do isplate i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO).

22. Odredbom čl. 27. ZPP propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, da je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

23. Nadalje, za istaknuti je da je 29. siječnja 2019. na snagu stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17, dalje u tekstu: ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima.

24. Člankom 46. stavkom 1. navedenog zakona propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

25. Uredbom (EU) br. 1215/2012, između ostalog, uređena je nadležnost sudova (polavlje II/članak 5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. ovog poglavlja (članak 7.9.)

26. U čl. 9. Ugovora o transakcijskom računu u eurima od 19.04.2023., ugovoreno je kako je za eventualne sporove koji proizađu iz tog Ugovora nadležan sud prema sjedištu Banke. Na ovaj Ugovor primjenjuje se pravo Republike Hrvatske.“ Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Grl-143/19. od 11. prosinca 2019. iznio shvaćanje koje se analogno primjenjuje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da je prorogacijska klauzula, o mjesnoj nadležnosti, u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja kao potrošača i sjedišta tuženika odnosno banke, mogućnost dolaska na sud, opće imovno stanje potrošača, a i ostale relevantne okolnosti. Pored navedenog, odredbama čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) propisano da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište, a ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Isto potvrđuje Uredba EU br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima gdje je čl. 4. st. 1. propisano da se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice dok st. 2. propisuje da se na osobe koje nisu državljani države članice u kojoj imaju domicil primjenjuju pravila o nadležnosti koja se primjenjuju na državljane te države članice. Dakle, činjenica što se radi o eventualnom državljaninu strane države ne utječe na promjenu nadležnosti obzirom da je u trenutku pokretanja postupka tuženik ranije ovršenik imao prijavljeno boravište u [adresa] na adresi [adresa], Sesvete 10360, to je sukladno citiranoj kogentnoj odredbi ZPP-a kao općemjesno nadležan sud određen Općinski sud u Sesvetama

U Sesvetama 25. veljače 2026.

Sudac

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženiku po privremenom zastupniku