REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
Poslovni broj: P-830/2023-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenicima Marku Perkušiću i ŠV, odvjetnicima u [adresa], protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. LV U pok. Š, 3. LV L pok. Š , 4. H LV ž. R rođ. LV, 5. S HV ž. E, 6. RV SV ž. I, 7. LV pok. EV, 8. IV pok. Š 9. Muški Porod JV pok. GV, 10. Muški Porod ĐV pok. GV, 11. RV, 12. CV J pok. GV 13. ĐV pok. GV 14. ĐV G pok. GV, 15. ĐV pok. EV, 16. UVO, 17. FV Kćer Đ, 18. SV pok. C, 19. AV, [adresa], 20. ŠVO [adresa]. LVO, 22. LVO VV, 23. LVO TV, 24. LVO ZV, 25. RV F, 26. RV ŽV, 27. RV A, 28. RV NV, 29. RV BV, 30. H V, 31. T Z ž. I, 32. DV pok. Marka , 33. Madunić Anđa ž. [adresa]. RV V ž. Ž, 35. GV pok. N, 36. CV pok. N , 37. CV EV pok. N, 38. RV HV ž. B 39. RV D ž. O 40. CV OV ud. N, 41. CV V ud. O , 42. CV J pok. UV, 43. CV Ć. UV 44. IV ud. UV 45. M J. Č, [adresa], 46. M B. GV 47. M G. GV 48. M A ž. E 49. M - ĆV pok. GV 50. IV J pok. UV 51. RV AV ud. G 52. RV K pok. G, 53. RV B pok. G, 54. H P ž. MV, 55. RV O pok ČV, 56. IV AV ud. UV, 57. RV O, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 58. RV AV ž. I, 59. IV ĆV pok. EV, 60. LVO KV, 61. M J. Č, 62. LVO VV, 63. LVO TV, 64. LVO ZV, 65. RV F, 66. RV ŽV, 67. RV A, 68. RV NV, 69. HVO, 70. H PV, 71. T Z, 72. HVO PV, 73. HVO PV ž. Ž, 74. GV pok. N, 75. CV pok. N, 76. EV pok. N, 77. HVO HV ž. B, 78. HVO D ž. O, 79. OV ud. N, 80. OV [adresa] ud. O, 81. OV J, 82. OV Ć, 83. IV ud. UV, 84. M B pok. GV, 85. M G pok. GV, 86. M A pok. GV, 87. M ĆV pok. GV, 88. IV J pok. UV, 89. HVO AV ud. G, 90. HVO K pok. G, 91. H P. MV, 92. UJ ud. B, 93. UJ G. B, 94. HV ž. ŠJ, 95. IV AV ud. UV, 96. S HV ž. E, 97. UVO, 98. FV Kćer Đ, 99. SV F. C, 100. AV F, 101. ŠVO, 102. Muški Porod IV B pok. GV, 103. Muški Porod ĐV. GV, 104. UJ LJ, 105. RVO HJ, 106. UJ RJ, 107. UJ PV, 108. ĐV PV ud. O, 109. ĐV A ud. G, 110. ĐV SJ pok. G, 111. EJ. UV, 112. EJ Ć pok. UV, 113. IV ud. UV, 114. IV J pok. UV, 115. IJ pok. G, 116. UJ JJ ž. O, 117. GJ ud. RVO, 118. ĐJ pok. RVO, 119. DV pok. CJ, 120. SVO pok. GV, 121. FJ ž. RVO, 122. FJ ž. Ž, 123. SVO ŠV pok. N, 124. SVO FJ ud. O, 125. AJ. G, 126. IJ pok. G, 127. SJ pok. G, 128. EJ pok. IJ, 129. VJ. IJ, 130. IV ud. IJ, 131. FJ JJ ž. O, 132. GJ ud. RVO, 133. TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 134. ZJ ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 135. EVO, [adresa], tuženici od 2. do 56. i od 58. do 132. odsutni i nepoznata boravišta , zastupani po privremenom zastupniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku u Omišu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 17.veljače 2026., dana 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj UV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] ZU 63 u pov od 25 m2, č. zgr. [katastarska čestica] ZU 60 u pov od 27 m2, č. zgr. [katastarska čestica] ZU 59 u pov od 28 m2, c.zgr. 405 ZU 419 u pov od 15 m2, č. zgr. [katastarska čestica] ZU 61 u pov od 68 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 61 u pov od 119 m2, dd.zem. 1143/2 ZU 61 u pov od 690 m2, č. zem. [katastarska čestica] ZU 61 u pov od 72 m2, d.czem. 4069/1 ZU 61 u pov od 130 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 657 u pov od 673 m2, d.ézem 4140/1 ZU 652 u pov od 560 m2, dezem. 4212/4 z.k. tijelo II ZU 305 u pov od 145 m2, sve ukupne površine od 2552 m2, od čega pod zgradom 189+85+23, te vodospremom 45 m2, sve K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana skicom vještaka D.Bubala od 23.04.2025.g. i označena toč. A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N, koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe što su tuženici dužni trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 24. srpnja 2023., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, koju da je stekao darovanjem od svog oca pok. NJ.
1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je u spis dostavio zk izvatke koji se odnose na predmetnu nekretninu, geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, ugovor o darovanju zaključen 3. kolovoza 2013. između NJ kao darovatelja i tužitelja kao obdarenika, rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje od 12. lipnja 2019., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa], Petra Ujevića, pod posl. br. O.8087/15, UPP/OS-210/15, ugovor o darovanju zaključen 11. veljače 2025. između BJ kao darovateljice i tužitelja kao obdarenika.
1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude od 2. do 56. i od 58. do 132., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) postavio privremenog zastupnika Tomislava Livajića, odvjetnika u [adresa], što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u [adresa] kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.
1.3. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje se 17. srpnja 2023. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.
2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 30-31 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.
2.1. Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije dostavio dokaz da bi se dio predmetne nekretnine nepoznate površine (d. čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Provo) nalazio van obuhvata predmetnog kulturnog dobra. S obzirom na to da je riječ o nekretnini u vlasništvu države tužitelj bi trebao dokazati, ukoliko bi se pozivao na dosjelost, temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću odnosno da je posjed njegovih prednika na predmetnoj nekretnini (u vlasništvu Republike Hrvatske) neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme uz sposobnost istih za stjecanje, te da je stvar bila/je sposobna biti objektom stjecanja prava vlasništva. Dakle potrebno je dokazati da se radilo o samostalnom, neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, i konačno da je taj posjed imao kakvoću koja se traži za dosjelost. Budući da u tužbi nisu navedene i ni s čim dokazane pravno relevantne činjenice i to, tko su bili tužiteljevi prednici (točno opisan pravni slijed), kad su dosjeli, kada su stupili u posjed predmetnih nekretnina, kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljevih prednika, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnim nekretninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužitelja.
3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.
3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točki 1.1. obrazloženja ove presude, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Davora Bubala, saslušani su svjedoci UV i DJ, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Davora Bubala od 23. travnja 2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 70-104 spisa).
5. Prema pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala, utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi stambena kuća, gospodarski objekt, stara kamena kuća te vodosprema sa dvorišnim prostorom. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] položena zapadno od lokalne asfaltne nerazvrstane ulice općine Cista (Ćubića put) i južno od lokalne makadamske ulice. Utužena površina omeđena je od točke A-B suhoziom u vlasništvu tužitelja i plavom bojom, zatim od B-C granica je omeđena suhozidom, navedenom makadamskom ulicom i linijom katastarskog plana vlasnički već uređene čestice puta. Granica od točke C-D je omeđena betonskim zidom, navedenom ulicom i linijom katastarskog plana valsnički već uređene čestice puta, zatim od D-E granica je omeđena istočnim zidom navedenog stambenog objekta. Od točke E-F-G granica jeomeđena betonskim zidom i sjevernom stranom zida susjednog objekta, zatim od G-H-I-J granica je omeđena suhozidom koji predstavlja tzv.guvno. Granica od točke J-K-L je omeđena suhozidom u vlasništvu susjeda mejašnika, zatim od L-M-N-A granica je omeđena suhozidom, navedenom ulicom i linijom katastarskog plana vlasnički već uređene čestice puta.
6. Nakon primitka predmetnog nalaza i mišljenja, a budući da je utvrđeno da predmetna nekretnina obuhvaća dijelove nekretnina koje nisu prvotno tužene, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenje i tužio osobe ad.57 -132., nakon čega je, poštujući odredbe parničnog postupka , tužba poslana na odgovor i novotuženicima.
6.1. Nije sporno da su u zemljišnoj knjizi zk odjela u [adresa], a prema izvacima iz zemljišne knjige kao vlasnici upisani tuženici.
7. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tvrdi da je vlasništvo nekretnina stekao darovanjem od svojih roditelja, te u konačnici i temeljem dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika, valjalo je utvrditi u ovom postupku jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici uistinu od davnina u posjedu predmetnih nekretnina.
8. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta te saslušanjem svjedoka UV i DJ.
8.1. Saslušani svjedoci i tuženici u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da su nekretnine koje su predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta od pamtivijeka bile u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Po iskazima svjedoka prednike tužitelja kao i tužitelja u načinu posjedovanja i korištenja nekretninom nije nitko nikada ometao pri manifestiranju vlasničkih prava na nekretnini.
8.2. Svjedoci su potvrdili navode tužitelja iz tužbenog zahtjeva. Svjedok UV živi u blizini predmetne nekretnine, naveo je da je kuću koja se nalazi na istoj sagradio otac tužitelja pok. NJ i njegov stric ŠV 1950. -ih godina. Koliko je svjedoku bilo poznato, tužitelj je u posjedu predmetne nekretnine od davnina, što osobno, što putem pravnih prednika. Svjedok DJ, također susjed tužitelja potvrdio je da su predmetnu kuću sagradili prednici tužitelja. Također navodi da je viđao lugare, međutim da isti nisu ometali obitelj tužitelja jer da se zna da predmetna nekretnina pripada Ćubićima. Poznata su mu imena upisanih zk suvlasnika, ali da je riječ o zastarjelim upisima. Koliko je svjedocima bilo poznato, nisu se vodili nikakvi sporovi u odnosu na predmetnu nekretninu.
9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.
10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda. Nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine.
11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu u posjed stekao darovanjem od svojih roditelja, ali u konačnici da je nekretnine stekao dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.
11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).
11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 70-80 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.
12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, U- I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.
15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.
16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.
17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Napominje se da se ovo odnosi na predmetnu nekretninu u odnosu na koju je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica.
18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.
19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.
20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.
21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.
23. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasništvo dijela predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.
24. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetne nekretnine stekao na temelju darovanja i dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.
25. Odredbom članka 331. b ZPP-a, propisano je da će sud, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) i to ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbu, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdali razlozi da podnese odgovor na tužbu. Kako tuženici ad. 57. i 133.-135. nisu podnijeli odgovor na tužbu u ostavljenom roku, a udovoljeno je uvjetima u smislu čl. 331. b ZPP-a, u odnosu na njih je valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.
26. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.
Imotski, 25. veljače 2026.
S u d a c
Duje Karaman
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
1. odvj. ŠV, [adresa]
2. odvj. Tomislav Livajić, Omiš
3. tuženicima