REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-360/2019-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Melaniji Centner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Knezović, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, dana 25. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova da tužitelju ŽĐ isplati bruto iznos od 36.802,30 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijede:

- 1.874,93 eura od 08. rujna 2014. do isplate,

- 1.848,90 eura od 07. listopada 2014. do isplate,

- 1.870,90 eura od 07. studenog 2014. do isplate,

- 1.719,41 eura od 10. prosinca 2014. do isplate,

- 1.617,40 eura od 09. siječnja 2015. do isplate,

- 1.498,87 eura od 06. veljače 2015. do isplate,

- 1.464,23 eura od 05. ožujka 2015. do isplate,

- 1.628,20 eura od 07. travnja 2015. do isplate,

- 1.618,46 eura od 08. svibnja 2015. do isplate,

- 1.607,87 eura od 05. lipnja 2015. do isplate,

- 1.614,05 eura od 07. srpnja 2015. do isplate,

- 1.612,89 eura od 10. kolovoza 2015. do isplate,

- 1.608,86 eura od 08. rujna 2015. do isplate,

- 1.627,63 eura od 09. listopada 2015. do isplate,

- 1.542,42 eura od 09. studenog 2015. do isplate,

- 1.636,16 eura od 09. prosinca 2015. do isplate,

- 1.637,01 eura od 08. siječnja 2016. do isplate,

- 1.641,73 eura od 10. veljače 2016. do isplate,

- 1.617,10 eura od 07. ožujka 2016. do isplate,

- 1.469,20 eura od 08. travnja 2016. do isplate,

- 1.593,29 eura od 06. svibnja 2016. do isplate,

- 1.600,75 eura od 06. lipnja 2016. do isplate,

- 852,03 eura od 15. srpnja 2016., do isplate,

po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a počam od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena te od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz toč. I izreke ove presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.494,25 eura, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtijevanim parničnim troškom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MVEP), na radnom mjestu djelatnik sigurnosti u MVEP. Dalje navodi da je MVEP svojim rješenjem klasa: UP/I-080- 04/12-01/554, Urbroj: 521-T-02-12-01 od 10.05.2012. tužitelja rasporedilo u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Berlinu, s danom 18.06.2012., na određeno vrijeme do jedne godine. Navodi da mu je rješenjem MVEP klasa: UP/I-080-01/13- 03/28, urbroj: 521-GT-01-02-13-1 od 21.02.2013. produžen mandat u navedenoj diplomatskoj misiji do 17.06.2016., ali da je rješenjem MVEP klasa: UP/I-080-04/14- 01/1277, urbroj: 521-GT-01-02-14-1 od 06.06.2014. tužitelj povučen iz Veleposlanstva RH u SR Njemačkoj s danom 31.07.2014. i raspoređen je u sjedište MVEP.

Dalje navodi da je tužitelj protiv posljednjeg navedenog rješenja podigao tužbu i da je Upravni sud u Zagrebu svojom presudom posl.br.: Usl-2538/14 od 21.04.2016. poništio navedeno rješenje kao nezakonito te da je protiv navedene presude MVEP podnijelo žalbu, a koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-2549/16 od 12.04.2017. Tužitelj navodi da su poništavanjem prije navedenog nezakonitog rješenja poništene i sve posljedice takvog rješenja, pa budući da nakon donošenja prije navedene presude tuženik tužitelju nije isplatio neisplaćene plaće za razdoblje od dana povlačenja do dana do kojeg je bio raspoređen u službu, to je tužitelj dana 08.06.2018. podnio prijedlog za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Kako tuženik do dana podizanja predmetne tužbe nije odgovorio, usprkos činjenici da je protekao zakonom određeni rok od 3 mjeseca u kojem se može očitovati na prijedlog, to tužitelj podnosi ovu tužbu.

Tužitelj ističe da mu do dana podnošenja predmetne tužbe nisu isplaćene razlike plaće za razdoblje od 01.08.2014. pa do 17.06.2016. kada mu je istjecao mandat u SR Njemačkoj, a koje bi primao da je ostao na svom radnom mjestu u navedenoj diplomatskoj misiji, u odnosu na one plaće koje je primao na radu u sjedištu MVEP RH u Zagrebu. Tužitelj se poziva na obračunske platne listiće za mjesece koji su prethodili povlačenju iz diplomatske službe te navodi da je u razdoblju travanj – lipanj 2014. ostvarivao bruto plaću u sljedećim iznosima: za travanj u iznosu od 17.976,87 kn, time da bruto uvećan za doprinose iznosi 20.542,97 kn, dok je neto plaća tužitelja iznosila 13.675,26 kn; za svibanj u iznosu od 17.518,76 kn, time da bruto uvećan za doprinose iznosi 19.588,78 kn, dok je neto plaća tužitelja iznosila 12.183,39 kn i za lipanj u iznosu od 17.544,05 kn, time da bruto uvećan za doprinose iznosi 19.624,07 kn, dok je neto plaća tužitelja iznosila 12.202,02 kn. Tužitelj navodi da je njemu nakon nezakonitog povlačenja iz diplomatske misije i bruto i neto plaća višestruko umanjena, a da mu nakon poništenja nezakonitog rješenja nije isplaćena razlika plaće. Stoga je tužitelju nakon povlačenja, tj. za mjesece kolovoz – studeni 2014. bruto plaća iznosila: za kolovoz u bruto iznosu 4.624,73 kn, što predstavlja 3.487,42 kn neto, odnosno ukupna primanja 7.424,81 kn; za rujan u bruto iznosu 4.876,99 kn, što predstavlja 3.660,65 kn neto, odnosno ukupna primanja 5.720,70 kn; za listopad u bruto iznosu 4.785,58 kn, što predstavlja 3.597,86 kn neto, odnosno ukupna primanja 5.613,49 kn i za studeni u bruto iznosu 5.948,55 kn, što predstavlja 4.341,46 kn neto, odnosno ukupna primanja 6.977,65 kn. Tužitelj zaključno predlaže da MVEP izračuna koliki bi bili iznosi njegovog potraživanja da je za utuženo razdoblje radio u hrvatskoj diplomatskoj misiji u [adresa], radi eventualnog usklađivanja iznosa potraživanja, a u protivnom predlaže provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja radi utvrđivanja iznosa potraživanja za prije navedeno razdoblje.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 25.11.2022. tužitelj po osnovi razlike između stvarno isplaćivane plaće te dodataka na plaću i plaće koju mu je tuženik bio dužan isplatiti potražuje isplatu iznosa od ukupno 36.802,30 eura (ranije 277.286,91 kn), a za razdoblje od 01.08.2014. do 17.06.2016., koji iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, kao što je to navedeno u izreci ove presude pod točkom I, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog različitog datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a potražuje i naknadu troška parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da opreza radi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te da će se naknado detaljnije očitovati na navode iz tužbe.

Tuženik u podnesku od 30.05.2019. navodi da je tuženik svojim rješenjem klasa: UP/I-080-04/12-01/554, ur.broj: 521-T-02-12-12-01 od 10.05.2012. rasporedio tužitelja s danom 18.06.2012. na određeno vrijeme do jedne godine u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj i da je tuženik svojim rješenjem klasa: UP/I-080-01/13-03/28, ur.broj: 521-GT-01-02-13-1 od 21.02.2013. tužitelju produljio rad u navedenoj diplomatskoj misiji do 17.06.2016., da bi tuženik svojim rješenjem klasa: UP/I-080-04/14-01/1277, ur.broj: 521-GT-01-02-14-1 od 06.06.2014. povukao tužitelja iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj s danom 31.07.2014. i rasporedio ga po potrebi službe kod tuženika. Dalje navodi da je tužitelj protiv istog rješenja o povlačenju podnio tužbu i da je Upravni sud u Zagrebu svojom presudom posl.br.: Usl-2538/14-22 od 21.04.2016. poništio prije navedeno rješenje klasa: UP/I-080-04/14-01/1277, ur.broj: 521-GT-01- 02-14-1 od 06.06.2014., protiv koje je tuženik uložio žalbu, da bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj UsŽ-2549/16-2 od 21.04.2017. (ispravan, tj. točan datum je 12.04.2017.) odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Zagrebu.

Radi boljeg razumijevanja činjeničnog i pravnog konteksta povlačenja tužitelja iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, a bez obzira na pravne dosege u tužbi navedene sintagme "razlika plaće", tuženik navodi da je specifična potreba službe, odnosno njezin sigurnosni aspekt, kao posebno osjetljiv dio službe vanjskih poslova, bio konkretni razlog i odlučujuća okolnost za donošenje predmetnog rješenja o povlačenju tužitelja iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, a što je prethodilo upravnom sporu, odnosno podnošenju zahtjeva za mirno rješenje spora, a sada i tužbi predmetnog tužitelja. Zbog navedenog, tuženik dostavlja preslik službenog dopisa i Odluku Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost kojom se privremeno povlači Uvjerenje o sigurnosnoj provjeri tužitelja i s tim u vezi tuženik skreće pozornost kako se odluka UVNS-a temelji na izvješću Sigurnosno-obavještajne agencije o izvršenoj nadopuni sigurnosne provjere za tužitelja. Navodi i da izvješće nadležne agencije podliježe zaštiti podataka propisanoj mjerodavnim odredbama Zakona o informacijskoj sigurnosti (NN broj 79/07) te podzakonskim propisima donesenim na temelju tih zakona. Tuženik u ovom podnesku precizira i imena troje svjedoka koje predlaže saslušati, a to su UĐ (tadašnji veleposlanik [adresa] u [adresa]), ĐĐ (tadašnja glavna tajnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova) i ĆĐ (tada na čelu nadležne ustrojstvene jedinice tuženika).

U odnosu na izvršenu dodatnu provjeru iznosa navedenih u predmetnoj tužbi, tuženik navodi da je ustanovljeno da postoje razlike u pojedinim iznosima navedenima na drugoj stranici ove tužbe, gdje se navode iznosi deviznih i kunskih plaća. Ističe i da su u tužbi pogrešno iskazani bruto iznosi deviznih plaća za mjesece travanj, svibanj i lipanj 2014. te doprinosi neto za mjesec travanj 2014. Pri tome je tuženik u tabličnom prikazu precizirao iznose za koje navodi da su ispravni za devizne plaće tužitelja za 2014. u bruto i neto iznosima, odnosno ukupno s doprinosima za mjesece travanj, svibanj i lipanj. Tuženik navodi da je za obračunate i isplaćene kunske plaće pogrešno iskazan samo iznos za mjesec kolovoz 2014., i to ukupno s doprinosima, pa tuženik u tabličnom prikazu precizira iznose za koje navodi da su ispravni za kunske plaće za 2014. u bruto i neto iznosima, odnosno ukupno s doprinosima za mjesece kolovoz, rujan, listopad i studeni. Navodi da se sukladno gore navedenim ispravno obračunatim i isplaćenim iznosima, razlikuju i "iznosi razlika" iskazani na zadnjoj stranici tužbe, pa se stoga dostavlja kompletna "tablica razlika" prema izračunu stručnih službi Ministarstva (zadnji stupac je razlika u kojem je iskazan bruto i neto iznos, odnosno razlika između isplaćene plaće u kunama i one koja bi tužitelju bila isplaćena da je primao plaću u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj), a iz koje proizlazi da razlika u bruto iznosu iznosi 276.249,95 kn. Tuženik zaključno navodi da bez obzira na navedeno, i nadalje ističe spremnost da s tužiteljem sklopi odgovarajuću nagodbu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 06.06.2018., s preslikom potvrde HP-a o primitku preporučene pošiljke (list 5-8 spisa), obračunske liste za isplatu plaće tužitelja za sporno razdoblje (list 9-61 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2549/16-2 od 12.04.2017. (list 63-64 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu posl.br. Usl- 2538/14-22 od 21.04.2016. (list 65-67 spisa), tri rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske od 06.06.2014., 21.02.2013. i 10.05.2012. (list 68-70 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 30.05.2019. (list 86-103 spisa), dokument predan na ročištu održanom dana 01.10.2019. (list 116-117 spisa), tri e-maila dostavljena uz izvješće vještaka financijske struke Mladena Bačića od 10.12.2019. (list 124-126 spisa), tablični prikaz razlike između isplaćene kunske plaće i projekcije devizne plaće za tužitelja sačinjen od strane tuženika, a za razdoblje od 01.08.2014. do 17.06.2016. (list 130 spisa), rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske od 19.03.2013. (list 144 spisa), Tablicu 1 – izračun potencijalne bruto devizne plaće za tužitelja dostavljenu uz podnesak tuženika od 23.09.2020. (list 156 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 17.02.2021. (list 162-164 spisa), dokumentaciju dostavljenu od strane vještaka financijske struke Mladena Bačića uz njegovo Očitovanje IV (list 178- 200 spisa), Tablicu sačinjenu od strane tuženika kao prilog podnesku tuženika od 05.05.2022. (list 211 spisa) i Tablicu sačinjenu od strane tuženika kao prilog podnesku tuženika od 17.05.2023. (list 230 spisa).

U postupku je saslušan tužitelj kao stranka te svjedoci UĐ i ĐĐ. Osim toga, provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mladenu Bačiću, koji je osim osnovnog nalaza i mišljenja izradio i šest dopunskih pisanih očitovanja.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u pretežitom dijelu, sve uz primjenu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 88/2005, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 - dalje u tekstu ZPP).

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik MVEP na radnom mjestu djelatnik sigurnosti u MVEP. Nadalje, nije sporno da je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-080-04/12-01/554, URBROJ: 521-T-02-12-01 od 10.05.2012. rasporedio tužitelja s danom 18.06.2012. na određeno vrijeme do jedne godine u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, sa sjedištem u [adresa], na radno mjesto djelatnik sigurnosti. Nadalje, nije sporno da je tuženik svojim rješenjem KLASA: UP/I-080-01/13-03/28, URBROJ: 521-GT-01-02-13-1 od 21.02.2013. tužitelju produžio rad u navedenoj diplomatskoj misiji do 17.06.2016. Osim toga, nije niti sporno da je tuženik svojim rješenjem KLASA: UP/I-080-04/14- 01/1277, URBROJ: 521-GT-01-02-14-1 od 06.06.2014. povukao tužitelja iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj s danom 31.07.2014. i rasporedio ga po potrebi službe na rad kod tuženika, tj. u sjedište MVEP.

Među strankama nije niti sporno da je tužitelj protiv istog rješenja o povlačenju iz prije navedenog diplomatskog predstavništva podnio tužbu i da je Upravni sud u Zagrebu svojom presudom poslovni broj: Usl-2538/14-22 od 21.04.2016. poništio prije citirano rješenje Klasa: UP/I-080-04/14-01/1277, Urbroj: 521-GT-01-02-14-1 od 06.06.2014. kao nezakonito. Isto tako, nije niti sporno da je tuženik protiv citirane presude Upravnog suda u Zagrebu uložio žalbu te da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj UsŽ-2549/16-2 od 12.04.2017. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Zagrebu.

7. Među strankama je sporan pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Predmet ovoga spora je isplata razlike plaće između tužitelju pripadajuće plaće da se on nalazio na svom radnom mjestu djelatnika sigurnosti u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj sa sjedištem u [adresa] (potencijalna devizna bruto plaća) i tužitelju isplaćene plaće koju je ostvario u Republici Hrvatskoj u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (isplaćena kunska bruto plaća), a u razdoblju od 01.08.2014. (povlačenje tužitelja iz diplomatske službe i raspored u sjedište MVEP u Zagrebu) do 17.06.2016. (istek mandata tužitelja u Saveznoj Republici Njemačkoj).

9. Iskazom tužitelja sud je utvrdio da je bio raspoređen kao djelatnik sigurnosti na određeno vrijeme od 4 godine, do okolnosti koje su uslijedile njegovim povlačenjem iz službe. Navodi da je vodio upravni postupak u kojem je poništavao rješenje o povlačenju iz službe, pa ustraje kod potraživanja isplate plaće za razdoblje od 01.08.2014. do 17.06.2016., tj. za razdoblje nakon što je nezakonito povučen iz diplomatskog predstavništva. Navodi da ima saznanja da se u odnosu na njega radilo o jednoj zakulisnoj igri, a što proizlazi i iz intervjua koji je dala supruga gospodina UĐ, koja nije bila zaposlena u Veleposlanstvu, a iz kojeg proizlazi da je na njegovo radno mjesto u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj trebao biti zaposlen jedan njihov prijatelj. Navodi da je on bio najprije maknut sa svog radnog mjesta i da je iza toga bio raspisan natječaj za to njegovo radno mjesto, na koje je doista i došla ta druga osoba. Na upit je li njemu bilo rečeno zbog čega će prijevremeno biti povučen, odgovara da nije, odnosno da njegov nadređeni u Zagrebu nije imao saznanja o tome. Navodi da mu veleposlanik nije rekao ništa, a na upit kako je saznao da ga povlače iz službe, odgovara da ga je o tome telefonskim putem kontaktirao prvi nadređeni ĆĐ, kao tadašnji načelnik Odjela Uprave u Zagrebu, pri čemu mu niti on nije obrazložio razloge njegovog povlačenja. Zaključno je naveo da mu je rješenje o povlačenju iz službe uručeno diplomatskom poštom u Njemačkoj i da je prije fizičkog vraćanja u Republiku Hrvatsku ostao u Njemačkoj još otprilike dva mjeseca.

10. Iskazom svjedoka UĐ sud je utvrdio da je bio veleposlanik Republike Hrvatske u SR Njemačkoj u jednom mandatu od 4 godine, u razdoblju od 01.09.2013. zaključno s 31.08.2017. Svjedok je potvrdio da je tužitelj radio u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u SR Njemačkoj na poslovima sigurnosti te navodi da nije siguran je li u tužiteljevom rješenju pisalo da se raspoređuje na poslove i vozača i domara, iako je tužitelj obavljao jedne i druge poslove. Svjedok navodi da je u Veleposlanstvo došlo rješenje o povlačenju tužitelja iz službe iz tog Veleposlanstva te da njemu nisu poznati razlozi zašto je donijeto to rješenje koje je donijelo Ministarstvo. Dalje navodi da njemu u to vrijeme nije bila poznata priča zašto se tužitelj vraća, time da je naknadno saznao da su ti razlozi bili iz domene koja se ticala obavljanja poslova sigurnosti. Navodi da misli da tužitelj, nakon što je to rješenje došlo do njega kao veleposlanika, nije ostao u Njemačkoj. Zaključno iskazuje da je puno kasnije, po povratku s mandata, čuo da je tužitelj vodio upravni postupak radi osporavanja tog rješenja kojim je bio povučen iz službe te potvrđuje da je otprilike nakon par tjedana druga osoba došla raditi umjesto tužitelja. Na upit je li on mogao utjecati na izbor osoba zaduženih za sigurnost Veleposlanstva, odgovara da na to nije mogao utjecati, a na upit tko je došao na tužiteljevo radno mjesto, odgovorio je da je to bio DĐ. Za istog je iskazao da ranije nije nigdje radio s njime u nekom veleposlanstvu prije [adresa], time da je on, tj. svjedok prije [adresa] bio veleposlanik u New Yorku, a DĐ nije radio u Veleposlanstvu u New Yorku već u Konzulatu u New Yorku.

11. Iskazom svjedoka ĐĐ sud je utvrdio da se sjeća situacije vezano za tužitelja, obzirom da nisu česti slučajevi da se kolege vraćaju prije isteka mandata. Navodi da u rješenjima o rasporedu piše da se raspored vrši do 4 godine. Svjedok nadalje potvrđuje da je ona bila glavna tajnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova u trenutku kada je tužitelj bio upućen na određeno vrijeme u Veleposlanstvo u SR Njemačku, odnosno da je bila na tim poslovima i kada je donijeto rješenje o vraćanju tužitelja u Republiku Hrvatsku. Za poslove tužitelja navela je da su bili iz domene sigurnosti, odnosno da je on radio i kao vozač i kao domar u okviru posebne uprave Ministarstva, koja uprava je dosta samostalna u svom radu i određuje koga želi imati na tom radnom mjestu. Na upit iz kojih razloga je došlo do povlačenja, odnosno vraćanja tužitelja, odgovara da su razlozi bili iz aspekta sigurnosti, odnosno da je služba smatrala da su stvoreni neki uvjeti za vraćanje tužitelja u Zagreb, time da o tim razlozima, pa i da zna o kojima se radi, nije mogla govoriti obzirom na aspekt sigurnosti. Dalje je navela da je tužitelj nedugo nakon ovog vraćanja u Republiku Hrvatsku izgubio certifikat, a za što smatra da isto dokazuje da su postojali razlozi zašto je tužitelj bio vraćen u Republiku Hrvatsku. Svjedoku nije poznato da je tužitelj vodio upravni postupak u kojem je utvrđeno da se radilo o njegovom nezakonitom povlačenju iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Berlinu. Raniji navod o tome da je tužitelj izgubio certifikat pojasnila je da isto znači da temeljem provjere SOA-e, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost donosi odluku o povlačenju certifikata temeljem kojih se inače može raditi na sigurnosnim poslovima. Za tužitelja joj je poznato da je nakon vraćanja u Republiku Hrvatsku bio raspoređen na radno mjesto koje nije bilo certificirano, odnosno da tužitelj nije ostao bez posla. Na upit da li postoje neki pisani razlozi zašto je tužitelj vraćen iz sigurnosnih razloga, odgovara da vjerojatno postoje, ali da su ti dokumenti vjerojatno klasificirani i da ih ona nije vidjela. Na upit da li se u rješenju navode razlozi za povlačenje tužitelja (iz diplomatske službe), odgovara da oni ne komuniciraju razlog, a posebno ne ovakove prirode, jer se u rješenju ne može navesti to o čemu je ona iskazivala sudu. Dalje je izjavila da ona nije kontaktirala sa SOA-om te da nije kontaktirala niti s tužiteljem vezano za taj sigurnosni aspekt, odnosno da to ne bi niti smjela te da je tužitelj komunicirao sa svojim nadređenima. Na upit je li ona bila središnja osoba upravo za sigurnosni dio i da li je ona osobno vodila ovu situaciju vezano za tužitelja, odgovorila je da se tim pitanjem nju optužuje za nešto što ne može biti istina.

12. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru u cijelosti, jer se ovome sudu ukazuje kao istinit, logičan i životno uvjerljiv te u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom koja potvrđuje osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, odnosno tužiteljev iskaz u skladu je s rezultatima dovršenog upravnog spora u kojem je tužitelj uspio u cijelosti. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka UĐ i ĐĐ, sud je istima poklonio vjeru u odnosu na činjenice koje među strankama nisu bile sporne te u svim dijelovima u kojima nisu u suprotnosti s iskazom saslušanog tužitelja. Sud je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava odbio tuženika s prijedlogom da se kao svjedok sasluša ĆĐ, jer sud smatra da njegovo saslušanje nije potrebno radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Isto iz razloga što je taj svjedok (jednako kao i svjedoci UĐ i ĐĐ) predložen na okolnosti koje zapravo nisu predmet ovog postupka, a to su razlozi zbog kojih je došlo do povlačenja tužitelja iz diplomatske službe iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj. Pri tome ovaj sud posebno ističe da upravo ti razlozi povlačenja tužitelja iz diplomatske službe uopće nisu predmet ovog postupka, niti to mogu biti, već su isti bili predmet vođenog upravnog spora u kojem je tužitelj u cijelosti uspio, obzirom na donijete presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-2538/14-22 od 21.04.2016. te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2549/16-2 od 12.04.2017.

13. Obzirom na spornu visinu tužbenog zahtjeva, u postupku je po prijedlogu tužitelja provedeno financijsko vještačenje, time da je sud odredio osobu stalnog sudskog vještaka, i to Mladena Bačića.

14. Vještak u Nalazu i mišljenju od 11.02.2020. u nalazu istoga navodi da je tužitelj zaposlenik MVEP na radnom mjestu djelatnik sigurnosti te da je rješenjem MVEP od 10.05.2012. (list 86 sudskog spisa) s danom 18.06.2012. raspoređen u službu u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Berlinu na određeno vrijeme do jedne godine. Navodi da je točkom 3. istog rješenja tužitelju utvrđeno pravo, a za vrijeme trajanja rasporeda na radno mjesto u VRH Berlin, na deviznu plaću u visini koeficijenta 3,243, dok je točkom 4. određeno da tužitelju pripada pravo na uplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju koeficijenta 0,88, uvećanog za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a koji se dodatno uvećava za 20%. Vještak dalje navodi da je rješenjem od 21.02.2013. tužitelju produžen rad u navedenom Veleposlanstvu do 17.06.2016., dok je rješenjem MVEP od 06.06.2014. tužitelj povučen iz Veleposlanstva RH u SR Njemačkoj s danom 31.07.2014. i raspoređen je u sjedište MVEP. Nadalje, vještak navodi da je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio tužbu te da je Upravni sud poništio navedeno rješenje kao nezakonito, dok je protiv navedene presude MVEP podnijelo žalbu, koju je Visoki upravni sud odbio presudom od 12.04.2017.

Vještak navodi da je tužitelj na radnom mjestu u MVEP imao znatno manju plaću od one koju je primao u SR Njemačkoj, pa tužitelj predmetnom tužbom potražuje isplatu razlike plaće. Stoga vještak u Tabeli 1 nalaza daje izračun doprinosa za mirovinsko osiguranje, dok u Tabeli 2 nalaza daje izračun potencijalne bruto plaće, time da se najprije iz neto plaće izračunava osnovica iz koje se izračunavaju doprinosi, porez i prirez. Vještak još navodi da se bruto plaća izračunava na način da se zbroji neto plaća + doprinosi za mirovinsko (izračunani u Tabeli 1) + porezi i prirezi (izračunani u Tabeli 2), a da se razlika između izračunane bruto plaće i isplaćene bruto plaće daje u Tabeli 3 nalaza. Vještak dalje navodi da je iz te Tabele 3 vidljivo da izračunata bruto plaća iznosi 407.101,67 kn, a da isplaćena bruto plaća iznosi 108.891,58 kn, pa da stoga razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće iznosi 298.210,09 kn.

Zaključno, vještak financijske struke daje mišljenje da izračunana bruto plaća tužitelja, da se nalazio na radnom mjestu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj u [adresa], iznosi ukupno 407.101,67 kn, a u razdoblju od 01.08.2014. do 17.06.2016., dok je tužitelju isplaćena plaća koju je ostvarivao u Republici Hrvatskoj u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova u iznosu od 108.891,58 kn. Stoga razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće tužitelja iznosi 298.210,09 kn, s mjesečnim iznosima kako su navedeni u Tabeli 3.

15. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke te je uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 04.03.2020., u kojem potražuje isplatu iznosa od 298.210,09 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

16. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Mladena Bačića u podnesku od 17.04.2020., uz koji je dostavio i daljnju dokumentaciju, tj. rješenje MVEP od 19.03.2013. i svoj izračun utuženog potraživanja.

17. Vještak financijske struke Mladen Bačić u odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 17.04.2020. očitovao se pisanim putem dana 03.08.2020. Navodi da je tuženik u podnesku od 17.04.2020. prigovorio osnovnom nalazu i mišljenju iz razloga što je isti u nepodudarnosti s izračunom projekcije devizne plaće nadležnih službi u MVEP radi koeficijenta koji je vještak koristio, odnosno da je vještak za izračun uzeo koeficijent 3,243, a trebao je biti uzet koeficijent 3,146. U odnosu na taj prigovor vještak se očitovao da je tuženik tek sada, uz podnesak od 17.04.2020., dostavio rješenje MVEP od 19.03.2013., kojim se točkom 2. tužitelju utvrđuje pravo na plaću od 01.03.2013. u visini koeficijenta 3,146 te da se toč. 3. određuje da tužitelju pripada pravo na uplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju koeficijenta 0,854, uvećanog za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a koji se dodatno uvećava za 20%. Stoga vještak u ovom pisanom očitovanju, temeljem tog rješenja od 19.03.2013., vrši izračun doprinosa za mirovinsko osiguranje, i to u Tabeli 1 (1). Osim toga, u priloženoj Tabeli 2 (2) vještak vrši izračun potencijalne bruto plaće, time da se najprije iz neto plaće izračunava osnovica iz koje se izračunavaju doprinosi, porez i prirez te navodi da se bruto plaća izračunava na način da se zbroji neto plaća + doprinosi za mirovinsko osiguranje (izračunani u Tabeli 1 (1)) + porezi i prirezi (izračunani u Tabeli 2 (2)). Pri tome se razlika između izračunane bruto plaće i isplaćene bruto plaće daje u Tabeli 3 (2). Vještak navodi da je iz te Tabele 3 (2) vidljivo da izračunana bruto plaća iznosi 388.871,59 kn, da isplaćena bruto plaća iznosi 108.891,58 kn i da stoga razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće iznosi 279.980,01 kn.

Vještak još navodi da se tuženik u podnesku poziva na svoj izračun razlike između isplaćene kunske plaće i projekcije devizne plaće za razdoblje od 01.08.2014. do 17.06.2016., ali da nigdje nije prikazan izračun devizne bruto i neto plaće, pa da stoga nije moguće provjeriti kako je tuženik izračunao da razlika između kunske bruto plaće i projekcije devizne bruto plaće iznosi 276.249,95 kn, a koja razlika prema izračunu vještaka iznosi 279.980,01 kn. Vještak još navodi da tuženik smatra da tužitelju pripada samo razlika neto plaće, jer su mu uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, a na što se vještak zaključno očitovao da prema zakonskoj odredbi, kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, da ih je radnik dužan utužiti u tom iznosu.

18. Tužitelj se očitovao u podnesku od 04.09.2020., u kojem je naveo da dostava rješenja MVEP od 19.03.2013. tek uz tuženikov podnesak od 17.04.2020. predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja od strane tuženika te da tužitelj ostaje kod tužbe i svih ranijih navoda.

19. Tuženik se očitovao u podnesku od 23.09.2020., uz koji je dostavio izračun potencijalne bruto devizne plaće za tužitelja te se u odnosu na navedeno vještak ponovno dopunski pisano očitovao.

20. Vještak financijske struke u Očitovanju II od 09.12.2020. navodi da je tuženik u podnesku od 23.09.2020. prigovorio Očitovanju vještaka od 03.08.2020. iz razloga što je u nepodudarnosti s izračunom projekcije devizne plaće nadležnih službi u MVEP radi tečaja koji je vještak koristio. Naime, vještak je za izračun koristio tečaj zadnjeg dana u mjesecu, dok je tuženik koristio tečaj 10. -og u mjesecu za prošli mjesec. Stoga temeljem sada dane informacije u priloženoj Tabeli 2 (3) daje se izračun potencijalne bruto plaće. Osim toga, vještak navodi da je tuženik prigovorio i tome što je vještak netočno upisao isplaćene kunske plaće za svibanj 2016. Stoga je vještak u ovom novom Očitovanju u priležećoj Tabeli 3 (3) ispravio iznos navedene isplaćene plaće (isplaćena bruto plaća za svibanj 2016. iznosi 4.664,39 kn, a ne 4.646,39 kn kako je to napisano u Tabeli 3 (2) Očitovanja od 03.08.2020.). Slijedom opisanog je vještak, temeljem novog izračuna u Tabeli 2 (3) i učinjenog ispravka, u Tabeli 3 (3), prikazao izračun razlike između izračunane potencijalne bruto plaće i isplaćene bruto plaće te razlika između izračunanog dohotka i isplaćenog dohotka. Zaključno, vještak navodi da je iz Tabele 2 (3) vidljivo da izračunana potencijalna bruto plaća za utuženo razdoblje iznosi 388.107,92 kn, a da isplaćena bruto plaća iznosi 108.909,58 kn, pa da stoga razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće iznosi 279.198,34 kn. Kako izračunani potencijalni dohodak iznosi 362.954,04 kn, a isplaćeni dohodak iznosi 87.127,62 kn, to razlika između izračunanog i isplaćenog dohotka iznosi 275.826,42 kn.

21. Tužitelj sudu nije dostavio nikakovo očitovanje u odnosu na Očitovanje II vještaka financijske struke, ali je tuženik prigovorio u podnesku od 17.02.2021., uz koji je dostavio i daljnju dokumentaciju.

22. U nastavku postupka vještak financijske struke dodatno se očitovao pisanim putem, i to sada u Očitovanju III od 11.03.2021., i to na sljedeći način. Navodi da je tuženik u podnesku od 17.02.2021. prigovorio Očitovanju II vještaka od 09.12.2020. iz razloga što je krivo izračunana potencijalna neto plaća u kunskoj protuvrijednosti za mjesec listopad 2015. i ožujak 2016. Navodi da ispravno izračunani iznos potencijalne neto plaće u kunskoj protuvrijednosti za mjesec listopad 2015. iznosi 11.726,60 kn, a za ožujak 2016. iznosi 11.279,75 kn. Stoga je temeljem novog izračuna u priloženoj Tabeli 2 (4) u novoj Tabeli 3 (4), koja prileži ovom Očitovanju, prikazan izračun razlike između izračunane potencijalne bruto plaće i isplaćene bruto plaće te razlika između izračunanog dohotka i isplaćenog dohotka. Vještak zaključno navodi da je iz Tabele 3 (4) vidljivo da izračunana potencijalna bruto plaća za utuženo razdoblje iznosi 386.196,49 kn, dok isplaćena bruto plaća iznosi 108.909,58 kn, pa stoga razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće iznosi 277.286,91 kn. Kako izračunani potencijalni dohodak iznosi 360.546,26 kn, a isplaćeni dohodak iznosi 87.127,62 kn, stoga vještak financijske struke navodi da razlika između izračunanog i isplaćenog dohotka iznosi 273.418,64 kn.

23. Tužitelj nije imao primjedbi na Očitovanje III financijskog vještaka od 11.03.2021. te je stoga u podnesku od 30.03.2021. uredio tužbeni zahtjev, na način da potražuje isplatu iznosa od 277.286,91 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

24. Tuženik je prigovorio novom Očitovanju u podnesku od 20.04.2021., pa je stoga vještak financijske struke Mladen Bačić pozvan na ponovno preuzimanje spisa i na dopunsko pisano očitovanje u svezi iznosa na koji se poziva tuženik u podnesku od 20.04.2021.

25. Vještak financijske struke u Očitovanju IV od 09.08.2021. navodi da je tuženik u podnesku od 20.04.2021. prigovorio na Očitovanje III vještaka od 11.03.2021. iz razloga što je utvrđena razlika između potencijalne devizne bruto plaće i isplaćene kunske bruto plaće u iznosu od 277.286,91 kn, a koji iznos odstupa od izračuna tuženika. U odnosu na navedeni prigovor vještak se očitovao na način da u Očitovanju IV daje detaljan izračun potencijalne devizne bruto plaće te ujedno izračunava razliku. Pri tome navodi da je rješenjem MVIEP od 19.03.2013. tužitelju utvrđeno pravo na plaću u visini koeficijenta 3,146 te pravo na uplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju koeficijenta 0,54 uvećanog za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a koji se dodatno uvećava za 20%. Vještak navodi da će temeljem navedenog rješenja u Očitovanju IV izvršiti izračun doprinosa za MIO za utuženo razdoblje.

Vještak navodi da je tuženik u svojoj tabeli izračunao doprinose za MIO u iznosu od 24.941,23 kn, a prema izračunu vještaka doprinosi iznose 25.043,11 kn, time da je razlika u iznosu od 101,88 kn nastala iz razlike za kolovoz 2014. u iznosu od 96,51 kn i razlike za siječanj 2016. u iznosu od 5,24 kn. Dalje navodi da je u priloženoj Tabeli 2 prikazana izračunana bruto plaća iz neto plaće te da su bruto plaća, doprinosi, porezi i prirezi izračunani pomoću RRiF kalkulatora plaća, koji se ujedno i dostavljaju uz ovo Očitovanje. Vještak dalje navodi da je iz tabele 2 razvidno da izračunana potencijalna bruto plaća iznosi 386.260,54 kn, dok izračunana potencijalna plaća prema izračunu tuženika iznosi 386.159,50 kn, odnosno manje za 101,04 kn. Navodi da se razlike odnose na kolovoz 2014., i to u iznosu od (18.751,36 – 18.654,74) 96,62 kn i na mjesec siječanj 2016. u iznosu od (17.16,17 /time da se radi o omašci u pisanju i da je ispravan iznos od 17.016,17 vidljiv u tabelarnom prikazu u Očitovanju III od 11.03.2021./ – 17.010,99) 5,18 kn. Dalje navodi da je tuženik izračunao doprinos za kolovoz 2014. za MIO u iznosu od 1.013,42 kn, a za razdoblje od rujna 2014. do travnja 2015. u iznosu od 1.109,93 kn, iako se u tom razdoblju nisu mijenjali parametri za izračun doprinosa. Vještak navodi da je on za cijelo razdoblje od kolovoza 2014. do travnja 2015. izračunao doprinos za MIO u iznosu od 1.109,93 kn (stupac "i" tabele 2). Dalje navodi da je tuženik za siječanj 2016. izračunao doprinos za MIO u iznosu od 1.109,93 kn, dok je za cijelo razdoblje od svibnja 2015. do travnja 2016. (osim za mjesece listopad 2015. i ožujak 2016., u kojima je tužitelj bio na bolovanju), izračunavao doprinos u iznosu od 1.115,17 kn, iako se u tom razdoblju nisu mijenjali parametri za izračun doprinosa. Vještak navodi da je on za cijelo razdoblje od svibnja 2015. do travnja 2016. (osim za mjesece listopad 2015. i ožujak 2016. u kojima je tužitelj bio na bolovanju), izračunavao doprinos u iznosu od 1.115,17 kn (stupac "i" tabele 2). Stoga je iz navedenog razvidno da je razlika u izračunu bruto plaće nastala radi razlike izračuna doprinosa za MIO. Vještak navodi da se temeljem navedenog izračuna u Tabeli 3 u nastavku ovog očitovanja daje izračun razlike između izračunane potencijalne bruto plaće i isplaćene bruto plaće te razlika između izračunanog dohotka i isplaćenog dohotka. Zaključno, vještak financijske struke navodi da je iz Tabele 3 razvidno da izračunana potencijalna bruto plaća za utuženo razdoblje iznosi 386.260,54 kn, dok isplaćena bruto plaća iznosi 108.909,58 kn, pa razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće iznosi 277.350,96 kn.

26. Tužitelj se nije posebno očitovao u odnosu na Očitovanje IV vještaka financijske struke.

27. Tuženik se u podnesku od 22.09.2021. očitovao na Očitovanje broj IV vještaka financijske struke, odnosno prigovorio je istom.

28. Sud je vanraspravnim rješenjem od 14.03.2022. pozvao tuženika na očitovanje da li predlaže saslušanje vještaka financijske struke na glavnoj raspravi kod suda, time da se tuženik očitovao u podnesku od 05.05.2022. Uz isti podnesak dostavljen je i tabelarni prikaz razlike između isplaćene kunske plaće i projekcije devizne plaće za tužitelja za razdoblje od 01.08.2014. do 17.06.2016. te se tuženik i očitovao da saslušanje vještaka financijske struke nije potrebno.

Zbog navedenog je sud novim vanraspravnim rješenjem od 09.05.2022. pozvao vještaka Mladena Bačića na ponovno preuzimanje spisa i na dopunsko pisano očitovanje u odnosu na razliku visine plaće koju je utvrdio on, a u odnosu na onu razliku visine plaće koju je dostavio tuženik.

29. Vještak financijske struke u Očitovanju V od 06.06.2022. navodi da je tuženik u podnesku od 05.05.2022. prigovorio na Očitovanje IV (pisano 04.08.2021., a zaprimljeno na sudu 09.08.2021.), iz razloga što je vještak izračunao razliku između potencijalne devizne bruto plaće i isplaćene kunske bruto plaće u iznosu od 277.350,96 kn, a koji iznos odstupa od izračuna tuženika, kojim je utvrđena razlika između potencijalne devizne bruto plaće i isplaćene kunske bruto plaće u iznosu od 277.249,95 kn, odnosno za 101,01 kn manje. U odnosu na ovaj prigovor, vještak se očitovao na način da će u Tabeli 1 ovog Očitovanja izvršiti usporedbu izračunanih razlika. Pri tome navodi da je iz te Tabele 1 razvidno da se ukupna razlika u iznosu od 101,03 kn u izračunu vještaka i tuženika odnosi na mjesec kolovoz (omaškom u pisanju vještak je izostavio godinu, ali je iz njegovog Očitovanja IV vidljivo da se radi o 2014. godini), u kojem razlika iznosi 96,62 kn i na mjesec siječanj 2016. u kojem razlika iznosi 5,18 kn, dok su ostale razlike nastale radi zaokruživanja. Vještak za razliku za kolovoz 2014. navodi da je ista nastala zbog razlike u izračunu doprinosa za MIO koji je tuženik izračunao u iznosu od 1.013,42 kn, a vještak u iznosu od 1.109,93 kn. Vještak pri tome daje pojašnjenje da je navedeni doprinos izračunao na sljedeći način, tj. da bruto plaća iznosi 4.624,73 kn, da osnovica za obračun doprinosa (4.624,73 + 20%) iznosi 5.549,67 kn i da doprinos za MIO (5.549,68 * 20%) iznosi 1.109,93 kn. Stoga razlika između izračunanih iznosa doprinosa za MIO iznosi (1.109,93 – 1.013,42) 96,51 kn. Vještak navodi da se razlika do 96,62 kn odnosi na druga zaokruživanja (kod izračuna neto plaće u kunskoj protuvrijednosti, izračuna porezne osnovice i izračuna poreza i prireza). Dalje navodi da je razlika za siječanj 2016. nastala radi razlike u izračunu doprinosa za MIO koji je tuženik izračunao u iznosu od 1.109,93 kn, a vještak u iznosu od 1.115,17 kn. Vještak pri tome daje pojašnjenje da je navedeni doprinos izračunao na sljedeći način, tj. da bruto plaća iznosi 4.646,54 kn, da osnovica za obračun doprinosa (4.646,54 + 20%) iznosi 5.575,85 kn i da doprinos za MIO (5.575,85 * 20%) iznosi 1.115,17 kn. Stoga razlika između izračunanih iznosa doprinosa za MIO iznosi (1.115,17 – 1.109,93) 5,24 kn. Vještak navodi da se razlika do 5,18 kn odnosi na druga zaokruživanja (kod izračuna neto plaće u kunskoj protuvrijednosti, izračuna porezne osnovice i izračuna poreza i prireza).

Slijedom svega prednje navedenog, vještak je naveo da ostaje kod svog zadnjeg izračuna iz Očitovanja IV.

30. Tuženik se očitovao u podnesku od 25.08.2022., u kojem navodi da je suglasan s izračunom financijskog vještaka iz Očitovanja V, budući da se razlika u iznosu od 101,01 kn odnosi na tečajne razlike i razlike prilikom zaokruživanja iznosa.

31. Tužitelj je nakon zaprimanja Očitovanja V vještaka financijske struke, u podnesku od 25.11.2022. konačno uredio tužbeni zahtjev, na način da s osnove razlike između stvarno isplaćivane plaće te dodatka na plaću i plaće koju mu je tuženik bio dužan isplatiti za razdoblje od 01.08.2014. do 17.06.2016. potražuje iznos od ukupno 277.286,91 kn (time da je isti iznos na ročištu održanom dana 09.02.2026. precizirao u valuti EUR, tako da sada potražuje iznos od 36.802,30 eura). Isti iznos ukupnog potraživanja razvrstan je na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od pojedinih različitih datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.

32. Sud je vanraspravnim rješenjem od 10.12.2022. pozvao vještaka Mladena Bačića na preuzimanje spisa i na još jedno dopunsko pisano očitovanje, a u odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 22.09.2021.

33. Vještak financijske struke u posljednjem, tj. Očitovanju VI od 09.02.2023. očitovao se na sljedeći način.

Navodi da je tuženik u podnesku od 22.09.2022. (ispravan datum je 22.09.2021.) prigovorio tome što je vještak izračunao razliku između potencijalne devizne bruto plaće i isplaćene kunske bruto plaće u iznosu od 277.350,96 kn, a koji iznos odstupa od izračuna tuženika, kojim je utvrđena razlika između potencijalne devizne bruto plaće i isplaćene kunske bruto plaće u iznosu od 277.249,95 kn, odnosno za 101,01, kn manje. Vještak navodi da tuženik također navodi da se u Očitovanju V u Tabeli 1 izračun nadležne službe pri MVEP razlikuje za iznos doprinosa za MIO (za mjesec kolovoz 2014. u iznosu od 96,51 kn i za mjesec siječanj 2016. u iznosu od 5,24 kn), što se može prihvatiti, zbog preračuna tečaja valute EUR u HRK te promjene vrijednosti minulog rada iz 6% u 6,5% ukupno, kao prihvatljiva simulacija izračuna. U odnosu na prigovor da vještak u svojim navodima i tablicama ne navodi da su tužitelju već uplaćeni doprinosi za MIO u iznosu od 22.163,90 kn na osnovu isplaćene kunske plaće te da bi tužitelju trebala pripasti samo razlika između ukupno ovih uplaćenih doprinosa i potencijalnih doprinosa na uvjetnu plaću, vještak je u ovom Očitovanju VI usporedio izračunane i isplaćene doprinose za MIO u utuženom razdoblju. Pri tome je u Tabeli 1 dan prikaz isplaćenih doprinosa koji su preuzeti s isplatnih lista tužitelja. Vještak navodi da je iz te tabele vidljivo da razlika između izračunanih i isplaćenih doprinosa iznosi 3.450,09 kn, s mjesečnim iznosima kako su navedeni u toj tabeli.

U odnosu na daljnji prigovor da vještak u Očitovanju IV u Tabeli 2 teoretski doprinos za MIO i osnovicu za MIO nije izračunao sukladno izračunu doprinosa za uvjetnu plaću za izaslane radnike, vještak navodi sljedeće. Vještak ukazuje da tuženik nije ničim obrazložio svoju tvrdnju te da se stvarni doprinos za MIO koji je izračunao vještak i doprinos za MIO koji je izračunao tuženik razlikuju samo u iznosima za mjesec kolovoz 2014. i za mjesec siječanj 2016., a koju razliku tuženik smatra prihvatljivom. Pri tome je vještak detaljan obračun ove razlike dao u Očitovanju V od 06.06.2022.

U odnosu na daljnji prigovor da simulacija izračuna razlike potencijalnog bruto iznosa za isplatu koju je vještak izračunao u tabeli 3 (kolona "d") predstavlja izračun osnovice koja može služiti samo za izračun i uplatu poreza i prireza, ali ne i doprinosa za MIO za uvjetnu plaću, kao i prigovore da sudski vještak nije dao izračun potencijalne bruto uvjetne plaće koja bi predstavljala osnovicu za izračun doprinosa za MIO, a niti je dao izračun razlike između isplaćene kunske bruto plaće i potencijalne bruto uvjetne plaće, vještak navodi sljedeće. U odnosu na taj prigovor vještak se očitovao da je detaljan izračun potencijalnog doprinosa za MIO učinio u Očitovanju IV u tabeli 1, a ne u tabeli 3, kako to prigovara tuženik. Na prigovor tuženika da je vještak za izračun bruto plaće, doprinosa, poreza i prireza koristio RRiF-ov kalkulator plaća, a koji ne podržava izračun i preračun devizne neto plaće u bruto iznos te izračun doprinosa za uvjetnu plaću, vještak se očitovao da je izračun prikazao u Očitovanju IV od 09.08.2021. Zaključno, u odnosu na prigovor tuženika da je za točan izračun poreza i prireza uvijek potrebna potvrda Porezne uprave o iskorištenom osobnom dobitku (ispravno bi trebalo pisati odbitku) za pripadajuća razdoblja izračuna (ostvarena na godišnjoj razini), vještak se očitovao da nije imao takav zadatak.

34. Tuženik je u podnesku od 17.05.2023. naveo da je u Očitovanju VI tabela 1 došlo do upisanih pogrešnih iznosa koji se odnose na isplaćene doprinose za MIO I i II stup, pa stoga tuženik uz ovaj podnesak dostavlja Tablicu s ispravnim iznosima, potencijalnim i isplaćenim iznosima doprinosa za MIO I i II stup.

35. Tužitelj se u podnesku od 24.11.2023. očitovao da je analizom onoga što tuženik iznosi u podnesku od 16.05.2023. i usporedbom priloga s navedenom Tabelom, vidljivo da se između jedne i druge tabele pojavljuju manje razlike u iznosima, i to za pet mjeseci preciziranih u tome podnesku, u ukupnom iznosu od 5,57 kn, odnosno 0,739266 eura. Budući da se u svakom slučaju radi o neznatnom iznosu, tužitelj je predložio da se o tome očituje vještak financijske struke.

36. Sud je vanraspravnim rješenjem od 13.12.2023. pozvao vještaka Mladena Bačića na preuzimanje spisa i na očitovanje u odnosu na dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 17.05.2023., međutim vještak se u dopisu pisanom dana 07.01.2024. očitovao da zbog zdravstvenih razloga ne može preuzeti spis niti se očitovati kako je to od njega traženo, odnosno da zbog lošeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti postupiti po traženju suda.

37. Tužitelj se u podnesku od 06.05.2024. očitovao da se radi o trivijalnim prigovorima tuženika i da iznos manji od 1,00 euro nije relevantan za ishod ovog spora te je naveo da ga sud može odbiti za navedene iznose.

38. Tuženik se u podnesku od 27.05.2024. očitovao da su njegove stručne i financijske službe sačinjavale dosadašnja iscrpna očitovanja na vještačenja stalnog sudskog vještaka Mladena Bačića, u namjeri da izračuni sudskog vještaka budu u potpunosti usklađeni sa zakonskim propisima. Pri tome, u odnosu na samu razliku u iznosima od sada 0,739266 eura, tuženik nije dao nikakovo očitovanje niti prijedlog.

39. Sud je nalaz i mišljenje vještaka financijske struke prihvatio u cijelosti, kao i sve pisane dopune istoga. U odnosu na izvedeni dokaz financijskim vještačenjem, sud smatra da je isto provedeno objektivno te da su nalaz i mišljenje, kao i sve pisane dopune izrađeni u skladu s pravilima struke i temeljem spisu priležeće dokumentacije.

Nadalje, sud ističe da se vještak financijske struke Mladen Bačić izuzetno detaljno i višestruko, tj. u čak šest pisanih dopunskih očitovanja, očitovao na sve prigovore tuženika, koje je prema mišljenju ovoga suda s uspjehom otklonio. Pri tome je i neke osnovane prigovore tuženika uzeo u obzir, a za one neosnovane je dao obrazloženje zašto se isti ne mogu prihvatiti.

Sud posebno ističe da se tuženik na izričito traženje suda, prema vanraspravnom rješenju od 14.03.2022., u podnesku od 05.05.2022., očitovao da ne predlaže saslušanje vještaka financijske struke na glavnoj raspravi kod suda. Isto tako, parnične stranke, a posebice tuženik, nisu predlagale provođenje novog financijskog vještačenja, pa zbog svega prije navedenog, za ovaj sud nije postojao niti jedan razlog zbog kojeg se stručni nalaz i mišljenje vještaka financijske struke ne bi prihvatio u cijelosti.

40. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, ovaj sud smatra da iz rezultata ovog provedenog postupka proizlazi da tužitelj u spornom razdoblju nije vršio svoju diplomatsku službu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj zbog nezakonitog rješenja tuženika, tj. MVEP-a o povlačenju tužitelja iz diplomatske službe, a posljedično na isto, provedenim financijskim vještačenjem u predmetnom postupku utvrđena je razlika između potencijalne devizne bruto plaće tužitelja i isplaćene kunske bruto plaće tužitelja.

41. Sud navodi da tužitelj još u tužbi osnovano tvrdi da su poništavanjem nezakonitog rješenja MVEP KLASA: UP/I-080-04/14-01/1277, URBROJ: 521-GT-01- 02-14-1 od 06.06.2014. poništene i sve posljedice takvog rješenja, pa tužitelj u predmetnom postupku osnovano potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 01.08.2014. pa do 17.06.2016.

42. Ovaj sud je suglasan s prednje iznijetim stajalištem tužitelja, jer ukoliko je nezakoniti upravni akt ili ukinut ili poništen kao u konkretnom slučaju, isto znači da isti akt ne postoji, odnosno tada se radi o pravnoj situaciji kao da takav akt nije nikada niti donijet. Stoga, ukoliko je nezakoniti upravni akt ukinut, odnosno poništen kao u konkretnoj situaciji, tada je pravna posljedica toga da ostaje na snazi upravni akt koji je prethodio nezakonitom aktu, a to je rješenje MVEP KLASA: UP/I-080- 01/13-03/28, URBROJ: 521-GT-01-02-13-1 od 21.02.2013., prema kojem je tužitelju produžen rad u diplomatskoj službi do 17.06.2016. Stoga to rješenje MVEP od 21.02.2013., prema mišljenju ovoga suda, proizvodi pravne učinke u cijelom spornom razdoblju, pa se i u razdoblju od 01.08.2014. do 17.06.2016. odnosi i na tužiteljevo pravo na plaću, i to deviznu plaću i predstavlja njegov pravni osnov.

U odnosu na to citirano rješenje MVEP od 21.02.2013., sud navodi da prema toč. 3. izreke istoga imenovani, tj. VĐ zadržava sva prava iz rješenja pod oznakom KLASA: UP/I-080-04/12-01/554, URBROJ: 521-T-02-12-01 od dana 10.05.2012. Pri tome je uvidom u to citirano rješenje MVEP od 10.05.2012. u toč. 3. izreke istog, sud utvrdio da se ŽĐ od dana 18.06.2012., a za vrijeme trajanja rasporeda imenovanog na radno mjesto djelatnik sigurnosti u VRH Berlin, utvrđuje pravo na deviznu plaću u visini koeficijenta 3,243. Međutim, iz rješenja

MVEP KLASA: UP/I-120-01/13-01/645, URBROJ: 521-GT-01-02-13-1 od 19.03.2013., koje je naknadno, tj. nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio tuženik, iz toč. 2. izreke istog, vidljivo je da se ŽĐ počam od 01.03.2013. utvrđuje pravo na plaću u visini koeficijenta 3,146, pri čemu sud ističe da je vještak financijske struke kod matematičkog izračuna u konačnici i uzeo u obzir upravo taj koeficijent od 3,146.

43. U svezi primjene materijalnog prava, ovaj sud ukazuje da dolazi do primjene odredbe čl. 95 Zakona o radu (NN 93/14 - dalje u tekstu ZR), a koja odredba se primjenjuje temeljem čl. 4 st. 2 Zakona o državnim službenicima (NN 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12 i 49/12). Pri tome je tim čl. 4 st. 2 Zakona o državnim službenicima propisano da se na pitanja koja nisu uređena tim ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju opći propisi o radu.

Sud navodi da je odredbom čl. 95 st. 1 ZR-a propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Osim toga, odredbom čl. 95 st. 3 ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće i za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

Kao što je već rečeno, u predmetnom postupku je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 01.08.2014. pa do 17.06.2016. bio izvan diplomatske službe, a kako je manje pravo (razlike plaće) sadržano u većem (naknada cjelokupne plaće), sud smatra da je u tome razdoblju došlo do zakidanja tužitelja u svezi isplaćene mu plaće, jer mu je tuženik isplatio nižu, odnosno manju plaću od pripadajuće i da je do toga došlo upravo krivnjom poslodavca, tj. da se radilo o okolnostima za koje tužitelj nije bio odgovoran. Isto iz razloga što je u upravnom sporu, koji je tužitelj vodio protiv tuženika, nesporno došlo do poništenja rješenja kojim je tužitelj povučen iz diplomatske službe. Stoga upravo suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud smatra da činjenice da je tužitelj uspio u upravnom sporu i da je žalba tuženika odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u svakom slučaju znače da postoji isključiva odgovornost tuženika za isplatu razlike plaće tužitelju.

44. U odnosu na provedeno financijsko vještačenje, sud ga je, kao što je već ranije navedeno, prihvatio u cijelosti te je istim nesporno utvrđeno da tužitelju nisu isplaćene razlike plaće za razdoblje od 01.08.2014. pa do 17.06.2016., odnosno da je nakon nezakonitog povlačenja iz diplomatske službe tužiteljeva i bruto i neto plaća bila višestruko umanjena. Stoga je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena visina potraživanja tužitelja da je u utuženom razdoblju od 01.08.2014. pa do 17.06.2016. radio u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj. Pri tome je već u osnovnom nalazu i mišljenju vještaka od 11.02.2020. utvrđeno da je tužitelj na radnom mjestu u MVEP (u sjedištu tuženika) imao znatno manju plaću od one koju je primao u Saveznoj Republici Njemačkoj.

45. U odnosu na samu visinu utvrđene razlike plaće, sud navodi da je Očitovanjem III od 11.03.2021. utvrđena razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće tužitelja u ukupnom iznosu od 277.286,91 kn, dok je nakon prigovora tuženika u sljedećem dopunskom pisanom Očitovanju IV od 09.08.2021. utvrđena viša razlika, odnosno po istome razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće tužitelja iznosi 277.350,96 kn. Obzirom na prigovore tuženika, vještak se očitovao i u dopunskom pisanom Očitovanju V od 06.06.2022., u kojem je zaključno naveo da ostaje kod svog zadnjeg izračuna iz Očitovanja IV. Kao što je već ranije navedeno, tuženik je u podnesku od 25.08.2022. naveo da je suglasan s izračunom financijskog vještaka iz Očitovanja V, a kako je u Očitovanju V utvrđena razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće od 277.350,96 kn (zadnji izračun iz Očitovanja IV), sud ističe da je taj iznos viši od iznosa utvrđene razlike između izračunane i isplaćene bruto plaće iz Očitovanja III u iznosu od ukupno 277.286,91 kn. Kako je tužitelj u svom konačno uređenom tužbenom zahtjevu istaknuo potraživanje od ukupno 277.286,91 kn po osnovu izračuna iz Očitovanja III od 11.03.2021. (što sada iznosi 36.802,30 eura), to za ovaj sud nije postojao niti jedan razlog da mu se ne dosudi taj niži iznos potraživanja, odnosno najniži iznos od svih iznosa koje je utvrdio vještak financijske struke.

Pri tome sud navodi da je osnovnim Nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke od 11.02.2020. utvrđena razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće tužitelja u iznosu od 298.210,09 kn, dok je u prvom dopunskom pisanom očitovanju vještaka od 03.08.2020. utvrđena razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće u iznosu od 279.980,01 kn. Nadalje, u Očitovanju II od 09.12.2022. vještak financijske struke utvrdio je razliku između izračunane i isplaćene bruto plaće u iznosu od 279.198,34 kn, dok je u Očitovanju IV od 09.08.2021. od strane financijskog vještaka utvrđena razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće u iznosu od 277.350,96 kn. Iz prije pobrojanih iznosa proizlazi da tužitelju dosuđena razlika između izračunane i isplaćene bruto plaće u iznosu od sada 36.802,30 eura (ranije 277.286,91 kn), sukladno Očitovanju III vještaka financijske struke od 11.03.2021., nesporno predstavlja najnižu utvrđenu razliku potraživanja tužitelja.

U odnosu na podnesak tuženika od 17.05.2023. i istome priležeću Tablicu koja se odnosi na doprinose za MIO I i II stup, a prema kojoj se iskazuje minorna razlika u ukupnom iznosu od sada 0,739266 eura, sud smatra da se radi o bagatelnom iznosu, u odnosu na koji se vještak financijske struke zbog lošeg zdravstvenog stanja, a u konačnici i smrti, nije mogao i nije uspio očitovati. Kako tuženik u odnosu na taj posljednji prigovor iz podneska od 17.05.2023. nije predložio da se provede novo financijsko vještačenje po drugom vještaku financijske struke, to sud radi ekonomičnosti postupka i okončanja predmetnog spora, prigovor iz podneska od 17.05.2023. nije niti uzeo u obzir.

46. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u pretežitom dijelu. Pri tome je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tuženik u spornom razdoblju iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva, tužitelju nije obračunao i nije isplatio plaću koja mu pripada, a za radno mjesto djelatnik sigurnosti u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, sve do isteka razdoblja na koje je tamo bio raspoređen. Stoga je sud tužitelju dosudio ukupan bruto iznos od 36.802,30 eura, kao razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od 01.08.2014. zaključno sa 17.06.2016., a koji iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to navedeno u izreci ove presude pod toč. I. Sud pri tome dodaje da je tužiteljev konačno uređeni tužbeni zahtjev u matematičkom dijelu u cijelosti usklađen s izračunom vještaka financijske struke iz dopunskog pisanog Očitovanja III od 11.03.2021., koji je sud iz prije iznijetih razloga prihvatio u cijelosti. Tužitelju osnovano pripada i zakonska zatezna kamata koja na svaku pojedinačnu mjesečnu glavnicu iz toč. I izreke ove presude teče od pojedinih različitih datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec.

47. U svezi konačnog uređenja tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem je tražio i dosuđenje zateznih kamata na cijelu razliku bruto plaće, sud navodi da je to u suprotnosti s pozitivnim propisima. Naime, u skladu s odredbom čl. 45 st. 1 i st. 2 Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD), predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Nadalje, odredbom čl. 45 st. 4 i st. 5 ZPD-a, kao i čl. 61 st. 1 i 9 Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14 tog Zakona i čl. 11, čl. 12 i čl. 15 tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12 st. 9 i čl. 16 st. 2 ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36 st. 1 i st. 2 ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Budući tužitelj u svom konačno uređenom tužbenom zahtjevu nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na prednje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je sud odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz toč. I izreke ove presude. Stoga je sud presudio kao pod toč. II izreke ove presude.

48. Budući je tužitelj vjerovnik novčane obveze, to sud smatra da je isti sukladno čl. 65 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu: ZOO) ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika njezino ispunjenje u osnovanom dijelu, a da je dužnik dužan ispuniti obvezu. Pri tome tuženik kao dužnik sukladno čl. 65 st. 2 ZOO-a za ispunjenje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Osim svega navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje u osnovanom dijelu, a u skladu s čl. 9 ZOO-a u svezi s čl. 8 st. 1 ZR-a (čl. 6 st. 1 ZR-a iz NN 149/09), kojim je propisano da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

Ovaj sud je mišljenja da je u predmetnom obvezno - pravnom odnosu tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze u osnovanom dijelu, odnosno podmirenje utuženog iznosa, dok je tuženik dužan obvezu ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi, a sve sukladno odredbi čl. 9 ZOO-a i čl. 342 istog Zakona, kojim je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan obvezu u cijelosti ispuniti (st.1).

49. Također valja navesti da u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem obveze tužitelj kao vjerovnik ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 29 st. 1 ZOO-a.

Isto tako, vjerovnik ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja, a u smislu čl. 30 st. 1 ZOO-a. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen od pojedinih različitih datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a u skladu s odredbom čl. 92 st. 3 ZR-a.

Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbama čl. 3 ZID ZOO-a (NN 78/15), čl. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 114/2022) i čl. 1 Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/2022).

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 155 st. 5 ZPP-a u svezi s čl. 155 st. 1 ZPP-a, a isti je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i to za: sastav tužbe 500 bodova (tbr. 7 toč. 1), ročište 05.03.2019. 50 bodova (tbr. 9 toč. 5), ročište 03.06.2019. 250 bodova (tbr. 9 toč. 2), ročišta 05.07.2019. i 01.10.2019., svako po 500 bodova (tbr. 9 toč. 1), podnesak od 04.09.2020. 50 bodova (tbr. 8 toč. 3), podnesak od 25.11.2022. 500 bodova (tbr. 8 toč. 1), podnesci od 25.11.2023. i 06.05.2024., svaki po 50 bodova (tbr. 8 toč. 3) i ročišta 09.02.2026. i 17.02.2026., svako po 500 bodova (tbr. 9 toč. 1). Zbroj prije navedenih bodova iznosi 3.450, tj. iznos od 6.900,00 eura, na koji iznos PDV od 25% iznosi 1.725,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura u cijelosti, jer je isti trošak bio potreban za vođenje postupka. Stoga sud smatra da tužitelju pripada osnovani parnični trošak u iznosu od 8.824,08 eura.

Međutim, kako tužitelj potražuje niži parnični trošak, sud nije mogao prekoračiti visinu njegovog traženja (čl. 2 st. 1 ZPP-a). Naime, tužitelj u predanom troškovniku potražuje na ime parničnog troška ukupan iznos od 8.494,25 eura, iako bi prema tužiteljevom zahtjevu i pravilnoj računici, njemu pripadao iznos od 12.699,08 eura (ukupno 5.000 bodova za 10 parničnih radnji iznosi 10.000,00 eura + PDV od 25% u iznosu od 2.500,00 eura + financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura). Sud je u konačnici tužitelju priznao i dosudio iznos od njegovih zahtijevanih 8.494,25 eura, pri čemu sud ne može ulaziti u razloge zašto tužitelj na ime parničnog troška traži manje (za 329,83 eura) nego što mu pripada.

Sud navodi da je Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022) čl. 1 izmijenjen Tbr. 50 ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Sud još navodi da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u Tbr. 54 vrijednost boda određena u iznosu 2,00 eura.

51. Sud je tužitelju dosudio osnovani parnični trošak u cijelosti, temeljem odredbe čl. 154 st. 5 ZPP-a, jer tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (kao pod toč. II izreke presude), a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

52. Tužitelju nije priznat podnesak od 30.03.2021., jer istim nije konačno uređen tužbeni zahtjev i sud smatra da isti nije bio potreban za vođenje postupka, u skladu s odredbom čl. 155 st. 1 ZPP-a.

53. Sud je u cijelosti odbio tuženika sa zahtijevanim parničnim troškom, obzirom da je tužitelj uspio u predmetnoj parnici u pretežitom dijelu i odbijen je s tužbenim zahtjevom samo u neznatnom dijelu (kao pod toč. II izreke), pa je sud presudio kao pod toč. IV izreke ove presude.

54. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe prema čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18), kao radnik u radnom sporu.

55. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2026. godine

SUDAC:

Melanija Centner

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DNA

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po zakonskom zastupniku