REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj Kž-28/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Silvije Sajfert predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NŽ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog NŽ izjavljenoj po branitelju ĐŽ, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek iz Siska i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-530/2025-8 od 25. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba okrivljenog NŽ, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se utvrđuje da je okrivljeni NŽ radnjama opisanim u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – iz članka 326. stavak 1. KZ/11.
II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o glavnoj kazni, tako da se okrivljeni NŽ za kazneno djelo – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – iz članka 326. stavak 1. KZ/11. na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. rujna 2025. pa nadalje, kao i u odluci o sporednoj kazni na način da se okrivljenom NŽ prvostupanjskom presudom izrečena sporedna novčana kazna ukida.
III. Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim okrivljenog NŽ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11. pa je na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11 u svezi sa člankom 48. stavak 2. KZ/11. i člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. okrivljeni NŽ osuđen na kaznu zatvora dvije godine i šest mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od uhićenja 24. rujna 2025., pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11 u svezi sa člankom 42. KZ/11. okrivljenom NŽ je kao sporedna, izrečena novčana kazna iznosa 50 dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj, koji dnevni iznos iznosi 100,00 eura, što ukupno iznosi 5.000,00 eura, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od pet mjeseci od pravomoćnosti presude, a i temeljem članka 43. stavak 6. KZ/11. okrivljenik je upozoren da ako novčana kazna ne bude plaćena u roku koji je određen, ista će biti zamijenjena kaznom zatvora.
1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) okrivljeni NŽ se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članak 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude žalbe su podnijeli okrivljeni NŽ po branitelju ĐŽ, odvjetniku iz [adresa] i Općinsko državno odvjetništvo u Sisku.
2.1. Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se preinači pobijana prvostupanjska presuda na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
2.2. Okrivljeni NŽ po branitelju ĐŽ odvjetniku iz [adresa] žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik proglasi krivim za osnovni oblik kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11. uz izricanje blaže zatvorske kazne od one na koju je osuđen prvostupanjskom presudom, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje .
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
4.1. S obzirom na to da je branitelj u žalbi zahtijevao da bude obaviješten o sjednici, dana 25. veljače 2026. održana je sjednica pred ovim sudom na koju su pozvani predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, branitelj ĐŽ, i okrivljenik. Na sjednicu je pristupio branitelj ĐŽ, a sjednici je okrivljenik prisustvovao putem video veze sa Kaznionicom u Lipovici. Predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu nije pristupio unatoč urednoj obavijesti o sjednici, pa je na temelju članka 457. stavak 3. ZKP/08. sjednica održana i bez predstavnika Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu. Na istoj sjednici branitelj je iznio sadržaj žalbe u najvažnijim dijelovima, a okrivljenik se pridružio navodima svojega branitelja, da je još izrazio kajanje i žaljenje što se upustio u činjenje ovog kaznenog djela.
5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana, a žalba okrivljenika je osnovana.
O žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. državno odvjetništvo navodi da sud u obrazloženju nije iznio razloge o odlučnim činjenicama, odnosno nije iznio razloge zbog kojih je određena okolnost na strani okrivljenika ocijenjena kao naročita olakotna okolnost kao razlog za primjenu instituta ublažavanja kazne.
7. Nije u pravu državni odvjetnik da je ostvarena bina povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. zbog razloga navedenih u točki 6. obrazloženja ove presude, jer je u točki 19. obrazloženja pobijane presude sud prvog stupnja utvrdio da je okrivljenik neosuđivan, da je izrazio iskreno žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela, te da se radi o osobi mlađe životne dobi koja je uočila problem ovisnosti o kocki i spreman je na liječenje od te ovisnosti. Također je prvostupanjski sud naveo da ove nabrojane olakotne okolnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti, kako je to i propisano člankom 48. stavak 2. KZ/11., pa s obzirom da postoji dostatno obrazloženje koje su to olakotne okolnosti da predstavljaju naročite olakotne okolnosti, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer o ovoj odlučnoj činjenici pobijana presuda ima razloge.
O žalbi okrivljenog NŽ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
8. Ističući ovaj žalbeni osnov okrivljenik tvrdi da se ne radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. jer se za ostvarenje tog oblika kaznenog djela traži postojanje konkretne opasnosti za život ili tijelo prevoženih osoba. Navodi se u žalbi da radnjom okrivljenika mora biti stvorena stvarna, neposredna i objektivno procjenjiva opasnost za život ili tjelesni integritet prevoženih osoba, a ne tek apstraktna ili potencijalna mogućnost ugroze. Upravo nepostojanje konkretne i neposredne opasnosti je odlučna činjenica koju je bilo potrebno utvrditi u dokaznom postupku da bi se radilo o obliku kaznenog djela iz stavka 2. članka 326., a tu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. U žalbi se navodi da nije utvrđena konkretna opasnost, jer nije utvrđeno trajanje vožnje u pokušaju bijega od policijskih službenika, nije utvrđena brzina kretanja vozila tijekom bijega, nije utvrđeno da li je vozač (okrivljenik) iz vozila iskočio u pokretu ili je izašao na noge iz vozila koje je b ilo zaustavljeno ili gotovo zaustavljeno, nije utvrđena udaljenost koju je vozilo prešlo bez vozača, niti brzina kojom se vozilo moglo kretati tijekom tog vremena, kao niti način kako je vozilo završilo u kanalu.
9. Budući da se u žalbi ne osporava da je okrivljenik ostvario zakonsko biće osnovnog oblika kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11., okr ivljenik takvim žalbenim tvrdnjama suštinski izražava stav da u činjeničnom opisu djela nisu sadržana bitna obilježja terećenog kvalificiranog oblika tog kaznenog djela koja su opisana u stavku 2. članka 326. KZ/11., koje ostvaruje onaj tko pri počinjenju tog kaznenog djela dovede u opasnost život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj, a što se sadržajno podvodi pod žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. KZ/11. koja je ostvarena kada je kazneni zakon povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se okrivljenik progoni kazneno djelo.
10. Po stavu ovog žalbenog suda ostvarenje naprijed citiranog modaliteta kvalificiranog oblika predmetnog kaznenog djela podrazumijeva postojanje konkretne opasnosti za život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj, tako da u opisu tog kvalificiranog oblika nije dovoljno navesti samo one činjenice koje ukazuju na postojanje apstraktne opasnosti za njihov život ili tijelo, već je potrebno navesti i okolnosti koje govore o tome da je takva opasnost bila konkretna, stvarna i neposredna.
11. Iz činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela proizlazi da državni odvjetnik postojanje navedenog kvalificiranog elementa nalazi u činjenici da je okrivljenik u vozilu prevozio više osoba, pa povećao brzinu vozila i počeo bježati ispred policijskih službenika u pravcu mjesta Topusko, time da je vozilom upravljao pod utjecajem droge kokain, a da bi potom u jednom trenutku usporio brzinu kretanja vozila i iskočio iz vozila u kretanju, u kojem se u tom trenutku nalazilo osam državljana Republike Turske i da se vozilo nastavilo nekontrolirano kretati nizbrdicom cestom, sve dok se nakon oko 30 metara nije zaustavilo slijetanjem u cestovni kanal i okretanjem na lijevi bok. Iz ovoga se ne vidi opis okolnosti koje bi ukazivale da je opasnost za život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj bila konkretna, stvarna i neposredna. Naime, prvostupanjski sud je kretanje vozila i napuštanje vozila od strane okrivljenika u najvećem dijelu temeljio na iskazu svjedoka AŽ, ko ji je naveo da se vozilo, prije nego što je okrivljenik iz njega izašao, skoro zaustavi lo i okrivljenik je iz vozila izašao "na noge". Isti svjedok je naveo i da nije mogao procijeniti brzinu kojom je vozilo sletjelo u kanal, što se može vidjeti po vozilu jer vozilo nije previše oštećeno.
12. Kada se svemu tome doda da fotodokumentacija očevida prikazuje da se uz rub prometnice nalazi plitak travnati kanal bez strmih rubova u koji je vozilo skliznulo niz blagi nagib ravnate površine, te se zaustavilo nagnuto na lijevu stranu, oslonjeno na vegetaciju uz rub kanala, da se na vozilu ne vide oštećenja koja bi upućivala na naglo zaustavljanje ili kakav jači udar, tada se ovakvo postupanje okrivljenika ne može tretirati kao radnja kojom je okrivljenik izazvao konkretnu stvarnu neposrednu opasnost za život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj. Ova opasnost je ostala apstraktna jer nije utvrđeno da bi tko od osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj pretrpio kakvu ozljedu ili da bi na mogućnost takvog ozljeđivanja ukazivalo eventualno značajnije oštećenje automobila.
13. Stoga je u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u ovom slučaju, osudivši ga za kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela opisan u članku 326. stavak 2. KZ/11. na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon (iako te okolnosti u žalb i formalno podvodi pod pogrešno utvrđeno činjenično stanje), te je stoga u tom dijelu valjalo prihvatiti njegovu žalbu i na temelju članak 486. stavak 1. ZKP/08. preinačiti pobijanu presudu na način kako je to navedeno u točki I. ove presude.
14. U pravu je okrivljenik kada se žali da nema ni jednog dokaza da je okrivljenik vozilom upravljao pod utjecajem droge kokain. Prvostupanjski sud je u izreci naveo "….i time da je vozilom upravljao pod utjecajem droge kokain….", a potom je i u točki 13. obrazloženja pobijane presude kao nespornu činjenicu prvostupanjski sud naveo da je za vrijeme upravljanja automobilom okrivljenik bio pod utjecajem kokaina. Iako je u pravu okrivljeni NŽ da za tu činjenicu da bi on nezakonite migrante vozio pod utjecajem droge kokain nema niti jednog dokaza u sudskom spisu, a to ne proizlazi niti iz obrane okrivljenika, ovdje se radi o pogrešno utvrđenoj činjenici, međutim ne radi se o odlučnoj činjenici. Kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim čini onaj tko iz koristoljublja pomaže drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela je doveden u opasnost život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj. Sve ove okolnosti prvostupanjski sud je utvrdio i za njih dao valjane razloge, a pogrešno utvrđena činjenica da je vozilom okrivljenik upravljao pod utjecajem droge kokain, nije odlučna činjenica za bitno obilježje ovog kaznenog djela, pa ne utječe na zakonitost presude.
O žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i okrivljenog NŽ zbog odluke o kazni
15. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud neosnovano primijenio institut ublažavanja kazne, a osim toga je pogrešno ocijenio i precijenio olakotne okolnosti, dok s druge strane nije dovoljno cijenio otegotne okolnosti. U daljnjem dijelu žalbe navode se iste one olakotne okolnosti koje je utvrdio i prvostupanjski sud, s tim što se smatra da mlađa životna dob ne može biti olakotna okolnost, a priznanje kaznenog djela i kajanje su samo deklaratorni. Također se ističe da su od strane prvostupanjskog suda otegotne okolnosti podcijenjene.
16. Žaleći se zbog odluke o kazni okrivljenik je najprije zauzeo stav da se radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavak 1. KZ/11., pa da je u odnosu na njega kazna prestrogo odmjerena. Smatra se da one otegotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud ne mogu biti otegotne okolnosti već čine bitno obilježje kaznenog djela.
17. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude ovaj žalbeni sud je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. pobijanu presudu preinačio u odnosu na odluku o glavnoj kazni na način da je okrivljenog NŽ za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. rujna 2025. pa nadalje.
18. Naime, ovaj žalbeni sud polazeći od stupnja krivnje s kojim je okrivljenik počinio citirano kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), te svih relevantnih okolnosti o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije, a koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio (konkretno kao olakotno da je okrivljenik neosuđivan, da je izrazio žaljenje zbog počinjenog osnovnog oblika kaznenog djela i da se radi o osobi mlađe životne dobi, a kao otegotno činjenicu da se radi o kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i njihove imovine jer se kod osoba koje ilegalno ulaze u Republiku Hrvatsku ne vrši kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se oni stvarno kreću i koje su njihove namjere, te činjenicu da je okrivljenik kao strani državljanin svjesno došao na teritorij druge države samo radi počinjenja kaznenog djela i radi lake i brze zarade), kaznu zatvora jedne godine i šest mjeseci na koju je okrivljenika osudio ovom presudom smatra u svemu primjerenoj navedenim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih zakonom propisanih vidova svrhe kažnjavanja. Zbog svega je u pogledu kazne žalba okrivljenika osnovana.
19. Isto tako je prvostupanjski sud, imajući u vidu da je okrivljenik u biti priznao počinjenje osnovnog oblika kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda okrivljeniku je dostatno izreći samo glavnu kaznu zatvora jedne godine i šest mjeseci. Kada se pri tom ima u vidu da je okrivljenik državljanin Bosne i Hercegovine, da je upitno je li zaposlen, s obzirom da je od uhićenja, što je bilo 24. rujna 2025. u istražnom zatvoru, da nema imovine iz koje bi se mogla naplati ti novčana kazna, izricanje sporedne novčane kazne u ovom slučaju i ne bi bilo svrsihodno jer se ista objektivno ne bi mogla naplatiti. Stoga je žalbu okrivljenika i u tom dijelu valjalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se ukida sporedna novčana kazna.
20. Zbog prihvaćanja žalbe okrivljenika glede odluke o kazni, kako glavnoj tako i sporednoj, a cijeneći žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Sisku zbog odluke o kazni u kojoj tvrdi da je izrečena sankcija preblaga, sud nije prihvatio žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Sisku zbog odluke o kazni iz istih onih razloga zbog kojih je prihvatio žalbu okrivljenika zbog odluke o glavnoj kazni, a ti razlozi su navedeni u točki 18. obrazloženja ove presude.
21. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08 sud nije našao povrede odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
22. Zbog svega naprijed navedenog sud je prihvatio žalbu okrivljenika i na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 preinačio prvostupanjsku presudu glede pravne oznake kaznenog djela i glede odluke o kazni. Nadalje je utvrđeno da žalba državnog odvjetnika nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP/08 ista odbijena kao neosnovana, te je u nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.
Slavonski Brod, 25. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Silvija Sajfert
