Posl. br. P-552/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO Dubrovnik Stalna Služba u Korčuli, Građansko upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026. u prisustvu tužitelja i zastupateljice tužene, a na ročištu održanom radi objave odluke dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. Ovr-103/2025 od 19. ožujka 2025. godine, kojim se određuje ovrha na nekretninama JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ovršnih isprava – rješenja Ministarstva financija Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Korčula, Klasa: UP/I-411-01/2007-02/00167, Ur. broj: 513-07-19-02-2007-01 od dana 15. siječnja 2007. godine, Rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik Ispostava Korčula Klasa: UP/I-411-01/2008- 02/00166, Ur. broj: 513-07-19-02-2008-01 od dana 21. siječnja 2008. godine, Rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Korčula Klasa: UP/I-411-01/2009-02/00171, Ur. broj: 513-07-19-02-2009-01 od dana 20. siječnja 2009. godine, Rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Korčula, Klasa: UP/I- 411-01/2010-02/00165, Ur. broj: 513-07-19-02-2010-01 od dana 15. siječnja 2010. godine, i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja dobivenog prodajom, te se ukidaju sve provedene radnje."

Obrazloženje

1. Tužitelj u svojoj tužbi navodi da je zaključkom ovog suda pod posl. br. Ovr- 103/2025 od 5. svibnja 2025. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene na temelju rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli posl. br. Ovr-103/2025 od 19. ožujka 2025. nedopuštenom i to iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11 Ovršnog zakona. Stoga tužitelj i podnosi predmetnu tužbu postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci smatrajući da je ovakva ovrha nedopuštena, a ovo iz razloga što potraživanje tuženika koje predstavlja povod ovrhe jest potraživanje koje se odnosi na nepodmirene poreze i druga javna davanja koja potječu iz razdoblja od 2007. pa do 2010. godine, a koja potraživanja tuženika su zastarjela. Ujedno tužitelj navodi kako se tuženik već djelomično naplatio iz sredstava tužitelja na njegovim računima kao i zapljenom njegovog motornog vozila, pa tužitelj smatra da ne postoji nikakvo potraživanje tuženika prema njemu.

1.1. Tužena u svom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da sukladno odredbi čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 154/24, dalje OPZ), a u vezi sa čl. 222. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 152/24, dalje ZOO), a kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom i dalje se može namiriti iz opterećene stvari, ali samo ako tu stvar drži u rukama ili je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja tada se ne može namiriti ni iz opterećene stvari, pa tužena smatra kako je naplata zastarjele glavnice moguća i to zbog okolnosti što je potraživanje tuženog osigurano upisom zaloga na nekretninama u zemljišnim knjigama suda. U odnosu na navode iz tužbe gdje se ističe kako je izvršena zapljena motornog vozila tužitelja ističe se kako isto nikada nije napravljeno.

2. Na pripremnom ročištu održanom dana 25. studenog 2025. tužitelj u bitnom ustraje u svim navodima iznesenim u tužbi te smatra kako potraživanje tuženika prema tužitelju uopće ne postoji. Ovo iz razloga što je tužitelj prije podnošenja ove tužbe više puta komunicirao sa poreznom upravom, a koja je zapravo inicijator ovršnog postupka, te je na ime podmirenja duga u poreznoj upravi dao svoj auto marke Audi A6 tipa All Road, i to negdje tijekom 2012. ili 2013. godine. On je ovaj automobil ostavio na parkiralištu te djelatniku porezne uprave u Dubrovniku ostavio ključeve automobila i kazao mu gdje se automobil točno nalazi, a kako je ovaj automobil tada vrijedio između 45.000,00 kn i 50.000,00 kn smatra da je time u cijelosti namirio potraživanje porezne uprave. Nadalje ističe kako porezna uprava ovaj automobil nikada nije prodala, iako je tužitelj pronašao kupca za njega te sugerirao da se ovaj automobil proda upravo toj osobi, pa je na ovakav način tužitelj zapravo ostao i bez novca i bez automobila, a osim toga još uvijek je i opterećen ovršnim postupkom koji predmetom ove tužbe. Stoga tužitelj na ovom ročištu iznosi prijedlog nagodbe kojim bi se konačno riješila sva međusobna potraživanja između njega i porezne uprave i to na način da se u dug tužitelja prema poreznoj upravi uračuna vrijednost opisanog automobila, a ostatak duga, koji prema procjeni tužitelja iznosi između 2.000,00 € i 3.000,00 €, tužitelj bi bio spreman podmiriti u vrlo kratkom roku nakon sklapanja nagodbe. Zastupateljica tužene ustrajala je u svim navodima iz odgovora na tužbu, te je napomenula kako trenutno nema ovlaštenje sklopiti sudsku nagodbu. Nadalje, navodi kako nema nikakvih informacija o tome da je tužitelj doista predao automobil nekom od djelatnika porezne uprave, pa predlaže da tužitelj ukoliko ima kakav dokaz o tome taj dokaz priloži u spis. Ujedno navela je kako joj je za sklapanje nagodbe sa tužiteljem potrebna suglasnost Ministarstva financija Porezne uprave, a koju eventualnu može dobiti u roku od 30 dana. Na ročištu glavne rasprave koje je održano 15. siječnja 2026. tužitelj je naveo kako do dogovora među strankama nije došlo, a što je potvrdila i zastupateljica tužene, pa je stoga nastavljeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari i to provedbom dokaza predloženih po tužiteljskoj strani.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprave koja je priložena u spisu i to Zaključka Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli od 5. svibnja 2025., posl. br. Ovr-103/2025, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

3.1. Među strankama u ovom postupku nesporno je da je tužitelj Zaključkom ovog suda od 5. svibnja 2025. pod posl. br. Ovr-103/25 upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to ovrhe po Rješenju istog suda od 19. ožujka 2025. posl. br. Ovr- 103/2025 koja se temelji na ovršnoj ispravi, odnosno na rješenjima Ministarstva financija Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Korčula Klasa: UP/I-411-01/2007- 02/00167, Ur. broj: 513-07-19-02-2007-01 od dana 15. siječnja 2007. godine, Klasa: UP/I- 411-01/2008-02/00166, Ur. broj: 513-07-19-02-2008-01 od dana 21. siječnja 2008. godine, Klasa: UP/I-411-01/2009-02/00171, Ur. broj: 513-07-19-02-2009-01 od dana 20. siječnja 2009. godine i Klasa: UP/I-411-01/2010-02/00165, Ur. broj: 513-07-19-02-2010-01 od dana 15. siječnja 2010. godine. Pregledom ovosudnog Zaključka od 5. svibnja 2025. pod posl. br. Ovr-103/25 utvrđeno je kako je predmetno potraživanje tuženika prema tužitelju osigurano uknjižbom založnog prava na nekretninama tužitelja označenim kao kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, 29/1 zgr, 172/4, 687/2, 716, 1128/2, 1130/2, 1130/3, 1130/25 i 1133/9, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je dozvoljena rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Korčuli posl. br. Z-1499/12 od 14. ožujka 2013., a na temelju rješenja Općinskog suda u Korčuli posl. br. Ovr-67/12 od 24. rujna 2012.

3.2. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je za tražbine iz gore navedenih ovršnih isprava nastupila zastara, a sve s obzirom da sukladno odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, iz spisa je razvidno da je tuženik kao ovrhovoditelj pravovremeno, dakle u roku od deset godina, poduzimao radnje u svrhu naplate tražbine, čime je prekidao zastaru u smislu odredbe članka 241. ZOO-a. Uz to, radi potpunog razjašnjenja, valja ukazati tužitelju da se zastara prekida, ne samo podnošenjem tužbe, već svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, sve sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Stoga je, sada tužena radi osiguranja svog potraživanja prema tužitelju najprije ishodila rješenje Općinskog suda u Korčuli od 24. rujna 2012. pod posl. br. Ovr-67/12, a da bi potom po pravomoćnosti tog rješenja rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Korčuli od 14. ožujka 2013. pod posl. br. Z-1499/12 svoje potraživanje osigurala uknjižbom založnog prava na nekretninama koje su u vlasništvu tužitelja. Ovo se navodi iz razloga što je odredbom čl. 222. ZOO-a propisano da kada protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari samo ako je drži u rukama ili ako je ovo njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Stoga je očito kako je prigovor zastare kojeg iznosi tužitelj u cijelosti neosnovan, a osim toga iz zaključka ovog suda od 5. svibnja 2025. posl. br. Ovr-103/2025 vidljivo je da je sada tužena svoje pravo upisala u javnoj knjizi odnosno provedeno je osiguranje njene tražbine uknjižbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja. Vezano za navode tužitelja iz kojih proizlazi da je na ime podmirenja poreznog duga nekom od djelatnika porezne uprave ostavio svoj osobni automobil potrebno je reći kako ovakve tvrdnje tužitelja nisu ničim dokazane, a osim toga sud smatra kako su ovakve tvrdnje neozbiljne i paušalno iznesene. Naime, potpuno je jasno da se na ime namirenja poreznog duga ne mogu jednostavno ostaviti ključevi automobila nekom od djelatnika porezne uprave i da se na takav način ima smatrati da je porezna uprava zaplijenila automobil i da ga na ime namirenja nekakvog duga može prodati budući je za zapljenu automobila propisana posebna procedura, a koja u ovom slučaju jednostavno nije provedena. Stoga sud smatra ovu tvrdnju tužitelja nedokazanom te u ovom dijelu tužitelju nije poklonio vjeru.

4. Slijedom navedenog ovaj sud nalazi da su nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), odnosno tužitelj tijekom postupka nije uspio uvjeriti sud da bi tuženoj isplatio dugovani iznos na način da je poreznoj upravi ostavio svoj osobni automobil, dok je prigovor zastare potraživanja tuženika neosnovan u cijelosti, a iz kojeg razloga je tužbeni zahtjev odbijen i presuđeno je kao u izreci ove presude.

5. Budući da tužena nije popisala ni zatražila parnični trošak, to je odluka o istom izostala.

U Korčuli, 25. veljače 2026.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).