REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pn-70/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja ŠZ, zaposlene kod tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"tuženik EURHERC OSIGURANJE d.d.,Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB:22694857747 dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku KZ za period od 01.09.2021.g.do 31.08.2024.g. iznos od 13.903,34 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II.Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, naknadi troškove postupka u iznosu od 687,50 EUR sa zateznom kamatom od 25. veljače 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u Karlovcu klasa: UP/I-141-02/1-01/034090153702, urbroj: 341-07-05/3-15-014576, broj spisa 0100305 od 26.10.2015. osiguraniku KZ iz [adresa], priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti do koje je došlo zbog posljedica ozljede na radu, a rješenjem Područnog ureda u Karlovcu klasa: UP/I-141-06/15- 01/033409153702 urbroj: 341-07-05/3-15-13079, broj spisa 100305 od 5. travnja 2017. priznato je pravo na tjelesno oštećenja kao posljedica ozljede na radu. Isplata invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja je u uzročnoposljedičnoj vezi s prometnom nesrećom koja se dogodila dana 30.10.2012. u mjestu Gornje Taborište, Grad Slunj, koju je skrivio osiguranik tuženika IZ upravljajući vozilom KA 943-Dz, broj police: [broj police]. Tužitelj dalje navodi da je po ovom pravnom osnovu tužitelj već vodio postupak za naknadu štete, a posljednji tužbeni zahtjev je bio 27. rujna 2021. koji postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Karlovcu poslovni broj Pn-98/2021, a kojom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete s osnova invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja za razdoblje od 1.10.2018. do 31.8.2021. Tužitelj navoda da i dalje trpi štetu koja nastaje isplatama invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja KZ, a obračun isplaćene mirovine imenovane za naredni period od 1.9.2021. do 31.8.2023. iznosi 12.820,94 EUR, a naknada za tjelesno oštećenje za period od 1.9.2021. do 31.8.2023. iznosi 1.082,40 EUR. Tužitelj navodi da je tuženiku poslao odštetni zahtjev radi naplate naknade štete za naprijed navedeno razdoblje, koji zahtjev je primio, ali po njemu nije postupio. Tužitelj navodi da navedeno potraživanje temelji na odredbama članka 161.do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) te ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, a temeljem članka 164. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Stoga traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku KZ za period od 01.09.2021.g.do 31.08.2024.g. iznos od 13.903,34 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući od dana podnošenja tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju obzirom tužitelj istu temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranje, a ne na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj ustaje tužbom uz tvrdnju da je njegova osiguranica ozlijeđena u prometnoj nesreći što je imalo za posljedicu da je osiguranica umirovljena „ zbog ozljede na radu “. Postojanje i opseg tuženika, kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje štetnikom, regulirana je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN; u daljnjem tekstu ZOOP). Stavkom 3. članka 27. ZOOP- a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, a šteta bi bila samo razlika između razmjerne mirovine za slučaj povrede izvan rada i razmjerne mirovine u slučaju povrede na radu. Kako se radi o ozljedi na radu, razlike koja bi predstavljala štetu, nema. Osporava se osnov i visina štete, okolnost da se radi o javnim ispravama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje HZMO Područnog ureda Karlovac od 26. listopada 2015. i 5. travnja 2017., nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje i dr. od 29. lipnja 2015. te od 2. lipnja 2016., policijski zapisnik o očevidu od 30. listopada 2012., nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husineca dan u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu. P-512/2019, podaci o isplati na listu 34, dopis HZMO od 10.. rujna 2024., ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Damira Vodopiveca dan u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-512/2019, dok obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravnu ocjenu spora nisu provedeni daljnji dokazi.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u

Karlovcu klasa: UP/I-141-02/1-01/034090153702, urbroj: 341-07-05/3-15-014576, broj spisa 0100305 od 26.10.2015. osiguraniku KZ iz [adresa], priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti do koje je došlo zbog posljedica ozljede na radu, a rješenjem Područnog ureda u Karlovcu klasa: UP/I-141-06/15-01/033409153702 urbroj: 341-07-05/3-15-13079, broj spisa 100305 od 5. travnja 2017. priznato je pravo na tjelesno oštećenja kao posljedica ozljede na radu.

6. Isplata invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja je uslijedila u vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila dana 30.10.2012. u mjestu Gornje Taborište, Grad Slunj, koju je skrivio osiguranik tuženika IZ upravljajući vozilom KA 943-Dz, broj police: [broj police].

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja svojoj osiguranici KZ iz [adresa].

8. Među strankama je sporno primjenjuje li se na odnos između tužitelja i tuženika u ovom predmetu Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

9. Zakonom o mirovinskom osiguranju regulirano je pitanje prava Zavoda za mirovinsko osiguranje zahtijevati naknadu stvarne štete u vidu novčanih davanja izvršenih na teret mirovinskog osiguranja u slučajevima predviđenim tim zakonom, koja su sve novčana davanja i troškovi obuhvaćeni naknadom stvarne štete i osobe od kojih se može zahtijevati naknada štete. U slučaju sukoba Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja i Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18., dalje - ZMO).

10. Zakon o mirovinskom osiguranju u člancima 162. - 164. regulira pitanje od koga sve HZMO može potraživati naknadu štete. Pa tako sukladno HZMO može potraživati naknadu štete od same osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, poslodavca, centra za profesionalnu rehabilitaciju, Hrvatskog ureda za osiguranje, te sukladno čl. 164. st. 1. HZMO može potraživati naknadu štete i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

11. U ovom postupku HZMO potražuje naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg je vlasnik motornog vozila bio osiguran od automobilske odgovornosti. Prilikom sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti društva za osiguranje obvezuju se naknaditi štetu koju vlasnik vozila nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Odnos između vlasnika vozila i društava za osiguranje, između ostalog i svota osiguranja odnosno iznos do kojeg društvo za osiguranje odgovara, uređeni su ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti, uz minimalne uvjete koje propisuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

12. Člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje - ZOOP) regulirano je pitanje subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnog osiguranja. Pa tako sukladno st. 1. tog članka društvo za osiguranje obvezno je zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je kako se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranu, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je kako se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju i to u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Dakle, prethodno navedenim člankom limitirana je odgovornost društava za osiguranje prema HZMO-u, kao jednom od mogućih osoba od kojih HZMO može potraživati naknadu štete. To ne umanje pravo HZMO-a da, ukoliko je šteta veća od iznosa za koji društvo za osiguranje odgovara, ostatak štete do iznosa pune naknade isplaćene na ime priznatog prava na invalidsku mirovinu potražuje od samog štetnika.

15. Kada HZMO potražuje naknadu štete od društava za osiguranje, a koja šteta se odnosi na iznose isplaćene invalidske mirovine, na pitanje opsega odgovornosti i načina izračuna visine štete primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao zakon kojim je posebno regulirano pitanje subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnih osiguranja prema društvima za osiguranje. Stoga su društva za osiguranje dužna naknaditi nositeljima socijalnih osiguranja štetu koja se odnosi na isplaćene iznose mirovine u razmjernom iznosu, a koji se iznos određuje sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i to sve u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

14. Neosnovano tužitelj tvrdi da treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju NN 157/2013 kao lex posterior u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu NN 151/05, budući da navedeni zakoni ne reguliraju ista pitanja. Naime, kako je već navedeno, Zakon o mirovinskom osiguranju regulira pitanja naknade štete općenito prema svim osobama u odnosu na koje HZMO može potraživati naknadu stvarne štete, dok je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, kao posebnim zakonom, regulirano pitanje odgovornosti društava za osiguranje kada HZMO od njih potražuje naknadu štete.

15. Kada je riječ o izdacima koje je HZMO učinio na ime isplate invalidske mirovine, sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP-a, obveza društava za osiguranje na naknadu štete postoji ukoliko postoji razlika između iznosa mirovine koje je HZMO isplatio svom osiguraniku i iznosa mirovine koje bi bili isplaćeni da je pravo na invalidsku mirovinu priznato zbog ozljede na radu.

16. Prema pravnom shvaćanju sadržanom u brojnim odlukama ( Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

17. Stoga, nastanak štete treba utvrditi i štetu obračunati primjenom odredaba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), koji je bio na snazi u vrijeme kada su isplate izvršene.

18. Prema odredbama članka 27. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

19. Stoga je u postupku valjalo utvrditi koliko bi iznosila invalidska mirovina da je pravo na invalidsku mirovinu priznato zbog povrede na radu

20. Sud je u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja na pripremnom ročištu upozorio tužitelja kako je potrebno predložiti dokaze kojima bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u slučaju da sud nađe kako se u konkretnom slučaju na pitanje visine štete primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju sukladno kojem je tužitelj postavio tužbeni zahtjev.

21. Obzirom nije predložio provođenje vještačenja na okolnost utvrđivanja visine štete primjenom članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a što je bio dužan sukladno članka 7. stavak 1. kao i članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80722, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), na temelju članka 221.a ZPP sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Tuženiku pripada naknada troškova temelje odredbe članka 154. stavak 1. ZPP obzirom je u cijelosti uspio u sporu.

23. Troškovi tuženika sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 500,00 EUR prema Tbr.8.t.1. i za sastav podneska od 19.1.2026. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr.8.t.4., što uvećano za PDV od 25 % prema Tbr.46, iznosi ukupno 687,50 EUR koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 25. veljače 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9.ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb

2. OD Grgić & Partneri iz Zagreba