REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj Pn-53/2021-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika u pravnoj stvari tužitelja: 1) GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2) CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavlju, protiv tuženice JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja 1) GŽ i tuženice JŽ, **.**.2026.
p r e s u d i o je
Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nalaže se tuženoj JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljima GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] plati iznos od 890,91 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 11.01.2017.g. do isplate, a tužiteljici CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 670,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21.12.2016.g. do isplate, te da tužiteljima im solidarno plati iznos od 927,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.02.2020.g. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
"2. Nalaže se tuženoj JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljima GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] solidarno plati troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena ,u roku 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. lipnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete od 2.055,54 EUR / 15.487,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-758/17-48 od 24. veljače 2020.g. proglašena nedopuštenom izravna naplata, odnosno pljenidba i prijenos sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-3/16 od 24. svibnja 2016., koja je podnesena na izravnu naplatu financijskoj agenciji dana 22. studenog 2016., te je naloženo tamo tuženiku, mldb. KŽ da tužiteljima plati parnični trošak u iznosu od 6.987,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2020. do isplate. Da je u naprijed navedenom parničnom postupku utvrđeno je da su tužitelji u periodu od 12. siječnja 2016.g. (od kada je počela njihova obveza plaćanja uzdržavanja po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob- 3/16-23 od 24. svibnja 2016.), pa do 22. studenog 2016.g. (kada je podnesen zahtjev za izravnu naplatu), uredno podmirivali svoje obveze po navedenoj pravomoćnoj presudi, na način da su na tekući račun tužene uplaćivali mjesečno iznos od 800,00 kn. Nadalje da je utvrđeno da su u razdoblju od 24. veljače 2016. do 22. studenog 2016. s osnova uzdržavanja mlt. KŽ uplatili na tekući račun tužene ukupno iznos od 1.128,14 EUR / 8.500,00 kn, te da su svoju obvezu čak i preplatiti za iznos od 106,18 EUR / 800,00 kn. Navode da je tuženica znajući da je primila uplate za navedeno razdoblje, usprkos tome dana 22. studenog 2016., kao zakonska zastupnica mlt. KŽ, FINA-i podnijela zahtjev za izravnu naplatu, tražeći naplatu prema ovršnoj ispravi u cijelosti, dakle i za period za koji je od tužitelja već na svoj tekući račun primila iznos alimentacije. Radi toga da su tužitelji bili prisiljeni tužbom zatražiti utvrđenje da je izravna naplata nedopuštena. Dok su tužitelji pred sudom uspjeli dokazati svoje tvrdnje u postupku pred OGSZ br. P-758/17, da je FINA postupala po pravomoćnoj presudi i ustegnula im i prenijela na račun tužene novčana sredstva i za razdoblje u kojem su tužitelji već platili svoju obvezu. Nadalje da da im je parnični postupak u predmetu OGSZ P-758/17 kojeg su morali pokrenuti protiv mlt. KŽ, krivnjom tužene, prouzročio sudske troškove u iznosu od 927,40 EUR / 6.987,50 kn, kako to stoji u presudi OGSZ br. P-758/17-48 od 24. veljače 2020. Plaćanje parničnih troškova naloženo je mlt. KŽ, koji je bio pasivno legitimirana stranka u naprijed navedenom parničnom postupku. Međutim da je mlt. KŽ osoba koja nema vlastitih novčanih sredstava niti imovine, niti da je za očekivati da će ih imati, budući da se radi o djetetu teško oštećenog zdravlja koje je smješteno u Centar za rehabilitaciju Rijeka – Podružnica Kraljevica, radi čega je izvjesno da tužitelji ove troškove od njega neće moći naplatiti nikada. Zaključno da je takvo postupanje tužene kao zakonske zastupnice mlt. KŽ protupravno i da je dovelo do umanjenja imovine tužitelja u iznosu od 1.128,14 / 8.500,00 kn, te daljnju štetu u vidu parničnih troškova koje nikada neće moći naplatiti od mlt. KŽ. Dakle, da im je zbog protupravne radnje tužene (dvostruke naplata istog potraživanja), nanijeta šteta u ukupnom iznosu od 2.055,54 EUR / 15.487,50 kn. Slijedom čega tužitelji predlažu da sud nakon provedenog postupka, usvoji tužbeni zahtjev.
2. Tužena u odgovoru na tužbu zaprimljenom na ovaj sud dana 6. srpnja 2021. u bitnome navodi kako je njezin sin KŽ rođen **.**.2021. sa velikim poteškoćama te kako se 9 godina sama brinula za dijete, a da im je bolnica tijekom tih godina bila ''druga kuća''. Nadalje, da se od 2015. godine svađa za alimentaciju te da se često nije mogla pojavljivati na sudu jer da joj je sin KŽ bio dijete i da su ga samo ona i kuma mogle svladati u čuvanju. Tužena ističe kako je njezina priča jedna od najtežih u zadarskoj županiji. Njezin sin KŽ da je dana 20. veljače 2020. završio u Domu Kraljevica jer da više nije mogla dalje. Nadalje navodi kako živi od 110,16 EUR / 830,00 kn dječjeg doplatka i alimentacije, a da svoga sina KŽ posjećuje zahvaljujući svojoj obitelji i kumi i da mu pruže što više druženja i vremena provedena s obitelji. Nadalje, da je imao operativni zahvat zubiju gdje je morala boraviti s njime par dati u bolnici u Rijeci kao i potpisati za samu operaciju. Ističe da će izvući uplate u razdoblju od 2011. pa do 2015. godine od obitelji KŽ. Navodi kako djetetov otac, te baka i djed nisu 4 godine vidjeli dijete niti nazvali kako bi pitali kako je. Tužena navodi kako će svoju uplatu odslužiti zatvorskom kaznom jer da novca nema.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-758/17-48 od 24. veljače 2020. (ls. 5-9), nalaz i mišljenje Ručević vještačenja d.o.o. u predmetu OGSZ br. P-758/17 (ls. 10-11), pregled prometa po tekućim računima tužitelja (12-14), izvršio uvid u cjelokupni spis OGSZ posl.br. P-758/17, izvršio uvid u zahtjeve za izravnu naplatu (ls. 15-18), rješenje Centra za socijalnu skrb Zadar od 18. veljače 2020. (ls. 19-20), izveo dokaz saslušanjem tužitelja 1) GŽ (ls. 53), saslušanjem svjedoka VŽ (ls. 53), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Martini Mate te izvršio uvid u nalaz i mišljenje od 12. listopada 2025. (ls. 89-94), daljnje dokazne prijedlog sud nije izvodio obzirom da stranke druge dokaze nisu predlagale.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da im tuženica isplati s osnove materijalne štete iznos od 927,00 EUR, u vidu dosuđenih troškova po pravomoćnoj presudi OGSZ br. P-758/17-48 od 24. veljače 2020., te zahtjev da im tuženica s osnove materijalne štete isplati iznos od 1.561,69 EUR, koliko je tužiteljima naplaćeno temeljem osnove koja je kasnije, naprijed navedenom pravomoćnom presudom OGSZ utvrđena nedopuštenom i to GŽ iznos od 890,91 EUR, a CŽ iznos od 670,78 EUR, sve uvećano za pripadajuće sa zatezne kamate.
6. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 758/17-48 od 24. veljače 2020., proizlazi da je utvrđena nedopuštenom izravna naplata, odnosno pljenidba i prijenos sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-3/16 od 24. svibnja 2016. godine, koja je podnesena na izravnu naplatu Financijskoj agenciji dana 22. studenog 2016. godine, te je naloženo mldb. tuženiku GŽ nadoknaditi tužiteljima GŽ i CŽ troškove postupka u iznosu od 927,40 EUR / 6.987,50 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Uvidom u zahtjeve za izravnu naplatu proizlazi da su sporna sredstva uplaćena na račun majke i zakonske zastupnice ovrhovoditelja (mldb. KŽ) JŽ, a tuženica je postupala isključivo kao zakonska zastupnica, u okviru svojih zakonskih ovlasti.
7. Da bi tužitelji uspjeli u ovom postupku moraju dokazati prije svega pasivnu legitimaciju tuženice.
8. Sud, pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, smatra da bi se konkretnom predmetu imala primijeniti odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), a koje se odnose na institut o stjecanju bez osnove, st. 1. navedenog članka propisuje "kada dio imovine prijeđe u imovinu druge osobe bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu ili, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi", dok stavak 3. kaže da "obveza vraćanja ili naknade nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala".
8a. Prema čl. 97. Obiteljskog Zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje OZ), st. 1. navodi da roditelji imaju dužnost, pravo i odgovornost upravljati imovinom djeteta s pažnjom odgovornog roditelja, na način da je očuvaju i po mogućnosti uvećaju, dok st. 3. kaže da prihodi od imovine djeteta mogu se koristiti samo za uzdržavanje djeteta, a čl. 5. da roditelji zastupaju dijete glede imovine i imovinskih prava u skladu s odredbama članaka 99. i 101. ovoga Zakona.
9. Primjenom čl. 1111. ZOO, ključna pretpostavka odgovornosti jest da je tužena osoba osobno primila ili stekne imovinsku korist od tužitelja.
10. Pogrešno smatraju tužitelji da bi u konkretnom slučaju imale primijeniti odredbe ZOO, koje se odnose na naknadu štete, i to u vidu štete koju tužitelji traže a koja proizlazi iz radnje podnošenja prijedloga za izravnu naplatu u svojstvu zakonskog zastupnika. Takvo djelovanje je zakonska funkcija zastupnika i ne podrazumijeva osobnu imovinsku korist, niti stjecanje imovine tuženice, te stoga ne može biti kvalificirano kao štetna radnja niti osnova za naknadu štete. Tuženica nije osobno primila sredstva niti ostvarila imovinsku korist, te stoga nije stjecatelj bez osnove.
11 . Prema shvaćanju ovog suda, tužitelji u ovom postupku u stvarnosti pokušavaju pretvoriti pravni institut stjecanja bez osnove u naknadu štete za vlastitu financijsku obvezu. Međutim, čin podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od strane zakonskog zastupnika ne stvara osobnu imovinsku korist za tuženicu, pa iz tog razloga nijedna pretpostavka čl. 1111. ZOO nije ispunjena.
12. S obzirom na to da tuženica nije stjecatelj bez osnove, odnosno da je tužbeni zahtjev usmjeren prema pogrešnoj osobi, a što nedvojbeno proizlazi iz isprava priloženih ovom spisu i samih navoda tužitelja koji navode da su novčana sredstva s osnove plaćanja uzdržavanja po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-3716-23 od 24. svibnja 2016. godine, i to od 12. siječnja 2016. do 22. studenoga 2016, kada je podnesen zahtjev za izravnu naplatu, uredno podmirivali obveze po navedenoj pravomoćnoj presudi, na način da su na račun tužene uplaćivali mjesečno iznose od 106,52 EUR / 800,00 kuna na ime uzdržavanja mlt. unuka KŽ, dok s druge strane zahtjevi za izravnu naplatu podneseni su od strane mlt. SŽ kao ovrhovoditelja na temelju presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-3/16 od 24. svibnja 2015., stoga zahtjev tužitelja nije osnovan budući tuženica nije pasivno legitimirana u ovom postupku.
13. Analizom i ocjenom isprava priloženih spisu te izvođenjem svih dokaza koje su predložili tužitelji na ovu okolnost ne proizlazi da je tuženica pasivno legitimirana u ovom sporu jer iz samih dokaza, već proizlazi da bi zahtjev trebao biti usmjeren prema mlt. unuku KŽ.
14. Budući da tužitelji nisu dokazali pasivnu legitimaciju tuženice, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen.
15. Sud nije cijenio preostale izvedene dokaze na okolnost osnovanosti tužbenih navoda u smatrajući isto zbog gore iznesenih razloga kao suvišno.
16. Odluka o trošku je izostala budući da tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu, nije podnio zahtjev za naknadu parničnog troška.
U Zadru, 25. veljače 2026. godine
Sudski savjetnik
Sudac
Matej Zurak
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u članku 335. ZPP- a, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
Tužitelju po pun.
Tuženici osobno
