REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-6495/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice PA OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Glowatzky Sesar, odvjetnica iz Zagreba, radi brisanja prava suvlasništva tuženice, podredno radi utvrđenja prava suvlasništva tužiteljice, 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se brisanje prava vlasništva tuženice PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na 108/750 idealnog dijela nekretnine označene kao:

- 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) poslovni prostor - garaža, koja se sastoji od jedne prostorije u dvorištu površine 12,40 m2 neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi u stambenoj zgradi oznake [adresa]. DVORIŠTE STAMBENA ZGRADA, [adresa] DVORIŠNA ZGRADA, sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu.''

II./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica 108/750 idealnog dijela nekretnine označene kao:

2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) poslovni prostor - garaža, koja se sastoji od jedne prostorije u dvorištu površine 12,40 m2 neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi u stambenoj zgradi oznake [adresa]. DVORIŠTE STAMBENA ZGRADA, [adresa] DVORIŠNA ZGRADA, sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu.''

III./ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

IV./ Nalaže se tužiteljici ŽA OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici PA OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.087,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽA u tužbi protiv tuženice PA iznosi sljedeće tvrdnje:

- da je 5. svibnja 2010. tužiteljica kao kupac sa ĆA kao prodavateljicom, zastupanom po punomoćnici ĐA, zaključila ugovor o kupoprodaji nekretnine, i to : poslovnog prostora – garaže, površine 12,4 m2, u [adresa], a što čini 108/750 suvlasničkog dijela nekretnine i to ulične stambene zgrade u [adresa], sagrađene na zk. č. br. 2323/26, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], uključujući i suvlasnički dio zemljišta te zajedničkih dijelova zgrade i uređaja;

- da tužiteljica nije nikada zatražila uknjižbu svoga prava vlasništva na temelju navedenog ugovora;

- da je ĐA, kćer prodavateljice ĆA, znajući da se tužiteljica nije uknjižila kao suvlasnica nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji od 5. svibnja 2010., navedenu okolnost iskoristila na način da je 30. kolovoza 2018. zastupana po punomoćnici Ani Glowatzky Sesar, odvjetnici iz Zagreba, podnijela prijedlog radi naknadno pronađene imovine iza svoje majke, pokojne ĆA, između ostaloga i za predmetnu nekretninu, iako joj je bilo poznato da je upravo ona, kao punomoćnica pok. ĆA, potpisala kupoprodajni ugovor u ime prodavateljice, kojim je suvlasnički udio u omjeru od 108/750 dijela nekretnine prodan tužiteljici;

- da je javni bilježnik Javorka Martinić iz Zagreba postupila po prijedlogu te je 10. listopada 2018. doneseno rješenje o naknadnoj pronađenoj imovini, kojim je suvlasnički udio od 108/750 dijela nekretnine kojim je pok. ĆA raspolagala kupoprodajnim ugovorom zaključenim s tužiteljicom 5. svibnja 2010., raspoređen nasljednici pok. ĆA, ĐA, koja se na temelju toga rješenja uknjižila u zemljišne knjige kao vlasnica te

- da je **.**.2018. ĐA kao prodavateljica sklopila ugovor o kupoprodaji s tuženicom PA, kao kupcem, predmet kojega je bio suvlasnički udio od 108/750 dijela predmetne nekretnine te se tuženica na temelju tog ugovora uknjižila u zemljišne knjige kao suvlasnica predmetne nekretnine u omjeru od 108/750 dijela.

1.2 Tužiteljica tvrdi nadalje da je tuženica bila upućena u gore opisani tijek prijenos prava vlasništva suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini te da je znala da kupuje nekretninu koja je prethodno već otuđena i predana u posjed tužiteljici, pa stoga tužiteljica na temelju odredbe čl. 125. st.1. ZVDSP (u daljnjem tekstu: ZV) postavlja glavni tužbeni zahtjev, citiran pod točkom I./ izreke ove presude.

1.3 Tužiteljica navodi nadalje da se nalazi u kontinuiranom samostalnom suposjedu predmetne nekretnine više od dvadeset godina, za koje vrijeme je uredno podmirivala sve obveze koje su tu nekretninu teretile, plaćala režijske troškove, odnosno izvršavala sva vlasnička prava i svoju faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom kao da je vlasnica iste. Stoga tužiteljica tvrdi da je pravo suvlasništva predmetne nekretnine u omjeru od 108/750 dijela stekla dosjelošću te na temelju odredbe čl. 159. ZV postavlja eventualni tužbeni zahtjev (čl. 188. st.2. ZPP), citiran pod točkom II./ izreke ove presude.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode da joj je u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora s ĐA, **.**.2018., bilo poznato da kupuje suvlasnički udio na nekretnini koji je prethodno već bio otuđen i predan u posjed tužiteljici.

2.1 Tuženica ističe da je u trenutku namjere kupnje spornog suvlasničkog udjela izvršila uvid u stanje zemljišne knjige te utvrdila da je na suvlasničkom udjelu koji je predmet spora kao suvlasnica upisana pok. ĆA. Po utvrđenju navedenoga, tuženica je stupila u kontakt s ĐA, nasljednicom pok. ĆA, s namjerom kupnje predmetnog suvlasničkog udijela. Tuženica je od ĆA izričito zatražila podatak je li navedenim suvlasničkim dijelom ikada raspolagano, je li isti prodavan, odnosno polažu li treće osobe pravo na navedeni dio, na što joj je ĐA odgovorila da predmetnim suvlasničkim udjelom nije nikada raspolagano u korist trećih osoba. Nadalje, uvidom u zemljišne knjige, a prije pokretanja postupka radi naknadno pronađene imovine, kao i u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji od 15.10.2018. tuženica je utvrdila da je zk stanje čisto, da tužiteljica nije predala nikakav prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, da ne postoji nikakva aktivna plomba radi uknjižbe prava vlasništva na ime tužiteljice ili bilo koje druge treće osobe, a iz čega bi slijedilo da je tuženica nesavjesno pristupila zaključenju Ugovora o kupoprodaji. Tek po utvrđenju svega naprijed navedenoga, a prema punomoći koju je ĐA izdala odvjetnici koja tuženicu zastupa u ovom parničnom postupku, ĐA je pokrenula postupak radi naknadno pronađene imovine. Upravo iz navedenog postupanja tuženice, razvidno je da je ona postupala s povjerenjem u zemljišne knjige te da je na transparentan i zakonit način prvotno proveden postupak naknadno pronađene imovine te je tuženica pristupila zaključenju Ugovora o kupoprodaji dana 15. listopada 2018. tek po okončanju postupka radi naknadno pronađene imovine i uknjižbe ĐA u zemljišne knjige kao nasljednice iza pok. ĆA. Tuženica tvrdi da je iz njezinog opisanog postupanja razvidno da je postupala u dobroj vjeri te da je prva zatražila upis u zemljišnu knjigu i upisala se kao suvlasnica na spornom dijelu, pa da stoga glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

2.2 Nadalje tuženica osporava tužbeni navod te konstataciju iz odredbe čl. 4. Ugovora o kupoprodaji od 5. svibnja 2010., u kojoj stoji da je tužiteljica u posjed nekretnine koja je predmet spora stupila činom zaključenja Ugovora od 05. svibnja 2010. te na temelju toga Ugovora, a na kojem tužbenom navodu tužiteljica temelji tvrdnju da je njezin posjed zakonit. Tuženica tvrdi da ĆA, prodavateljica iz kupoprodajnog ugovora od 5. svibnja 2010., niti osobno niti preko punomoćnice ĐA, nikada nije predmet spora predala u posjed tužiteljici. Tuženica tvrdi da je posjed predmetne nekretnine prije tužiteljice vršila majka tužiteljice pok. TA, a prije nje pok. EA, koja je s Gradom Zagrebom imala zaključen Ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora te je posjed vršila isključivo kao nesamostalni posjednik, a sve na temelju zakupnog odnosa. Naime, tijekom postupka povrata oduzete imovine utvrđeno je da posjed predmetne garaže u cijelosti vrši prednica tužiteljice (pok. EA) i to na temelju Ugovora o zakupu poslovne prostorije, te kao takav posjednik niti prednica tužiteljice, a niti tužiteljica osobno, nisu mogle steći pravo vlasništva dosjelošću. Tuženica ističe nadalje da nakon okončanja postupka povrata oduzete imovine prednica tužiteljice nije predala predmetni poslovni prostor ovlaštenicima naknade odnosno ranijim vlasnicima, već ga je nastavila koristiti bez pravne osnove, iako su je ovlaštenici povrata pozivali u nekoliko navrata na predaju posjeda predmeta spora.

2.4 Tuženica navodi nadalje da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u omjeru od 134/759 dijela, koji suvlasnički udio je tuženica stekla na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog s CA. Tuženica je na temelju te kupoprodaje opravdala suvlasnički suposjed predmetne nekretnine, ali samo u odnosu na nesporno upisani suvlasnički dio od 134/750 dijela, dok je u preostalom dijelu nastavila koristiti predmetni prostor u cijelosti kao nepošten, nezakonit i neistinit posjednik. Zbog toga se tuženica tužiteljici prvo usmeno, a kasnije i pisano obraćala radi predaje u suposjed predmeta spora te je naposljetku bila primorana pokrenuti parnični postupak radi predaje istoga u suposjed. Navedeni parnični postupak vodio se pred naslovnim sudom pod posl. br. P - 3614/20 te je pravomoćno okončan u korist u ovoj parnici tuženice.

2.5 Tuženica se protivi i eventualnom tužbenom zahtjevu te osporava tužbeni navod da se tužiteljica nalazi u kontinuiranom samostalnom posjedu predmetne nekretnine više od dvadeset godina. Naime, kao što je već izloženo, prednica (baka) tužiteljice EA imala je s Gradom Zagrebom zaključen Ugovor o zakupu predmeta spora, te se je ista vršila posjed kao nesamostalan posjednik. Nesamostalnost posjeda prva je prepreka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predmet spora (suvlasnički dio od 108/750 dijela) nije nikada predan u samostalan vlasnički posjed tužiteljici na temelju Ugovora o kupoprodaji od 05.05.2010. te je tužiteljica zakoniti, istinit i pošten suposjednik predmetne nekretnine isključivo na temelju svog suvlasničkog udjela od 134/750, i to na temelju kupoprodajnog ugovora koji je tužiteljica 5. svibnja 2010. zaključila s CA te na temelju kojega ugovora je tužiteljica svoje pravo suvlasništva u omjeru od 134/750 i upisala u zemljišne knjige.

2.6 Tuženica slijedom svega izloženog predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave su spisu – korespondencija između punomoćnika stranaka koja je prethodila ovoj parnici (list 6-7 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. listopada 2018. (list 8-12 spisa), rješenje javnog bilježnika Javorke Martinić (list 18-20 spisa), punomoć (list 12 spisa), ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora – garaže od 5. svibnja 2010. (list 25-27 spisa), zk izvadak (list 28-34, 52-58, 91-93 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada od 14. svibnja 2007. (list 48 spisa), ugovor o zakupu poslovne prostorije od 9. ožujka 1970. (list 49-51 spisa) te je pregledan spis ovoga suda posl. br. P-3641/2020. Izveden je dokaz saslušanjem stranaka (list 88-90, 132 spisa) i svjedoka GA.

3.1 Stranke su suglasno predložile izvesti dokaz saslušanjem ĐA kao svjedokinje, no taj dokaz nije izveden jer je ĐA preminula. Nadalje, tužiteljica je predložila kao svjedokinju saslušati odvjetnicu Anu Glowatzky Sesar, punomoćnicu tuženice u ovoj parnici, ''na okolnost'' što je ona kao punomoćnica ĐA podnijela prijedlog radi naknadno pronađene imovine, iz čega, prema tvrdnji tužiteljice, proizlazi da je punomoćnica tuženice znala ili morala znati da je suvlasnički udio na nekretnini koji je ĐA prodala tuženici, već bio prodan tužiteljici. Ovaj dokazni prijedlog odbijen je kao nepotreban. Naime, osim ako se pretpostavlja da su odvjetnici neetični, a što ovaj sud ne pretpostavlja, iz činjenice da je punomoćnica tuženice zastupala ĐA u postupku radi naknadno pronađene imovine ne proizlazi zaključak da je punomoćnici tuženice bilo poznato da je prednica ĐA, pok. ĆA za života raspolagala suvlasničkim udjelom na predmetnoj nekretnini, već proizlazi upravo suprotan zaključak. Osim toga, čak i da je punomoćnici u ovoj parnici tuženice bilo poznato da je ĆA, zastupana po ĐA, raspolagala spornim suvlasničkim udjelom na nekretnini, punomoćnica tuženice mogla bi o tome uskratiti svjedočenje, na temelju odredbe čl. 237. st.1. ZPP.

3.2 Obje parnične stranke su od drugih u ranijem tijeku postupka iznesenih dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka odustale, predloživši sudu da odluku donese na temelju stanja spisa.

4. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na činjenično stanje utvrđeno primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud je zaključio da su glavni i eventualni tužbeni zahtjev neosnovani.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je ĆA kao prodavateljica, zastupana po punomoćnici ĐA, ugovorom o kupoprodaji zaključenim 5. svibnja 2010. s tužiteljicom (list 25- 27 spisa) raspolagala suvlasničkim udjelom od 108/750 dijela nekretnine, u naravi poslovnog prostora – garaže u [adresa],

- da tužiteljica nije na temelju kupoprodajnog ugovora od 5. svibnja 2010. podnijela zahtjev za uknjižbu suvlasničkog udjela od 108/750 dijela nekretnine koja je bila predmet toga ugovora

- da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini od 10. listopada 2018. (list 19-20 spisa) ĐA, kao nasljednici pok. ĆA, raspoređen suvlasnički udio od 108/750 dijela nekretnine, koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog 5. svibnja 2010. između ĆA kao prodavateljice i tužiteljice kao kupca

- da je ĐA kao prodavateljica 15. listopada 2018. s tuženicom kao kupcem zaključila ugovor o kupoprodaji (list 8-10 spisa) predmet kojega je bio isti suvlasnički udio od 108/750 dijela nekretnine, kojim je ĆA već raspolagala, i to ugovorom o kupoprodaji od 5. svibnja 2010. zaključenim s tužiteljicom

- da se tuženica na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog s ĐA **.**.2018. upisala u zemljišne knjige kao suvlasnica udjela od 108/750 dijela nekretnine

- da je prema zk stanju tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u omjeru od 134/750 dijela, dok je tuženica suvlasnica u preostalom dijelu (neslužbena kopija ZK uloška na listu 91-93 spisa, sa stanjem na dan 3. svibnja 2024., pri čemu između stranaka nije sporno da taj ZK uložak sadržava aktualno stanje u pogledu suvlasničkih udjela na nekretnini) te

- da parnične stranke, kao suvlasnice, vrše suposjed predmetne nekretnine, počevši od pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio kod ovog suda pod posl. br. P- 3614/2020, po tužbi ovdje tuženice protiv ovdje tužiteljice, radi predaje u suposjed.

6. U pogledu glavnog tužbenog zahtjeva, između stranaka je sporno je li tuženica u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 2018. (list 8-10 spisa) bila u dobroj vjeri; konkretno, je li tuženici u trenutku zaključenja tog ugovora bilo poznato da je nekretnina već prodana i predana u samostalni posjed tužiteljici (čl. 125. st.2. ZV).

6.1 U pogledu eventualnog tužbenog zahtjeva, između stranaka je sporno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva u omjeru od 108/750 dosijedanjem.

7. Tužiteljica je iskazala da ona živi na kućnom broju 10, a tuženica na kućnom broju 9, u istoj zgradi, da ima nekoliko godina otkad se tuženica doselila, no da susjede ne poznaje te da je tuženicu prvi put srela na sudu, kada ju je tužila u parnici u kojoj je od nje tražila da joj preda garažu u suposjed. Prema daljnjem iskazu tužiteljice, nekretnina koja je predmet ovog postupka nalazi se na kućnom broju 9, to je dvorišna zgrada, ista zgrada u kojoj živi tuženica. Radi se o garaži, koja se koristila kao garaža dok uz park na Krešimirovom trgu nisu postavljeni stupići, što je onemogućilo da se taj prostor koristi kao garaža. Od tada se taj prostor koristio kao skladište. Zgrada je izgrađena 1941., tužiteljičin djed bio je obrtnik i zaključio je ''nekakav ugovor o najmu'' s državom, to je bilo nakon drugog svjetskog rata i on je kao obrtnik na to imao pravo; dakle, tu su garažu koristili prvo njezini djed i baka, pa otac i majka, a sad je koristi ona. Ta garaža nikad nije bila korištena za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti, nego isključivo za parkiranje automobila. Tuženica je nadalje iskazala da je kupila ''kvadrate te garaže'' koji su predmet ovog postupka od ĐA, ostali suvlasnici nisu bili voljni prodati joj svoje suvlasničke udjele. Ona je, naime, plaćala najam državnim nekretninama, no onda su joj samo prestale dolaziti uplatnice, država je valjda tu garažu vratila vlasnicima, s tim da je država bila ''svakako jedan od suvlasnika''. Tužiteljica je iskazala nadalje da je odlučila kupiti ''te kvadrate'' kada ju je počela maltretirati ĐA, koja joj je počela dolaziti na vrata i govoriti joj da joj je ona ''uzela stan i garažu''. Naposljetku je tužiteljica iskazala da se nikad nije uknjižila, da joj nitko nije rekao da to mora, a ona nije pravne struke te da je shvatila da se trebala uknjižiti tek kada ju je gospođa PA (tuženica) tužila kod ovoga suda tražeći da joj tu garažu preda u suposjed. Sud je presudio da je ona to dužna učiniti te je po sudskoj presudi postupila.

7.1 Tuženica je iskazala da je 2017. kupila stan na Krešimirovom trgu, na kućnom broju 9, u visokom prizemlju te da taj stan ima na južnoj strani terasu, koja je ujedno krov garaže, koja je posebni objekt u dvorištu, nadozidan, odnosno naslonjen na zgradu i u kojem postoje ukupno tri garaže. Prema daljnjem iskazu tuženice, nakon što je ona uselila u studenom 2017., počeo ju je maltretirati g. Ž, koji je koristio dvije od te tri garaže i on se počeo protiviti tome da tuženica koristi svoju terasu. Strašno ju je maltretirao, na tuženičinu terasu iskrcavao je stvari te na nju provalio, i slično. 2018. godine srušio je ogradu koja spaja tu terasu s njezinim stanom te je ona gledala kako da se obrani od tog agresivnog čovjeka, zanimala ju je samo njezina terasa, pa je onda sazvala skup stanara da sazna čije su to garaže, s tim da je g. Ž je tvrdio da su njegove, da je on vlasnik svega toga, ali ona je u zemljišnim knjigama vidjela da su te garaže upisane na osobe koje se prezivaju CA i ĐA. Na sastanku stanara jedna susjeda rekla joj je da poznaje ĆA, da su od nje kupili stan, da je onda već stara, da ''ima sto godina'', da živi u staračkom domu i da to sve vodi njezina kćerka ĐA; dala je tuženici njezin broj i ona joj se javila. Namjera joj je bila kupiti neki suvlasnički udio u tim garažama - ''čisto da si kupim mir.''

7.2 Tuženica je nadalje iskazala da se potom javila ĐA, koja joj je ispričala da su joj vratili stan nakon denacionalizacije, no da je s tom garažom bilo nekih problema, pa da garažu zato nije prodala, te je onda tuženica ''od nje'' kupila suvlasnički udio sve te tri garaže, sve što je bilo u suvlasništvu ĆA. Najprije je nekoliko puta telefonski razgovarala s gospođom ĐA, a onda se jednom i našla s njom. Budući da je već bila u sukobu s gospodinom P, izričito je pitala gospođu ĐA je li s tim suvlasničkim udjelom sve u redu te joj je ona kategorički tvrdila da jest. Od ranije je poznavala odvjetnicu koja je zastupa u ovom postupku i nakon što se dogovorila s gospođom ĐA da od nje kupi suvlasnički udio, javila se toj odvjetnici i ona je dalje ''sve to pravno'' vodila. Poznato joj je da je prije nego što je zaključila kupoprodajni ugovor proveden postupak radi naknadno pronađene imovine iza pok. ČA. Poznato joj je i da je taj postupak organizira njezina odvjetnica iz ovog postupka. Prodavateljica ĐA nikada nije spomenula ovdje tužiteljicu gospođu ŽA, dapače; tuženica je pitala ĐA zna li ona tko koristi tu garažu, na što joj je ĐA odgovorila da tamo nikada nije živjela te je kategorički je tvrdila da to ne zna.

7.3 Tuženica je iskazala nadalje da je vidjela da garaže koristi g. Ž i još jedan čovjek za kojeg je mislila da je njegov sin, dok tužiteljicu nije nikada vidjela da koristi bilo koju od tih garaža. Prema daljnjem iskazu tuženice, ona od ĐA nije tražila da stupi u posjed garaže na temelju ugovora o kupoprodaji koji je s njom zaključila, iz razloga što je suvlasnički udio na toj garaži kupila ''zato da si kupi mir'', pa joj nije bilo ključno da ima posjed garaže, bitna joj je bila terasa, da zaštiti posjed terase, koja je ujedno krov garaže. U suposjed predmetne garaže stupila je tek po okončanju parničnog postupka u kojem je gospođi ŽA (u ovom postupku tužiteljici) naloženo da joj preda ključeve. Razlog zbog kojeg je naposljetku pokrenula parnični postupak protiv u ovoj parnici tužiteljice, radi predaje garaže u suposjed, bio je taj što je došlo do problema - saznala je da je prevarena, i to na način da su tužiteljica i njezin suprug nazvali odvjetnicu tuženice te joj rekli da su oni sklopili ugovor sa ĆA i da su kupili isti suvlasnički udio kao i ona (tuženica), no da se nisu nikada upisali kao vlasnici; ona (tuženica) je potom uvidjela da tu neće biti dogovora i išla je kupovati druge suvlasničke dijelove; preostali suvlasnici dočekali su je ''raširenih ruku - jedva su čekali da se toga riješe''. Nakon što se tužiteljica javila njezinoj punomoćnici i rekla joj da je ona kupila istu nekretninu od gospođe ĆA prije nego što je tuženica od nje kupila tu nekretninu, tužiteljica je nazvala ĐA i bila je kod nje, zajedno sa svojom odvjetnicom i ĐA je tada kategorički tvrdila da to što tužiteljica (gospođa ŽA) tvrdi nije istina. Na tom sastanku bio je i gospodin GA, od njegove obitelji dobila je broj telefona gospođe ČA, jer su oni od nje kupili stan.

7.4 Vezano uz činjenicu da je tužiteljica izvršavala posjed garaže 15. listopada 2018., tj. u trenutku u kojem je tuženica zaključila s ĐA ugovor kojim je od nje kupila 108/750 suvlasničkog udjela te garaže, tuženica je iskazala da nije imala saznanje da je tužiteljica u posjedu predmetne garaže, kao niti da je ta garaža bila prodana tužiteljici, jer da je imala to saznanje, da bi se onda obratila tužiteljici da ''to'' kupi od nje, jer je njoj bilo potpuno nebitno od koga tu garažu kupuje, zato što je garaže kupovala kako bi si osigurala mir na terasi.

7.5 Iz izloženog iskaza tužiteljice (točka 7. ovog obrazloženja) razvidno je da ni sama tužiteljica ne tvrdi da joj je pok. ĆA, na temelju ugovora o kupoprodaji od 5. svibnja 2010., predala garažu-poslovni prostor u posjed. Tužiteljica je iskazala upravo kao što je to tuženica ustvrdila u odgovoru na tužbu – da je predmetnu garažu- poslovni prostor ona nastavila koristiti jer su je prije nje koristili njezin djed i baka, pa potom otac i majka. Iskaz tužiteljice da se u predmetnoj garaži nije obavljala nikakva poslovna djelatnost, već da je se koristilo za parkiranje automobila, potvrđuje Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen 9. ožujka 1970. između ŠA kao zakupca i Gradskog stambenog poduzeća ''Zagreb'' kao zakupodavca (list 49-51 spisa).

7.6 Slijedom izloženoga pod točkom 7.5 ovoga obrazloženja, saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da ona posjed garaže nije stekla na način da joj je ĆA, prodavateljica iz kupoprodajnog ugovora od 5. svibnja 2010., na temelju te kupoprodaje predala garažu u posjed, već je tužiteljica u vrijeme zaključenja toga ugovora već bila u posjedu predmetne garaže, kao pravna slijednica ranijih (nesamostalnih) posjednika. Odredbom čl. 125. st.2. ZV. propisano je da kod višestrukog ugovaranja otuđenja stjecatelj nije bio u dobroj vjeri ako je u trenutku sklapanja pravnog posla znao da je nekretnina, osim da je drugome valjano otuđena, drugome i predana u posjed. Budući da je tužiteljica u trenutku zaključenja kupoprodaje od 5. svibnja 2010. već bila u posjedu sporne garaže, predaja iste tužiteljici u posjed od strane prodavateljice ĆA nije bila potrebna. Stoga je prema shvaćanju ovoga suda odlučno je li tuženici 15. listopada 2018., kada je tuženica zaključila kupoprodajni ugovor s prodavateljicom ĐA, bilo poznato da je u posjedu predmetne garaže tužiteljica. Iako tuženica nije dužna istraživati izvanknjižno stanje, ako je tuženici bilo poznato da je u posjedu garaže tužiteljica, to je odlučno za ocjenjivanje je li tuženica bila u dobroj vjeri u trenutku kada je 15. listopada 2018. sklapala kupoprodajni ugovor s ĐA.

7.7 Tužiteljica je iskazala (kao što je gore izloženo) da ne poznaje susjede te ga je tuženicu prvi put srela tek kada je tuženica tužiteljicu kod ovoga suda tužila radi predaje sporne garaže u suposjed. Ta parnica pokrenuta je tek 2020. godine. Nadalje, tuženica je iskazala da joj nije bilo poznato da je tužiteljica u posjedu predmetne garaže te da bi se da je to znala, obratila tužiteljici radi kupnje predmetne garaže. Navedeno je logično. Isto tako, uvjerljiv je iskaz tuženice o razlozima iz kojih se upustila u kupoprodaju suvlasničkih udjela na garažama - kako bi mogla bez uznemiravanja koristiti terasu koju je kupila kao pripadajuću njezinom stanu, a koja je ujedno krov predmetne garaže, pri čemu odlučujuću ulogu ima osoba prezimena Ž, za koju je tuženica imala saznanje da koristi (dakle, da ima u posjedu) garaže koje se nalaze ispod terase tuženice. Povezujući potonje s iskazom same tužiteljice da niti ona sve do pokretanja parnice po tužbi iz 2020. nije nikada srela tuženicu, koja je dakle vlasnica terase koja se nalazi iznad sporne garaže, ovaj sud zaključuje da tuženici u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora kojim je kupila suvlasnički udio nije bilo poznato da je tužiteljica u posjedu garaže na koju se odnosi suvlasnički udio koji je bio predmet dvostrukog otuđenja.

7.8 Nadalje, ovaj sud nalazi uvjerljivim iskaz tuženice da u trenutku kada je tuženica s ĐA zaključila ugovor o kupoprodaji spornog suvlasničkog udjela, tuženici nije bilo poznato da je prednica ĐA, ĆA, isti suvlasnički udio već ranije prodala tužiteljici. Naime, imajući u vidu cijeli u iskazu tuženice detaljno iznesen kontekst, tj. okolnosti pod kojima je tuženica odlučila steći (su)vlasništvo sporne garaže (kako bi mogla u miru koristiti svoju terasu, koja je ujedno krov predmetne garaže), logično je da bi se tuženica, da joj je bilo poznato da je isti suvlasnički udio već otuđen tužiteljici, radi kupnje istoga obratila tužiteljici (neovisno o potencijalnom odgovoru tužiteljice), umjesto da putem svoje punomoćnice odvjetnice organizira pokretanje cijelog pravnog mehanizma potrebnog kako bi tuženica predmetni suvlasnički udio mogla kupiti od ĐA - konkretno, postupak radi naknadno pronađene imovine iza pok. ĆA, koji je pokrenut kako bi ĐA predmetnim suvlasničkim dijelom mogla raspolagati zaključenjem kupoprodajnog ugovora s tuženicom. Nije životno logično da takav trud poduzima osoba kojoj je poznato da je predmet kupoprodaje već ranije otuđen trećoj osobi (tužiteljici).

7.9 Istinitost iskaza tuženice da joj u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora s ĐA nije bilo poznato da je tužiteljica ranije kupila isti suvlasnički udio od ĆA, prednice prodavateljice, proizlazi iz iskaza svjedoka GA. Ovaj svjedok iskazao je da poznaje obje parnične stranke. Tužiteljicu je upoznao kad je 2011. ili 2012. kupio svojem sinu stan u zgradi na Krešimirovom trgu u Zagrebu, koji stan je uređivao nekoliko mjeseci te je za to vrijeme upoznao susjede, pa tako i tužiteljicu, koja živi u drugom haustoru (veži), dok tuženica živi u istom haustoru kao i njegov sin.

7.10 Svjedok GA iskazao je nadalje da je bio u dobrim odnosima s ĐA, koja je u međuvremenu preminula, zato što su bili susjedi u istoj zagrebačkoj četvrti (koja nije ista četvrt u kojoj su susjede parnične stranke) te je majka ĐA, pok. ĆA bila prijateljica pok. majke ovoga svjedoka. Budući da se obiteljski družio s ĐA i ĆA, ovome svjedoku bilo je poznato da je ĆA i nekim njezinim rođacima vraćen ranije nacionalizirani stan na Krešimirovom trgu. Oni su taj stan prodavali i pok. ĆA ponudila je stan svjedoku na prodaju te ga je on odlučio kupiti svome sinu; prodavatelji su bili ĆA, ĐA i još neki članovi njihove obitelji, koji su svi bili suvlasnici toga stana. Svjedok je iskazao da su se tada na prodaju nudile i garaže, no da su prodavatelji kao cijenu ''lupili neku sumanutu cifru'', pa da zato on nije bio zainteresiran za tu kupnju i tu se okončala njegova vlastita priča vezano uz njegovu kupoprodaju s familijom ĐA.

7.11 Prema daljnjem iskazu ovoga svjedoka, nakon nekog vremena, gđa PA (tuženica) ga je pitala je li mu poznato nešto o tim garažama u smislu njihove vlasničke strukture, jer da bi ona jednu od tih garaža kupila, na što joj je ovaj svjedok odgovorio da on poznaje ĐA i da će je pitati. Obratio se potom sada pok. ĐA s pitanjem bi li ona tu garažu prodala, ona je bila jako zainteresirana za prodaju, te je svjedok o tome obavijestio gđu PA (tuženicu). Ujedno je naglasio tuženici da dobro provjeri zk stanje, jer mu je bilo poznato da tamo ima više suvlasnika, barem je takva situacija bila sa stanom kojega je on bio kupio. Sljedeće što mu je poznato je da je ĐA prodala jednu od tih garaža, odnosno suvlasnički udio tuženici, gđi PA, koja je svoje pravo vlasništva upisala u zk. Međutim, nakon nekog vremena nazvala ga je gđa PA (tuženica) i rekla mu da su je tužili, da jedan susjed iz haustora tvrdi da je on kupio garažu.

7.12 Svjedok GA iskazao je nadalje da je on otišao kod ĐA, da ju je pitao ''što je to, ja sam joj na svoj obraz doveo kupce'', na što mu je ĐA odgovorila da je ona s tim susjedom, koji se preziva Ž, pregovarala i potpisala ugovor, no da je on dao samo kaparu, dok kupoprodajnu cijenu nije platio; onda se htio upisati u zk, no za to mu je trebala njezina punomoć, a ona mu je ne da, jer da joj nikada nije isplatio kupoprodajnu cijenu.

7.13 Svjedok je iskazao nadalje da mu je poznato da su nakon toga krenuli sudski postupci te da je on ĐA bio rekao da mora Ć vratiti tu kaparu, tako da se ne vode sudski postupci i da se ne maltretiraju tuženica i njezina odvjetnica, jer je to tuženica uredno kupila.

7.14 Na upit ima li saznanja o tome je li tužiteljica isto bila u nekom ugovornom odnosu s ĐA ili ĆA vezano uz te garaže, svjedok je iskazao da je njemu ĐA kategorički tvrdila da ona nikome nije ništa prodala te da je jedini drugi (osim s tuženicom) ugovor koji je zaključila bio taj ugovor sa susjedom P, koji joj je bio isplatio kaparu.

7.15 Naposljetku je svjedok GA iskazao da je bio na sastanku nakon što je protiv tuženice podnesena tužba u ovom parničnom predmetu, da su se sastali u kući kod UA te da su prisutni bili UA, ovaj svjedok, tuženica i njezina na ročištu prisutna odvjetnica; da je njemu (svjedoku) prije svega to bilo užasno neugodno, jer sam on doveo ''te žene'' (tuženicu i njezinu odvjetnicu) ĐA kako bi im ona prodala garažu, da bi na kraju ispalo da je tuženicu kao kupca netko tužio. Svjedok je iskazao nadalje da je ĐA na tom sastanku kategorički tvrdila da nikakav drugi ugovor, osim ugovora s g. P, ona nije zaključila. Naposljetku je ovaj svjedok iskazao da je njega ''najviše u toj priči'' povrijedila ĐA, da se osjeća kao da mu je netko pljunuo u lice, jer se se u cijelu stvar uključio s najboljom namjerom – da pomogne ĐA da nađe kupca i da pomogne gđi PA (tuženici) da kupi garažu, a na kraju je to ''preko njegovog obraza'' sve završilo na sudu i njega je zbog toga sram.

7.16 Ovaj sud iskaz za ishod parnice nezainteresiranog svjedoka GA ocjenjuje u cijelosti istinitim. Naime, svjedok je iskazivao detaljno i spontano te s iskrenom nelagodom zbog osjećaja vlastite odgovornosti. Stoga zaključak ovoga suda izložen u točki 7.7 ovog obrazloženja – da tuženica u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 2018. nije znala da je predmet tog ugovora već ranije otuđen, odnosno prodan u ovom postupku tužiteljici, potvrđuje iskaz svjedoka GA, koji je suglasno s tuženicom iskazao da ĐA niti prije zaključenja kupoprodajnog ugovora s tuženicom, a niti kasnije, kada je bila suočena s činjenicom da se tuženica našla u pravnim problemima, nije obavijestila tuženicu da je suvlasnički udio koji je predmet ove parnice ranije bio otuđen tužiteljici; već je naprotiv kategorički tvrdila da s tužiteljicom nije sklopljena kupoprodaja.

7.17 Slijedom svega izloženoga, po provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. listopada 2018. bila u dobroj vjeri, odnosno da tuženici nije bilo poznato da je predmet tog ugovora već ranije valjano otuđen tužiteljici, niti joj je bilo poznato da se tužiteljica nalazila u posjedu nekretnine koja je bila predmet toga ugovora. Stoga nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 125. st.2. ZV, pa je pod točkom I./ izreke ove presude tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Budući da je ovaj sud glavni tužbeni zahtjev našao neosnovanim, preostalo je za odlučiti o eventualnom tužbenom zahtjevu (čl. 188. st.2. ZPP). Kao što je gore izloženo, tužiteljica tvrdi da je sporni suvlasnički udio od 108/750 nekretnine stekla dosjelošću.

8.1 Odredbom čl. 159. st.2. ZV propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji posjed je zakonit, istinit i pošten, vlasništvo nekretnine stječe protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

8.2 Čitanjem Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada od 14. svibnja 2007. (list 48 spisa) utvrđeno je da je tim rješenjem, donesenim u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, CA u vlasništvo vraćen suvlasnički udio u omjeru od 134/750 dijela, što je potom publicirano u zemljišnoj knjizi (izvadak iz zemljišne knjige na listu 56 spisa). Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 32 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, u omjeru od 134/750 dijela, stekla na temelju ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora – garaže zaključenog **.**.2010. s CA.

8.3 Nesporno je između stranaka da je prema zk stanju tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u omjeru od 134/750 dijela, dok je tuženica suvlasnica u preostalom dijelu.

8.4 Tužiteljica tvrdi da je daljnji suvlasnički udio od 108/750 idealnog dijela stekla dosjelošću, na temelju ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora – garaže od 5. svibnja 2010., koji je kao kupac zaključila sa ĆA kao prodavateljicom.

8.5 Povezujući iskaz tužiteljice da su njezini djed i baka koristili predmetnu garažu na temelju ugovora o najmu (ustvari zakupu) zaključenog ''s državom'' i sadržaj Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog 9. ožujka 1970. između ŠA kao zakupca i Gradskog stambenog poduzeća ''Zagreb'' kao zakupodavca (list 49-51 spisa), proizlazi da su prednici tuženice posjed predmetne nekretnine vršili zakonito i nesamostalno.

8.6 Iz iskaza tužiteljice da je ona predmetnu nekretninu ''nastavila koristiti'' kao pravna slijednica ranijih zakupnika, proizlazi da je tužiteljica posjed izvršavala nesamostalno i nezakonito - bez pravne osnove, do 5. svibnja 2010., kada je tužiteljica:

- na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog s CA stekla pravnu osnovu za suposjed predmetne nekretnine u omjeru od 134/750 dijela te

- na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog sa ĆA stekla pravnu osnovu za suposjed predmetne nekretnine u omjeru od 108/750 dijela nekretnine.

8.7 Budući da se tužiteljica, a kao što je gore izloženo, na dan zaključenja kupoprodajnog ugovora sa ĆA nalazila u posjedu garaže na koju se odnosi 108/750 suvlasničkog udjela koji je bio predmet tog ugovora, zaključenjem toga ugovora 5. svibnja 2010. posjed tužiteljice postao je samostalan, pošten, zakonit i istinit u pogledu spornog suvlasničkog udjela od 108/750 dijela te nekretnine.

8.8 Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 32 spisa) utvrđeno je da je tuženica zahtjev za uknjižbu svog prava suvlasništva spornog udjela na nekretnini od 108/750 podnijela 21. studenog 2019. Prihvaćanjem iskaza tuženice, kojega ovaj sud ocjenjuje u cijelosti istinitim, utvrđeno je da je tužiteljica saznala za navedenu uknjižbu prava suvlasništva tuženice, jer su potom tužiteljica i njezin suprug kontaktirali punomoćnicu tuženice te je iz tog razloga tuženica krenula kupovati od ostalih suvlasnika njihove suvlasničke dijelove te podnijela tužbu protiv ovdje tužiteljice radi predaje u suposjed nekretnine – garaže, koja se nalazi ispod terase koja pripada stanu u vlasništvu tuženice.

8.9 Čitanjem spisa ovoga suda posl. br. P-3614/2020 utvrđeno je da je u tom predmetu u ovoj parnici tuženica tužbenim zahtjevom tražila od u ovoj parnici tužiteljice predaju predmetne nekretnine – garaže na [adresa], u suposjed, i to kao suvlasnica te nekretnine, između ostalih omjera, i upravo u spornom omjeru od 108/750 dijela. U odgovoru na tužbu tuženica, koja je u ovoj parnici tužiteljica, ustvrdila je da je vlasnica predmetne garaže te da je pravo vlasništva stekla dijelom dosjelošću, a dijelom ''izvanknjižnim pravnim poslovima''. Unatoč takvom prigovoru tužiteljice (u toj parnici tuženice), navedena parnica pravomoćno je okončana u korist u ovoj parnici tuženice te je ovdje tužiteljici naloženo predati predmetnu garažu tuženici u suposjed, na temelju suvlasništva ovdje tuženice u omjeru od (između ostalog) 108/750 idealnog dijela nekretnine. Slijedom izloženoga, proizlazi da je tuženica kao suvlasnica predmetne nekretnine u omjeru od 108/750 dijela protiv tužiteljice kao dosjedatelja uspješno pokrenula parnicu te na taj način osigurala svoje pravo suvlasništva predmetne nekretnine u spornom omjeru od 108/750 idealnog dijela, spriječivši na taj način stjecanje prava suvlasništva tužiteljice dosjelošću u omjeru utuženom u ovoj parnici. Stoga je neosnovan i eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je odlučeno kao pod točkom II./ izreke ove presude.

9. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

9.1 Budući da je u cijelosti izgubila parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

9.2 Tuženici je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici – za sastavljanje odgovora na tužbu – 75 bodova prema Tbr. 8/1 OT, za sastavljanje podneska od 02.04.2025. – 75 bodova prema Tbr 8/1 OT, za sastavljanje podneska od 03.07.2025. 18,75 bodova prema Tbr 8/ 4 O te za zastupanje na ročištima07.04.2022., 08.05.2024., 26.11.2024., 05.03.2025. i 10.09.2025. – po 75 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 543,75 bodova, odnosno 1.087,50 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude tuženici dosuđen trošak parničnog postupka u navedenom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja ove presude pa do isplate.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu, prema osnovici od 1.321,00 EUR

2. Tuženici po pun.