Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-1087/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Veka-Ing d.o.o., OIB: 84788334631, Kneza Branimira 189, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kalauzu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz iz Zagreba i tuženika Mlađan servis d.o.o., OIB: 09833594219, Milivoja Matošeca 3, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Pradeganu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pradegan & Spicijarić j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1362/2016-89 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1362/2016-89 od 19. svibnja 2025. u točki I. izreke.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja djelomično se odbija, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1362/2016-89 od 19. svibnja 2025.:
- potvrđuje u dijelu točke II. izreke, kojim je tužitelju naloženo da tuženiku Veka-Ing d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 4.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2025. do isplate, te tuženiku Mlađan servis d.o.o. troškove postupka u iznosu od 3.812,50 EUR sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2025. do isplate;
- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke, na način da se odbijaju kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka, i to tuženika Veka-Ing d.o.o. u iznosu od 500,00 EUR i tuženika Mlađan servis d.o.o. u iznosu od 375,00 EUR.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika Mlađan servis d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev da se tuženicima Veka-Ing d.o.o. i Mlađan servis d.o.o. naloži da tužitelju solidarno isplate na ime naknade imovinske štete iznos od 5.241,42 EUR sa zateznom kamatom koja na iznos od 4.953,35 EUR teče od 17. lipnja 2017. do isplate, a na iznos do 288,07 EUR od 13. srpnja 2015. do isplate, te da mu solidarno isplate na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.327,23 EUR sa zateznom kamatom od 9. listopada 2015. do isplate, kao i naknade troškove postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka, i to tuženiku Veka-Ing d.o.o. u iznosu od 4.500,00 EUR i tuženiku Mlađen servis d.o.o. u iznosu od 4.187,50 EUR , sve sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate.
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i tuženike obveže da mu naknade troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik Veka-Ing d.o.o. nije odgovorio na žalbu, dok je tuženik Mlađan servis d.o.o. u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužitelja, navodeći da je žalba lišena pravnog i stvarnog osnova te kontradiktorna u iznijetim razlozima, pa ju predlaže odbiti i dosuditi mu trošak sastavljanja odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete uzrokovane kvarom toplinske pumpe, i to imovinske štete u iznosu od 5.241,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, od čega iznosa od 4.953,35 EUR na ime štete nastale na toplinskoj pumpi i iznosa od 288,07 EUR na ime umanjenja imovine zbog potrebe kupnje prijenosnog klima uređaja, te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na duševno zdravlje uslijed duševnih boli zbog osjeća nezadovoljstva, bijesa, ogorčenosti, povrijeđenosti i prijevare, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, nemogućnosti spavanja, odmora i rada u vlastitom domu uslijed neadekvatnog grijanja/hlađenja prostorija u iznosu od 1.327,23 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.
6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:
- da je tužitelju toplinsku pumpu za koju u tužbi navodi da ju je kupio od tuženika Veka- Ing d.o.o., isporučio tuženik Mlađan servis d.o.o., koji je 1. kolovoza 2013. izdao račun broj: 96/17 u kojem je kao predmet i potrebne radove naveo toplinska pumpa - instalacija toplinske pumpe za ukupan iznos od 83.941,31 kn, time da je jedna od stavki računa bila i usluga puštanja električnog sustava u pogon
- da je tužitelj navedenu toplinsku pumpu koristio i sustav je radio od kolovoza 2013. do lipnja 2015.
- da je tužitelj kvar na toplinskoj pumpi prijavio uvozniku opreme, ovdje tuženiku Veka- Ing d.o.o., čiji serviser je izvršio detekciju kvara uređaja te sastavio radni nalog broj:
18/2015 od 17. lipnja 2015., u kojem je naveo nedostatke na sustavu, te radove i dijelove koje treba poduzeti/ugraditi da bi cjelokupni sustav ispravno funkcionirao
- da tuženik Veka-Ing d.o.o. tvrdi od osim navedenog kontakta radi utvrđenja kvara, s tužiteljem nije bio u poslovnom odnosu i nije poduzeo nikakve radove na njegovim instalacijama, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije
- da tuženik Mlađan servis d.o.o. tvrdi da je tužitelju samo isporučio toplinsku pumpu, dok su montažu i puštanje u pogon izvršile druge osobe, te da do kvara nije došlo zbog uređaja ili loše montaže, već zbog radnji tužitelja koji je sam pokušao otkloniti kvar te je u više navrata puštao sustav u pogon, odnosno prisilno startao uređaj, navodeći i da tužitelj taj sustav nije uredno održavao i servisirao
- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je predmetnu toplinsku pumpu odnosno cijeli sistem kupio od tuženika Mlađan servis d.o.o., koji je istog montirao, dok nema saznanja tko je sustav pustio u pogon, uglavnom nakon što je sustav prestao s radom da ga je pokušao pokrenuti ponovnim paljenjem dva puta, pa kako nije uspio da je kontaktirao Mlađan servis d.o.o., gdje su mu sugerirali da proba ponovno upaliti, što je učinio, te je sustav proradio, no ubrzo je nešto eksplodiralo, a po utvrđenju kvara, istog da je prijavio Mlađan servisu d.o.o., koji ga je uputio na distributera, ovdje tuženika Veka-Ing d.o.o. koji mu je odgovorio da garanciju ne može priznati obzirom da je sustav u pogon pustila osoba koja za to nije ovlaštena
- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Veka-Ing d.o.o. ES (direktora) proizlazi da se tvrtka bavi veleprodajom dizalica za grijanje te materijala i dijelova za toplinske sustave, dakle kod njih da instalater kupuje robu i instalira, dok njihovi djelatnici dolaze na mjesto gdje je roba instalirana, provjeravaju njezinu ispravnost i puštaju sustav u pogon, te izdaju garanciju koja vrijedi slijedeće tri godina ukoliko se sustav redovito održava, a sve radnje da naplaćuju od instalatera
- da iz iskaza svjedoka RS proizlazi da kod tuženika Veka-Ing d.o.o. radi na poslovima puštanja u pogon toplinskih sustava i utvrđivanja pravilnosti rada svih dijelova, uglavnom kod tužitelja da nije pustio sustav u pogon, niti zna tko je to učinio, što mu ni sam tužitelj nije znao reći, time da je prilikom detekcije kvara utvrdio da je došlo do puknuća jednog dijela sustava
- da iz iskaza svjedoka LS (zaposlenika Veka-Ing d.o.o.) proizlazi da je tužitelj prvo njega kontaktirao i izložio problem, uglavnom da je rekao da je u više navrata pokušavao pokrenuti sustav tražeći grešku na internetu, a radi se o sustavu čije dijelove je Mlađan servis d.o.o. kupio u Veka-Ing d.o.o. i to vanjsku jedinicu dizalice topline, interfest sučelje koje upravlja dizalicom top line i pločasti izmjenjivač, time da Veka-Ing d.o.o. navedeni sustav nije pustio u pogon
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Damira Jelavića, dipl. ing. strojarstva, proizlazi da prema stanju spisa tužitelj nije vršio redovne servise održavanja, a nakon incidentnog događaja da je od tuženika Veka-Ing d.o.o. kao uvoznika i distributera tražio da utvrdi stanje pumpe nakon nastanka kvara, te je defektažom utvrđeno da je došlo do hidrauličkog udara u kompresoru, koji je izazvan pucanjem izmjenjivača što je dovelo do miješanja vode i freona odnosno ulaska vode u instalaciju freona, pri čemu je do zamrzavanja i pucanja izmjenjivača došlo zbog neprestanog startanja pumpe od strane tužitelja iako je njezin display pokazivao grešku, dakle, uzrok kvara toplinske pumpe je loše održavanje, nepridržavanje uputstava za rad pumpe i prisilno puštanje u rad usprkos porukama o grešci sustava, time da iz defektaže proizlazi da je incidentnim događajem stradala vanjska jedinica i izmjenjivač topline s izolacijom čija vrijednost s PDV-om iznosi 32.321,00 kn, na koji iznos treba dodati troškove transporta, sitnog potrošnog materijala, montaže i puštanja u rad koji prema procjeni iznose 5.000,00 kn, pa je visina štete 37.321,00 kn
- da je navedeni vještak odgovarajući na primjedbe stranaka ostao kod svog mišljenja navodeći da je kvar predmetne pumpe uzrokovan neispravnim rukovanjem i nepoštivanjem uputstava za rad, što se ogleda u nepozivanju servisera u skladu sa uputstvima za upotrebu, naime, serviser se poziva jednom godišnje, a nepobitno je da u konkretnom slučaju nije pozvan niti jednom prije nego je pumpa pokvarena pred istek druge godine rada, navodeći i da je loša ili pogrešna montaža toplinske pumpe mogla dovesti do kvara, jer sve pogrešno može dovesti do kvara, no je li bilo pogreške u montaži nema saznanja
- da tužitelj osim što nije pružio dokaz da je barem jednom u skoro dvije godine pozvao servisera za održavanje predmetnog sustava i navedene pumpe, nije pružio ni dokaz da bi sustav u tom razdoblju radio uz poteškoće, jer ako bi to bilo točno, u istome da se ogleda odgovornost tužitelja za neodržavanje toplinske pumpe i cijelog sustava
- da se račun broj: 49823-11-1 od 13. srpnja 2015. odnosi na kupnju prijenosnog klima uređaj Vivax Cool za cijenu od 2.170,49 kn.
7. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi predmetna toplinska pumpa imala ikakav nedostatak, kao ni da bi na strani tuženika postojala odgovornost za nastali kvar, naime, predmetna toplinska pumpa da je radila gotovo dvije godine od instalacije u kolovozu 2013. do lipnja 2015. (dakle dvije sezone grijanja 2013. i 2014., te gotovo tri sezone hlađenja 2013., 2014. i početak ljeta 2015.) kada je tužitelj prijavio kvar, da tužitelj u tom razdoblju nije pozivao servis radi redovitog održavanja ili u vezi eventualnih poteškoća, već kada se na ekranu sustava pojavila obavijest o greški, istu je samostalno pokušavao ukloniti te je pumpu u više navrata prisilno puštao u rad, uslijed čega je došlo do predmetnog kvara na toplinskoj pumpi. Stoga prvostupanjski sud cijeni da je upravo na tužitelju isključiva odgovornost za navedeni kvar, odnosno da tužitelj nije dokazao štetnu radnju tuženika, niti ispunjenje svih ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu u smislu odredaba čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2. u vezi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO -a), pa je tužbeni zahtjev odbio.
8. U žalbi tužitelj ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona) i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je nerazumljiva i bez razloga o odlučnim činjenicama, time da prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz, nego se oslanjao samo na dokaze i tvrdnje tuženika. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o uzroku kvara pumpe, navodeći da nije točno da nema odgovornosti tuženika, dok što se tiče iskaza svjedoka, navodi da su isti neutemeljeni i bez saznanja o relevantnim činjenicama. Tvrdi da je predmetnu pumpu montirao Mlađan servis d.o.o., dok ne može identificirati osobu koja je pumpu pustila u pogon, osim da je istu doveo navedeni tuženik navodeći da se radi o osobi certificiranoj za puštanje pumpe u pogon, te je kvar prijavio Mlađan servisu d.o.o., koji ga je uputio na Veka-Ing d.o.o., koji su kazali da ne mogu priznati garanciju jer je sustav u pogon pustila osoba koja za to nije ovlaštena, dakle, da je ovlaštena osoba pregledala sustav, vidjela bi da nešto nije u redu, te da može doći do kvara, posljedično čemu mu ne bi nastala šteta. Ukazuje da je sudski vještak naveo da je do kvara mogla dovesti loša ili pogrešna montaža, dakle potvrdio je njegovu tvrdnju da mu je predmetna šteta nastala jer je toplinska pumpa bila neadekvatno montirana i pogrešno puštena u rad.
9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, iznijeti su jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju realnu podlogu u procesnoj građi koja se nalazi u spisu.
11. Dakle, iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno -pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pravilnim i posljedicom sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.
12. Žalba tužitelja u pretežitom dijelu svedena je na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, no način na koji tužitelj bez valjanih argumenata osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke temeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne može se prihvatiti pravilnim, jer ili upire na okolnosti koje nisu od bitnog značenja ili se radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tužitelja u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema uporišta u sadržaju provedenih dokaza.
13. To više što tužitelj ustraje u tvrdnji da je uzrok spornog kvara toplinske pumpe neadekvatna montaža i pogrešno puštanje u rad, kraj nedvojbene okolnosti da je predmetnom kvaru - uništenju vanjske jedinice i pucanju izmjenjivača topline, do čega je došlo skoro dvije godine nakon montaže i puštanja u rad, prethodilo prikazivanje greške na ekranu uređaja i usprkos tome višekratno startanja pumpe od strane tužitelja.
13.1. Navedena tvrdnja tužitelja suprotna je sadržaju izvedenih dokaza, poglavito nalazu i mišljenju sudskog vještaka Damira Jelavića koji je jasno i nedvosmisleno istaknuo (i kod toga ostao usmeno obrazlažući nalaz, te odgovarajući na primjedbe stranaka) da je uzrok kvara predmetne toplinske pumpe loše održavanje, nepridržavanje uputstava za rad pumpe i prisilno puštanje u rad usprkos porukama o grešci sustava. Pri tome je točno da je vještak načelno na upit tužitelja odgovorio da je loša ili pogrešna montaža toplinske pumpe mogla dovesti do kvara, jer sve pogrešno može dovesti do kvara, no jednako tako naveo je da o postojanju pogreške u montaži nema saznanja, odnosno podataka. Glede toga, žalitelja valja uputiti na razloge koje je prvostupanjski sud iznio u točkama 26. i 37. obrazloženja, a zbog kojih je otklonio tvrdnju tužitelja da bi montaža toplinske pumpe dovela do predmetnog kvara, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, jer je doista uvjerljivo i logično da se u slučaju loše montaže i neispravnosti sustava od samog početka isti vjerojatno ne bi ni mogao pokrenuti ili da bi odmah prikazivao grešku, odnosno da bi se u takvoj situaciji tako veliki kvar pojavio ranije (a ne tek nakon skoro dvije godine od puštanja sustava u pogon).
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno otklonio tvrdnje tužitelja o uzroku kvara kao neosnovane i protivne prihvaćenim dokazima, poglavito stručnom i objektivnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te zaključio da je za nastanak predmetnog kvara pravno relevantno upravo loše održavanje (neservisiranje pumpe, jer protivno dakle da bi pozvao servisera tužitelj nije dokazao), nepridržavanje uputstava za rad pumpe i prisilno puštanje u rad od strane tužitelja usprkos porukama o greški sustava.
15. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046. istog Zakona, imovinska šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist). Prema odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
16. Obzirom na naprijed iznijete okolnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi predmetna toplinska pumpa imala ikakav nedostatak, a jednako tako ni postojanje odgovornosti tuženika za sporni kvar toplinske pumpe, odnosno da bi na strani tuženika bile ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu citiranih zakonskih odredbi, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.
17. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.
18. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tuženicima za radnje i izdatke navedene u točkama 44. i 46. obrazloženja dosudio troškove postupka, i to tuženiku Veka-Ing d.o.o. u iznosu od 4.500,00 EUR i tuženiku Mlađen servis d.o.o. u iznosu od 4.187,50 EUR, sve sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
18.1. Tužitelj u žalbi navodi da pobija i odluku o troškovima postupka, međutim, bez konkretizirana razloga osporavanja, pa ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, nalazi da je prvostupanjski sud neosnovano tuženiku V d.o.o. priznao i dosudio trošak sastavljanja podneska od 27. lipnja 2024. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 38/23, dalje: Tarifa), umjesto pravilno po točki 4. tog Tbr., dakle 25 bodova, odnosno 50,00 EUR. Također, neosnovano je za zastupanje na ročištu 13. lipnja 2016. navedenom tuženiku priznato po Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife pravo na 100 bodova, umjesto po Tbr. 9. toč. 2. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife pravo na 50 bodova, jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, bez izvođenja dokaza. Konačno, neosnovano je za zastupanje na ročištu 14. studenog 2024. tuženiku Veka-Ing d.o.o. priznato po Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife pravo na 100 bodova, umjesto po Tbr. 9. toč. 5. Tarife pravo na 25 bodova, jer se radi o pristupu na ročište, koje je odgođeno prije početka raspravljanja.
18.2. Jednako tako, prvostupanjski sud je neosnovano tuženiku Mlađan servis d.o.o. priznao i dosudio trošak sastavljanja podneska od 22. svibnja 2018. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, umjesto pravilno po točki 4. tog Tbr., dakle 25 bodova, odnosno 50,00 EUR. Također, neosnovano je za zastupanje na ročištu 13. lipnja 2016. navedenom tuženiku priznato po Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife pravo na 100 bodova, umjesto po Tbr. 9. toč. 2. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife pravo na 50 bodova, jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, bez izvođenja dokaza. Konačno, neosnovano je za zastupanje na ročištu 12. prosinca 2023. tuženiku Mlađan servis d.o.o. priznato po Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife pravo na 100 bodova, jer mu je istodobno i pravilno za zastupanje na tom ročištu priznato po Tbr. 9. toč. 5. Tarife pravo na 25 bodova, budući da se radilo o pristupu na ročište, koje je odgođeno prije početka raspravljanja. Konačno, navedenom tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 18. travnja 2016. koji prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice.
18.3. Ostale troškove postupka, prvostupanjski sud je po ocijeni ovog suda osnovano i pravilno priznao i dosudio tuženicima, pa je sukladno navedenom, istima valjalo dosuditi troškove postupka, i to tuženiku Veka-Ing d.o.o. u iznosu od 4.000,00 EUR, te tuženiku Mlađan servis d.o.o. troškove postupka u iznosu od 3.812,50 EUR , slijedom čega je u tim dijelovima primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuž itelja u preostalom dijelu preinačena te je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen, i to tuženika Veka-Ing d.o.o. u iznosu od 500,00 EUR, te tuženika Mlađan servis d.o.o. u iznosu od 375,00 EUR.
19. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio tek djelomično u vezi sporedne tražbine, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen analognom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, obzirom da u vezi tog uspjeha tužitelju nisu nastali posebni troškovi.
20. Tuženiku Mlađan servis d.o.o. nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Varaždin, 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer