Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-189/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Nedi Mihaljević, odvjetnici u Dugom Selu, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P - 330/2024-35 od 3. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-330/2024-35 od 3. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-330/2024-35 od 3. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju se točke III., IV. i V. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P -330/2024-35 od 3. prosinca 2025.

IV. Odbacuje se nedopuštena žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-330/2024-35 od 3. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, naloženo tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu u vlasništvu njezine nekretnine – zk.č.br. 3896 k. o. [katastarska općina], zgrada mješovite uporabe i dvorište od 1119 m[2] u Ulici Lovre Sedinića 15, Gajec, na način da mu je zabranjeno da u tu nekretninu ulazi i u njoj neovlašteno boravi. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 2 .001,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 3. prosinca 2025. do isplate. Točkom III. izreke određeni su troškovi privremene zastupnice od 1.000,00 EUR te je utvrđeno da će se ti troškovi dijelom, za iznos od 375,00 EUR, namiriti iz predujma tužiteljice (točka IV. izreke) dok je točkom V. izreke naloženo tužiteljici isplatiti privremenoj zastupnici tuženika razliku od 625,00 EUR.

2. Navedenu presudu, u dijelu pod točkom I. i II. izreke, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. dalje: ZPP) uz prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR i sudske pristojbe na žalbu u neodređenom iznosu.

3. Točke III., IV. i V. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica tvrdeći da nema zakonske osnove da se tužiteljici naloži snašanje troškova privremenog zastupnika izvan onih koje je za njegov rad već predujmila. Osim toga, osporava i odluku suda prvog stupnja u dijelu kojim joj nije dosuđena naknada predujmljenih troškova privremenog zastupnika od 375,00 EUR. Predlaže da se odluke o troškovima postupka prvostupanjskog suda preinače na način da se odluči da troškovi rada privremenog zastupnika padnu na teret tuženika te da se tuženiku naloži naknaditi tužiteljici predujmljene troškove privremenog zastupnika u iznosu od 375,00 EUR.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

5.1. Žalba tužiteljice djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev za prestanak uznemiravanja tužiteljičinog vlasništva nekretnine. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnjama tužiteljice da tuženik bez znanja i odobrenja tužiteljice ulazi u njezinu nekretninu zk.č.br. 3896 k. o. [katastarska općina], zgrada mješovite uporabe i dvorište od 1119 m[2] u [adresa] i tamo povremeno neovlašteno boravi.

7. Na temelju činjenica koje su utvrđene čitanjem isprava koje su u spisu, razgledavanjem fotografija te saslušanjem tužiteljice i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica vlasnica zk.č.br. 3896 k. o. [katastarska općina], zgrada mješovite uporabe i dvorište od 1119 m[2] u [adresa]

- da tužiteljica ne živi u toj nekretnini, ali je u njezinom posjedu i

- da tuženik bez znanja i odobrenja tužiteljice neovlašteno u te nekretninu ulazi i povremeno u njoj boravi.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev primjenjujući odredbu članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV).

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

U odnosu na žalbu tuženika protiv odluke o glavnoj stvari

10. Ispitujući na takav način točku I. izreke pobijane presude, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Iako tuženik u žalbi navodi da je podnosi (i) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijane presude počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

11. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda navedena u točci 7.ovog obrazloženja prihvaća i drugostupanjski sud i ona nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu tuženik kada tvrdi da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

11.1. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio iskaz svjedoka ZB kada je na temelju njega utvrdio istinitom tvrdnju tužiteljice da je u vlasništvu njezine kuće uznemirava upravo tuženik. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Tuženiku je za dodati da okolnost da pojedini dijelovi iskaza svjedoka koje citira u žalbi, prema njegovom mišljenju idu njemu (tuženiku) u prilog ne upućuje samo po sebi na zaključak o nepravilnosti ocjene dokaza jer sloboda sudova u ocjenjivanju dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP upravo i znači da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje i više dokaznih sredstava i da im se pritom ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive, razborite i dostatne razloge na koji se način otklanja proizvoljnost suda u ocjenjivanju dokaza, a to je u postupku upravo i učinjeno.

11.1.1. Osim toga, iz iskaza svjedoka ZB proizlazi da je od susjeda čuo da tuženika noću automobilom dovoze u tu kuću te da ga je osobno u više navrata vidio da se kreće prema kući tužiteljice, a jednom ga je vidio ispred njezine kuće. Kad se taj iskaz dovede u vezu s iskazom tužiteljice koja je objasnila okolnosti zbog kojih tvrdi da tuženik zalazi u tu nekretninu (radio u radionici pokojnog brata tužiteljica te se u nju opetovano vraća unatoč zabrani koju mu je osobno izrekla) ne može se zaključiti da je utvrđenje prvostupanjskog suda da upravo tuženik bez odobrenja tužiteljice ulazi u njezinu nekretninu nerazumno i proizvoljno.

12. Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. stavak 1. ZV-a).

13. U skladu s člankom 167. ZV-a, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (stavak 1.). Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. toga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (stavak 2.).

14. Na temelju činjenica da je tužiteljica vlasnica i posjednice zk.č.br. 3896 k. o. [katastarska općina] te da je tuženik uznemirava u izvršavanju njezinih vlasničkih ovlaštenja na način da povremeno ulazi u njezinu nekretninu i u njoj povremeno boravi bez da na to ima pravo, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 167. stavak 1. ZV-a kada je tužiteljici pružio traženu zaštitu od uznemiravanja njezinog prava vlasništva pa tuženik neosnovano u žalbi tvrdi da je točka I. izreke prvostupanjske presude donesena uz nepravilnu primjenu materijalnog prava. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je ta točka izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na žalbe stranaka protiv odluke o troškovima postupka

15. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio spor, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 154. stavak 1. ZPP-a kada je tuženiku naložio naknaditi tužiteljici troškove postupka od 2.001,21 EUR. S obzirom na to da u donošenju te odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP -a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

16. Imajući na umu da tuženik nije snosio troškove zastupanja (svog) privremenog zastupnika u žalbenom postupku, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

17. U skladu s člankom 85. stavkom 3. ZPP-a, t roškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika – odvjetnika, prethodno snosi tužitelj. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud koji ga je i postavio. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Imajući na umu odredbu članka 85. stavka 3. ZPP-a, neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja povrijedio zakon kada je naložio tužiteljici da snosi troškove rada privremene zastupnice tuženika i to prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023). Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužiteljice i potvrđene su točke III., IV. i V. prvostupanjske presude.

18. Troškovi koje je tužiteljica prethodno snosila, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužiteljice, a imajući na umu da je tuženik u cijelosti izgubio spor, dužan je naknaditi tužiteljici te troškove. Iz točke 16. obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici naknadu predujmljenih troškova za rad privremenog zastupnika u iznosu od 375,00 EUR pa tužiteljica netočno u žalbi tvrdi da joj naknada tih troškova nije dosuđena.

18.1. U skladu s člankom 164. stavkom 1. ZPP-a, sud o troškovima postupka odlučuje na određeni zahtjev stranke. Iz točke 16. obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da su tužiteljici dosuđeni svi troškovi čiju je naknadu zatražila troškovnikom predanim prije zaključenja raspravljanja. Zbog toga tužiteljica nema pravni interes za žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude jer su joj tom odlukom dosuđeni svi zatraženi troškovi. S obzirom na to da je riječ o nedopuštenoj žalbi iz članka 358. stavak 3. ZPP-a, uz primjenu članka 367. stavka 1. ZPP-a je odbačena.

U Varaždinu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer