REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1497/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste ŽJ, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju ŽJG, prema generalnoj punomoći Su- 501/25, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja OJ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika, 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju JJ iznos od 2.640,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 960,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2025. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos zateznih kamata koje na iznos od 2.000,00 EUR teku od 25. lipnja 2025. do 16. srpnja 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.308,28 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 7. veljače 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105 na okretištu tramvaja Heinzelova kada je izašao iz tramvaja kako bi ručno okrenuo skretnicu i okrenuo tramvaj. Prilikom okretanja skretnice, „žniranac“ od cipele zapeo je u skretnicu te se tužitelj prilikom povratka u tramvaj spotaknuo i pao. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost za naknadu štete. Slijedom navedenoga, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 25. lipnja 2025. a tuženik mu je 16. srpnja 2025. isplatio iznos od 2.000,00 eura koji tužitelj ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje za pretrpljene bolove 1.500,00 EUR, za pretrpljeni strah 1.200,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.000.00 EUR, za tuđu pomoć 500,00 EUR, dakle ukupno 4.200,00 EUR umanjeno za nesporno plaćenih 2.000,00 EUR iznosi 2.200,00 EUR. Potražuje i iznos zakonskih zateznih kamata na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 2.200,00 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 25. lipnja 2025. do dana isplate 16. srpnja 2025. te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 2. prosinca 2025., na ime naknade neimovinske i imovinske štete, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 2.200,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.600,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 1.500,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 EUR (60 sati x 5,00 EUR), dakle ukupan iznos od 5.600,00 EUR što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 2.000,00 EUR iznosi 3.600,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2025. do isplate. Također potražuje zatezne kamate na iznos od 2.000,00 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 25. lipnja 2025. do dana plaćanja 16. srpnja 2025. te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te ističe doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Nesporno je kako se tužitelj tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom te mu je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije utvrdio visinu štete u iznosu od 2.200,00 EUR koji iznos se sastoji od naknade neimovinske štete u iznosu od 1.460,00 EUR te naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 540,00 EUR. Isplaćeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu te je isplatom navedenog iznosa tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u svezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, iz medicinske dokumentacije i činjeničnog supstrata tužbe proizlazi kako je do predmetnog štetnog događaja došlo budući je tužitelju vezica od cipele zapela u skretnicu. Tuženik ističe kako iz medicinske dokumentacije nije razvidno je li vezica tužitelja bila uredno zavezana odnosno je li možda kretanjem s odvezanom vezicom tužitelj doprinio nastanku štete odnosno bi li da je tužitelj imao uredno svezanu vezicu cipele uopće došlo do predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog tuženik osporava odgovornost odnosno ističe doprinos tužitelja. Ukoliko bi sud eventualno utvrdio da postoji daljnja obveza tuženika prema tužitelju, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata budući da ih tužitelj ne potražuje u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja, a na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći s obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana presuđenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 6-9 spisa), Odštetni zahtjev (str. 10-11 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 12-22 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 107-120 spisa), policu osiguranja (str. 27-32 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 33-35 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću (str. 65-66 spisa), usmeno je saslušan vještak dr. Zvonimir Lovrić (str. 73 spisa), te je saslušan tužitelj (str. 74-75 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

6. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

7. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

8. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija.

10. Među strankama je sporna odgovornost te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se štetni događaj dogodio na okretištu tramvaja na prugi, skretnici, kada je dolaskom do navedenog tužitelj trebao ručno okrenuti skretnicu kako bi okrenuo tramvaj. Prilikom ručnog okretanja skretnice žniranac od cipele zapeo je u skretnicu te se prilikom povratka prema tramvaju spotaknuo i okrenula mu se noga u zglobu te je došlo do pada.

12. Temeljem podataka koji su navedeni u Prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 7. veljače 2025. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 9 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

13. Iz iskaza svjedoka ČJ proizlazi da svjedok navodi da u ZET-u radi 39 godina, a tužitelja poznaje nekih 30-tak godina kao kolegu vozača. U odnosu na sami štetni događaj navodi da se u svom poslu susreće sa različitim štetnim događajima koji se događaju između ostalog vozačima tramvaja. Prije dolaska na današnje ročište izvršio je uvid u dokumentaciju koja se nalazi kod poslodavca, a kako bi se prisjetio o čemu se radi. Stoga u odnosu na događaj koji je predmet ovog postupka navodi da nije bio neposredno prisutan u trenucima nastanka, ali se sjeća da je toga dana ovdje tužitelj došao u dispečersku kancelariju nakon što je dovezao tramvaj u spremište. Žalio se da je na skretnici sa Hanzelovom pao te da treba ići u hitnu. Rekao mu je da je ručno okretao sretnicu te kada je to napravio da se uputio natrag prema tramvaju kada mu je žniranac – vezica zapela u skretnici. Također je rekao da mu se tada noga okrenula. Nije ga pitao što je imao u danom trenutku na nogama. U odnosu na propisanu opremu za vozače tramvaja navodi da striktno nije ništa propisano, postoji nekakav interni dogovor da obuća ne bi trebala biti vizualno upečatljiva. Navodi da poslodavac ne osigurava nikakvu posebnu obuću za rad. Navodi da je padova vozača tramvaja bilo zbog npr. skliske površine, ali se ne sjeća da se ranije dogodio ovakav slučaj sa žnjirancem-vezicom. U odnosu na sam proces rada ističe da u određenim slučajevima vozač mora izaći iz tramvaja kako bi ručno pokrenuo skretnicu, a u nekim slučajevima se to može učiniti iz kabine. Navodi da mu nije poznato zašto je to tako, ali zna da se to javlja kada je u pitanju kiša, bljuzga ili nekakve vanjske okolnosti.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da u ZET-u radi kao vozač tramvaja već nekih 34 godine. Navodi da je predmetnog dana na nogama imao zimske povišene gležnjače, a na mjestu gdje je nastao štetni događaj skretnica godinama ne radi. Toga dana kao i ranije kada je vozio tim dijelom izašao je ručno okrenuti skretnicu te je u jednom trenutku "se razletio". Navodi da je pao i čini mu se da je u jednom trenutku izgubio svijest, a kada je došao k sebi vidio je da je bio na boku te se pokušao podići i krenuti dalje te je vidio žnjiranac koji je bio razvezan 1,5 m, dopuzao je do ključa, odnosno alata za skretnicu te je isti iskoristio kako bi izvukao žnjiranac koji je zapeo u skretnicu. Nakon toga zvao je poslodavca kako bi ga obavijestio, a onda koliko je mogao odvezao je tramvaj u garažu te o svemu obavijestio dispečera nakon čega se uputio sa prijateljem na hitnu. U odnosu na samu skretnicu navodi da veliki broj skretnica nije ispravan, a kada je pitao dečke iz radione rekli su mu da za to nema dijelova. Nekada davno prije dobivali su obuću od poslodavca, a u jednom trenutku rečeno ime je da za to više nema novaca te u postupku koriste svoju svakodnevnu obuću. U odnosu na tuđu pomoć i njegu navodi da je negdje oko 5 mjeseci bio na bolovanju. Za to vrijeme mama mu je pomagala u kuhanju, kao i prijatelji, a vezano za odlazak u kupovinu, pomoć pri kretanju, jer nije mogao stati na tu nogu. Navodi da ne može sa sigurnošću reći da se sjeća kako su žnjiranci u konkretnom slučaju toga dana bili zavezan, ali vjeruje da sve bilo uredno. Postoji mogućnost da je možda neki žnjiranac bi dulji na jednom djelu, ali ističe da ne zna da se toga ne sjeća. Ističe da vjeruje da je imao uredno zavezane žnjirance, ali je svjestan da postoji mogućnost da s obzirom na poziciju te skretnice mogućnost nastanka štetnog događaja ovisi o duljini žnjiranca koji je u tom trenutku visio sa obuće. Navodi da je predmetna skretnica elektrificirana, ali ista ne jer taj sustav ne radi jer fali dijelova, kako su mu rekli. Navodi da je prije štetnog događaja majka koja se nalazi u prizemlju je znala kuhati i za njega, ali on više.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću koji je u svom nalazu i mišljenju od 12. studenog 2025. naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu: fractura maleoli fibulae dex odnosno lom maleole lisne kosti u desnom gležnju. Ozljede koje je tužitelj zadobio su posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno. Ozlijeđeni se je držao uputa liječnika. Liječenje je završeno koncem 6. mjeseca 2025. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja: nije poznato Trajne posljedice: Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede je zaostalo 9% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog ograničenja pokretljivosti desnog gležnja u manjem stupnju nakon prijeloma unutar zgloba, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Strah: takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede za ishod oko 18 dana. Fizička bol: jakog intenziteta trajala je 2 dana, srednjeg inteziteta oko 15 dana, te manjeg inteziteta još oko 75 dana. Tuđa pomoć i njega: tuđu pomoć je trebao po 2 sata dnevno kroz 30 dana (nošenje ortoze) Naruženja nema.

16. Obzirom je tuženik imao prigovore na nalaz i mišljenje vještak se očitovao podneskom od 23. prosinca 2025. u kojem je istaknuo da prijelom "samo" vrška fibularnog maleola ne znači kako neće zaostati trajnih posljedica u funkciji gležanjskog zgloba. Navodi da mu nije namjera objašnjavati anatomiju i funkcionalnost gležnja obzirom na fibularni maleol, ali mora napomenuti kako kod ovakvih prijeloma može zaostati smanjenje funkcije zgloba (jer se radi o unutarzglobnom prijelomu), što je ustanovio i fizijatar, ali i on pri kliničkom pregledu tužitelja. Uredan Rtg (07.03.25.) ne znači ujedno i urednu funkciju. Nije imao uvid u osobni zdravstveni karton oštećenoga, te moli tužitelja da pribavi preslike istoga ili potvrdu obiteljskog liječnika o mogućim ranijim ozljedama ili bolestima istog gležnja. Ocjenu trajnih posljedica donio je na temelju priložene dokumentacije i kliničkog pregleda uz izmjere pokretljivosti gležanjskog zgloba, koji je ukazivao na smanjenje pokretljivosti gležnja u manjem - do srednjem stupnju. Prema njegovom dugogodišnjem iskustvu kirurga traumatologa i stalnog sudskog vještaka, ovakvo stanje predstavlja 9% trajnih posljedica. Fizička bol: bolovi nakon prijeloma i ozljede unutar zgloba se ne mogu ocjenjivati sukladno Rtg nalazu, kako to ističe tužena strana. Konzervativno liječenje u odnosu na operacijsko ima svoje prednosti i mane: kod operacijskog liječenja rehabilitacija obično traje kraće, kod konzervativnog dulje uz dulju bolnost. O izboru načina liječenja odlučuje ordinirajući kirurg na temelju stanja prijeloma i iskustava. Nije svaki prijelom za operaciju. Nije mu jasna primjedba kako trajanje bolova treba promatrati kumulativno: bolovi manjeg intenziteta se zato tako i nazivaju jer su blaži, a primjedbe kao: da bolovi ne traju 24 sata, da osoba ponekad mora i spavati smatra bespredmetnim. Sveukupno je liječenje trajalo preko 4 mjeseca (ako je opće prihvaćeno da mjesec broji 30 dana, tada su sveukupni bolovi i smetnje mogle trajati preko 100 dana). Podredno, ne vidi utemeljenog razloga da bi mijenjao svoj prvotni nalaz kod kojega ostaje u cijelosti.

17. Vještak se također na ročištu održanom 11. veljače 2026. usmeno očitovao na prigovore tuženika te je istaknuo da je pregledao preslike osobnog zdravstvenog kartona s nadnevcima od siječnja 2006. do danas te nije našao podatka o mogućem prijelomima i bolestima u području desnoga gležnja. Vidljiv je proces dijagnostike i liječenja predmetne ozljede. Vještak je ukratko obrazložio pisane navode iz svog očitovanja od 23. prosinca 2025. Prijelom "samo" vrška maleola ne znači kako neće zaostati trajnih posljedica u funkciji gležnja. Isto tako uredan RTG nalaz ne znači ujedno i urednu funkciju. Naime, u funkciji zgloba ne sudjeluju koštano hrskavični dijelovi već ligamenti i čahura zgloba. Prilikom pregleda oštećenoga je ustanovio manju redukciju pokretljivosti te na temelju toga i priložene dokumentacije donio procjenu. Nadalje, glede bolova, oni ne ovise o RTG nalazu nego o vrsti ozljede, trajanju imobilizacije, rehabilitacije i itd. U odnosu na navode tuženika odgovara kako se trajanje bolova ocjenjuje u danima, a ne u satima, jer je tako predviđeno ocjenjivanje kvalifikatornih okolnosti od smjernica Vrhovnog suda RH. Navodi da terminalno limitirani pokreti u bilo kojem zglobu pa i u ovom znači da je smanjena pokretljivost u manjem stupnju. Kod svakog zgloba, a posebice kod nosivih zglobova, kao što je gležanj u ovom slučaju predstavlja ograničenje upravo zbog ograničenja pokretljivosti. Nemogućnost potpunog pregibanja u gležanjskom zglobu otežava hod u jednoj od faza hoda, a to je oslonac na prednji dio stopala, podizanje stopala. Pokreti u gležnju koji se iskazuju u stupnjevima u odnosu na zdravu nogu ili pak u očekivanu pokretljivost ukoliko su smanjena u vrlo malom stupnju predstavljaju i mali postotak trajnog ograničenja ili trajnih posljedica. Ocjena koju je dao je izračun vrijednosti koji ukazuje na smanjenje pokretljivosti između manjeg i srednjeg stupnja. Na temelju izmjera pokretljivosti koje je opisao u svom prvom nalazu je izračunao kako se radi o smanjenju pokretljivosti većem od 1/3, a manjem od 2/3. Obzirom da se radi o zglobu kod osobe koja češće hoda po neravnom, po stubama može se očekivati i većih problema.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Zvonimira Lovrića budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a vještak je svojim pisanim i usmenim očitovanjem u potpunosti otklonio prigovore tuženika.

19. Iskaz tužitelja i svjedoka u cijelosti je ocijenjen vjerodostojnim jer je logičan i uvjerljiv te u skladu sa priležećom dokumentacijom. Sud u iskazu tužitelja i svjedoka ne nalazi nikakvih proturječnosti te su u bitnim činjenicama iskazi međusobno suglasni i u skladu s ispravama koje prileže spisu.

20. Cijeneći sve navedeno sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu tijekom radnog vremena prilikom obavljanja uobičajenih poslova vožnje tramvaja na predmetnoj dionici. Do ozljede je došlo kada je tužitelj u uobičajenom procesu rada sišao iz tramvaja, radi ručnog okretanja skretnice, kada mu je vezica zapela za skretnicu radi čega je pao. Iz iskaza svjedoka i tužitelja sud je također utvrdio da je navedeni dio posla i to ručno okretanje skretnice tužitelj bio dužan učiniti jer navedena skretnica u tom dijelu nije bila elektrificirana, a obzirom da za navedeno poslodavac nije osigurao potrebne dijelove. Iz navedenih iskaza sud je također utvrdio da poslodavac nije osigurao tužitelju službenu obuću dok je iz iskaza tužitelja sud utvrdio i da tužitelj nema konkretnih saznanja da vezice u trenutku nastanka štetnih događaja ne bi bile uredno zavezane.

21. U odnosu na iskaz tužitelja i svjedoka te okolnosti nastanka štetnog događaja valja navesti da tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja i svjedoka i utvrđeno činjenično stanje.

22. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da je šteta posljedica samih radnji tužitelja, radi čega smatra kako postoji odgovornost tužitelja odnosno doprinos. Takav stav tuženika ne može se prihvatiti s obzirom da iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena odgovornost tuženika. Naime, tuženik nije dokazao da vezica tužitelja, koja je zapela za skretnicu, nije bila uredno zavezana. Do ozljede je došlo u procesu obavljanja redovitih radnih zadataka, a s obzirom na mogućnosti i uvjete koje je imao predmetnog dana. Pri tome valja istaknuti da je obveza poslodavca, sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a, osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, a prema st.3. istog članka poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a). Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da osiguranik tuženika odnosno poslodavac tužitelja nije osigurao potrebne dijelove kako bi navedenu skretnicu elektrificirao niti je tužitelju osigurao primjerenu obuću, a čime do štetnog događaja ne bi došlo. Tuženik nije dokazao da je tužitelj svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročio odnosno doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika.

23. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 7. veljače 2025. Rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

24. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje te strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

24. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 2.000,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 900,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 9 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1968. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.500,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan 4.400,00 EUR.

25. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 60 sati s tim da je cijena jednog sata od 4,00 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan iznos od 240,00 EUR.

26. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 4.640,00 EUR, što umanjeno za uplaćeni iznos 2.000,00 EUR iznosi 2.640,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 960,00 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbijen.

27. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 25. lipnja 2025. pa do isplate odnosno od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

28. Tužitelju je sud sukladno gore navedenoj odredbi ZOO-a dosudio i zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.000,00 EUR tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana kada je tuženik isplatio nespornu štetu. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 73,33 % (od zatraženih 3.600,00 EUR uspio sa iznosom 2.640,00 EUR) odnosno uspio je u omjeru od 86,66 % (100%+73,33%=173,33%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 13,33 %, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 73,33 %.

29.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 19. rujna 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, sastava podneska od 2. prosinca 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 11. veljače 2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova, odnosno ukupno 550 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.100,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.375,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 73,33 % odnosno u iznosu od 1.008,28 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.308,28 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen.

29.2. Tužitelju nije priznat, na temelju čl. 155. st.1. ZPP-a, trošak sastava podneska od 3. listopada 2025. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, a tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 25. rujna 2025. obzirom isti nije bio potreban imajući u vidu da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi točan iznos uplate nakon podnošenja odštetnog zahtjeva.

30. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku