Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-513/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja, predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB: 94472454976, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćniku Hrvoju Pelcl odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-22/2023-13 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-22/2023-13 od 15. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-22/2023-13 od 15. ožujka 2024. u točki I. izrijeke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. dužan je tužitelju na račun broj: HR1001005- 1863000160, poziv na broj: HR26, 5908-19-19-03477578092 platiti iznos od 13.758,02 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 26. veljače 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku 15 dana.",

te je u točki II. izrijeke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 687,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u cijelosti preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.758,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2023. pa do isplate, na ime naknade štete za dio invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. siječnja 2023.

5. Pošavši od utvrđenja da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj K-45/2013 od 29. svibnja 2014. okrivljeni ŠN proglašen krivim za prouzročenje prometne nezgode dana 13. rujna 2012. u kojoj je ozlijeđena pješakinja LN osiguranica tužitelja, da je rješenjem HZMO Područni ured Sisak od 27. studenog 2018. osiguranici LN kod koje je zbog ozljede na radu 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 26. srpnja 2018., da je tužitelj osiguranici LN isplatio mirovinu počam od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2023. u ukupnom iznosu 13.758,02 EUR, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nema razlike između isplaćene mirovine i invalidske mirovine u slučaju povrede na radu kako to definira odredba članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014. – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, te pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 27. ZOOP-a kada je u točki I. izrijeke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6.Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, kojim je uređen opseg osiguranja pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima za pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja, te na temelju odredbe članka 27. ZOOP-a obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo ako je razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a zbog invalidnosti veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti zbog povrede na radu, a što međutim ovdje nije slučaj kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

7. Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018. i 102/2019. - dalje: ZOMO). Odredbom članka 162. stavak 1. ZOMO propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu osobnost, djelomičan ili potpuni gubitak rade sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe,dok je odredbom članka 164. stavak 1. ZOMO propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe ZOOP-a kao specijalnog propisa koji odgovornost tuženika kao osiguratelja uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO koji se odnosi na odgovornost štetnika općenito. Pritom činjenica što je ZOMO kasniji zakon, u odnosu na ZOOP kao zakon koji uređuje užu problematiku, ne dovodi do primjene načela lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP -a koje nisu usklađene s odredbama u ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvateske u odlukama broj Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev 122/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 174/2022-3 od 6. srpnja 2022., Rev 909/2021 od 8. srpnja 2021., Rev 2140/2018-23 od 13. srpnja 2022, Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. i dr.).

9. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci ove presude.

U Karlovcu 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj