Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-780/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja, predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Mislavu Biočiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7687/2021-14 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7687/2021-14 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-7687/2021-14 od 18. srpnja 2024. u točki I izrijeke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je platiti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 14.737,97 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 12.701,79 eur teče od 09.06.2021. pa do isplate, a na iznos od 2.036,18 eur od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.",

te je u točki II izrijeke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.875,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, a i po službenoj dužnosti te na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena niti donijeta uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Tužitelj se u žalbi poziva na bitne povrede odredba parničnog postupka, no iste ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi se one sastojale.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.737,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 12.701,79 EUR od 9. lipnja 2021. pa do isplate, a na iznos od 2.036,18 EUR od podnošenja tužbe pa do isplate, na ime naknade štete za dio obiteljske mirovine koju je zbog smrti DV isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2021.

8. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud navodi da na konkretni odnos valja primijeniti odredba članka 27. stavak 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014. – dalje: ZOOP), obzirom da su obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a, dok je Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/20133., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018. i 102/2019. – dalje: ZOMO) propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.

9. Na konkretni odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP, dok je ZOMO opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.

10. Člankom 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cijenama premija osiguranja. Tim zakonom je uređen opseg osiguranog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, ovim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje / obračunava premija osiguranja, pa je za rješenje ovog konkretnog slučaja relevantna odredba članka 27. ZOOP-a koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u pravu je prvostupanjski sud kada u presudi navodi zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1246/2022-2 od 13. prosinca 2022. i u brojnim drugim odlukama u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je ZOOP koji je na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

12. Tužitelj se u žalbi poziva na odredbu članka 164. ZOMO navodeći da štetu potražuje od samog vlasnika vozila ako isti nema valjanu policu osiguranja, a to ovdje nije slučaj, te se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-113/07 od 14. veljače 2008. koja se odnosi na neosigurano vozilo i stoga nije primjenjiva obzirom je u prometnoj nezgodi dana 27. studenog 2001. automobil reg oznake [registarska oznaka] bio osiguran kod pravnog prednika tuženika.

13. Prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika . Tužitelj na kojem je teret dokaza prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a nije dokazao visinu potraživanja obzirom na tu okolnost nije predložio financijsko vještačenje .

14. Slijedom iznijetoga, kod donošenja pobijane prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donijeta na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a, pa je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, te odlučiti kao u izrijeci.

U Karlovcu 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj