Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-810/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područna ustrojstvena jedinica Koprivnica, Hrvatske državnosti 3, OIB 02958272670, zastupanog po voditeljici ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Tehnodiv-Servis, obrt za proizvodnju i servis strojeva, Istarska ulica 35, Križevci, OIB: 82906842080, radi plateža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-1016/2024-12 od 16. svibnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-1016/2024-12 od 16. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 12.09.2024. g. s početkom rada od 16.09.2024. godine, a kojeg su sklopili ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Tehnodiv-Servis, obrt za proizvodnju i servis strojeva, Istarska ulica 35, Križevci, OIB: 82906842080 zastupan po vl. IG ništetan."»
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženik kao poslodavac i tuženica kao radnica sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme prema kojem je radni odnos tuženice trajao od 16. rujna 2024. do 15. listopada 2024. Ugovor o radu je sklopljen za obavljanje poslova pomoćnog radnika u skladištu, a sklopljen je 12. rujna 2024. time da je Ugovorom o radu određeno da stupa na snagu 16. rujna 2024.
6.1. Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženica na temelju Ugovora o radu prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje i da je ostvarivala prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja. No, tužitelj tvrdi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju tuženika utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bila nesposobna za rad i da cilj tuženika nije bio da tuženica obavlja ugovorene poslove za tuženika već je cilj bio da se sklapanjem Ugovora o radu tuženici omogući da ostvari pravo na naknadu plaće na teret tužitelja. Stoga tužitelj smatra da je Ugovor o radu ništetan i tužbenim zahtjevom traži da se to utvrdi.
6.2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bila trudna. Pristupila je na radno mjesto 16. rujna 2024. i odradila radno vrijeme u cijelosti. Kako se nije dobro osjećala, pregledana je kod svojeg ginekologa i zbog komplikacije u trudnoći, i to ultrazvučno suspektne fetalne malformacije, upućena je na bolničko liječenje gdje je utvrđeno da je plod bez prikaza nosne kosti, da se u predjelu vrata nalazi cistični higrom 17x9mm, nakon čega joj je zbog neuspjele trudnoće izvršena indukcija pobačaja te revizija kavuma. Tuženica je 20. rujna 2024. otpuštena na kućno liječenje i zakazan je pregled za 2 tjedna, nakon čega se vratila na posao i odradila još 10 radnih dana do isteka ugovora pa prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti da bi se predmetni Ugovor o radu utvrdio ništetnim. Naime, prvostupanjski sud smatra da, obzirom da trudnoća nije bolest već stanje u kojem se žena nalazi, sama činjenica što je tuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bila trudna, ne znači da ista nije bila sposobna za obavljanje poslova pomoćnog radnika u skladištu, na određeno vrijeme od 16. rujna 2024. do 15. listopada 2024. i to slaganja registratora, čišćenja prostorija i slično koje radno mjesto prema mišljenju prvostupanjskog suda ne zahtjeva veće fizičke napore.
6.3. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev.
6.4. Tužitelj se žali navodeći da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženica bila u korištenju privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 16. rujna 2024. do 11. listopada 2024., odnosno već s prvim danom početka navodnog radnog odnosa pa stoga zasigurno nije mogla pristupiti na radno mjesto i obavljati poslove predviđene predmetnim Ugovorom o radu. Međutim, ovaj sud nalazi da nema razloga sumnjati u pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženica prvog dana rada, dakle 16. rujna 2024., odradila radno vrijeme u cijelosti. Naime, tuženici je liječnik izdao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad 18. rujna 2024. i u toj potvrdi je naveo da je prvi dan nesposobnosti 16. rujna 2024. pa proizlazi da je potvrda izdana retroaktivno i njome je obuhvaćen i dan 16. rujna 2024. kojeg je tuženica odradila, ali je nakon toga osjetila zdravstvene tegobe zbog kojih je u konačnici završila u bolnici u Bjelovaru gdje joj je induciran pobačaj zbog malformacija ploda koje su utvrđene tek u toj bolnici, a zbog čega je nakon otpusta iz bolnice bila određeno vrijeme na bolovanju da bi se nakon toga vratila na posao i radila do isteka Ugovora o radu.
6.5. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima se on poziva na to da iz nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva proizlazi da je tuženica bila pregledana prije zasnivanja radnog odnosa, odnosno 6. rujna 2024. i 10. rujna 2024. i da joj je postavljena dijagnoza nadzora nad visokorizičnom trudnoćom. U postupku nisu utvrđene činjenice da tuženica zbog svog zdravstvenog stanja nije bila u stanju odraditi poslove za koje je sklopila Ugovor o radu i to, po iskazu svjedokinje ZGN, poslove koji su se sastojali u preseljenju i preslagivanju registratora te se stoga tuženici ne može staviti na teret maliciozno postupanje prilikom sklapanja Ugovora o radu, a niti se takvo postupanje može staviti na teret tuženiku, dakle poslodavcu, za kojeg iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da prilikom pregovora i samog sklapanja Ugovora o radu nije znao niti je mogao znati da je tuženica trudna. Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sama trudnoća ne znači da žena koja je trudna ne može ništa raditi pa kako je tuženičina trudnoća u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bila u ranoj fazi, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije bilo zapreka da tuženica sklopi Ugovor o radu.
6.6. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da predmetni Ugovor o radu nije ništetan u smislu članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 75/18., 29/18.) pa je zbog tih razloga tužiteljeva žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Koprivnica, 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
