Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1429/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GAP-ELEMENT d.o.o., Zagreb, Ulica Marice Barić 13, OIB: 15370173467, kojeg zastupa punomoćnik Boro Savić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-634/2024-6 od 26. rujna 2025., 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-634/2024-6 od 26. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javne bilježnice u Zagrebu Marine Babić poslovni broj Ovrv-15262/2024, UPP/OS-Ovrv-928/2024 od 26. kolovoza 2024. kojim je naloženo tuženiku HO isplatiti tužitelju GAP - ELEMENT d.o.o. iznos od 567,51 EUR (petstošezdesetsedam eura i pedesetjedan eurocent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 77,18 EUR od 16. lipnja 2023.,
- na iznos od 102,49 EUR od 16. rujna 2023.,
- na iznos od 102,49 EUR od 16. listopada 2023.,
- na iznos od 102,49 EUR od 16. studenog 2023.,
- na iznos od 102,49 EUR od 16. prosinca 2023.,
- na iznos od 80,37 EUR od 16. siječnja 2024.,
sve do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Nalaže se tuženiku HO naknaditi tužitelju GAP-ELEMENT d.o.o. trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 225,00 EUR (dvjestodvadesetpet eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanc iranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.".
1.1. Prvostupanjski sud donio je u sklopu presude i rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za održavanje ročišta za usmenu raspravu.
2. Protiv presude žali se tuženik ne navodeći zakonske razloge žalbe iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP ) i ne predlažući vrstu odluke ovog suda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti.
6. Ovaj postupak je započeo na način da je tužitelj javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri ovrhovoditeljevu tražbinu. Protiv tog rješenja o ovrsi je tuženik podnio prigovor te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6.1. Tužitelj je upravitelj zgrade u kojoj je tuženik vlasnik stana. Tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje plaćanje stambene pričuve u razdoblju od svibnja do prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 567,51 eura.
6.2. U svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da dugovanje osporava u cijelosti zbog toga što nema dugovanja prema tužitelju jer je tražbinu iz rješenja o ovrsi u cijelosti podmirio u korist sredstava pričuve na račun koji je otvoren po upravitelju zgrade Ordino plus d.o.o., a sa kojim su suvlasnici 5. siječnja 2024. sklopili Ugovor o upravljanju. Dakle, tuženik je prigovorom osporio aktivnu legitimaciju tužitelja i naveo je da je predmetnu tražbinu u cijelosti podmirio.
6.3. Što se tiče aktivne legitimacije tužitelja, između stranaka nije sporno da je tužitelj bio upravitelj zgrade na temelju Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] koji je sklopljen 30. listopada 2004. Nije sporno ni to da su suvlasnici 5. siječnja 2024. sklopili Ugovor o upravljanju sa drugim upraviteljem i to trgovačkim društvom Ordino plus d.o.o., prethodno tužitelju poslavši obavijest o raskidu Ugovora o upravljanju stambenom zgradom sklopljenim s njim. Međutim, tužitelj osporava pravnu valjanost otkaza pozivajući se prvenstveno na V. Aneks Ugovora o upravljanju kojeg je sklopio sa suvlasnicima, a kojim je izmijenjen članak 18. osnovnog Ugovora na način da je ugovoreno da se taj Ugovor zaključuje na određeno vrijeme od 10 godina radi otplate kredita i ne može se raskinuti dok se kredit ne otplati. Stoga tužitelj smatra da suvlasnici nisu mogli na valjani način raskinuti Ugovor o upravljanju stambenom zgradom kojeg je tužitelj sklopio s tim suvlasnicima i da je tužitelj i dalje upravitelj predmetne zgrade i kao takav je ovlašten podnositi tužbe radi naplate neplaćene pričuve.
6.4. Sklapanje ugovora o upravljanju zgradom kojeg suvlasnici zgrade sklapaju sa izabranim upraviteljem, a također i raskid takvog ugovora, nije zakonima posebno propisano pa stoga treba primijeniti opće odredbe obveznog prava sadržane u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Odredbe toga zakona omogućuju jednostrani raskid ugovora, ali samo u određenim situacijama poput, primjerice, raskida ugovora zbog neispunjenja. Niti jedna od stranaka u ovom postupku nije iznijela činjenice na temelju kojih bi se pouzdano moglo zaključiti da je postojala zakonom propisana situacija u kojoj su suvlasnici predmetne zgrade osnovano mogli otkazati Ugovor o upravljanju zgradom sa tužiteljem i da je taj otkaz zakonit, a što je bio dužan dokazati tuženik, pa se stoga ne može utvrditi da je tužitelj otkazom prestao biti upravitelj predmetne zgrade i da je izgubio aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe za naplatu pričuve.
6.5. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da je platio utužena sredstva zajedničke pričuve. Tuženik je uz prigovor priložio uplatnicu na iznos od 523,26 eura tvrdeći da se radi o uplati upravo utuženog duga. Međutim, iz same uplatnice ne proizlazi potvrda da je njome doista izvršeno plaćanje, a niti je tuženik priložio kakve druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da je putem navedene uplatnice doista izvršio uplatu utuženog duga. Ukoliko je tuženik doista tu uplatu izvršio, primjerice putem internetskog plaćanja ili na neki drugi način, tada je u ovom postupku trebao priložiti odgovarajući dokaz da je to plaćanje doista izvršeno. Kako tuženik to nije učinio, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj tu činjenicu nije dokazao. Tuženik je uz žalbu prilažio određene isprave koje bi trebale predstavljati dokaz da je plaćanje doista izvršeno. Međutim, te isprave je tuženik trebao priložiti u tijeku postupka, a nije ih mogao predlagati u žalbi budući da je člankom 352. stavak 1. ZPP-a propisano da se u žalbi ne mogu predlagati novi dokazi, osim ako se oni ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.
6.6. Iz iznijetog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo da plati neplaćenu pričuvu pa je zbog toga tuženikova žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Koprivnica, 25. veljače 2026.
Sudac
Veljko Kučeković
