Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-272/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka iz presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P - 1485/2025-3 od 16. prosinca 2025., 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja se djelomično uvažava, a djelomično odbija pa se točka II. izreke presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1485/2025-3 od 16. prosinca 2025.:
- preinačuje u dijelu kojim tužitelju osim naknade troškova postupka od 151,54 EUR nije dosuđena daljnja naknada troškova postupka od 151,55 EUR na način da se nalaže tuženiku osim iznosa troškova postupka od 151,54 EUR u roku od 15 dana naknaditi tužitelju i troškove postupka o 151,55 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
- potvrđuje u dijelu kojim tužitelju osim naknade troškova postupka od 151,54 EUR nije dosuđena daljnja naknada troškova postupka od 51,09 EUR.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka od 23,44 EUR.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka od 107,78 EUR.
IV. Točka I. izreke presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 1485/2025-3 od 16. prosinca 2025. i točka II. izreke te presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 151,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2025. do isplate nisu ispitivane u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom zbog ogluhe, u točci I. izreke, utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 3. ugovora o kreditu broj 528-50-4835613 od 23. travnja 2008. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu kojim je ugovorena obveza tužitelja da prilikom prvog korištenja kredita isplati tuženiku jednokratnu naknadu u visini 3,70% od iznosa kredita. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 151,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2025. do isplate.
2. Odluka o troškovima postupka donesena je uz primjenu članka 154. stavka 1. ZPP- a, a tužitelju su dosuđeni troškovi sastavljanja tužbe prema vrijednosti predmeta spora od 556,59 EUR. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, u ovom predmetu nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (1.340,50 EUR), nego se vrijednost predmeta spora utvrđuje prema visini jednokratne naknade koju je tužitelj platio na temelju nepoštene ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, odnosno 556,59 EUR. Zbog toga je tužitelju dosuđena naknada troškova sastavljanja tužbe od 125,00 EUR (PDV uključen) i troškovi sudske pristojbe na tužbu od 26,54 EUR.
3. Odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke, u dijelu kojim mu nije dosuđena naknada troškova postupka od 202,64 EUR, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene članka 40. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP). To stoga što tužbom zahtijeva samo utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora, ne i isplatu. Predlaže da se pobijana odluka o troškovima postupka preinači na način da mu se dosudi razlika na ime troškova sastavljanja tužbe od 125,00 EUR te troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 EUR za svaku, odnosno daljnji iznos od 202,64 EUR. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe od 78,13 EUR i sudske pristojbe na žalbu od 53,09 EUR.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe članka 3. ugovora o kreditu broj 528-50-4835613 od 23. travnja 2008. Zbog toga je u skladu s člankom 40. stavkom 2. ZPP-a mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.
6.1. Suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, predmet spora nije (i) zahtjev za isplatu iznosa plaćenog na temelju te nepoštene ugovorne odredbe pa nije primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje citira u točci 3. obrazloženja prvostupanjske odluke. To pravno shvaćanje prema kojima se deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev za činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se tada vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, ne može se primijeniti u ovom predmetu u kojem deklaratorni zahtjev nije istaknut uz kondemnatorni zahtjev za činidbu (isplatu) već je predmet spora samo deklaratorni zahtjev. Zbog toga je u skladu s člankom 40. stavkom 2. ZPP -a mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, odnosno 1.340,50 EUR pa tužitelju uz pravilnu primjenu članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP -a te Tbr. 7. stavka 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) pripada naknada troškova za sastavljanje tužbe u iznosu od 250,00 EUR. S obzirom na to da sud prvog stupnja dosudio tužitelju troškove sastavljanja tužbe od 125,00 EUR, uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena žalba tužitelja te je naloženo tuženiku na ime troškova sastavljanja tužbe naknaditi tužitelju daljnji iznos od 125,00 EUR.
6.2. S obzirom na to da visina sudske pristojbe na tužbu u predmetu u kojem je vrijednost predmeta spora 1.340,50 EUR u skladu s Tar. br. 1. stavkom 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 37/2023., dalje: Tarifa sudskih pristojbi) iznosi 53,09 EUR te ju je tužitelj po nalogu suda u tom iznosu i platio, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio članke 154. i 155. ZPP-a kada je naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena žalba tužitelja te je naloženo tuženiku na ime troškova sudske pristojbe naknaditi tužitelju daljnji iznos od 26,55 EUR.
7. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a kada mu nije dosudio naknadu troškova sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe i iznosu od 53,09 EUR. Najprije, pristojbena obveza za presudu zbog ogluhe u skladu s Tar. br. 2. stavkom 2. Tarife sudskih pristojbi iznosi 26,55 EUR pa je već stoga zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,54 EUR neosnovan. Osim toga, u skladu s člankom 4. točkom 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018. i 51/2023., dalje: ZSP), obveza plaćanja sudske pristojbe za sudsku odluku nastaje u trenutku kada se stranci ili njezinom punomoćniku dostavi prijepis odluke. Pritom su člankom 7. stavkom 2. ZSP-a propisane povlastice glede visine pristojbene obveze za presudu koja se dostavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava pod uvjetom da je plaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj pristojbu za presudu zbog ogluhe platio u roku od osam dana od dostave te presude (niti do odlučivanja o žalbi), nije postupio u skladu sa svojom zakonskom obvezom. Zbog toga nema osnove da se naloži tuženiku naknaditi mu te troškove pa je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja u dijelu u kojem je zahtijevao naknadu troškova sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe.
8. Tužitelju je sa žalbom protiv rješenja o troškovima postupka uspio djelomično, s obzirom na to da mu je dosuđeno daljnjih 151,55 EUR od ukupno traženih 202,64 EUR. Zbog toga mu razmjerno tom uspjehu (75%) pripada naknada troškova sastavljanja žalbe protiv rješenja i to u iznosu od 23,44 (vps 202,64 EUR, Tbr. 10. stavak 4. OT-a, Tbr. 46. i br. 55. OT-a = 31,25 EUR x 75% = 23,44 EUR) dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja žalbe (do zatraženih 78,13 EUR) tužitelj odbijen. S obzirom na to da iz stanja spisa ne proizlazi da je do odlučivanja o žalbi tužitelj platio pristojbu za žalbu protiv rješenja o troškovima postupka niti da mu je sud prvog stupnja zbog toga dostavio rješenje o pristojbi iz članka 28. ZSP-a, nema osnove da se tuženiku naloži naknaditi te troškove tužitelju.
U Varaždinu 25. veljače 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić
