Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ob-16/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari mlt. tužiteljice CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnicima iz Križevaca, radi povećanja uzdržavanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-293/2025-4 od 7. studenog 2025. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj: P Ob-293/2025-7 od 29. prosinca 2025., dana 25. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, preinačuju se točke II. i III. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-293/2025-4 od 7. studenog 2025. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj: P Ob-293/2025-7 od 29. prosinca 2025. i rješava da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
II. U nepobijanom dijelu u točki I. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.
III. Trošak žalbe tuženiku i odgovora na žalbu tužiteljici se ne dosuđuju.
Obrazloženje
1. Presudom na temelju priznanja koja je ispravljena rješenjem od 29. prosinca 2025. pod brojem P Ob-293/2025-7 u točki I. izreke izmijenjen je iznos mjesečne obveze uzdržavanja mlt. tužiteljice određen presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob- 433/2022-10 od 4. srpnja 2023. u iznosu od 203,15 EUR mjesečno, te je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja mlt. tužiteljice ubuduće plaća novčani iznos od 264,00 EUR mjesečno do 20-tog u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 22. kolovoza 2025. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana od dana donošenja presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužiteljice. Ujedno je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da mlt. tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2025. pa do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.
2. Navedenu odluku u odnosu na točke II. i III. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži, ukine točke II. i III. pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da navedene točke preinači na način da tužiteljicu obveže da tuženiku plati troškove postupka i sastava žalbe ili da donese odluku da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
3. U odgovoru na žalbu mlt. tužiteljica ističe da je odluka o troškovima postupka bila pravilna jer je tuženik svojim postupanjem dao povoda za podnošenje tužbe za povećanje uzdržavanja pa da drugačija odluka suda ne bi štitila njene interese , slijedom čega predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te dosuditi tužiteljici trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Kako nije sporno da je tuženik priznao tužbeni zahtjev u odnosu na povišenje uzdržavanja to je sud sukladno odredbi čl. 425. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) u svezi s čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) donio presudu na temelju priznanja. Isto tako nije sporno da se u odgovoru na tužbu tuženik protivio snašanju troškova parničnog postupka iznoseći da tužiteljica u tužbi nije navela da bi se prije podnošenja iste obraćala tuženiku koji bi pristao na sklapanje sporazuma o povećanju uzdržavanja, ali je prvostupanjski sud u činjeničnoj situaciji kada tuženik od mjeseca svibnja 2025. nije plaćao niti dužno uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom u mjesečnom iznosu od 203,15 EUR , pa je pokrenut postupak izravne naplate radi plaćanja tih iznosa, stava da se ne može zaključiti da tuženik nije dao povoda podnošenju tužbe radi povećanja uzdržavanja slijedom čega je o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a.
6. U žalbi tuženik ističe da odluku o troškovima postupka može pobijati iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga pa da je pogrešna uputa o pravnom lijeku koju je u pobijanoj odluci naveo prvostupanjski sud. Ne osporava da je pao u zakašnjenje sa plaćanjem redovnih iznosa uzdržavanja jer je bio blokiran od strane suda radi neplaćanja novčane kazne, smatrajući da je pogrešno obrazloženje suda da je dao povod tužiteljici da zbog navedenog traži povećanje iznosa uzdržavanja. Stoga kako je razlog povećanja iznosa uzdržavanja činjenica da je mlt. tužiteljica sada starija, da su njezine potrebe veće, što tuženik nije sporio, već priznao, smatra da je odluka o troškovima nezakonita, nelogična i neživotna i rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom da je ista mogla tuženika jednim pozivom ili opomenom pozvati u mirnom postupku da plaća viši iznos uzdržavanja, a kako to ista nije učinila, smatra da je ona skrivila ovaj nepotrebni postupak cijeneći da je isti odmah po primitku tužbe priznao tužbeni zahtjev, a da je praksa sudova uvijek bila da svaka stranka snosi svoje troškove.
7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud je utvrdio da ista odluka nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tuženik, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.
8. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao pod točkom II. i III. izreke, jer cijeneći da su obje stranke u postupku imale punomoćnika u osobi odvjetnika, da mlt. tužiteljica nije dokazala da je prije podnošen ja tužbe pokušala mirnim putem dogovoriti s tuženikom veći iznos uzdržavanja nego što je određen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 4. srpnja 2023. u kojem su stranke također imale punomoćnike u osobi odvjetnika, a cijeneći da je tuženik nakon tužbe odmah priznao tužbeni zahtjev osporavajući pritom zahtjev mlt. tužiteljice da joj se podmiri trošak postupka, pa kako privremeno neplaćanje iznosa uzdržavanja sukladno ranijoj presudi prema mišljenju ovog suda ne može utjecati na činjenicu da mlt. tužiteljica nije preko svog punomoćnika zatražila prije pokretanja ovog postupka da visinu uzdržavanja stranke sporazumno ugovore mimo suda , to pravilno ukazuje tuženik da je sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da nije dao povoda tužbi.
9. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe tuženika preinačiti pobijane točke II. i III. izreke te riješiti da svaka stranka snosi svoje troškove.
10. Odlučujući o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastavljanja žalbe, ovaj sud je imao u vidu da je primjenom čl. 366. st. 1.ObZ-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak, pa ostajući kod tog pravila i u žalbenom postupku, zahtjev tuženika za naknadu troška nije osnovan, te ga je valjalo odbiti, dok je trošak odgovora na žalbu mlt. tužiteljici odbijen i primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a obzirom da navedeni trošak nije bio nužno potreban za vođenje postupka, odnosno odlučivanja po žalbi.
11. U nepobijanom dijelu u točki I. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.
U Varaždinu 25. veljače 2026.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
